Društvo| Zdravlje| Život

Tijanin novac, drugi put

Vojislav Stojković RSS / 30.12.2014. u 14:03

Šestomesečna policijska istraga pokazala je da postoji osnovana sumnja da su roditelji male Tijane Ognjanović  manipulisali novcem skupljenim u humanitarnoj akciji za spašavanje njenog života, da nisu prijavili sve račune na koji je novac uplaćivan, te da su raznim transakcijama pokušali da operu i prikriju značajne sume novca prikupljenog za lečenje njihove kćerke. Na osnovu takvih nalaza policija je podnela krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu sa predlogom da podigne tužbu.  I tako je, nažalost, najveća humanitarna akcija u Srbiji, prerasla u najveću humanitarnu aferu u Srbiji.

O slučaju "Tijaninog novca", namenjenog spašavanju života osmogodišnje devojčice Tijane Ognjanović, pre tačno godinu dana na ovom istom mestu, usudio sam se da postavim nekoliko pitanja. Među njima nije bilo i pitanje: Kako je moguće da su troškovi operacije u bolnici u Hjustonu mogli da iznose više od milion dolara, ukoliko je cena operativnog zahvata i svi prateći troškovi, prethodno ugovorena na 750.000 USD? Tijana, nažalost, nije ni dočekala transplataciju srca, ali je bolnici u Hjustonu, navodno, isplaćeno 1.112.000 USD. Tako postavljeno pitanje pre godinu dana nedvosmisleno bi asociralo na sumnju da je novac prikupljen za njeno lečenje proneveren. Nije da se mnogi nisu pitali, ali zbog pijeteta prema roditeljima i njihovom bolu, pitanje nisu postavljali. Danas, i to i mnoga druga pitanja, a i  sumnje u proneveru,  itekako izgledaju opravdana i osnovana.

Odgovore na pitanja šta se sve događalo sa "Tijaninim novcem", da li ga je i ko prisvojio i ko je sve umešan u ovu aferu bez presedana, moraju dati pravosudni organi. Dok oni ne donesu pravosnažnu odluku svi na koje se sumnja, uklučujući i Tijanine roditelje,  su nevini.

Međutim, i pre toga trebalo bi potražiti odgovori na pitanje: Kako je moguće da  su svi, počev od izvesne novinarke Sanje, pa do anonimnih učesnika u raspravama po društvenim mrežama, koji su se pre više od godinu dana, usudili da postave pitanja o sudbini humanitarnog novca prikupljenog za lečenje Tijane Ognjanović, napadani na krajnje neprimeren način?  

Daleko opštije, a i složenije pitanje je: Kako se ljudi u Srbiji, najčešće bez dovoljno arumenata, opredeljuju za jedan ili drugi stav,  zašto su tako rigidni kad ga zauzmu i agresivni u odnosu na one druge sa suprotnim stavom?



Komentari (322)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

princi princi 14:18 30.12.2014

Tužna priča skroz...

U najgorem položaju su ona nesrećna deca koja sada, zbog proigranog poverenja tolikog broja ljudi, nikad neće moći prići tim specijalnim medicinskim ustanovama.

Prića je, na žalost, na neki način i svedočanstvo o trenutnom stanju duhova u Srbiji. Umesto da pokrenu neki charity, i možda za sebe zadrže i još veći deo novca, ali pomažući pri tom gomili neke druge dece kojima je pomoć potrebna, Tijanini roditelji su se zapleli u tu neku mrežu muljanja, sebičluka, uskogrudost, pohlepe, dnevnih interesa... Neko bi rekao, tako tužno srpski.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:25 30.12.2014

Re: Tužna priča skroz...

princi
U najgorem položaju su ona nesrećna deca koja sada, zbog proigranog poverenja tolikog broja ljudi, nikad neće moći prići tim specijalnim medicinskim ustanovama.

apacherosepeacock
PS, Slazem se s princijem, tu je najveca steta napravljena.

Naravno, dalekosežna šteta.
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 16:19 30.12.2014

Re: U Srbiji je ugašena svaka nada.

Priča je, na žalost, na neki način i svedočanstvo o trenutnom stanju duhova u Srbiji.


evo, iz ugla kulturnih radnika...



<< VREME | BR 1250 | 18. DECEMBAR 2014.

sonja ćirić

Predstave Kokana Mladenovića publiku i javnost ne ostavljaju ravnodušnim. Ove godine je režirao Doktora Nušića, po komediji Dr Branislava Nušića, u izvođenju ansambala Narodnog pozorišta u Somboru i Kruševačkog pozorišta, Kauboje u Narodnom pozorištu u Kikindi, a premijera predstave Dogvil, pozorišne adaptacije scenarija istoimenog filma Larsa fon Trira, održaće se 19. decembra u beogradskom Mikser hausu. Doktor Nušić je na nedavnom Međunarodnom festivalu klasike "Vršačka pozorišna jesen" dobio tri nagrade: za najbolju predstavu, za režiju, i za glumu (Saša Torlaković), a na upravo završenom Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu – nagradu za epizodnu ulogu (Bojan Veljović) i specijalnu nagradu za tekstove songova (Marko Šelić Marčelo).

"VREME": Da krenemo od najnovije predstave: zašto ste izabrali Dogvil?

KOKAN MLADENOVIĆ: Iza mirnih porodičnih života stanovnika Dogvila, koji vole da o sebi govore kao o verujućim, plemenitim, lokalnoj zajednici odanim ljudima, kriju se mržnja, agresija i netolerancija prema svakom drugačijem načinu mišljenja, voljenja ili ponašanja. Dogvil je, živeći u izolaciji, izgradio svoja pravila i u njemu su se razvile neke posebne vrste ljudi, koje postoje samo u malim, zatvorenim sredinama. Interes tih ljudi je da Dogvil nikada ne postane deo nekog šireg prostora, jer će ta promena obesmisliti njihovu važnost, moć i vrednost koja postoji samo unutar izolovanog sveta Dogvila. Dogvil ne prašta različitost i surovo će se osvetiti svakom ko pomisli da bilo šta promeni u toj palanačkoj idili. Želite li da vam nabrajam još neke neprijatne paralele sa gradom u kome živimo, ili...?

Mi toliko dugo, još od raspada Jugoslavije, živimo mimo sveta, uronjeni u vulgarno preživljavanje i mržnju, sa urušenim, a onda srušenim sistemima obrazovanja, znanja i kulture, da nije čudo što su se upravo kod nas razvile te posebne endemske vrste, vrste koje nastaju, razmnožavaju se, a onda zauzimaju teritoriju koja je, izgubivši vezu sa svetom, postala idealni poligon za devijantne jedinke svake fele. Neke od tih jedinki, na kraju ovog nekontrolisanog procesa, logično, umisle da su mesije i spasioci nacije i, ukoliko se neki Darvin hitno ne pojavi, na kraju će uništiti i ono malo zdravog razuma koji je još preostao na našem Galapagosu.

Kauboji su komad o dešavanjima iza kulisa jednog pozorišta, ali i o kulturi koju sprovode nekvalifikovani ljudi. Istina, oni na kraju naprave odličan mjuzikl, a kod nas...

Predstava Kauboji, koju sam, po tekstu Saše Anočića, radio u Narodnom pozorištu u Kikindi, slavi radost teatra, ali otkriva i njegovo tužno naličje. Nasuprot tome, iz našeg realnog života, radost je prognana. Ne može se biti srećan u nesrećnoj zemlji, a zemlja u kojoj živimo je svoju istoriju pretvorila u seriju propuštenih prilika. Jedna od tih propuštenih prilika ogleda se u nemogućnosti da suštinski promenimo nas same i društveni sistem u kome živimo. Iznova dokazujemo da smo nezreli i nesposobni za demokratiju i srljamo ka još jednom kultu vođe. Na sceni je, kako kod nas tako i svetu, jedna generacija polusveta koja se politikom bavi iz interesa, razume igre moćnijih od sebe i kretanja krupnog kapitala i pokušava da, u što kraćem roku, za sebe i svoje partijske istomišljenike prigrabi što više bogatstva. Oni nemaju viziju države i dobrobiti naroda. Njihova svest ograničena je mandatom, tim famoznim periodom koji im stoji na raspolaganju da otmu što više, a zatim prepuste narode i države nekim novim beskrupuloznim likovima. Kod nas ne postoji politika, niti kultura. Postoji samo estrada, a estrada se deli na političku estradu, "kulturnjačku" estradu i estradu u pravom smislu.

Vaša predstava Doktor Nušić, između ostalog, priča da u Srbiji diplomu nema samo onaj ko je ne želi ili ko nema novca da je kupi. Šta mislite, šta o tome misle oni koji su diplomu stekli pameću i učenjem?

Zar nije hvale vredan naš novi društveni mehanizam koji je omogućio da gotovo svako, ko ima malo novca, može da, u jednoj zemlji nekadašnjih radnika i seljaka, ima fakultetsku diplomu i, zašto ne, doktorsku titulu. Ta opšta demokratizacija obrazovanja dovela je do toga da danas u Srbiji diplome nemaju samo pametni, već svi oni koji to žele. Nigde na svetu nećete sresti diplomirane starlete, partijske gorile, ministarske šofere, poslaničke svastike, kao što je to slučaj kod nas. Kako onda ne zavideti narodu koji je na toj planski urađenoj rasprodaji znanja pokupovao šarene diplome i poređao ih na svoje vitrine, između goblena i kristalnih čaša.

"Znanje, samo znanje, znanje
– pa to je diskriminacija!
To je fašizam pametnih!
Diploma je za svakoga!.."


To kaže Marko Šelić Marčelo, pisac songova u našoj predstavi. Mi smo, na sreću, ukinuli "fašizam pametnih", i obrazovanje učinili dostupnim svima, oborivši mu cenu do pristupačnosti. Mnogobrojne afere koje su potresle javnost nakon premijere našeg Dr-a, pokazale su da Nušić nije bio samo sjajni dijagnostičar devijacija svog vremena, već i mudri anticipator nepopravljivosti naših mentalitetskih devijacija. U luksuznim kabinetima naših najviših funkcionera vise diplome koje su, bez obzira na pečat koji nose, potpisane rukom Branislava Nušića.

Da li je Tomislav Nikolić gledao Doktora Nušića? Da li makar zna za tu predstavu?

Nažalost, u Srbiji se ne falsifikuju samo diplome. Menja se istorija, sećanje, pa i savest. Zavisi od potreba. Mi živimo falsifikate sopstvenih života, pod budnim okom onih koji na svaku kritičku misao uzvraćaju jačanjem dogmatske svesti. Zato nas verovatno i nije iznenadila paranoična reakcija predsednikovog savetnika za kulturu koji je na premijeri Doktora Nušića u slici koju "doktoranti" formiraju tokom songa o diplomama, prepoznao lik svog voljenog vođe, pa zatim, kao u kakvom politbiroovskom trileru, insistirao da se dotična scena izbaci jer vređa "lik i delo" samog predsednika. Ili mu je, možda, zasmetalo što sklapanje ove slike prate stihovi:
"I ne štedi ambiciju, nemoj da si škrt:
posle obične diplome, kupi sebi Dr!"

Sasvim je moguće da u ovoj slici, ako vas je nažuljala savest, prepoznate i onog koji na njoj nije. Uostalom, neko prepoznaje Bogorodicu na tostu, pa zašto jedan savetnik ne bi prepoznao svog idola na rekviziti pozorišne predstave. Valja ga, možda, podsetiti na moto Gogoljevog Revizora – "Ne krivi ogledalo, ako ti je lice ružno."

U jednom od songova u Doktoru Nušiću se ironično kaže – hvala Bogu, tako više nije kod nas. Da li naravoučenija pozorišnih predstava služe nečemu?

Ono što je u vreme nastanka Nušićevog komada bilo tek naznaka jedne društvene devijacije, jedan beskrupulozni postupak novih bogataša, u međuvremenu je postalo manir našeg doba. Njegov Dr je komad o kupovini i rasprodaji znanja, o uništenom sistemu vrednosti u kome novac primitivaca diktira društveni ukus i modu. Bolno prepoznatljivo zvuče reči špekulanta Živote Cvijovića: "Danas ti je, brate, sve na prodaju. Sve se prodaje – poštenje, čast, savest, ljubav, prijateljstvo, ugled, poštovanje, sve, brate, sve!" Inflacija znanja, kupovina diploma, inostrani mešetari i lažni humanitarni radnici, prepliću se u ovoj mreži polusveta čineći je aktuelnijom no ikada. Nušićev komad, nasuprot komičkom maniru epohe, gotovo da nema pozitivnog junaka. Vreme koje je veliki komediograf naslućivao, a u kome mi živimo, upravo je takvo – vreme bez pozitivnog junaka. U takvom vremenu pokušali smo da, ne izneveravajući Nušićev humor, ni satirički potencijal komada, progovorimo o današnjoj Srbiji, zemlji koja je rasprodala sopstvenu pamet. Dodamo li tome zavidnu dozu sarkazma, obrešćemo se u idealnoj zemlji, Srbiji, zemlji ostvarene utopije. Otuda i stihovi sa početka predstave:

"Dame i gospodo! Gospode i ljudi!
Investitori, turisti,
rujna zoro koja rudiš!
Dobro nam došli u Srbiju,
zemlju iz bajke i snova!
Gde ne manjka novac,
al’ najviše vredi mozak!
Gde ne postoje rashod i raskol,
nego samo raskoš!
Pamet, čast, znanje – slave se.
Med i mleko cure iz slavine..."


Nažalost, Srbija je zemlja u kojoj satirička literatura ne zastareva. Mi se i dalje, kao da nisu minule decenije, pa i vekovi, ogledamo u tekstovima Sterije, Nušića, Domanovića i u njima nalazimo svoje lice, podjednako ružno, podjednako iskeženo, lice naroda koji svoje mentalitetske devijacije ne ispravlja, već ih sa nekim besmislenim ponosom kači na sebe kao ordenje.
U vašim najnovijim predstavama se glumi, peva i svira, pa ipak ste nedavno izjavili da u Dogvilu tragate za novom pozorišnom formom. Šta vam je nedovoljno u postojećim?

Predstava Dogvil pravljena je potpuno suprotno od načina mišljenja i funkcionisanja naših tromih i od svog vremena odrođenih teatara. Podrazumevala je okupljanje istomišljenika oko jedne pozorišne ideje, iznalaženje partnera, saradnika i prostora, odabir glumaca na audiciji i istraživanje jedne drugačije scenske forme, koja, u našem slučaju, donosi predstavu koja je istovremeno i koncert i mesto društvene polemike i, nadamo se, uzbudljiv pozorišni čin. Uočavajući neuralgične tačke našeg grada i naših života, pokušavamo da, na sav glas, govorimo i pevamo o ovom ruglu pogrešne politike, upropašćene kulture i uništene budućnosti jednog grada i jedne države.

Dogvil svakako nije predstava za one koji, svake večeri, sedaju pred ekrane svojih televizora kao pred ikonostas, i čekaju da im se obrati vođa sa božanskim vizijama. Nasuprot toj ogoljenoj ibijevštini u kojoj živimo, naša predstava pokušava da na javnu scenu vrati duh pobune i nepristajanja, onaj duh koji je krasio Beograd šetača i opozicionara, Beograd koji više ne postoji, ili koji se ne vidi od medijske magle u kojoj vas ubeđuju da svaki dan živite sve bolje, iako imate mnogo razloga da se stidite onoga što vas okružuje.

Deluje da EU podržava politiku premijera Vučića. Kako to objašnjavate?

Ja nisam Ketrin Ešton, niti bilo koji činovnik Evropske unije i nemam obavezu da zaboravim ko su bili ljudi koji se danas nalaze na čelu Srbije. Kada u jednom društvu ukinete moral, kao kategoriju, sve postaje moguće, pa i to da jedan zakleti četnički vojvoda, u poodmaklim godinama, pribavi sebi fakultetsku diplomu, nauči napamet par otužnih proevropskih fraza dostojnih loših priručnika, tipa "Folirajte se – Evropa" i postane predsednik države. Kakav to primer daje našoj deci? Draga deco, možete slobodno da, do svoje pedeset i neke godine, živite suprotno svim civilizacijskim pravilima, učestvujete u paravojnim formacijama i ratujete u stranim državama. Možete da širite govor mržnje, iseljavate pripadnike drugih naroda ili slavite ubistva svojih političkih protivnika. Možete da, svojim delovanjem, unizite parlament jedne države i pretvorite ga u prostački palanački cirkus. Možete da... da jednog dana sve to zaboravite i od najgoreg đaka postanete, ni manje ni više, nego predsednik države. Iz iste ideološke matrice dolazi i Šešeljev omladinac, Miloševićev ministar informisanja u vreme gušenja slobode štampe i zatvaranja medija, vlasnik najnecivilizovanijeg ponašanja u javnim nastupima, a danas monopolista nad evropskom idejom i ultrademokrata, premijer Srbije Aleksandar Vučić. To su ljudi formirani u glibu devedesetih, u mirisu baruta i krvi i pitanje je trenutka kada će prestati da javno izigravaju vegetarijance i poželeti da se vrate svojoj pravoj prirodi.

Nije mi, dakle, stalo koga Evropska unija podržava i iz kojih razloga to radi. Ja samo znam da mi zdrav razum, kultura sećanja i ono preostale građanske hrabrosti ne dozvoljavaju da, bez stida, izgovaram imena ljudi koji vode državu u kojoj živim.

Intelektualci u Evropi intenzivno razmišljaju o mogućem trećem svetskom ratu. A kod nas?

Neće biti trećeg svetskog rata, ali je i bez toga svet u kome živimo "izašao iz zgloba", kako to Hamlet kaže. Sa uspehom smo srušili sve utopijske projekte i sve ideale kolektivnog dobra. Naša deca odrastaju u svetu sebičnih i beskrupuloznih ljudi, bez ikakve svesti o drugima. Novac je postao moćni okvir sveta, a uspeh imperativ.
Verujem da je vreme u kome živimo vreme nestanka država, nažalost, ne u onom smislu u kome Marks vidi odumiranje države, već u smislu minorizacije država pred gigantima krupnog kapitala. Kupiće vaše banke, vaše rudnike, izvore vode, obale, fabrike; kupiće vaš život namećući mu imperativ beskrajnog rada i robovanja hijerarhijskom napretku, ili otplaćivanju kredita. Onoga trenutka kada smo prodali svoje ideale, prodali smo u bescenje sve što čini naš svet.
Živimo u besčasnim zemljama, živimo daleko od svake ideologije, svedeni na grabežljivo preživljavanje od danas do sutra. I to, nažalost, nije nešto što je primenljivo samo na Srbiju. Takvo je stanje i u regionu, a bojim se i šire. Naši moćnici su podjednako beskrupulozni, naše vlasti istovetno bahate i nesklone kulturi. Našu umetnost omeđuju oni koji o umetnosti ne znaju, i ne žele da znaju, bilo šta.


Poslednjih godina radite u regionu i po unutrašnjosti Srbije. Kako iz te perspektive ocenjujete beogradsku sezonu?

Pozorište je, kako to Šekspir kaže, ogledalo društva, a naše pozorište je slika i prilika jednog društva bez ideološke vertikale, društva sumnjivog morala i još sumnjivijeg ukusa. Sistem po kome funkcionišu naše institucije kulture odavno je prevaziđen, ali opstaje, nimalo iznenađujućim kompromisom vlasti, koja o kulturi i njenom značaju za sudbinu jednog naroda ne zna ama baš ništa, i pozorišnog sveta, koji je odavno zaboravio na suštinu naše umetnosti i živi svoje uljuljkane živote koji se mere jevtinom popularnošću i uredno isplaćenom platom. Taj se sistem više ne može popraviti i na njega je primenjiva sjajna rečenica kralja Lira: "Neka se sve promeni, il’ neka nestane sve!"

Vaše ideje o transformaciji pozorišta, o kojima ste govorili u vreme dok ste bili upravnik Ateljea 212, nailazile su na nerazumevanje. Međutim, sada, u Gradskom sekretarijatu za kulturu razmišljaju da uspostave neke od tih vaših predloga.

Rezultati koje smo ostvarili tokom trogodišnje avanture u Ateljeu 212, svrstali su tu kuću u red najintrigantnijih pozorišta u ovom delu Evrope. Ponašali smo se kao deo jednog velikog tržišta koje podrazumeva sve zemlje sa prostora bivše Jugoslavije, bavili se temama koje nas zanimaju i angažovali vrhunske umetnike – Olivera Frljića, Borisa Kavacu, Emira Hadžihafisbegovića, Nikolu Ristanovskog, Jagoša Markovića itd. Postavili smo Krležine Glembajeve, nakon trideset osam godina pauze, na beogradsku scenu. Vratili smo Abdulaha Sidrana u Beograd i uznemirili Srbiju predstavom Zoran Đinđić... Predstava Zoran Đinđić Olivera Frljića bila je zalogaj koji je zastao u grlu postđinđićevske Srbije, ali i zalogaj koji ansambl Ateljea 212, uz časne izuzetke, nije mogao da svari. Uljuljkani u beskrajnu sigurnost svojih plata, nespremni za hrabre iskorake u repertoaru, naplatili su svoju popularnost i mitingaške usluge raznim političkim opcijama i – priča je bila završena.

U bukvalnom smisli reči, nije bila završena. Vi ste otišli iz Ateljea, a rasprava da li ste unapredili ili unazadili Atelje se nastavila.

Prašina koja se digla oko mog odlaska sa mesta upravnika Ateljea 212, ogolila je kukavičluk i bezidejnost naše kulturne i javne scene, na jedan način koji ne ostavlja mnogo izbora. Ja sam otišao i uživam u svom ispunjenom i kreativnom izgnanstvu. Kako kaže Bomaršeov Figaro: "Čovjek koji iskreno voli pozorište može uraditi samo jedno – pobeći što dalje od njega!"

Ne znam, dakle, o čemu razmišljaju gradske vlasti, po pitanju kulture, ali bi me i sama činjenica da o bilo čemu razmišljaju prijatno iznenadila.

Vi važite za čoveka koji sme glasno da kaže šta misli.

Mi živimo u loše napisanoj, a još gore režiranoj farsi. Decenije naših života prolaze u gledanju jednih te istih lica političara koji su čas na vlasti, a čas u opoziciji, a kojima interes nije boljitak naroda već vlast, sama po sebi, sa svim blagodetima i privilegijama koje im donosi. Svejedno je ko vlada, oni koji su sopstvenom nesposobnošću i korumpiranošću dugoročno kompromitovali pojam demokratije na ovim prostorima, ili oni koji su, izašavši iz Šešeljevog šinjela, naprasno progledali i prohodali držeći se za čarobni štapić Evropske unije, ili, pak, bliski saradnici Slobodana Miloševića, ogrezli u kriminalu, spletkama tajnih službi, prikovani za svoje fotelje koje im daju smisao postojanja. Srbija je jedna uništena i ponižena zemlja u kojoj popovi voze preskupe automobile, žive u pozlaćenim dvorovima i ponekad, valjda kad nije post, siluju malu decu, zemlja estrade i rijaliti programa u kojoj je srušen svaki vrednosni sistem. Danas je moralno nemati morala, glupo je biti pametan, a demodirano biti pošten. Bog ne stanuje u crkvi, pravda u sudovima, obrazovanje u školi, a humanost u zdravstvu. Ako postoji veće dno, od ovog na kome smo se našli, onda je to dno našeg neshvatanja da smo dotakli dno.

Ipak, složićete se da svi mi težimo izlazu...

Izlaza nema. Srbija je, verovatno prvi put u svojoj istoriji, zemlja bez opozicije i bez ikakvog opozicionog potencijala koji može da je povede napred. Jedino što je gore od ovakve vlasti koju smo, ne zaboravite, sami izabrali i koja tako više govori o nama samima nego o sebi, jeste srpska opozicija, skupina ljudi bez ikakve vizije, potrošena u beskrajnim privilegijama poslaničkih mandata, namirena iz perioda nekadašnje vlasti, sa ustima punim demokratskih fraza i džepovima punim sumnjivog novca. Sa zaprepašćenjem izgovaram da je vreme vlasti Slobodana Miloševića, te nakaradne vlasti koja je uništila naše živote i prostor u kome živimo, imalo mnogo veći opozicioni potencijal oličen u Beogradskom krugu, Građanskom savezu, Radiju B92, Studiju B, "Našoj borbi" i čitavom jednom širokom pokretu mislećeg i pravdoljubivog sveta. Taj svet više ne postoji. Srbija je zemlja bez ikakve budućnosti, Dogvil kome, bojim se, sledi isti kraj kao u sjajnom Fon Trirovom filmu.

Da li vas zbog ovakvih stavova nema u beogradskim pozorištima?

Protekle sezone su bile, verovatno, najuspešnije u mom pozorišnom životu. Imao sam sreću da gotovo dve godine odsustvujem iz Beograda i režiram predstave sa mađarskim, slovenačkim, rumunskim i hrvatskim glumcima. Gradovi u kojima sam boravio i ljudi koje sam upoznao omogućili su mi, između ostalog, da iznova živim u svojoj domovini, Jugoslaviji, i potvrdili su moje uverenje o nedeljivosti jugoslovenskog kulturnog prostora.

Sa druge strane, učmalost pozorišnog Beograda, istrošenost modela po kome funkcioniše naša kultura i tužni zaokret u desno naših pozorišnih repertoara, naučili su me da čovek ne mora nužno da se raduje povratku kući.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 16:35 30.12.2014

Re: U Srbiji je ugašena svaka nada.

Dve tone nevezanog teksta. I to u celini, nema linka, nego mora da se pretalasa četiri ekrana skorlovanja e da bi se preskočilo. Otvori svoj blog sa tom nevezanom temom, pa drljaj Lazo!
qqriq qqriq 16:45 30.12.2014

Re: U Srbiji je ugašena svaka nada.

Mi živimo u loše napisanoj, a još gore režiranoj farsi. Decenije naših života prolaze u gledanju jednih te istih lica političara koji su čas na vlasti, a čas u opoziciji, a kojima interes nije boljitak naroda već vlast, sama po sebi, sa svim blagodetima i privilegijama koje im donosi. Svejedno je ko vlada, oni koji su sopstvenom nesposobnošću i korumpiranošću dugoročno kompromitovali pojam demokratije na ovim prostorima, ili oni koji su, izašavši iz Šešeljevog šinjela, naprasno progledali i prohodali držeći se za čarobni štapić Evropske unije, ili, pak, bliski saradnici Slobodana Miloševića, ogrezli u kriminalu, spletkama tajnih službi, prikovani za svoje fotelje koje im daju smisao postojanja. Srbija je jedna uništena i ponižena zemlja u kojoj popovi voze preskupe automobile, žive u pozlaćenim dvorovima i ponekad, valjda kad nije post, siluju malu decu, zemlja estrade i rijaliti programa u kojoj je srušen svaki vrednosni sistem. Danas je moralno nemati morala, glupo je biti pametan, a demodirano biti pošten. Bog ne stanuje u crkvi, pravda u sudovima, obrazovanje u školi, a humanost u zdravstvu. Ako postoji veće dno, od ovog na kome smo se našli, onda je to dno našeg neshvatanja da smo dotakli dno.




ovaj deo kruži tviterom onoliko..........
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 17:02 30.12.2014

Re: U Srbiji je ugašena svaka nada.

Dont Fear The Reaper

tekst ima veze sa sveopštom apatijom u zemlji, od kojih je ova afera samo kap u moru, i upućen je ljudima u Dijaspori - zahvaljujući kojima mnoge familije u Srbiji uspevaju da prežive ovaj trenutni armagedon, a ne tebi, i napisao-izrekao ga je jedan autentični profesionalac, kulturni radnik i pametan čovek pre svega, a sagledava vrlo dobro žalosno stanje u kojem se Srbija nalazi. tebe pretpostavljam da nervira jer se prepoznaješ u nekom od segmenata teksta. malo poštovanja prema Staroj Gardi Bloga, moliću lepo.

Qqrik:
ovaj deo kruži tviterom onoliko..........

не знам, Друшка, не пратим, довољно је да ме сишу Призмијанци само на ФБ-у.
kleinemutter kleinemutter 22:01 30.12.2014

Re: Tužna priča skroz...

Tužna priča skroz...


Lako je pričati. Svašta. Većina poludi od straha kad im dete ima temp 40.

Onaj ko nije doživeo umiranje deteta trebalo bi da tri puta promisli pre nego što ih osudi.

Volela bih da ove ljude ostave na miru.

Bruka je što ih rasparčavaju gladne hijene. Mislim političke. Neko hoće deo.

Ko zna sa kakvim su đavolom tikve morali da sade sve u nadi da će spasiti dete.

Ajmo biti ljudi i pustiti ih na miru.

Oni ga neće naći. Nestao je sa životom njihovog deteta.Neka joj je laka zemlja. A nije. Živi joj ne daju da počiva u miru.
srdjan.pajic srdjan.pajic 22:51 30.12.2014

Re: U Srbiji je ugašena svaka nada.

Dont Fear The Reaper
Dve tone nevezanog teksta. I to u celini, nema linka, nego mora da se pretalasa četiri ekrana skorlovanja e da bi se preskočilo. Otvori svoj blog sa tom nevezanom temom, pa drljaj Lazo!


Dobro, malo vežbanja srednjeg prsta po leđima miša, usred ovog prazničnog prežderavanja, nije na odmet .

Sine, čak je i davež poput mene postao alergičan na postove duže od tviter forme. Ostarilo se, jebote.
b92fmember b92fmember 01:35 31.12.2014

Re: U Srbiji je ugašena svaka nada.

nego mora da se pretalasa četiri ekrana skorlovanja e da bi se preskočilo.



u tom slučaju, evo ga opet


Srđan Fuchs
Priča je, na žalost, na neki način i svedočanstvo o trenutnom stanju duhova u Srbiji.


evo, iz ugla kulturnih radnika...





sonja ćirić

Predstave Kokana Mladenovića publiku i javnost ne ostavljaju ravnodušnim. Ove godine je režirao Doktora Nušića, po komediji Dr Branislava Nušića, u izvođenju ansambala Narodnog pozorišta u Somboru i Kruševačkog pozorišta, Kauboje u Narodnom pozorištu u Kikindi, a premijera predstave Dogvil, pozorišne adaptacije scenarija istoimenog filma Larsa fon Trira, održaće se 19. decembra u beogradskom Mikser hausu. Doktor Nušić je na nedavnom Međunarodnom festivalu klasike "Vršačka pozorišna jesen" dobio tri nagrade: za najbolju predstavu, za režiju, i za glumu (Saša Torlaković), a na upravo završenom Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu – nagradu za epizodnu ulogu (Bojan Veljović) i specijalnu nagradu za tekstove songova (Marko Šelić Marčelo).

"VREME": Da krenemo od najnovije predstave: zašto ste izabrali Dogvil?

KOKAN MLADENOVIĆ: Iza mirnih porodičnih života stanovnika Dogvila, koji vole da o sebi govore kao o verujućim, plemenitim, lokalnoj zajednici odanim ljudima, kriju se mržnja, agresija i netolerancija prema svakom drugačijem načinu mišljenja, voljenja ili ponašanja. Dogvil je, živeći u izolaciji, izgradio svoja pravila i u njemu su se razvile neke posebne vrste ljudi, koje postoje samo u malim, zatvorenim sredinama. Interes tih ljudi je da Dogvil nikada ne postane deo nekog šireg prostora, jer će ta promena obesmisliti njihovu važnost, moć i vrednost koja postoji samo unutar izolovanog sveta Dogvila. Dogvil ne prašta različitost i surovo će se osvetiti svakom ko pomisli da bilo šta promeni u toj palanačkoj idili. Želite li da vam nabrajam još neke neprijatne paralele sa gradom u kome živimo, ili...?

Mi toliko dugo, još od raspada Jugoslavije, živimo mimo sveta, uronjeni u vulgarno preživljavanje i mržnju, sa urušenim, a onda srušenim sistemima obrazovanja, znanja i kulture, da nije čudo što su se upravo kod nas razvile te posebne endemske vrste, vrste koje nastaju, razmnožavaju se, a onda zauzimaju teritoriju koja je, izgubivši vezu sa svetom, postala idealni poligon za devijantne jedinke svake fele. Neke od tih jedinki, na kraju ovog nekontrolisanog procesa, logično, umisle da su mesije i spasioci nacije i, ukoliko se neki Darvin hitno ne pojavi, na kraju će uništiti i ono malo zdravog razuma koji je još preostao na našem Galapagosu.

Kauboji su komad o dešavanjima iza kulisa jednog pozorišta, ali i o kulturi koju sprovode nekvalifikovani ljudi. Istina, oni na kraju naprave odličan mjuzikl, a kod nas...

Predstava Kauboji, koju sam, po tekstu Saše Anočića, radio u Narodnom pozorištu u Kikindi, slavi radost teatra, ali otkriva i njegovo tužno naličje. Nasuprot tome, iz našeg realnog života, radost je prognana. Ne može se biti srećan u nesrećnoj zemlji, a zemlja u kojoj živimo je svoju istoriju pretvorila u seriju propuštenih prilika. Jedna od tih propuštenih prilika ogleda se u nemogućnosti da suštinski promenimo nas same i društveni sistem u kome živimo. Iznova dokazujemo da smo nezreli i nesposobni za demokratiju i srljamo ka još jednom kultu vođe. Na sceni je, kako kod nas tako i svetu, jedna generacija polusveta koja se politikom bavi iz interesa, razume igre moćnijih od sebe i kretanja krupnog kapitala i pokušava da, u što kraćem roku, za sebe i svoje partijske istomišljenike prigrabi što više bogatstva. Oni nemaju viziju države i dobrobiti naroda. Njihova svest ograničena je mandatom, tim famoznim periodom koji im stoji na raspolaganju da otmu što više, a zatim prepuste narode i države nekim novim beskrupuloznim likovima. Kod nas ne postoji politika, niti kultura. Postoji samo estrada, a estrada se deli na političku estradu, "kulturnjačku" estradu i estradu u pravom smislu.

Vaša predstava Doktor Nušić, između ostalog, priča da u Srbiji diplomu nema samo onaj ko je ne želi ili ko nema novca da je kupi. Šta mislite, šta o tome misle oni koji su diplomu stekli pameću i učenjem?

Zar nije hvale vredan naš novi društveni mehanizam koji je omogućio da gotovo svako, ko ima malo novca, može da, u jednoj zemlji nekadašnjih radnika i seljaka, ima fakultetsku diplomu i, zašto ne, doktorsku titulu. Ta opšta demokratizacija obrazovanja dovela je do toga da danas u Srbiji diplome nemaju samo pametni, već svi oni koji to žele. Nigde na svetu nećete sresti diplomirane starlete, partijske gorile, ministarske šofere, poslaničke svastike, kao što je to slučaj kod nas. Kako onda ne zavideti narodu koji je na toj planski urađenoj rasprodaji znanja pokupovao šarene diplome i poređao ih na svoje vitrine, između goblena i kristalnih čaša.

"Znanje, samo znanje, znanje
– pa to je diskriminacija!
To je fašizam pametnih!
Diploma je za svakoga!.."


To kaže Marko Šelić Marčelo, pisac songova u našoj predstavi. Mi smo, na sreću, ukinuli "fašizam pametnih", i obrazovanje učinili dostupnim svima, oborivši mu cenu do pristupačnosti. Mnogobrojne afere koje su potresle javnost nakon premijere našeg Dr-a, pokazale su da Nušić nije bio samo sjajni dijagnostičar devijacija svog vremena, već i mudri anticipator nepopravljivosti naših mentalitetskih devijacija. U luksuznim kabinetima naših najviših funkcionera vise diplome koje su, bez obzira na pečat koji nose, potpisane rukom Branislava Nušića.

[b]Da li je Tomislav Nikolić gledao Doktora Nušića? Da li makar zna za tu predstavu?


Nažalost, u Srbiji se ne falsifikuju samo diplome. Menja se istorija, sećanje, pa i savest. Zavisi od potreba. Mi živimo falsifikate sopstvenih života, pod budnim okom onih koji na svaku kritičku misao uzvraćaju jačanjem dogmatske svesti. Zato nas verovatno i nije iznenadila paranoična reakcija predsednikovog savetnika za kulturu koji je na premijeri Doktora Nušića u slici koju "doktoranti" formiraju tokom songa o diplomama, prepoznao lik svog voljenog vođe, pa zatim, kao u kakvom politbiroovskom trileru, insistirao da se dotična scena izbaci jer vređa "lik i delo" samog predsednika. Ili mu je, možda, zasmetalo što sklapanje ove slike prate stihovi:
"I ne štedi ambiciju, nemoj da si škrt:
posle obične diplome, kupi sebi Dr!"

Sasvim je moguće da u ovoj slici, ako vas je nažuljala savest, prepoznate i onog koji na njoj nije. Uostalom, neko prepoznaje Bogorodicu na tostu, pa zašto jedan savetnik ne bi prepoznao svog idola na rekviziti pozorišne predstave. Valja ga, možda, podsetiti na moto Gogoljevog Revizora – "Ne krivi ogledalo, ako ti je lice ružno."

U jednom od songova u Doktoru Nušiću se ironično kaže – hvala Bogu, tako više nije kod nas. Da li naravoučenija pozorišnih predstava služe nečemu?

Ono što je u vreme nastanka Nušićevog komada bilo tek naznaka jedne društvene devijacije, jedan beskrupulozni postupak novih bogataša, u međuvremenu je postalo manir našeg doba. Njegov Dr je komad o kupovini i rasprodaji znanja, o uništenom sistemu vrednosti u kome novac primitivaca diktira društveni ukus i modu. Bolno prepoznatljivo zvuče reči špekulanta Živote Cvijovića: "Danas ti je, brate, sve na prodaju. Sve se prodaje – poštenje, čast, savest, ljubav, prijateljstvo, ugled, poštovanje, sve, brate, sve!" Inflacija znanja, kupovina diploma, inostrani mešetari i lažni humanitarni radnici, prepliću se u ovoj mreži polusveta čineći je aktuelnijom no ikada. Nušićev komad, nasuprot komičkom maniru epohe, gotovo da nema pozitivnog junaka. Vreme koje je veliki komediograf naslućivao, a u kome mi živimo, upravo je takvo – vreme bez pozitivnog junaka. U takvom vremenu pokušali smo da, ne izneveravajući Nušićev humor, ni satirički potencijal komada, progovorimo o današnjoj Srbiji, zemlji koja je rasprodala sopstvenu pamet. Dodamo li tome zavidnu dozu sarkazma, obrešćemo se u idealnoj zemlji, Srbiji, zemlji ostvarene utopije. Otuda i stihovi sa početka predstave:

"Dame i gospodo! Gospode i ljudi!
Investitori, turisti,
rujna zoro koja rudiš!
Dobro nam došli u Srbiju,
zemlju iz bajke i snova!
Gde ne manjka novac,
al’ najviše vredi mozak!
Gde ne postoje rashod i raskol,
nego samo raskoš!
Pamet, čast, znanje – slave se.
Med i mleko cure iz slavine..."


Nažalost, Srbija je zemlja u kojoj satirička literatura ne zastareva. Mi se i dalje, kao da nisu minule decenije, pa i vekovi, ogledamo u tekstovima Sterije, Nušića, Domanovića i u njima nalazimo svoje lice, podjednako ružno, podjednako iskeženo, lice naroda koji svoje mentalitetske devijacije ne ispravlja, već ih sa nekim besmislenim ponosom kači na sebe kao ordenje.
U vašim najnovijim predstavama se glumi, peva i svira, pa ipak ste nedavno izjavili da u Dogvilu tragate za novom pozorišnom formom. Šta vam je nedovoljno u postojećim?

Predstava Dogvil pravljena je potpuno suprotno od načina mišljenja i funkcionisanja naših tromih i od svog vremena odrođenih teatara. Podrazumevala je okupljanje istomišljenika oko jedne pozorišne ideje, iznalaženje partnera, saradnika i prostora, odabir glumaca na audiciji i istraživanje jedne drugačije scenske forme, koja, u našem slučaju, donosi predstavu koja je istovremeno i koncert i mesto društvene polemike i, nadamo se, uzbudljiv pozorišni čin. Uočavajući neuralgične tačke našeg grada i naših života, pokušavamo da, na sav glas, govorimo i pevamo o ovom ruglu pogrešne politike, upropašćene kulture i uništene budućnosti jednog grada i jedne države.

Dogvil svakako nije predstava za one koji, svake večeri, sedaju pred ekrane svojih televizora kao pred ikonostas, i čekaju da im se obrati vođa sa božanskim vizijama. Nasuprot toj ogoljenoj ibijevštini u kojoj živimo, naša predstava pokušava da na javnu scenu vrati duh pobune i nepristajanja, onaj duh koji je krasio Beograd šetača i opozicionara, Beograd koji više ne postoji, ili koji se ne vidi od medijske magle u kojoj vas ubeđuju da svaki dan živite sve bolje, iako imate mnogo razloga da se stidite onoga što vas okružuje.

Deluje da EU podržava politiku premijera Vučića. Kako to objašnjavate?

Ja nisam Ketrin Ešton, niti bilo koji činovnik Evropske unije i nemam obavezu da zaboravim ko su bili ljudi koji se danas nalaze na čelu Srbije. Kada u jednom društvu ukinete moral, kao kategoriju, sve postaje moguće, pa i to da jedan zakleti četnički vojvoda, u poodmaklim godinama, pribavi sebi fakultetsku diplomu, nauči napamet par otužnih proevropskih fraza dostojnih loših priručnika, tipa "Folirajte se – Evropa" i postane predsednik države. Kakav to primer daje našoj deci? Draga deco, možete slobodno da, do svoje pedeset i neke godine, živite suprotno svim civilizacijskim pravilima, učestvujete u paravojnim formacijama i ratujete u stranim državama. Možete da širite govor mržnje, iseljavate pripadnike drugih naroda ili slavite ubistva svojih političkih protivnika. Možete da, svojim delovanjem, unizite parlament jedne države i pretvorite ga u prostački palanački cirkus. Možete da... da jednog dana sve to zaboravite i od najgoreg đaka postanete, ni manje ni više, nego predsednik države. Iz iste ideološke matrice dolazi i Šešeljev omladinac, Miloševićev ministar informisanja u vreme gušenja slobode štampe i zatvaranja medija, vlasnik najnecivilizovanijeg ponašanja u javnim nastupima, a danas monopolista nad evropskom idejom i ultrademokrata, premijer Srbije Aleksandar Vučić. To su ljudi formirani u glibu devedesetih, u mirisu baruta i krvi i pitanje je trenutka kada će prestati da javno izigravaju vegetarijance i poželeti da se vrate svojoj pravoj prirodi.

Nije mi, dakle, stalo koga Evropska unija podržava i iz kojih razloga to radi. Ja samo znam da mi zdrav razum, kultura sećanja i ono preostale građanske hrabrosti ne dozvoljavaju da, bez stida, izgovaram imena ljudi koji vode državu u kojoj živim.

Intelektualci u Evropi intenzivno razmišljaju o mogućem trećem svetskom ratu. A kod nas?

Neće biti trećeg svetskog rata, ali je i bez toga svet u kome živimo "izašao iz zgloba", kako to Hamlet kaže. Sa uspehom smo srušili sve utopijske projekte i sve ideale kolektivnog dobra. Naša deca odrastaju u svetu sebičnih i beskrupuloznih ljudi, bez ikakve svesti o drugima. Novac je postao moćni okvir sveta, a uspeh imperativ.
Verujem da je vreme u kome živimo vreme nestanka država, nažalost, ne u onom smislu u kome Marks vidi odumiranje države, već u smislu minorizacije država pred gigantima krupnog kapitala. Kupiće vaše banke, vaše rudnike, izvore vode, obale, fabrike; kupiće vaš život namećući mu imperativ beskrajnog rada i robovanja hijerarhijskom napretku, ili otplaćivanju kredita. Onoga trenutka kada smo prodali svoje ideale, prodali smo u bescenje sve što čini naš svet.
Živimo u besčasnim zemljama, živimo daleko od svake ideologije, svedeni na grabežljivo preživljavanje od danas do sutra. I to, nažalost, nije nešto što je primenljivo samo na Srbiju. Takvo je stanje i u regionu, a bojim se i šire. Naši moćnici su podjednako beskrupulozni, naše vlasti istovetno bahate i nesklone kulturi. Našu umetnost omeđuju oni koji o umetnosti ne znaju, i ne žele da znaju, bilo šta.


Poslednjih godina radite u regionu i po unutrašnjosti Srbije. Kako iz te perspektive ocenjujete beogradsku sezonu?

Pozorište je, kako to Šekspir kaže, ogledalo društva, a naše pozorište je slika i prilika jednog društva bez ideološke vertikale, društva sumnjivog morala i još sumnjivijeg ukusa. Sistem po kome funkcionišu naše institucije kulture odavno je prevaziđen, ali opstaje, nimalo iznenađujućim kompromisom vlasti, koja o kulturi i njenom značaju za sudbinu jednog naroda ne zna ama baš ništa, i pozorišnog sveta, koji je odavno zaboravio na suštinu naše umetnosti i živi svoje uljuljkane živote koji se mere jevtinom popularnošću i uredno isplaćenom platom. Taj se sistem više ne može popraviti i na njega je primenjiva sjajna rečenica kralja Lira: "Neka se sve promeni, il’ neka nestane sve!"

Vaše ideje o transformaciji pozorišta, o kojima ste govorili u vreme dok ste bili upravnik Ateljea 212, nailazile su na nerazumevanje. Međutim, sada, u Gradskom sekretarijatu za kulturu razmišljaju da uspostave neke od tih vaših predloga.

Rezultati koje smo ostvarili tokom trogodišnje avanture u Ateljeu 212, svrstali su tu kuću u red najintrigantnijih pozorišta u ovom delu Evrope. Ponašali smo se kao deo jednog velikog tržišta koje podrazumeva sve zemlje sa prostora bivše Jugoslavije, bavili se temama koje nas zanimaju i angažovali vrhunske umetnike – Olivera Frljića, Borisa Kavacu, Emira Hadžihafisbegovića, Nikolu Ristanovskog, Jagoša Markovića itd. Postavili smo Krležine Glembajeve, nakon trideset osam godina pauze, na beogradsku scenu. Vratili smo Abdulaha Sidrana u Beograd i uznemirili Srbiju predstavom Zoran Đinđić... Predstava Zoran Đinđić Olivera Frljića bila je zalogaj koji je zastao u grlu postđinđićevske Srbije, ali i zalogaj koji ansambl Ateljea 212, uz časne izuzetke, nije mogao da svari. Uljuljkani u beskrajnu sigurnost svojih plata, nespremni za hrabre iskorake u repertoaru, naplatili su svoju popularnost i mitingaške usluge raznim političkim opcijama i – priča je bila završena.

U bukvalnom smisli reči, nije bila završena. Vi ste otišli iz Ateljea, a rasprava da li ste unapredili ili unazadili Atelje se nastavila.

Prašina koja se digla oko mog odlaska sa mesta upravnika Ateljea 212, ogolila je kukavičluk i bezidejnost naše kulturne i javne scene, na jedan način koji ne ostavlja mnogo izbora. Ja sam otišao i uživam u svom ispunjenom i kreativnom izgnanstvu. Kako kaže Bomaršeov Figaro: "Čovjek koji iskreno voli pozorište može uraditi samo jedno – pobeći što dalje od njega!"

Ne znam, dakle, o čemu razmišljaju gradske vlasti, po pitanju kulture, ali bi me i sama činjenica da o bilo čemu razmišljaju prijatno iznenadila.

Vi važite za čoveka koji sme glasno da kaže šta misli.

Mi živimo u loše napisanoj, a još gore režiranoj farsi. Decenije naših života prolaze u gledanju jednih te istih lica političara koji su čas na vlasti, a čas u opoziciji, a kojima interes nije boljitak naroda već vlast, sama po sebi, sa svim blagodetima i privilegijama koje im donosi. Svejedno je ko vlada, oni koji su sopstvenom nesposobnošću i korumpiranošću dugoročno kompromitovali pojam demokratije na ovim prostorima, ili oni koji su, izašavši iz Šešeljevog šinjela, naprasno progledali i prohodali držeći se za čarobni štapić Evropske unije, ili, pak, bliski saradnici Slobodana Miloševića, ogrezli u kriminalu, spletkama tajnih službi, prikovani za svoje fotelje koje im daju smisao postojanja. Srbija je jedna uništena i ponižena zemlja u kojoj popovi voze preskupe automobile, žive u pozlaćenim dvorovima i ponekad, valjda kad nije post, siluju malu decu, zemlja estrade i rijaliti programa u kojoj je srušen svaki vrednosni sistem. Danas je moralno nemati morala, glupo je biti pametan, a demodirano biti pošten. Bog ne stanuje u crkvi, pravda u sudovima, obrazovanje u školi, a humanost u zdravstvu. Ako postoji veće dno, od ovog na kome smo se našli, onda je to dno našeg neshvatanja da smo dotakli dno.

Ipak, složićete se da svi mi težimo izlazu...

Izlaza nema. Srbija je, verovatno prvi put u svojoj istoriji, zemlja bez opozicije i bez ikakvog opozicionog potencijala koji može da je povede napred. Jedino što je gore od ovakve vlasti koju smo, ne zaboravite, sami izabrali i koja tako više govori o nama samima nego o sebi, jeste srpska opozicija, skupina ljudi bez ikakve vizije, potrošena u beskrajnim privilegijama poslaničkih mandata, namirena iz perioda nekadašnje vlasti, sa ustima punim demokratskih fraza i džepovima punim sumnjivog novca. Sa zaprepašćenjem izgovaram da je vreme vlasti Slobodana Miloševića, te nakaradne vlasti koja je uništila naše živote i prostor u kome živimo, imalo mnogo veći opozicioni potencijal oličen u Beogradskom krugu, Građanskom savezu, Radiju B92, Studiju B, "Našoj borbi" i čitavom jednom širokom pokretu mislećeg i pravdoljubivog sveta. Taj svet više ne postoji. Srbija je zemlja bez ikakve budućnosti, Dogvil kome, bojim se, sledi isti kraj kao u sjajnom Fon Trirovom filmu.

Da li vas zbog ovakvih stavova nema u beogradskim pozorištima?

Protekle sezone su bile, verovatno, najuspešnije u mom pozorišnom životu. Imao sam sreću da gotovo dve godine odsustvujem iz Beograda i režiram predstave sa mađarskim, slovenačkim, rumunskim i hrvatskim glumcima. Gradovi u kojima sam boravio i ljudi koje sam upoznao omogućili su mi, između ostalog, da iznova živim u svojoj domovini, Jugoslaviji, i potvrdili su moje uverenje o nedeljivosti jugoslovenskog kulturnog prostora.

Sa druge strane, učmalost pozorišnog Beograda, istrošenost modela po kome funkcioniše naša kultura i tužni zaokret u desno naših pozorišnih repertoara, naučili su me da čovek ne mora nužno da se raduje povratku kući.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 14:56 31.12.2014

Re: U Srbiji je ugašena svaka nada.

b92fmember
nego mora da se pretalasa četiri ekrana skorlovanja e da bi se preskočilo.


u tom slučaju, evo ga opet



He he, koji fijuk. Pazi na ovoj ladnoći da ti uši ne ostanu otkrivene, zalediće se sav taj vazduh.
tyson tyson 19:36 31.12.2014

Re: U Srbiji je ugašena svaka nada.

u tom slučaju, evo ga opet



Srđan Fuchs
Priča je, na žalost, na neki način i svedočanstvo o trenutnom stanju duhova u Srbiji.


evo, iz ugla kulturnih radnika...




sonja ćirić

Predstave Kokana Mladenovića publiku i javnost ne ostavljaju ravnodušnim. Ove godine je režirao Doktora Nušića, po komediji Dr Branislava Nušića, u izvođenju ansambala Narodnog pozorišta u Somboru i Kruševačkog pozorišta, Kauboje u Narodnom pozorištu u Kikindi, a premijera predstave Dogvil, pozorišne adaptacije scenarija istoimenog filma Larsa fon Trira, održaće se 19. decembra u beogradskom Mikser hausu. Doktor Nušić je na nedavnom Međunarodnom festivalu klasike "Vršačka pozorišna jesen" dobio tri nagrade: za najbolju predstavu, za režiju, i za glumu (Saša Torlaković), a na upravo završenom Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu – nagradu za epizodnu ulogu (Bojan Veljović) i specijalnu nagradu za tekstove songova (Marko Šelić Marčelo).

"VREME": Da krenemo od najnovije predstave: zašto ste izabrali Dogvil?

KOKAN MLADENOVIĆ: Iza mirnih porodičnih života stanovnika Dogvila, koji vole da o sebi govore kao o verujućim, plemenitim, lokalnoj zajednici odanim ljudima, kriju se mržnja, agresija i netolerancija prema svakom drugačijem načinu mišljenja, voljenja ili ponašanja. Dogvil je, živeći u izolaciji, izgradio svoja pravila i u njemu su se razvile neke posebne vrste ljudi, koje postoje samo u malim, zatvorenim sredinama. Interes tih ljudi je da Dogvil nikada ne postane deo nekog šireg prostora, jer će ta promena obesmisliti njihovu važnost, moć i vrednost koja postoji samo unutar izolovanog sveta Dogvila. Dogvil ne prašta različitost i surovo će se osvetiti svakom ko pomisli da bilo šta promeni u toj palanačkoj idili. Želite li da vam nabrajam još neke neprijatne paralele sa gradom u kome živimo, ili...?

Mi toliko dugo, još od raspada Jugoslavije, živimo mimo sveta, uronjeni u vulgarno preživljavanje i mržnju, sa urušenim, a onda srušenim sistemima obrazovanja, znanja i kulture, da nije čudo što su se upravo kod nas razvile te posebne endemske vrste, vrste koje nastaju, razmnožavaju se, a onda zauzimaju teritoriju koja je, izgubivši vezu sa svetom, postala idealni poligon za devijantne jedinke svake fele. Neke od tih jedinki, na kraju ovog nekontrolisanog procesa, logično, umisle da su mesije i spasioci nacije i, ukoliko se neki Darvin hitno ne pojavi, na kraju će uništiti i ono malo zdravog razuma koji je još preostao na našem Galapagosu.

Kauboji su komad o dešavanjima iza kulisa jednog pozorišta, ali i o kulturi koju sprovode nekvalifikovani ljudi. Istina, oni na kraju naprave odličan mjuzikl, a kod nas...

Predstava Kauboji, koju sam, po tekstu Saše Anočića, radio u Narodnom pozorištu u Kikindi, slavi radost teatra, ali otkriva i njegovo tužno naličje. Nasuprot tome, iz našeg realnog života, radost je prognana. Ne može se biti srećan u nesrećnoj zemlji, a zemlja u kojoj živimo je svoju istoriju pretvorila u seriju propuštenih prilika. Jedna od tih propuštenih prilika ogleda se u nemogućnosti da suštinski promenimo nas same i društveni sistem u kome živimo. Iznova dokazujemo da smo nezreli i nesposobni za demokratiju i srljamo ka još jednom kultu vođe. Na sceni je, kako kod nas tako i svetu, jedna generacija polusveta koja se politikom bavi iz interesa, razume igre moćnijih od sebe i kretanja krupnog kapitala i pokušava da, u što kraćem roku, za sebe i svoje partijske istomišljenike prigrabi što više bogatstva. Oni nemaju viziju države i dobrobiti naroda. Njihova svest ograničena je mandatom, tim famoznim periodom koji im stoji na raspolaganju da otmu što više, a zatim prepuste narode i države nekim novim beskrupuloznim likovima. Kod nas ne postoji politika, niti kultura. Postoji samo estrada, a estrada se deli na političku estradu, "kulturnjačku" estradu i estradu u pravom smislu.

Vaša predstava Doktor Nušić, između ostalog, priča da u Srbiji diplomu nema samo onaj ko je ne želi ili ko nema novca da je kupi. Šta mislite, šta o tome misle oni koji su diplomu stekli pameću i učenjem?

Zar nije hvale vredan naš novi društveni mehanizam koji je omogućio da gotovo svako, ko ima malo novca, može da, u jednoj zemlji nekadašnjih radnika i seljaka, ima fakultetsku diplomu i, zašto ne, doktorsku titulu. Ta opšta demokratizacija obrazovanja dovela je do toga da danas u Srbiji diplome nemaju samo pametni, već svi oni koji to žele. Nigde na svetu nećete sresti diplomirane starlete, partijske gorile, ministarske šofere, poslaničke svastike, kao što je to slučaj kod nas. Kako onda ne zavideti narodu koji je na toj planski urađenoj rasprodaji znanja pokupovao šarene diplome i poređao ih na svoje vitrine, između goblena i kristalnih čaša.

"Znanje, samo znanje, znanje
– pa to je diskriminacija!
To je fašizam pametnih!
Diploma je za svakoga!.."

To kaže Marko Šelić Marčelo, pisac songova u našoj predstavi. Mi smo, na sreću, ukinuli "fašizam pametnih", i obrazovanje učinili dostupnim svima, oborivši mu cenu do pristupačnosti. Mnogobrojne afere koje su potresle javnost nakon premijere našeg Dr-a, pokazale su da Nušić nije bio samo sjajni dijagnostičar devijacija svog vremena, već i mudri anticipator nepopravljivosti naših mentalitetskih devijacija. U luksuznim kabinetima naših najviših funkcionera vise diplome koje su, bez obzira na pečat koji nose, potpisane rukom Branislava Nušića.

[b]Da li je Tomislav Nikolić gledao Doktora Nušića? Da li makar zna za tu predstavu?

Nažalost, u Srbiji se ne falsifikuju samo diplome. Menja se istorija, sećanje, pa i savest. Zavisi od potreba. Mi živimo falsifikate sopstvenih života, pod budnim okom onih koji na svaku kritičku misao uzvraćaju jačanjem dogmatske svesti. Zato nas verovatno i nije iznenadila paranoična reakcija predsednikovog savetnika za kulturu koji je na premijeri Doktora Nušića u slici koju "doktoranti" formiraju tokom songa o diplomama, prepoznao lik svog voljenog vođe, pa zatim, kao u kakvom politbiroovskom trileru, insistirao da se dotična scena izbaci jer vređa "lik i delo" samog predsednika. Ili mu je, možda, zasmetalo što sklapanje ove slike prate stihovi:
"I ne štedi ambiciju, nemoj da si škrt:
posle obične diplome, kupi sebi Dr!"

Sasvim je moguće da u ovoj slici, ako vas je nažuljala savest, prepoznate i onog koji na njoj nije. Uostalom, neko prepoznaje Bogorodicu na tostu, pa zašto jedan savetnik ne bi prepoznao svog idola na rekviziti pozorišne predstave. Valja ga, možda, podsetiti na moto Gogoljevog Revizora – "Ne krivi ogledalo, ako ti je lice ružno."

U jednom od songova u Doktoru Nušiću se ironično kaže – hvala Bogu, tako više nije kod nas. Da li naravoučenija pozorišnih predstava služe nečemu?

Ono što je u vreme nastanka Nušićevog komada bilo tek naznaka jedne društvene devijacije, jedan beskrupulozni postupak novih bogataša, u međuvremenu je postalo manir našeg doba. Njegov Dr je komad o kupovini i rasprodaji znanja, o uništenom sistemu vrednosti u kome novac primitivaca diktira društveni ukus i modu. Bolno prepoznatljivo zvuče reči špekulanta Živote Cvijovića: "Danas ti je, brate, sve na prodaju. Sve se prodaje – poštenje, čast, savest, ljubav, prijateljstvo, ugled, poštovanje, sve, brate, sve!" Inflacija znanja, kupovina diploma, inostrani mešetari i lažni humanitarni radnici, prepliću se u ovoj mreži polusveta čineći je aktuelnijom no ikada. Nušićev komad, nasuprot komičkom maniru epohe, gotovo da nema pozitivnog junaka. Vreme koje je veliki komediograf naslućivao, a u kome mi živimo, upravo je takvo – vreme bez pozitivnog junaka. U takvom vremenu pokušali smo da, ne izneveravajući Nušićev humor, ni satirički potencijal komada, progovorimo o današnjoj Srbiji, zemlji koja je rasprodala sopstvenu pamet. Dodamo li tome zavidnu dozu sarkazma, obrešćemo se u idealnoj zemlji, Srbiji, zemlji ostvarene utopije. Otuda i stihovi sa početka predstave:

"Dame i gospodo! Gospode i ljudi!
Investitori, turisti,
rujna zoro koja rudiš!
Dobro nam došli u Srbiju,
zemlju iz bajke i snova!
Gde ne manjka novac,
al’ najviše vredi mozak!
Gde ne postoje rashod i raskol,
nego samo raskoš!
Pamet, čast, znanje – slave se.
Med i mleko cure iz slavine..."

Nažalost, Srbija je zemlja u kojoj satirička literatura ne zastareva. Mi se i dalje, kao da nisu minule decenije, pa i vekovi, ogledamo u tekstovima Sterije, Nušića, Domanovića i u njima nalazimo svoje lice, podjednako ružno, podjednako iskeženo, lice naroda koji svoje mentalitetske devijacije ne ispravlja, već ih sa nekim besmislenim ponosom kači na sebe kao ordenje.
U vašim najnovijim predstavama se glumi, peva i svira, pa ipak ste nedavno izjavili da u Dogvilu tragate za novom pozorišnom formom. Šta vam je nedovoljno u postojećim?

Predstava Dogvil pravljena je potpuno suprotno od načina mišljenja i funkcionisanja naših tromih i od svog vremena odrođenih teatara. Podrazumevala je okupljanje istomišljenika oko jedne pozorišne ideje, iznalaženje partnera, saradnika i prostora, odabir glumaca na audiciji i istraživanje jedne drugačije scenske forme, koja, u našem slučaju, donosi predstavu koja je istovremeno i koncert i mesto društvene polemike i, nadamo se, uzbudljiv pozorišni čin. Uočavajući neuralgične tačke našeg grada i naših života, pokušavamo da, na sav glas, govorimo i pevamo o ovom ruglu pogrešne politike, upropašćene kulture i uništene budućnosti jednog grada i jedne države.

Dogvil svakako nije predstava za one koji, svake večeri, sedaju pred ekrane svojih televizora kao pred ikonostas, i čekaju da im se obrati vođa sa božanskim vizijama. Nasuprot toj ogoljenoj ibijevštini u kojoj živimo, naša predstava pokušava da na javnu scenu vrati duh pobune i nepristajanja, onaj duh koji je krasio Beograd šetača i opozicionara, Beograd koji više ne postoji, ili koji se ne vidi od medijske magle u kojoj vas ubeđuju da svaki dan živite sve bolje, iako imate mnogo razloga da se stidite onoga što vas okružuje.

Deluje da EU podržava politiku premijera Vučića. Kako to objašnjavate?

Ja nisam Ketrin Ešton, niti bilo koji činovnik Evropske unije i nemam obavezu da zaboravim ko su bili ljudi koji se danas nalaze na čelu Srbije. Kada u jednom društvu ukinete moral, kao kategoriju, sve postaje moguće, pa i to da jedan zakleti četnički vojvoda, u poodmaklim godinama, pribavi sebi fakultetsku diplomu, nauči napamet par otužnih proevropskih fraza dostojnih loših priručnika, tipa "Folirajte se – Evropa" i postane predsednik države. Kakav to primer daje našoj deci? Draga deco, možete slobodno da, do svoje pedeset i neke godine, živite suprotno svim civilizacijskim pravilima, učestvujete u paravojnim formacijama i ratujete u stranim državama. Možete da širite govor mržnje, iseljavate pripadnike drugih naroda ili slavite ubistva svojih političkih protivnika. Možete da, svojim delovanjem, unizite parlament jedne države i pretvorite ga u prostački palanački cirkus. Možete da... da jednog dana sve to zaboravite i od najgoreg đaka postanete, ni manje ni više, nego predsednik države. Iz iste ideološke matrice dolazi i Šešeljev omladinac, Miloševićev ministar informisanja u vreme gušenja slobode štampe i zatvaranja medija, vlasnik najnecivilizovanijeg ponašanja u javnim nastupima, a danas monopolista nad evropskom idejom i ultrademokrata, premijer Srbije Aleksandar Vučić. To su ljudi formirani u glibu devedesetih, u mirisu baruta i krvi i pitanje je trenutka kada će prestati da javno izigravaju vegetarijance i poželeti da se vrate svojoj pravoj prirodi.

Nije mi, dakle, stalo koga Evropska unija podržava i iz kojih razloga to radi. Ja samo znam da mi zdrav razum, kultura sećanja i ono preostale građanske hrabrosti ne dozvoljavaju da, bez stida, izgovaram imena ljudi koji vode državu u kojoj živim.

Intelektualci u Evropi intenzivno razmišljaju o mogućem trećem svetskom ratu. A kod nas?

Neće biti trećeg svetskog rata, ali je i bez toga svet u kome živimo "izašao iz zgloba", kako to Hamlet kaže. Sa uspehom smo srušili sve utopijske projekte i sve ideale kolektivnog dobra. Naša deca odrastaju u svetu sebičnih i beskrupuloznih ljudi, bez ikakve svesti o drugima. Novac je postao moćni okvir sveta, a uspeh imperativ.
Verujem da je vreme u kome živimo vreme nestanka država, nažalost, ne u onom smislu u kome Marks vidi odumiranje države, već u smislu minorizacije država pred gigantima krupnog kapitala. Kupiće vaše banke, vaše rudnike, izvore vode, obale, fabrike; kupiće vaš život namećući mu imperativ beskrajnog rada i robovanja hijerarhijskom napretku, ili otplaćivanju kredita. Onoga trenutka kada smo prodali svoje ideale, prodali smo u bescenje sve što čini naš svet.
Živimo u besčasnim zemljama, živimo daleko od svake ideologije, svedeni na grabežljivo preživljavanje od danas do sutra. I to, nažalost, nije nešto što je primenljivo samo na Srbiju. Takvo je stanje i u regionu, a bojim se i šire. Naši moćnici su podjednako beskrupulozni, naše vlasti istovetno bahate i nesklone kulturi. Našu umetnost omeđuju oni koji o umetnosti ne znaju, i ne žele da znaju, bilo šta.

Poslednjih godina radite u regionu i po unutrašnjosti Srbije. Kako iz te perspektive ocenjujete beogradsku sezonu?

Pozorište je, kako to Šekspir kaže, ogledalo društva, a naše pozorište je slika i prilika jednog društva bez ideološke vertikale, društva sumnjivog morala i još sumnjivijeg ukusa. Sistem po kome funkcionišu naše institucije kulture odavno je prevaziđen, ali opstaje, nimalo iznenađujućim kompromisom vlasti, koja o kulturi i njenom značaju za sudbinu jednog naroda ne zna ama baš ništa, i pozorišnog sveta, koji je odavno zaboravio na suštinu naše umetnosti i živi svoje uljuljkane živote koji se mere jevtinom popularnošću i uredno isplaćenom platom. Taj se sistem više ne može popraviti i na njega je primenjiva sjajna rečenica kralja Lira: "Neka se sve promeni, il’ neka nestane sve!"

Vaše ideje o transformaciji pozorišta, o kojima ste govorili u vreme dok ste bili upravnik Ateljea 212, nailazile su na nerazumevanje. Međutim, sada, u Gradskom sekretarijatu za kulturu razmišljaju da uspostave neke od tih vaših predloga.

Rezultati koje smo ostvarili tokom trogodišnje avanture u Ateljeu 212, svrstali su tu kuću u red najintrigantnijih pozorišta u ovom delu Evrope. Ponašali smo se kao deo jednog velikog tržišta koje podrazumeva sve zemlje sa prostora bivše Jugoslavije, bavili se temama koje nas zanimaju i angažovali vrhunske umetnike – Olivera Frljića, Borisa Kavacu, Emira Hadžihafisbegovića, Nikolu Ristanovskog, Jagoša Markovića itd. Postavili smo Krležine Glembajeve, nakon trideset osam godina pauze, na beogradsku scenu. Vratili smo Abdulaha Sidrana u Beograd i uznemirili Srbiju predstavom Zoran Đinđić... Predstava Zoran Đinđić Olivera Frljića bila je zalogaj koji je zastao u grlu postđinđićevske Srbije, ali i zalogaj koji ansambl Ateljea 212, uz časne izuzetke, nije mogao da svari. Uljuljkani u beskrajnu sigurnost svojih plata, nespremni za hrabre iskorake u repertoaru, naplatili su svoju popularnost i mitingaške usluge raznim političkim opcijama i – priča je bila završena.

U bukvalnom smisli reči, nije bila završena. Vi ste otišli iz Ateljea, a rasprava da li ste unapredili ili unazadili Atelje se nastavila.

Prašina koja se digla oko mog odlaska sa mesta upravnika Ateljea 212, ogolila je kukavičluk i bezidejnost naše kulturne i javne scene, na jedan način koji ne ostavlja mnogo izbora. Ja sam otišao i uživam u svom ispunjenom i kreativnom izgnanstvu. Kako kaže Bomaršeov Figaro: "Čovjek koji iskreno voli pozorište može uraditi samo jedno – pobeći što dalje od njega!"

Ne znam, dakle, o čemu razmišljaju gradske vlasti, po pitanju kulture, ali bi me i sama činjenica da o bilo čemu razmišljaju prijatno iznenadila.

Vi važite za čoveka koji sme glasno da kaže šta misli.

Mi živimo u loše napisanoj, a još gore režiranoj farsi. Decenije naših života prolaze u gledanju jednih te istih lica političara koji su čas na vlasti, a čas u opoziciji, a kojima interes nije boljitak naroda već vlast, sama po sebi, sa svim blagodetima i privilegijama koje im donosi. Svejedno je ko vlada, oni koji su sopstvenom nesposobnošću i korumpiranošću dugoročno kompromitovali pojam demokratije na ovim prostorima, ili oni koji su, izašavši iz Šešeljevog šinjela, naprasno progledali i prohodali držeći se za čarobni štapić Evropske unije, ili, pak, bliski saradnici Slobodana Miloševića, ogrezli u kriminalu, spletkama tajnih službi, prikovani za svoje fotelje koje im daju smisao postojanja. Srbija je jedna uništena i ponižena zemlja u kojoj popovi voze preskupe automobile, žive u pozlaćenim dvorovima i ponekad, valjda kad nije post, siluju malu decu, zemlja estrade i rijaliti programa u kojoj je srušen svaki vrednosni sistem. Danas je moralno nemati morala, glupo je biti pametan, a demodirano biti pošten. Bog ne stanuje u crkvi, pravda u sudovima, obrazovanje u školi, a humanost u zdravstvu. Ako postoji veće dno, od ovog na kome smo se našli, onda je to dno našeg neshvatanja da smo dotakli dno.

Ipak, složićete se da svi mi težimo izlazu...

Izlaza nema. Srbija je, verovatno prvi put u svojoj istoriji, zemlja bez opozicije i bez ikakvog opozicionog potencijala koji može da je povede napred. Jedino što je gore od ovakve vlasti koju smo, ne zaboravite, sami izabrali i koja tako više govori o nama samima nego o sebi, jeste srpska opozicija, skupina ljudi bez ikakve vizije, potrošena u beskrajnim privilegijama poslaničkih mandata, namirena iz perioda nekadašnje vlasti, sa ustima punim demokratskih fraza i džepovima punim sumnjivog novca. Sa zaprepašćenjem izgovaram da je vreme vlasti Slobodana Miloševića, te nakaradne vlasti koja je uništila naše živote i prostor u kome živimo, imalo mnogo veći opozicioni potencijal oličen u Beogradskom krugu, Građanskom savezu, Radiju B92, Studiju B, "Našoj borbi" i čitavom jednom širokom pokretu mislećeg i pravdoljubivog sveta. Taj svet više ne postoji. Srbija je zemlja bez ikakve budućnosti, Dogvil kome, bojim se, sledi isti kraj kao u sjajnom Fon Trirovom filmu.

Da li vas zbog ovakvih stavova nema u beogradskim pozorištima?

Protekle sezone su bile, verovatno, najuspešnije u mom pozorišnom životu. Imao sam sreću da gotovo dve godine odsustvujem iz Beograda i režiram predstave sa mađarskim, slovenačkim, rumunskim i hrvatskim glumcima. Gradovi u kojima sam boravio i ljudi koje sam upoznao omogućili su mi, između ostalog, da iznova živim u svojoj domovini, Jugoslaviji, i potvrdili su moje uverenje o nedeljivosti jugoslovenskog kulturnog prostora.

Sa druge strane, učmalost pozorišnog Beograda, istrošenost modela po kome funkcioniše naša kultura i tužni zaokret u desno naših pozorišnih repertoara, naučili su me da čovek ne mora nužno da se raduje povratku kući.

Priznaj da si ovo uradio samo da bi napakostio drugom blogeru!

Sram te bilo.


emsiemsi emsiemsi 12:06 02.01.2015

Re: U Srbiji je ugašena svaka nada.

tyson
u tom slučaju, evo ga opet



Srđan Fuchs
Priča je, na žalost, na neki način i svedočanstvo o trenutnom stanju duhova u Srbiji.


evo, iz ugla kulturnih radnika...




sonja ćirić

Predstave Kokana Mladenovića publiku i javnost ne ostavljaju ravnodušnim. Ove godine je režirao Doktora Nušića, po komediji Dr Branislava Nušića, u izvođenju ansambala Narodnog pozorišta u Somboru i Kruševačkog pozorišta, Kauboje u Narodnom pozorištu u Kikindi, a premijera predstave Dogvil, pozorišne adaptacije scenarija istoimenog filma Larsa fon Trira, održaće se 19. decembra u beogradskom Mikser hausu. Doktor Nušić je na nedavnom Međunarodnom festivalu klasike "Vršačka pozorišna jesen" dobio tri nagrade: za najbolju predstavu, za režiju, i za glumu (Saša Torlaković), a na upravo završenom Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu – nagradu za epizodnu ulogu (Bojan Veljović) i specijalnu nagradu za tekstove songova (Marko Šelić Marčelo).

"VREME": Da krenemo od najnovije predstave: zašto ste izabrali Dogvil?

KOKAN MLADENOVIĆ: Iza mirnih porodičnih života stanovnika Dogvila, koji vole da o sebi govore kao o verujućim, plemenitim, lokalnoj zajednici odanim ljudima, kriju se mržnja, agresija i netolerancija prema svakom drugačijem načinu mišljenja, voljenja ili ponašanja. Dogvil je, živeći u izolaciji, izgradio svoja pravila i u njemu su se razvile neke posebne vrste ljudi, koje postoje samo u malim, zatvorenim sredinama. Interes tih ljudi je da Dogvil nikada ne postane deo nekog šireg prostora, jer će ta promena obesmisliti njihovu važnost, moć i vrednost koja postoji samo unutar izolovanog sveta Dogvila. Dogvil ne prašta različitost i surovo će se osvetiti svakom ko pomisli da bilo šta promeni u toj palanačkoj idili. Želite li da vam nabrajam još neke neprijatne paralele sa gradom u kome živimo, ili...?

Mi toliko dugo, još od raspada Jugoslavije, živimo mimo sveta, uronjeni u vulgarno preživljavanje i mržnju, sa urušenim, a onda srušenim sistemima obrazovanja, znanja i kulture, da nije čudo što su se upravo kod nas razvile te posebne endemske vrste, vrste koje nastaju, razmnožavaju se, a onda zauzimaju teritoriju koja je, izgubivši vezu sa svetom, postala idealni poligon za devijantne jedinke svake fele. Neke od tih jedinki, na kraju ovog nekontrolisanog procesa, logično, umisle da su mesije i spasioci nacije i, ukoliko se neki Darvin hitno ne pojavi, na kraju će uništiti i ono malo zdravog razuma koji je još preostao na našem Galapagosu.

Kauboji su komad o dešavanjima iza kulisa jednog pozorišta, ali i o kulturi koju sprovode nekvalifikovani ljudi. Istina, oni na kraju naprave odličan mjuzikl, a kod nas...

Predstava Kauboji, koju sam, po tekstu Saše Anočića, radio u Narodnom pozorištu u Kikindi, slavi radost teatra, ali otkriva i njegovo tužno naličje. Nasuprot tome, iz našeg realnog života, radost je prognana. Ne može se biti srećan u nesrećnoj zemlji, a zemlja u kojoj živimo je svoju istoriju pretvorila u seriju propuštenih prilika. Jedna od tih propuštenih prilika ogleda se u nemogućnosti da suštinski promenimo nas same i društveni sistem u kome živimo. Iznova dokazujemo da smo nezreli i nesposobni za demokratiju i srljamo ka još jednom kultu vođe. Na sceni je, kako kod nas tako i svetu, jedna generacija polusveta koja se politikom bavi iz interesa, razume igre moćnijih od sebe i kretanja krupnog kapitala i pokušava da, u što kraćem roku, za sebe i svoje partijske istomišljenike prigrabi što više bogatstva. Oni nemaju viziju države i dobrobiti naroda. Njihova svest ograničena je mandatom, tim famoznim periodom koji im stoji na raspolaganju da otmu što više, a zatim prepuste narode i države nekim novim beskrupuloznim likovima. Kod nas ne postoji politika, niti kultura. Postoji samo estrada, a estrada se deli na političku estradu, "kulturnjačku" estradu i estradu u pravom smislu.

Vaša predstava Doktor Nušić, između ostalog, priča da u Srbiji diplomu nema samo onaj ko je ne želi ili ko nema novca da je kupi. Šta mislite, šta o tome misle oni koji su diplomu stekli pameću i učenjem?

Zar nije hvale vredan naš novi društveni mehanizam koji je omogućio da gotovo svako, ko ima malo novca, može da, u jednoj zemlji nekadašnjih radnika i seljaka, ima fakultetsku diplomu i, zašto ne, doktorsku titulu. Ta opšta demokratizacija obrazovanja dovela je do toga da danas u Srbiji diplome nemaju samo pametni, već svi oni koji to žele. Nigde na svetu nećete sresti diplomirane starlete, partijske gorile, ministarske šofere, poslaničke svastike, kao što je to slučaj kod nas. Kako onda ne zavideti narodu koji je na toj planski urađenoj rasprodaji znanja pokupovao šarene diplome i poređao ih na svoje vitrine, između goblena i kristalnih čaša.

"Znanje, samo znanje, znanje
– pa to je diskriminacija!
To je fašizam pametnih!
Diploma je za svakoga!.."

To kaže Marko Šelić Marčelo, pisac songova u našoj predstavi. Mi smo, na sreću, ukinuli "fašizam pametnih", i obrazovanje učinili dostupnim svima, oborivši mu cenu do pristupačnosti. Mnogobrojne afere koje su potresle javnost nakon premijere našeg Dr-a, pokazale su da Nušić nije bio samo sjajni dijagnostičar devijacija svog vremena, već i mudri anticipator nepopravljivosti naših mentalitetskih devijacija. U luksuznim kabinetima naših najviših funkcionera vise diplome koje su, bez obzira na pečat koji nose, potpisane rukom Branislava Nušića.

[b]Da li je Tomislav Nikolić gledao Doktora Nušića? Da li makar zna za tu predstavu?

Nažalost, u Srbiji se ne falsifikuju samo diplome. Menja se istorija, sećanje, pa i savest. Zavisi od potreba. Mi živimo falsifikate sopstvenih života, pod budnim okom onih koji na svaku kritičku misao uzvraćaju jačanjem dogmatske svesti. Zato nas verovatno i nije iznenadila paranoična reakcija predsednikovog savetnika za kulturu koji je na premijeri Doktora Nušića u slici koju "doktoranti" formiraju tokom songa o diplomama, prepoznao lik svog voljenog vođe, pa zatim, kao u kakvom politbiroovskom trileru, insistirao da se dotična scena izbaci jer vređa "lik i delo" samog predsednika. Ili mu je, možda, zasmetalo što sklapanje ove slike prate stihovi:
"I ne štedi ambiciju, nemoj da si škrt:
posle obične diplome, kupi sebi Dr!"

Sasvim je moguće da u ovoj slici, ako vas je nažuljala savest, prepoznate i onog koji na njoj nije. Uostalom, neko prepoznaje Bogorodicu na tostu, pa zašto jedan savetnik ne bi prepoznao svog idola na rekviziti pozorišne predstave. Valja ga, možda, podsetiti na moto Gogoljevog Revizora – "Ne krivi ogledalo, ako ti je lice ružno."

U jednom od songova u Doktoru Nušiću se ironično kaže – hvala Bogu, tako više nije kod nas. Da li naravoučenija pozorišnih predstava služe nečemu?

Ono što je u vreme nastanka Nušićevog komada bilo tek naznaka jedne društvene devijacije, jedan beskrupulozni postupak novih bogataša, u međuvremenu je postalo manir našeg doba. Njegov Dr je komad o kupovini i rasprodaji znanja, o uništenom sistemu vrednosti u kome novac primitivaca diktira društveni ukus i modu. Bolno prepoznatljivo zvuče reči špekulanta Živote Cvijovića: "Danas ti je, brate, sve na prodaju. Sve se prodaje – poštenje, čast, savest, ljubav, prijateljstvo, ugled, poštovanje, sve, brate, sve!" Inflacija znanja, kupovina diploma, inostrani mešetari i lažni humanitarni radnici, prepliću se u ovoj mreži polusveta čineći je aktuelnijom no ikada. Nušićev komad, nasuprot komičkom maniru epohe, gotovo da nema pozitivnog junaka. Vreme koje je veliki komediograf naslućivao, a u kome mi živimo, upravo je takvo – vreme bez pozitivnog junaka. U takvom vremenu pokušali smo da, ne izneveravajući Nušićev humor, ni satirički potencijal komada, progovorimo o današnjoj Srbiji, zemlji koja je rasprodala sopstvenu pamet. Dodamo li tome zavidnu dozu sarkazma, obrešćemo se u idealnoj zemlji, Srbiji, zemlji ostvarene utopije. Otuda i stihovi sa početka predstave:

"Dame i gospodo! Gospode i ljudi!
Investitori, turisti,
rujna zoro koja rudiš!
Dobro nam došli u Srbiju,
zemlju iz bajke i snova!
Gde ne manjka novac,
al’ najviše vredi mozak!
Gde ne postoje rashod i raskol,
nego samo raskoš!
Pamet, čast, znanje – slave se.
Med i mleko cure iz slavine..."

Nažalost, Srbija je zemlja u kojoj satirička literatura ne zastareva. Mi se i dalje, kao da nisu minule decenije, pa i vekovi, ogledamo u tekstovima Sterije, Nušića, Domanovića i u njima nalazimo svoje lice, podjednako ružno, podjednako iskeženo, lice naroda koji svoje mentalitetske devijacije ne ispravlja, već ih sa nekim besmislenim ponosom kači na sebe kao ordenje.
U vašim najnovijim predstavama se glumi, peva i svira, pa ipak ste nedavno izjavili da u Dogvilu tragate za novom pozorišnom formom. Šta vam je nedovoljno u postojećim?

Predstava Dogvil pravljena je potpuno suprotno od načina mišljenja i funkcionisanja naših tromih i od svog vremena odrođenih teatara. Podrazumevala je okupljanje istomišljenika oko jedne pozorišne ideje, iznalaženje partnera, saradnika i prostora, odabir glumaca na audiciji i istraživanje jedne drugačije scenske forme, koja, u našem slučaju, donosi predstavu koja je istovremeno i koncert i mesto društvene polemike i, nadamo se, uzbudljiv pozorišni čin. Uočavajući neuralgične tačke našeg grada i naših života, pokušavamo da, na sav glas, govorimo i pevamo o ovom ruglu pogrešne politike, upropašćene kulture i uništene budućnosti jednog grada i jedne države.

Dogvil svakako nije predstava za one koji, svake večeri, sedaju pred ekrane svojih televizora kao pred ikonostas, i čekaju da im se obrati vođa sa božanskim vizijama. Nasuprot toj ogoljenoj ibijevštini u kojoj živimo, naša predstava pokušava da na javnu scenu vrati duh pobune i nepristajanja, onaj duh koji je krasio Beograd šetača i opozicionara, Beograd koji više ne postoji, ili koji se ne vidi od medijske magle u kojoj vas ubeđuju da svaki dan živite sve bolje, iako imate mnogo razloga da se stidite onoga što vas okružuje.

Deluje da EU podržava politiku premijera Vučića. Kako to objašnjavate?

Ja nisam Ketrin Ešton, niti bilo koji činovnik Evropske unije i nemam obavezu da zaboravim ko su bili ljudi koji se danas nalaze na čelu Srbije. Kada u jednom društvu ukinete moral, kao kategoriju, sve postaje moguće, pa i to da jedan zakleti četnički vojvoda, u poodmaklim godinama, pribavi sebi fakultetsku diplomu, nauči napamet par otužnih proevropskih fraza dostojnih loših priručnika, tipa "Folirajte se – Evropa" i postane predsednik države. Kakav to primer daje našoj deci? Draga deco, možete slobodno da, do svoje pedeset i neke godine, živite suprotno svim civilizacijskim pravilima, učestvujete u paravojnim formacijama i ratujete u stranim državama. Možete da širite govor mržnje, iseljavate pripadnike drugih naroda ili slavite ubistva svojih političkih protivnika. Možete da, svojim delovanjem, unizite parlament jedne države i pretvorite ga u prostački palanački cirkus. Možete da... da jednog dana sve to zaboravite i od najgoreg đaka postanete, ni manje ni više, nego predsednik države. Iz iste ideološke matrice dolazi i Šešeljev omladinac, Miloševićev ministar informisanja u vreme gušenja slobode štampe i zatvaranja medija, vlasnik najnecivilizovanijeg ponašanja u javnim nastupima, a danas monopolista nad evropskom idejom i ultrademokrata, premijer Srbije Aleksandar Vučić. To su ljudi formirani u glibu devedesetih, u mirisu baruta i krvi i pitanje je trenutka kada će prestati da javno izigravaju vegetarijance i poželeti da se vrate svojoj pravoj prirodi.

Nije mi, dakle, stalo koga Evropska unija podržava i iz kojih razloga to radi. Ja samo znam da mi zdrav razum, kultura sećanja i ono preostale građanske hrabrosti ne dozvoljavaju da, bez stida, izgovaram imena ljudi koji vode državu u kojoj živim.

Intelektualci u Evropi intenzivno razmišljaju o mogućem trećem svetskom ratu. A kod nas?

Neće biti trećeg svetskog rata, ali je i bez toga svet u kome živimo "izašao iz zgloba", kako to Hamlet kaže. Sa uspehom smo srušili sve utopijske projekte i sve ideale kolektivnog dobra. Naša deca odrastaju u svetu sebičnih i beskrupuloznih ljudi, bez ikakve svesti o drugima. Novac je postao moćni okvir sveta, a uspeh imperativ.
Verujem da je vreme u kome živimo vreme nestanka država, nažalost, ne u onom smislu u kome Marks vidi odumiranje države, već u smislu minorizacije država pred gigantima krupnog kapitala. Kupiće vaše banke, vaše rudnike, izvore vode, obale, fabrike; kupiće vaš život namećući mu imperativ beskrajnog rada i robovanja hijerarhijskom napretku, ili otplaćivanju kredita. Onoga trenutka kada smo prodali svoje ideale, prodali smo u bescenje sve što čini naš svet.
Živimo u besčasnim zemljama, živimo daleko od svake ideologije, svedeni na grabežljivo preživljavanje od danas do sutra. I to, nažalost, nije nešto što je primenljivo samo na Srbiju. Takvo je stanje i u regionu, a bojim se i šire. Naši moćnici su podjednako beskrupulozni, naše vlasti istovetno bahate i nesklone kulturi. Našu umetnost omeđuju oni koji o umetnosti ne znaju, i ne žele da znaju, bilo šta.

Poslednjih godina radite u regionu i po unutrašnjosti Srbije. Kako iz te perspektive ocenjujete beogradsku sezonu?

Pozorište je, kako to Šekspir kaže, ogledalo društva, a naše pozorište je slika i prilika jednog društva bez ideološke vertikale, društva sumnjivog morala i još sumnjivijeg ukusa. Sistem po kome funkcionišu naše institucije kulture odavno je prevaziđen, ali opstaje, nimalo iznenađujućim kompromisom vlasti, koja o kulturi i njenom značaju za sudbinu jednog naroda ne zna ama baš ništa, i pozorišnog sveta, koji je odavno zaboravio na suštinu naše umetnosti i živi svoje uljuljkane živote koji se mere jevtinom popularnošću i uredno isplaćenom platom. Taj se sistem više ne može popraviti i na njega je primenjiva sjajna rečenica kralja Lira: "Neka se sve promeni, il’ neka nestane sve!"

Vaše ideje o transformaciji pozorišta, o kojima ste govorili u vreme dok ste bili upravnik Ateljea 212, nailazile su na nerazumevanje. Međutim, sada, u Gradskom sekretarijatu za kulturu razmišljaju da uspostave neke od tih vaših predloga.

Rezultati koje smo ostvarili tokom trogodišnje avanture u Ateljeu 212, svrstali su tu kuću u red najintrigantnijih pozorišta u ovom delu Evrope. Ponašali smo se kao deo jednog velikog tržišta koje podrazumeva sve zemlje sa prostora bivše Jugoslavije, bavili se temama koje nas zanimaju i angažovali vrhunske umetnike – Olivera Frljića, Borisa Kavacu, Emira Hadžihafisbegovića, Nikolu Ristanovskog, Jagoša Markovića itd. Postavili smo Krležine Glembajeve, nakon trideset osam godina pauze, na beogradsku scenu. Vratili smo Abdulaha Sidrana u Beograd i uznemirili Srbiju predstavom Zoran Đinđić... Predstava Zoran Đinđić Olivera Frljića bila je zalogaj koji je zastao u grlu postđinđićevske Srbije, ali i zalogaj koji ansambl Ateljea 212, uz časne izuzetke, nije mogao da svari. Uljuljkani u beskrajnu sigurnost svojih plata, nespremni za hrabre iskorake u repertoaru, naplatili su svoju popularnost i mitingaške usluge raznim političkim opcijama i – priča je bila završena.

U bukvalnom smisli reči, nije bila završena. Vi ste otišli iz Ateljea, a rasprava da li ste unapredili ili unazadili Atelje se nastavila.

Prašina koja se digla oko mog odlaska sa mesta upravnika Ateljea 212, ogolila je kukavičluk i bezidejnost naše kulturne i javne scene, na jedan način koji ne ostavlja mnogo izbora. Ja sam otišao i uživam u svom ispunjenom i kreativnom izgnanstvu. Kako kaže Bomaršeov Figaro: "Čovjek koji iskreno voli pozorište može uraditi samo jedno – pobeći što dalje od njega!"

Ne znam, dakle, o čemu razmišljaju gradske vlasti, po pitanju kulture, ali bi me i sama činjenica da o bilo čemu razmišljaju prijatno iznenadila.

Vi važite za čoveka koji sme glasno da kaže šta misli.

Mi živimo u loše napisanoj, a još gore režiranoj farsi. Decenije naših života prolaze u gledanju jednih te istih lica političara koji su čas na vlasti, a čas u opoziciji, a kojima interes nije boljitak naroda već vlast, sama po sebi, sa svim blagodetima i privilegijama koje im donosi. Svejedno je ko vlada, oni koji su sopstvenom nesposobnošću i korumpiranošću dugoročno kompromitovali pojam demokratije na ovim prostorima, ili oni koji su, izašavši iz Šešeljevog šinjela, naprasno progledali i prohodali držeći se za čarobni štapić Evropske unije, ili, pak, bliski saradnici Slobodana Miloševića, ogrezli u kriminalu, spletkama tajnih službi, prikovani za svoje fotelje koje im daju smisao postojanja. Srbija je jedna uništena i ponižena zemlja u kojoj popovi voze preskupe automobile, žive u pozlaćenim dvorovima i ponekad, valjda kad nije post, siluju malu decu, zemlja estrade i rijaliti programa u kojoj je srušen svaki vrednosni sistem. Danas je moralno nemati morala, glupo je biti pametan, a demodirano biti pošten. Bog ne stanuje u crkvi, pravda u sudovima, obrazovanje u školi, a humanost u zdravstvu. Ako postoji veće dno, od ovog na kome smo se našli, onda je to dno našeg neshvatanja da smo dotakli dno.

Ipak, složićete se da svi mi težimo izlazu...

Izlaza nema. Srbija je, verovatno prvi put u svojoj istoriji, zemlja bez opozicije i bez ikakvog opozicionog potencijala koji može da je povede napred. Jedino što je gore od ovakve vlasti koju smo, ne zaboravite, sami izabrali i koja tako više govori o nama samima nego o sebi, jeste srpska opozicija, skupina ljudi bez ikakve vizije, potrošena u beskrajnim privilegijama poslaničkih mandata, namirena iz perioda nekadašnje vlasti, sa ustima punim demokratskih fraza i džepovima punim sumnjivog novca. Sa zaprepašćenjem izgovaram da je vreme vlasti Slobodana Miloševića, te nakaradne vlasti koja je uništila naše živote i prostor u kome živimo, imalo mnogo veći opozicioni potencijal oličen u Beogradskom krugu, Građanskom savezu, Radiju B92, Studiju B, "Našoj borbi" i čitavom jednom širokom pokretu mislećeg i pravdoljubivog sveta. Taj svet više ne postoji. Srbija je zemlja bez ikakve budućnosti, Dogvil kome, bojim se, sledi isti kraj kao u sjajnom Fon Trirovom filmu.

Da li vas zbog ovakvih stavova nema u beogradskim pozorištima?

Protekle sezone su bile, verovatno, najuspešnije u mom pozorišnom životu. Imao sam sreću da gotovo dve godine odsustvujem iz Beograda i režiram predstave sa mađarskim, slovenačkim, rumunskim i hrvatskim glumcima. Gradovi u kojima sam boravio i ljudi koje sam upoznao omogućili su mi, između ostalog, da iznova živim u svojoj domovini, Jugoslaviji, i potvrdili su moje uverenje o nedeljivosti jugoslovenskog kulturnog prostora.

Sa druge strane, učmalost pozorišnog Beograda, istrošenost modela po kome funkcioniše naša kultura i tužni zaokret u desno naših pozorišnih repertoara, naučili su me da čovek ne mora nužno da se raduje povratku kući.

Priznaj da si ovo uradio samo da bi napakostio drugom blogeru!

Sram te bilo.



Сумњам да му је то била намера !
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:19 30.12.2014

jok, druga

Daleko opštije, a i složenije pitanje je: Kako se ljudi u Srbiji, najčešće bez dovoljno arumenata, opredeljuju za jedan ili drugi stav, zašto su tako rigidni kad ga zauzmu i agresivni u odnosu na one druge sa suprotnim stavom?


Pa, verovatno zato sto se poistovete sa situacijom pa reaguju u skladu s tim.

PS, Slazem se s princijem, tu je najveca steta napravljena.
rade.radumilo rade.radumilo 14:25 30.12.2014

Dokle bre više?

Tijanini roditelji su molili za pomoć, kampanja je organizovana i prikupljen je novac koji im je predat. Tačka!

Šta su oni uradili ili nisu sa tim novcem, je NJIHOVA I SAMO NJIHOVA STVAR. Kada nešto nekome poklonim/doniram/pozajmim, ne virim mu preko ramena da vidim kako će to iskoristiti. U poslednjem slučaju, brinem samo o tome kada i da li će mi vratiti.

U ovom našem, duboko poremećenom društvu, na optuženičkoj klupi su Tijanini roditelji a ne službenici RFZO koji su Tijani uskratili lečenje na koje je imala pravo po zakonu i pravilniku RFZO, koji su oni sami napisali.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:29 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo
Šta su oni uradili ili nisu sa tim novcem, je NJIHOVA I SAMO NJIHOVA STVAR. Kada nešto nekome poklonim/doniram/pozajmim, ne virim mu preko ramena da vidim kako će to iskoristiti. U poslednjem slučaju, brinem samo o tome kada i da li će mi vratiti.

To je tvoj stav, ali ima sigurno i onih koji smatraju da to nije njeihov novac, već novac prikupljen u humanitarnoj akciji strogo namenjen za lečenje njihove ćerke, te da se deo novca, koji je preostao, mogao iskoristiti za lečenje druge, životno ugrožene, dece.
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:32 30.12.2014

Re: Dokle bre više?


Tijanini roditelji su molili za pomoć, kampanja je organizovana i prikupljen je novac koji im je predat. Tačka!

Šta su oni uradili ili nisu sa tim novcem, je NJIHOVA I SAMO NJIHOVA STVAR. Ka



Pa dobro to je tvoj stav povodom toga, neciji je drugaciji tj. dali su novac iskljucivo za lecenje deteta a ne za novcano obezbedjivanje roditelja za starost.
Znaci nije unisoni stav oko toga, zato i tolike rasprave.
rade.radumilo rade.radumilo 14:39 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

Znaci nije unisoni stav oko toga, zato i tolike rasprave.


Umesto da se na optuženičkoj klupi nađu oni zbog kojih je cela ova situacija i nastala u startu.
iqiqiq iqiqiq 14:46 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

U ovom našem, duboko poremećenom društvu, na optuženičkoj klupi su Tijanini roditelji a ne službenici RFZO koji su Tijani uskratili lečenje na koje je imala pravo po zakonu i pravilniku RFZO, koji su oni sami napisali.

slažem se, kao i uvek kod nas halabuka se fokusira na marginalne elemente, a suštinski problem se nikada ne rešava...

možda zbog ogromne svote koja je prikupljena, ovi roditelji su na linču dugoročno, a ako ćemo pošteno, koliko je bilo poslednjih godina prikupljanja novaca za obolele, nijedan slučaj nije imao ovakav odjek, niti se neko pitao da li je novca bilo dovoljno, da li je preteklo, da li su roditelji sav novac utrošili na lečenje ili su deo novca dali da plate poreze, kirije itd

o pravnom osnovu da se gone ovi ljudi čućemo valjda, ako je ovo uopšte pravna država, jer vidim presuda je već doneta
apacherosepeacock apacherosepeacock 14:46 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo
Znaci nije unisoni stav oko toga, zato i tolike rasprave.


Umesto da se na optuženičkoj klupi nađu oni zbog kojih je cela ova situacija i nastala u startu.


Pa ja se slazem s tobom oko odgovornosti RFZO ne samo za ovaj slucaj ali to je paralelna prica sada i ovde; novac je skupljen humanitarnim akcijama (mnogi su od svojih bednih prihoda odvajali) i ne umanjuje na znacaju sta se sa tim novcem dogodilo.

A po prirodi stvari humanitarne akcije i prikupljeni novac - da ponovim - za lecenje deteta iskljucivo - je dobio neki ruzan epilog. Ja ne znam zasto se mnogi cude da takva akcija mora da bude potpuno transparentna i da javnost bude obavestena o svemu s tim u vezi.


angie01 angie01 14:49 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

Tijanini roditelji su molili za pomoć, kampanja je organizovana i prikupljen je novac koji im je predat. Tačka!



Upravo!
princi princi 14:54 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

Šta su oni uradili ili nisu sa tim novcem, je NJIHOVA I SAMO NJIHOVA STVAR. Kada nešto nekome poklonim/doniram/pozajmim, ne virim mu preko ramena da vidim kako će to iskoristiti. U poslednjem slučaju, brinem samo o tome kada i da li će mi vratiti.

To da ako misliš da je život male Tijane vredniji od života neke male Zorane ili nekog malog Ćazima koji su možda imali sličnih ili još gorih zdravstvenih tegoba, ali koji nisu imali tu (ne)sreću da budu medijski eksponirani.

Ja sam shvatio da je novac dat Tijaninim roditeljima ne da oni s njime rade šta hoće (odu u Diznilend ili Las Vegas, na primer), nego vrlo namenski, za Tijaninu operaciju i lečenje. U tom smislu, etički bi se činilo, pošto je nemoguće da se novac vrati onima koji su ga priložili, da se taj novac iskoristi za lečenje nekog drugog deteta kome je potrebna pomoć.
nicknaylor nicknaylor 14:58 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo
Tijanini roditelji su molili za pomoć, kampanja je organizovana i prikupljen je novac koji im je predat. Tačka!

Šta su oni uradili ili nisu sa tim novcem, je NJIHOVA I SAMO NJIHOVA STVAR. Kada nešto nekome poklonim/doniram/pozajmim, ne virim mu preko ramena da vidim kako će to iskoristiti. U poslednjem slučaju, brinem samo o tome kada i da li će mi vratiti.

U ovom našem, duboko poremećenom društvu, na optuženičkoj klupi su Tijanini roditelji a ne službenici RFZO koji su Tijani uskratili lečenje na koje je imala pravo po zakonu i pravilniku RFZO, koji su oni sami napisali.


Uz svo duzno postovanje nije tako. U zavisnosti od drzave u kojoj onaj koji prikuplja novac zivi postoje razliciti stepeni odgovornosti. Skorasnji primer je osoba koja je organizovala prikupljanje novca pod laznim izgovorim da ima rak. Dakle tu je u startu postojala NAMERA da se neko obmane. Naravno neko ce reci ali oni su imali iskrenu zelju da pomognu svom detetu blabla. EMotivni aspekt mora biti striktno odvojen od finansijskog. Meni je sasvim jasno da u Srbiji to najverovatnije nije zakonski regulisano ali bas zato je potrebno da se prica o ovom da bi se uvelo SISTEMSKO resenje a ne donacije na licne racune . Mislim sustinski nema razlike izmedju ovog slucaja i raznoraznih humanitarnih organizacija koje naplacuju ogroman "overhead" na racun administrativnih, marketinskih i sta ja znam sve kakvih troskova gde samo mali % para zavrsi za ono za sta je namenjen.

Dakle moguce je da oni zakonski nisu odgovorni ali moralno jesu. Upravo u trenutku kad su se obratili javnosti da traze pare za pomoc svom detetu i javnost time dobija moralno pravo da diskutuje o njima i upotrebi para. Mozes da se ne slozis sa tim i postujem to, ali cinjenica je da kad trazis nesto od javnosti bilo da su pare ili paznja (npr. glumci) tog trenutka i dajes pravo (moralno - zakonsko ionako imas) da se prica o tome.

Dakle poenta ovih prica je da se nadje sistemsko resenje a ne uplate na licne ziro racune.
angie01 angie01 15:04 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

etički bi se činilo, pošto je nemoguće da se novac vrati onima koji su ga priložili, da se taj novac iskoristi za lečenje nekog drugog deteta kome je potrebna pomoć.


verovatno, ali, ako je pravno to stvar njihove volje- onda je ova cela crkusijada- smrdljiva, jer ocigledno ima neku drugaciju pozadinu- eno rece KM.
rade.radumilo rade.radumilo 15:09 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

To da ako misliš da je život male Tijane vredniji od života neke male Zorane ili nekog malog Ćazima koji su možda imali sličnih ili još gorih zdravstvenih tegoba, ali koji nisu imali tu (ne)sreću da budu medijski eksponirani


Ne mislim, šta više u to vreme smo skupljali novac za ćerku kolege kako bi išla na operaciju u Italiju. I znaš šta? Dao sam koliko sam mogao u svakoj takvoj akciji i u nijednoj me nije bilo briga da li je preteklo i ukoliko je preteklo, koliko.

Dete je kasno upućeno na lečenje, direktno krivicom RFZO, ali indirektno krivicom svih nas. Svih nas, koji dozvoljavamo da nam birokrate odlučuju o životu dece bez ikakve odgovornosti. Svih nas, koji smo blenuli u VB i kada smo dobili šamar u lice, da se osvestimo i odvojimo oči od reality emisija i postanemo svesni realnosti koja nas okružuje, onda smo se setili elementarne humanosti. Svih nas koji pretrčimo preko apela za pomoć na društvenim mrežama ili na brzinu prebacimo kanal ukoliko se takva neka kampanja uopšte probije kroz bastione naših televizija.
Zbog naše krivice, itekako nam je stalo da se Tijanini roditelji nađu na optuženičkoj klupi.
princi princi 15:11 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

ako je pravno to stvar njihove volje- onda je ova cela crkusijada- smrdljiva, jer ocigledno ima neku drugaciju pozadinu- eno rece KM.

Meni je mnogo smrdljivije povlačiti nekakve legalne argumente u raspravama koje se očigledno prevashodno bave moralom.
highshalfbooze highshalfbooze 15:39 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

Pa dobro to je tvoj stav povodom toga, neciji je drugaciji tj. dali su novac iskljucivo za lecenje deteta a ne za novcano obezbedjivanje roditelja za starost.

Jedna je stvar šta misle oni koji su dali, a sasvim druga stvar je šta su se obavezali oni koji su primali pare.
Kao što si i sam rekao, sud će dati konačnu presudu po tom pitanju.
Mediji su se naravno bavili senzacijama i naslovima koji prodaju novine, ne dajući relevantne informacije.
larisa_bg larisa_bg 15:48 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

highshalfbooze

Kao što si i sam rekao, sud će dati konačnu presudu po tom pitanju.

A naš je sud poznat po efikasnosti, pravednosti i nekorumpiranosti - tako da će njihova presuda svakako da pomogne da pravda pobedi!
rade.radumilo rade.radumilo 15:51 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

A naš je sud poznat po efikasnosti, pravednosti i nekorumpiranosti - tako da će njihova presuda svakako da pomogne da pravda pobedi!


Nema tih million ili dva evrića za koje sud neće pošteno presuditi da se imaju zapleniti i prebaciti u neki fond "namenjen" našem zdravstvu.

O'š se opkladimo da će u ovom slučaju, sud biti veoma efikasan?
larisa_bg larisa_bg 16:06 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo
A naš je sud poznat po efikasnosti, pravednosti i nekorumpiranosti - tako da će njihova presuda svakako da pomogne da pravda pobedi!


Nema tih million ili dva evrića za koje sud neće pošteno presuditi da se imaju zapleniti i prebaciti u neki fond "namenjen" našem zdravstvu.

O'š se opkladimo da će u ovom slučaju, sud biti veoma efikasan?


Ma moguće sasvim da će brzo da presude, ali kad je to došlo dotle da mora sud da presudi, a nije bilo neke regulative do sada da se tačno zna da li pare idu na privatni račun roditelja ili na račun nekog fonda i kad niko ne zna jasno i glasno da nam kaže da li su dužni da vrate ostatak para, tj da li je to samo moralno pitanje ili nije. I nema nikoga da nam objasni na koji su to oni način navodno prali novac. I kakva je uloga svih ovih koji su se oko njih muvali, da li se još neko tu učipio i tako to... Meni to sve nekako mutno.

Za početak bi valjalo razgraničiti šta je tačno tu etička delima, a šta je pravna dilema, da znamo tačno o čemu pričamo. To obajašnjenje, jasno i precizno, ja nigde nisam pročitala, već imam utisak da kad novinarima ponestanu pravni argumenti, oni se uhvate za etičku argumentaciju.
rade.radumilo rade.radumilo 16:21 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

Meni to sve nekako mutno


Ma kristalno je jasno. Ljudi su dobili novac za lečenje deteta. Nakon, na žalost neuspešnog, lečenja pretekla je ozbiljna količina deviza. Taj novac je na računu tih ljudi. Postoje dva načina na koji taj novac može da se pomeri sa tog računa:

1. Njihovim potpisom naloga za transfer,
2. Sudskom presudom.

Neko je bacio oko na taj novac i ne bira sredstva, za sada legalna, da se novac prebaci sa njihovog računa na račun koji bi bio pod "kontrolom" države.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 16:25 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo
A naš je sud poznat po efikasnosti, pravednosti i nekorumpiranosti - tako da će njihova presuda svakako da pomogne da pravda pobedi!


Nema tih million ili dva evrića za koje sud neće pošteno presuditi da se imaju zapleniti i prebaciti u neki fond "namenjen" našem zdravstvu.

O'š se opkladimo da će u ovom slučaju, sud biti veoma efikasan?



Ček bre, stani, diši malo. Elem, šta si ti po zanimanju - muzičar na letnjoj plaži pre nekih pola veka i kusru? Ili pak živiš u modernim vremenima?

Ako je ono prvo, ondaK u redu, jasno mi je zašto pričaš kao Rip Van Vinkl koji se upravo probudio A ako je pak ovo drugo, ček malo, kako novci mogu biti nečiji ako nema osnova za to? Ako ih je ukrao - opet nisu njegovi.

Ako ih je zaradio, daj dokaz - o radu i o plaćenim porezima, i dakako cifru ubaci u konačnu poresku prijavu prihoda.

Ako se radi o poklonu - sve isto. Dokaz, poreska prijava (porez na poklon) i ukupna poreska prijava.

A ako ih je skupljao za humanitarnu namenu, e prvo - gde je forma, a drugo, i opet nisu njegovi novci.

Obaška, plaćanje velikih suma novaca u drugu državu? Misliš to može da ide - dapš banci jednu formu, a onda kada novci prođu, nema te forme nego uzmeš pare - kao Tvoji Su.

E to se zove pranje novaca i jure ga sve države.

E sve je to razlog zašto u civilizovanim državama (one koje poseduju pravnu državu, koja radi, i to ne od juče) nema skuplanja kojekakvih pomoći - na ruke, i na "veruj mi". Nego legalizuj formu, pa se posle - po želji - lako kontroliše svaka para od koga i kao je uzeta, i na šta je potrošena. A ako pokušaš da zajebeš državu, pa prijaviš humanitarnu, neprofitnu stvar, a onda od toga uzmeš sebi u džepsove neregulisani i neprijavljeni PRIHOD i PROFIT, e za to se debelo ide u zatvor.


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:30 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo
Neko je bacio oko na taj novac i ne bira sredstva, za sada legalna, da se novac prebaci sa njihovog računa na račun koji bi bio pod "kontrolom" države.


Recimo u Fond za lečenje teško obolele dece u inostranstvu?
rade.radumilo rade.radumilo 16:34 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

Recimo u Fond za lečenje teško obolele dece u inostranstvu?


Pazi, da ne živimo u Srbiji, pa da ti poverujem.
rade.radumilo rade.radumilo 16:41 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

E sve je to razlog zašto u civilizovanim državama (one koje poseduju pravnu državu, koja radi, i to ne od juče) nema skuplanja kojekakvih pomoći - na ruke, i na "veruj mi". Nego legalizuj formu, pa se posle - po želji - lako kontroliše svaka para od koga i kao je uzeta, i na šta je potrošena. A ako pokušaš da zajebeš državu, pa prijaviš humanitarnu, neprofitnu stvar, a onda od toga uzmeš sebi u džepsove neregulisani i neprijavljeni PRIHOD i PROFIT, e za to se debelo ide u zatvor.


Da, samo što ovo nije bila humanitarna neprofitna organizacija. Ovi ljudi su prosili (kako god to predstavljali, svodi se na to) i od prosjačenja skupili određenu količinu novca, na PRIVATNOM računu.
Problemi su počeli, kada je na tom PRIVATNOM računu preteklo novca, koji odatle može biti maknut isključivo ukoliko:
1. Vlasnik ili ovlašteno lice potpiše nalog za transfer.
2. Sudskom presudom.

Neko se žešće trudi da taj novac pomeri sa tog/tih računa.
qqriq qqriq 17:04 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

Neko se žešće trudi da taj novac pomeri sa tog/tih računa.


Ma najbolje da ostane, ako već mora da se prebacuje, pa još preko suda!

rade.radumilo rade.radumilo 18:19 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

qqriq
Neko se žešće trudi da taj novac pomeri sa tog/tih računa.Ma najbolje da ostane, ako već mora da se prebacuje, pa još preko suda!


Misliš da neće završiti u privatnim džepovima, ako se prebaci u nekakav "fond"?
tetris tetris 18:24 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo
Misliš da neće završiti u privatnim džepovima, ako se prebaci u nekakav "fond"?


I onda zbog tvoje sumnje da će završiti u tuđim privatnim džepovima novac treba da ostane u privatnim džepovima Tijaninih roditelja.
uros_vozdovac uros_vozdovac 18:26 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo


Umesto da se na optuženičkoj klupi nađu oni zbog kojih je cela ova situacija i nastala u startu.


Početak i kraj svake rasprave.
rade.radumilo rade.radumilo 18:53 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

I onda zbog tvoje sumnje da će završiti u tuđim privatnim džepovima novac treba da ostane u privatnim džepovima Tijaninih roditelja.


Ja sam svoj novac NjIMA donirao, uplatom na NjIHOV račun. Ne nekakvom "fondu" koji bi bio pod "kontrolom" države ili deleko bilo RFZO.
qqriq qqriq 19:09 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

Misliš da neće završiti u privatnim džepovima, ako se prebaci u nekakav "fond"?


Merka nas EU, to mi neka nada.
tetris tetris 19:09 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo
Ja sam svoj novac NjIMA donirao, uplatom na NjIHOV račun. Ne nekakvom "fondu" koji bi bio pod "kontrolom" države ili deleko bilo RFZO.


Pa, pojednostavljeno rečeno, sve je tačno, ali ti nisi njih "random" odabrao iz imenika i poslao novac, već si se odazvao humanitarnoj akciji prikupljanja novca za LEČENjE njihovog, na žalost sada pokojnog, deteta. Akcija je bila izrazito uspešna (ne i lečenje jer je Tijana preminula) i prikupljena sredstva su uveliko premašila potrebe. Pored Tijane u istom trenutku ima još bolesne dece čiji roditelji vape za novčanim sredstvima, ali Tijanini roditelji ne pokazuju ni trunku empatije za tom drugom decom i po svemu sudeći, čine neke jako čudne finansijske transakcije u USA (sklanjajući novac za "early retirement" ).

Nezainteresovanost, nemoral, kriminalne radnje i sve ostalo što može da se prišije RFZO ne briše nezainteresovanost, nemoral i vrlo verovatno kriminalne radnje Tijaninih roditelja.



gavrilo1 gavrilo1 21:27 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo
Tijanini roditelji su molili za pomoć, kampanja je organizovana i prikupljen je novac koji im je predat. Tačka!

Šta su oni uradili ili nisu sa tim novcem, je NJIHOVA I SAMO NJIHOVA STVAR. Kada nešto nekome poklonim/doniram/pozajmim, ne virim mu preko ramena da vidim kako će to iskoristiti. U poslednjem slučaju, brinem samo o tome kada i da li će mi vratiti.

U ovom našem, duboko poremećenom društvu, na optuženičkoj klupi su Tijanini roditelji a ne službenici RFZO koji su Tijani uskratili lečenje na koje je imala pravo po zakonu i pravilniku RFZO, koji su oni sami napisali.


Prvo napises kako su molili za pomoc a onda kako je njihova stvar.
Ljudi to je prevara, ne na bingo izvlacenju vec na mozda najgorem nivou.
Oni koji imaju pare i mogu pomoci roditeljima obolele dece bice sve manje posle ovakve prevare.
Taj novac je novac dobrih ljudi koji su ga se odrekli u korist izlecenja devojcice koja je preminula nazalost.
Ti dobri ljudi treba da odlucuju o daljoj sudbini novca.
On je njihov.
kleinemutter kleinemutter 22:02 30.12.2014

Re: Dokle bre više?

U ovom našem, duboko poremećenom društvu, na optuženičkoj klupi su Tijanini roditelji a ne službenici RFZO koji su Tijani uskratili lečenje na koje je imala pravo po zakonu i pravilniku RFZO, koji su oni sami napisali.

isidora.k isidora.k 00:13 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

U ovom našem, duboko poremećenom društvu, na optuženičkoj klupi su Tijanini roditelji a ne službenici RFZO koji su Tijani uskratili lečenje na koje je imala pravo po zakonu i pravilniku RFZO, koji su oni sami napisali.


Tijani nije uskraćeno lečenje. Fond zdravstva odbio je da plati lečenje u Americi i to bi odbili i mnogo jača zdravstvena osiguranja.

Intervencija je prvo trebalo da se uradi u AKH bolnici u Beču, gde bi koštala oko 200.000 evra, ali se zdravstveno stanje male Tijane pogoršalo, tako da su roditeljima u ovoj bolnici rekli da ne mogu staviti na listu čekanja i obaviti transplantaciju, jer su šanse da preživi operaciju u ovom centru svega dva posto.


Pravo roditelja jeste da i pored stručnog mišljenja nastave lečenje i da zatraže pomoć bilo gde u svetu ukoliko uspeju da prikupe novac.

Na optuženičkoj klupi nema nikoga, osim što se sprovodi istraga zbog mogućnosti da se radi o organizovnoj grupi, koja je iskoristila bolest deteta i "slabost" roditelja , u cilju izvršenja krivičnog dela.

"Slabost" roditelja nije prihvatljiva ako su zaposleni u MUP-u.

Loš ishod u ovom slučaju nema nikakve veze ni sa pravilnikom o lečenju dece u inostranstvu koji nije donet, niti sa reakcijom države, već je posledica teške bolesti. Protiv toga sam da se novac skuplja od slučaja do slučaja...( profesor dr Branimir Nestorović)


Posebno je upadljivo u ovom slučaju , ali i u drugim slučajevima , da se donira medicinska oprema na način koji nije prihvatljiv ako se država bori protiv korupcije.
rade.radumilo rade.radumilo 09:19 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Prvo napises kako su molili za pomoc a onda kako je njihova stvar.
Ljudi to je prevara, ne na bingo izvlacenju vec na mozda najgorem nivou.


Koliko ja znam, dete je poslato gde treba na lečenje. To što je skupljeno više novca nego što je trebalo, hebi ga desilo se.

Ti dobri ljudi treba da odlucuju o daljoj sudbini novca.
On je njihov.


Greška. Taj novac pripada Ognjanovićima. Tačka. Ja sam svoj novac uplatio na NJIHOV račun, NJIMA i kraj priče.

Dakle da pojednostavimo, još jedan put, pravno i etički:
- Ja sam SVOJ novac, poklonio NJIMA i prema tome je postao NJIHOV. Poklonio sam ga bez ikakve rezerve, bez ikakvih uslova.

S kojim pravom bilo ko od vas sada njima zavlači ruku u džep, da im uzme deo novca koji sam im dao?
Bonner Bonner 09:53 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo


Koliko ja znam, dete je poslato gde treba na lečenje. To što je skupljeno više novca nego što je trebalo, hebi ga desilo se.




Postoji i jedan, mnogo kompleksniji i tezi deo price o pomoci tesko bolesnoj deci ili tesko bolesnima uopste. Na taj deo price niko se nije obazirao niti je bilo razgovora o tome svo vreme dok je novac prikupljan.

Lekari u Becu su, kao sto je neko gore napisao, procenili da je operacija transplantacije srca detetu visoko rizicna i sa izuzetno malim sansama za uspeh i odbili da je urade.

Da li se neko uopste pozabavio time sta predstavlja takva jedna operacija? Sta to znaci za nekog coveka, kroz sta isti mora da prodje a tek kako na sve to gleda jedno dete. Koliki to stres predstavlja za onoga ko se takvom jednom zahvatu podvrgne. Sta to znaci za njegovu buducnost, kakve npr. lekove mora dozivotno da uzima i sa kakvim posledicama? Kakav ce njegov zivot da izgleda sa svim time?

Da li bi mozda nesrecna devojcica zivela duze da nije bila izlozena citavom tom stresu, putovanjima, medijskoj halabuci koja se digla oko svega? Ko je za to odgovoran i ko preuzima svoj deo odgovornosti?

Sve su to pitanja kojima treba da se pozabavi svako od nas i malo intenzivnije razmisli o svemu tome.

Zivot je jedan i jedinstven, neponovljiv. Za svaki zivot mora i treba da se bori. Savremena medicina moze mnogo ali ne moze sve. I kad moze mnogo to cesto ne ide bez posledica koje cesto nisu banalne i lake.

Isto tako postoje situacije i trenuci u zivotu kad se sve mogucnosti iscrpe ili kad je jednostavno potrebno na tas da se stavi argumenti za i protiv i odvaze pametno. Takve odluke nisu lake niti jednostavne, ali ne razmisljanje i slepo guranje u jednom pravcu pa sta kosta da kosta nije pravo resenje nijednog problema.


rade.radumilo rade.radumilo 10:24 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Sve su to pitanja kojima treba da se pozabavi svako od nas i malo intenzivnije razmisli o svemu tome.


Potpuno, ali potpuno SAM NEKOMPETENTAN da uopšte razmišljam, a još manje da govorim o tome. Ja se samo bavim etičkim i pravnim pitanjem:

- Ima li neko (javnost, država, kogod) pravo da osobi kojoj sam ja donirao neki novac, zavlači ruku u džep kako bi deo tog novca otišao negde drugde, mimo volje mene koji sam dao i mimo volje onog ko je novac primio.

Zivot je jedan i jedinstven, neponovljiv. Za svaki zivot mora i treba da se bori.


Kaži ti to RFZO-u i osobi koja kaže:

Tijani nije uskraćeno lečenje. Fond zdravstva odbio je da plati lečenje u Americi i to bi odbili i mnogo jača zdravstvena osiguranja.

tetris tetris 10:26 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo
Dakle da pojednostavimo, još jedan put, pravno i etički:
- Ja sam SVOJ novac, poklonio NJIMA i prema tome je postao NJIHOV. Poklonio sam ga bez ikakve rezerve, bez ikakvih uslova.

S kojim pravom bilo ko od vas sada njima zavlači ruku u džep, da im uzme deo novca koji sam im dao?


Ti si poklonio DEO novca. Ovaj tvoj stav može i na drugačiji način da se napiše:
Ja sam SVOJ novac poklonio NJIMA da bi teško bolesna Tijana imala bar minimalnu šansu za izlečenje. Nisam dao SVOJ novac da bi se njeni roditelji materijalno obezbedili i postali milioneri.

Interpretirano na ovakakv način može se zaključiti da imamo (bar) dve grupe ljudi koji su dali SVOJ novac. Jednu u kojoj si ti koji si bezuslovno dao novac i ne interesuje te šta se dešava sa viškom novca. U drugoj grupi su oni koji su takođe dali SVOJ novac ali za lečenje teško bolesnog deteta, a ne za obezbeđivanje budućnosti detetovih roditelja i očekivali su da se višak novca prosledi nekoj drugoj deci kojoj je takođe potreban kao što je i Tijani bio. Nešto mi se čini da je druga grupa daleko masovnija od grupe u kojoj si ti i da se ti ljudi osećaju krajnje razočarano i iznevereno.
rade.radumilo rade.radumilo 10:34 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Tijani nije uskraćeno lečenje. Fond zdravstva odbio je da plati lečenje u Americi i to bi odbili i mnogo jača zdravstvena osiguranja.


Već je iznošen, na ovom blogu pravilnik RFZO i to upravo delovi koji se tiču upućivanja na lečenje u inostranstvo. RFZO je jednostavno prekršio sopstveni pravilnik.

Pravo roditelja jeste da i pored stručnog mišljenja nastave lečenje i da zatraže pomoć bilo gde u svetu ukoliko uspeju da prikupe novac.


Upravo je u jednom od komentara postavljen izvod iz zakona, u kom jasno stoji da njeni roditelji nisu imali zakonsko pravo da prikupljaju taj novac. Dakle, naš zakon ti uskraćuje to pravo.


Na optuženičkoj klupi nema nikoga, osim što se sprovodi istraga zbog mogućnosti da se radi o organizovnoj grupi, koja je iskoristila bolest deteta i "slabost" roditelja , u cilju izvršenja krivičnog dela.


Ne, oni su pod istragom po vrlo perfidnom zakonu koji datira iz doba FNRJ. Naime u Srbiji, banke ne smeju na nenamenskim računima fizičkih lica knjižiti depozite/kredite u stranoj valuti. Da bi fizičko lice raspolagalo devizama u banci mora imati ili štedni račun ili namenski račun.
Ognjanovićima je za potrebe prikupljanja novca otvoren namenski račun u banci.

Sada neko iz državnog vrha, pokušava da dokaže da su sredstva sa računa trošena nenamenski, kako bi izdejstvovao sudsku presudu kojom bi se novac zaplenio i prebacio na račune pod "kontrolom" države.
Bonner Bonner 10:42 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo


Potpuno, ali potpuno SAM NEKOMPETENTAN da uopšte razmišljam, a još manje da govorim o tome. Ja se samo bavim etičkim i pravnim pitanjem:



Ne slazem se sa time. Apsolutno si i ti kompetentan da razmisljas o tome jer si donirajuci novac sebi dodelio jednu mnogo vecu i komplikovaniju ulogu nego sto si u prvi mah mislio.

Da li je bas svaka nasa altruisticka i dobronamerna odluka i stvarno dobra?

Zasto je odluka RFZO-a da odbije da plati visoko rizicnu operaciju sa malim izgledom za uspeh problematicnija od odluke da se donira novac i time tesko bolesno dete podvrgne dodatnom stresu?

Da li bi nesrecna devojcica mozda zivela duze uz konzervativnu terapiju da nije bila podvrgnuta tom dodatnom stresu koji je imala celom ovom akcijom?

rade.radumilo rade.radumilo 10:43 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

i očekivali su da se višak novca prosledi nekoj drugoj deci kojoj je takođe potreban kao što je i Tijani bio.


Sa novcem, nekretninama i materijalnim dobrima nema šta da se očekuje, već se stvar ima pravno urediti. Tačka.
Bojim se da ovde neko iz državnog vrha, kroz pravni mulj Srbije, a pod propagandom da i druga deca imaju pravo na taj novac, pokušava da se dokopa novca koji je popriličan za naše prilike.
rade.radumilo rade.radumilo 10:51 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Ne slazem se sa time. Apsolutno si i ti kompetentan da razmisljas o tome jer si donirajuci novac sebi dodelio jednu mnogo vecu i komplikovaniju ulogu nego sto si u prvi mah mislio.

Da li je bas svaka nasa altruisticka i dobronamerna odluka i stvarno dobra?


Kao što rekoh, totalno sam nekompetentan. Takvu odluku ne mogu da donesem racionalno, jer je moje poznavanje medicine na nivou znanja šta treba da raim kada dobijem nazeb ili stomačne probleme i gde treba da idem kada je nešto ozbiljnije od toga. Čak sam i PP pozaboravljao.

Odluku da li ćeš nekome bezuslovno pomoći, donosiš samo i isključivo emotivno, limbičkim delom mozga, na osnovu ubeđenja i verovanja koja su se formirala u tebi tokom života.
Odluku ne donosiš zbog njih, već zbog sebe.
tetris tetris 10:53 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Sa novcem, nekretninama i materijalnim dobrima nema šta da se očekuje, već se stvar ima pravno urediti. Tačka.


Iz ovoga se može zaključiti da stvar nije pravno uređena. Može i da se implicira da su Tijanini roditelji operisali u sivoj zoni i iskoristili neke rupe u sistemu da, kad već ne mogu da spasu život svog deteta, se materijano obezbede za budući život.

Medjutim, gledano sa strane, izgleda da se veliki broj donatora oseća izigrano, pa sve iako je pravno potpuno legalno (u šta opet većina sumnja). Na kraju krajeva, ako je potpuno nebitno za šta je novac skupljan, pa što im onda ljudi ne uplate koji dinar i ovih dana.
angie01 angie01 10:54 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Tijani nije uskraćeno lečenje. Fond zdravstva odbio je da plati lečenje u Americi i to bi odbili i mnogo jača zdravstvena osiguranja.


da i ja sam sokirana, narocito sto osoba koja je ovu morbidu napisala, obicno pise komentare sa kojima se vise nego slazem.

ne mogu da shvatim da bilo ko napise ovako nesto za bilo koga ko je u takvoj situaciji, jer je naprosto zastrasujuce razmisljanje.
Bonner Bonner 11:05 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

angie01



ne mogu da shvatim da bilo ko napise ovako nesto za bilo koga ko je u takvoj situaciji, jer je naprosto zastrasujuce razmisljanje.


Ni ja ne mogu da shvatim sa koliko se lakoce i nerazmisljanja ljudi upustaju u neke stvari, zivotno vazne stvari, o kojima zaista nemaju apsolutno nikakva znanja.

Nisam nikakav zastupnik RFZO niti ih podrzavam u bilo cemu. Da ne bude zablude.

Ali sam mojim komentarima ovde pokusao da otvorim i jedan drugi deo price koje je morao da bude uzet u obzir u vreme cele one kampanje prikupljanja novca. Radi se pre svega o etickim pitanjima, donekle i medicinskim.

Dakle, da li je nesrecna devojcica mozda mogla da zivi duze uz konzervativnu terapiju i bez dodatnog stresa kog je imala usled napornih putovanja, medijske halabuke, fotoreportera, novinara i ostaloga? I ko je za to odgovoran?

Bonner Bonner 11:10 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo


Kao što rekoh, totalno sam nekompetentan. Takvu odluku ne mogu da donesem racionalno, jer je moje poznavanje medicine na nivou znanja šta treba da raim kada dobijem nazeb ili stomačne probleme i gde treba da idem kada je nešto ozbiljnije od toga. Čak sam i PP pozaboravljao.

Odluku da li ćeš nekome bezuslovno pomoći, donosiš samo i isključivo emotivno, limbičkim delom mozga, na osnovu ubeđenja i verovanja koja su se formirala u tebi tokom života.
Odluku ne donosiš zbog njih, već zbog sebe.


Takve odluke moraju da se donesu racionalno. Zato je bilo jako vazno u celoj toj prici da se pokrene i to eticko i jako tesko pitanje, da li je odluka da se ceo slucaj medijski toliko eksponira iako u osnovi dobronamerna, i zaista bila dobra za dete a kao sto vidimo i za njeno neposredno okruzenje.

Sem toga u vreme prikupljanja novca vec je bila poznata odluka becke univerzitetske klinike da devojcicu ne operisu jer je operativni zahvat jako rizican a izgledi za uspeh gotovo nikakvi.

Ipak je najlakse svima nama odgovornost prebaciti na nekoga drugoga.

rade.radumilo rade.radumilo 12:28 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Takve odluke moraju da se donesu racionalno. Zato je bilo jako vazno u celoj toj prici da se pokrene i to eticko i jako tesko pitanje, da li je odluka da se ceo slucaj medijski toliko eksponira iako u osnovi dobronamerna, i zaista bila dobra za dete a kao sto vidimo i za njeno neposredno okruzenje.

Sem toga u vreme prikupljanja novca vec je bila poznata odluka becke univerzitetske klinike da devojcicu ne operisu jer je operativni zahvat jako rizican a izgledi za uspeh gotovo nikakvi.


Opet kažem. Potpuno nebitno u ovoj priči. Odgovor na to pitanje može biti ovakav i onakav. Ovde se raspravlja o nečemu drugome:

- Ima li onaj, ko je donirao novac u humanitarne svrhe, pravo da naknadno kaže: Ej čekaj malo, ima tu neiskorištenog novca, sad ti ima da radiš sa tim novcem ovo ili ono. Pri tome ne osporavam pravo, nikoga ko donira sredstva da unapred zahteva da se ta sredstva potroše na ovaj ili onaj način i da ukoliko pretekne deo se prebaci u neke druge namene. Cela stvar se mogla urediti pravno čak i prilikom ove kampanje, a u svakom slučaju za sve buduće.
Dakle niko, ali baš niko nije pokušao na vreme da razgraniči neke stvari i, da se ne lažemo, da je od tog novca preostalo par desetina hiljada evra niko to ne bi ni pominjao više.
Međutim, ostalo je ohoho para. Da živimo u Švedskoj, VB ili nekoj slično uređenoj zemlji itekako bi se svi pozabavili pitanjem treba li i po kom pravnom osnovu taj novac da se prebaci u neki fond za neku drugu istu ili sličnu svrhu. To bi se u tim zemljama svelo na to šta su pravne opcije, ukoliko roditelji sami ne bi pristali da se odreknu viška sredstava.
Ova situacija se ipak događa u Srbiji. Tu imamo nekoliko aspekata. Za početak, reč je o količini novca, koja očas posla probudi pažnju svih krokodila u ovoj maloj bari. Kampanju "moralnosti" pokreće tabloid koji niti jedan članak, na društveno/političke teme, ne piše u svojoj redakciji već ih dobija iz određenih krugova. Ovakva tema, odlično posluži kao još jedno spinovanje u zemlji u kojoj su spinovi jedino što je preostalo vlastodršcima.
rade.radumilo rade.radumilo 12:43 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Iz ovoga se može zaključiti da stvar nije pravno uređena. Može i da se implicira da su Tijanini roditelji operisali u sivoj zoni i iskoristili neke rupe u sistemu da, kad već ne mogu da spasu život svog deteta, se materijano obezbede za budući život.


A isto tako se može zaključiti, da roditelji nisu bili, pravno, u mogućnosti da legalno skupe novac za lečenje deteta i da je kompletna kampanja obavljena u nekakvoj sivoj zoni i da sada neko iz vrha države, koristi pravne zavrzlame u Srbiji kako bi se domogao ostatka novca.

Evo ti jedan primer pravne zavrzlame. Svi koji rade na plaćanju roba ili usluga iz zemlje ka inostranstvu (pogotovu USA, UK, CA, AU), znaju da će za transfer novca dobiti samo potvrdu o uspešno obavljenoj transakciji i da za potrebe naših pravnih zavrzlama moraju falsifikovati "invoice". Svi to znaju i svi se prave blesavi.
Bonner Bonner 13:52 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

rade.radumilo



Opet kažem. Potpuno nebitno u ovoj priči. Odgovor na to pitanje može biti ovakav i onakav. Ovde se raspravlja o nečemu drugome...


Mislim da nije nebitno. Hocu da ukazem na to koliko je cela stvar komplikovana i koliko je tesko sve to pravno da se uredi a sa druge strane eticki vrlo komplikovano. Mene je vec u vreme kampanje sve to jako zapanjilo i ta jednostrana o-ruk akcija prikupljanja bez da se ulazilo u srz cele stvari. Ni u mnogo uredjenijim drzavama od Srbije to nije do kraja pravno regulisano.

Nisam pravnik i ne znam po kom pravnom osnovu je podignuta optuznica protiv roditelja ali to i nije toliko bitno. Da li ce u procesu biti osudjeni tek ostaje da se vidi.

Sa druge strane ceo slucaj pokazuje visok stepen nepoverenja u drzavu, u institucije, medjuljudskog nepoverenja koje vlada u srpskom drustvu. A poverenje u drzavu i institucije se ne stice konstantnim pa i neargumentovanim optuzbama tih institucija bez ulazenja u srz problema. Bez obzira ko bio na vlasti, jer vlast je kao sto svi znamo prolazna.

I sam si ovde na blogu kritikovao RFZO sto nije dao novac za operaciju deteta a onda si ovde nekoliko puta naveo da nisi upoznat sa sadrzinom celog problema kao ni sa medicinskim delom cele stvari. Na osnovu cega onda te optuzbe na racun drzave?

Jos jedan aspekt za mene je npr. pitanje sta je sa ljudima koji su javno pozivali na donacije, da li su oni to cinili za novac i da li su za to dobili neki novac i ko ce to i kako da utvrdi? Ako nisu dobili novac da li postoji i neka vrsta, pa i pravne, odgovornosti jer su saucestvovali aktivno u pozivima na donacije, ocigledno u stvari koja od pocetka nije bila "cista"?

Tu ima jako mnogo aspekata u celom tom slucaju i to nije nimalo prosto sve zajedno.



Bonner Bonner 14:23 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Novac nije lako zaraditi, bez obzira kako se stice. Ali nije lako ni kad imas novca. Onima koji nemaju novac se precesto cini da je ljudima koji imaju novac lako i da su u prednosti u odnosu na njih.

Posebno kad je zdravlje u pitanju. Navescu jedan primer koji u Srbiji mozda jos nije prisutan ili mozda jeste, ne znam.

U Nemackoj postoje privatne bolesnicke kase koje sebi mogu da priuste ljudi koji dobro zaradjuju (manje od 10% populacije). Te privatne kase preuzimaju sve troskove lecenja i lekova i najcesce ne pitaju sta kosta (ranije posebno, u medjuvremenu da).

U poslednjih par godina na trziste je pusteno mnogo lekova koji su nakon dve, tri godine upotrebe povuceni sa trzista jer se pokazalo da je smrtnost bolesnika koji ih uzimaju povecana. Ti lekovi su uvek skupi i javne bolesnicke kase odbijaju da ih propisuju svojim bolesnicima zbog toga. Privatne kase naravno ne prave problem i placaju ih bez pitanja. Dakle samo ljudi koji imaju novca mogli su te lekove sebi da priuste. I naravno oni su bili ti koji su umirali od nezeljenih efekata tih nedovoljno isprobanih medikamenata.

Dakle imati novca ne znaci uvek biti u prednosti.

tetris tetris 14:48 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

A isto tako se može zaključiti, da roditelji nisu bili, pravno, u mogućnosti da legalno skupe novac za lečenje deteta i da je kompletna kampanja obavljena u nekakvoj sivoj zoni i da sada neko iz vrha države, koristi pravne zavrzlame u Srbiji kako bi se domogao ostatka novca.


Da li neko iz vrha države stoji ili ne iza kampanje za vraćanje novca je irelevantno za postupke Tijaninih roditelja (nemušti jezik, sakrivanje novca, nedostata empatije ka drugoj oboleloj deci kojoj bi možda taj novac pomogao). Na kraju krajeva, mogli su sav preostali novac da doniraju nekom drugom bolesnom detetu (pa ako i tada pretekne novca da neki drugi roditelji razmišljaju šta da rade sa njim) i tako stave tačku na celu aferu, za razliku od mutnih nabavki za bolnicu, skrivenih računa, "harange" javnosti, ispitivanja u policiji i svega onoga čemu su izloženi ovih dana.

Što se tiče pravnih zavrzlama koje postoje u Srbiji, ja bih bio najsrećniji da ih ima samo nekoliko, a ne da dominiraju "tržištem", ali moram da ponovom da to nikako ne opravdava postupke Tijaninih roditelja.
011-495 011-495 17:36 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Izvinjavam se ako nisam u pravu ali meni se cini da vi niste nikad ili bar u konkretnom slucaju donirali novac pa zato razmisljate na takav nacin ili svakodnevno donirate na mnogo raznih mesta pa vas u sustini i ne interesuje da li je vas novac postigao neki efekat.
Ovde se postavlja opravdano pitanje (i ono nema veze sa time da li ili ne funkcionise drzava i institucije a da bi funkcionisale treba svi da placaju porez) zasto roditelji nisu objavili zavrsetak akcije kada je postignuta target suma (750 000$),svesno su pustali da se skupi jos novca "za svaki slucaj"? U pravu ste verovatno da po zakonu ne moraju da vrate preostli novac ili da ga doniraju drugoj deci. Imaju pravo da budu neljudi i puste drugu decu da umru, to nije kaznjivo zakonom. Ali zakonom je kaznjivo neprijavljivanje prihoda (ostvarenog putem poklona/donacije) i neplacanje poreza po tom osnovu i za to trebaju da budu kaznjeni i to bez samilosti na njihovu tuznu sudbinu -ni oni nisu pokazali samilost prema drugoj deci.
tyson tyson 20:05 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

ne mogu da shvatim da bilo ko napise ovako nesto za bilo koga ko je u takvoj situaciji, jer je naprosto zastrasujuce razmisljanje.

I ovim otvaramo drugi tabu vezan za slučaj Tijana Ognjanović: da li zdravstveno osiguranje treba da plati baš svaku terapiju, zahvat, operaciju, ili treba da se rukovodi principom pametnog trošenja para osiguranika?

Ili, da li zdravstveno osiguranje treba da plaća baš sve kada su u pitanju npr. deca?

Ovde ne mislim na kriterijum cene ili sličnih tržišnih kategorija, već jednostavno - da li će pacijent uopšte preživeti?

Ono što je očigledno ostalo neizrečeno, iz razumljivih razloga, još tada pa evo sve do sad je - da su šanse tog deteta za preživljavanje bile isuviše male e da bi fond zdravstvenog osiguranja potrošio milion dolara/evra.

Ne zaboravimo da ovde govorimo o zdravstvenom osiguranju a ne ličnim prilozima (koji su stvar volje donatora). Fond zdravstvenog osiguranja ima izmeđ uostalog i ulogu da pametno, 'domaćinski' raspolaže novcem osiguranika sa ciljem da novca uvek bude na raspolaganju za što više zdravstvenih usluga (idealno - za sve vrste usluga, svim osiguranicima, što je teško dostižno i u daleko bogatijim društvima).

U sistemu u kome nema različitih kategorija (i cena) zdravstvenog osiguranja, RFZO je taj koji ima tešku ulogu da odlučuje kada je racionalno potrošiti novac osiguranika, a kada ne.

Da li to treba tako da bude? Uzima li RFZO ulogu boga u odlučivanu ko ima pravo na šansu na život a ko ne? Ili pak, treba li im odati priznanje na nezahvalnoj ulozi racionalnog trošenja novca osiguranika? Emocije & etika vs. hladno razmišljanje. Zeznuta stvar.


tetkino tetkino 20:39 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Naš RFZO toliko nerezonski troši novac, da kad neko pokrene ovo teško pitanje, niko nema želju da se upusti u razmišljanje.

Prosečna cena transplantacije bubrega na VMA je oko petnaest hiljada evra. Nova jetra košta između četrdeset i pedeset hiljada evra, a novo srce (koje je u Srbiji poslednji put transplantirano pre nekoliko godina) i do pola miliona evra.


Za milion evra 66 dece bi dobilo novi bubreg i sa njim novi život.
Za milion evra 20 dece bi dobilo novu jetru i sa njom veliku šansu za novi život.
Za milion evra 2-5 dece bi moglo da dobije novo srce i sa njim nekih 20 - 25 godina u najboljem slučaju.

Milion evra za Tijanu je 66 dece koja neće dobiti bubreg ili 20 dece koja neće dobiti novu jetru ili 2-5 dece koja neće dobiti novo srce...
RFZO nije neka magična organizacija koja ima neograničena sredstva kojima raspolaže, pa je samo pitanje volje hoće li ili neće da da novac.

Činjenica je da RFZO očajno raspolaže novcem koji mu je dat, ali sa druge strane ni milion evra za Tijanu nije racionalno raspolaganje novcem.

Ovde svi napadaju RFZO, jer nije hteo da da novac, ali niko ne napada lekare u Beču koji su rekli da ne žele da izvedu operaciju, jer je šansa za uspeh mala.
Verujem da su naši lekari odbili da izvrše operaciju - bili bi stavljeni na stub srama.
Takođe niko ne ulazi u moralnost lekara u Hjustonu koji su bili željni novca, po svaku cenu iako je i njima bilo jasno da nema šansi za uspeh.

Greška RFZO-a nije u tome što je odbio Tijanu kada su šanse za uspeh bile 1%-2% nego u tome što nije reagovao kada su te šanse bile mnogo veće, a troškovi lečenja mnogo niži.
isidora.k isidora.k 20:44 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Upravo je u jednom od komentara postavljen izvod iz zakona, u kom jasno stoji da njeni roditelji nisu imali zakonsko pravo da prikupljaju taj novac .
Ognjanovićima je za potrebe prikupljanja novca otvoren namenski račun u banci.


Novac je prikupljen . Zakonski ili ne, nije baš jasno is tvoga navoda .

Ne, oni su pod istragom po vrlo perfidnom zakonu koji datira iz doba FNRJ...


Ne znam po kome zakonu tužilac postupa, tužilačka istraga je tajna i za sada nema optužnice .

Da vlast kontroliše pravosuđe danas kao i pre uopšte nije sporno , ali negirati pravo tužiocu da vodi istragu ako smatra da ima osnove , jednako je bizarno kao kada Predsednik pomiluje lice u toku sudskog procesa koji nije ni završio .

Tijani nije uskraćeno lečenje. Fond zdravstva odbio je da plati lečenje u Americi i to bi odbili i mnogo jača zdravstvena osiguranja.


Ovo nije "morbidno" , ovo je realnost , kao i što je realnost da svuda postoji organizovano financiranje lečenja pojedinca ili donacije samoj bolnici za lečenje najtežih slučajeva , koje "sistem" previdi .

Dve ugledne evropske klinike odbile su transplantaciju sa obrazloženjem da bi isto postupile i u slučaju deteta rođenog u njihovoj zemlji .

Tijana je iz Srbije u Hjuston otišla stabilnog zdravstvenog stanja. Moram naglasiti da u ovakvim situacijama novac jeste neophodan, ali nije dovoljan uslov za nečije izlečenja. Tijanu smo lečili šest godina. ( dr Košutić).


Na kraju dete jeste lečeno i u Hjustonu .
angie01 angie01 20:46 31.12.2014

Re: Dokle bre više?

Ovde ne mislim na kriterijum cene ili sličnih tržišnih kategorija, već jednostavno - da li će pacijent uopšte preživeti?


ne znam, meni je normalno da se ucini sve-ko je taj koji procenjuje i daje dozvolu da se neciji zivot spasava, a neciji ne- izvini, samo nek svako pomisli na svoje dete i da li bi pristao na "pametno trosenje novca" koje je neko drugi odlucio.


. Fond zdravstvenog osiguranja ima izmeđ uostalog i ulogu da pametno, 'domaćinski' raspolaže novcem osiguranika sa ciljem da novca uvek bude na raspolaganju za što više zdravstvenih usluga (idealno - za sve vrste usluga, svim osiguranicima, što je teško dostižno i u daleko bogatijim društvima).


sto se nije pokazalo u praksi- obicno idu neki ministri u inostranstvo na lecenje, za stvari koje se lece i u Srbiji, deci ne dajupare ni kada dobiju preporuke lekara.

koliko se secam, Tijana je prvo trebala da ide na operaciju u bec, za sta njeni roditelji nisu imali da plate, a da je RFZO dao odgovor- da oni NE PLACAJU tAKVA LECENJA I OPORAVKE,

izgubilo se dosta na vremenu, pa je operacija u tom stanju bila moguca u Hjustonu,...dok se organizovala akcija, skupio novac- proslo je vreme.


Zeznuta stvar.


jeste Tajsone, eno Dzorgovanka je svoju ceru tamo zaposlila, a ona i nije zdravstveni radnik po struci.
jkt2010 jkt2010 23:17 01.01.2015

Re: Dokle bre više?

uros_vozdovac
rade.radumilo


Umesto da se na optuženičkoj klupi nađu oni zbog kojih je cela ova situacija i nastala u startu.

Početak i kraj svake rasprave.


Ako policija & sudstvo ne rade baš 100% za medalju onda je OK biti lopov?
Bonner Bonner 08:24 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

angie01


ne znam, meni je normalno da se ucini sve...


To je taj milosevicevski, komunisticki nacin i rezon koji nas je 90.-ih kostao onoliko koliko nas je kostao i doveo tamo gde smo jos uvek. Nije normalno da se uvek ucini sve i na silu izgura bez obzira na posledice. To nije normalno. Postoje granice moguceg.

Kako je uopste moglo da dodje dotle da se prikuplja novac za operaciju deteta koju su odbili da urade lekari univerzitetske klinike u Becu koji su procenili, ako se ne varam, da je verovatnoca da operacija uspe gotovo nikakva, manja od 2 %!!!??? A o posledicama svega toga ni reci, ogromnom stresu koje dete treba da izdrzi?! To je ruski rulet i takav nacin razmisljanja i ponasanja nema sta da trazi u stvarnom zivotu.

emsiemsi emsiemsi 12:20 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

tetris
rade.radumilo
Ja sam svoj novac NjIMA donirao, uplatom na NjIHOV račun. Ne nekakvom "fondu" koji bi bio pod "kontrolom" države ili deleko bilo RFZO.


Pa, pojednostavljeno rečeno, sve je tačno, ali ti nisi njih "random" odabrao iz imenika i poslao novac, već si se odazvao humanitarnoj akciji prikupljanja novca za LEČENjE njihovog, na žalost sada pokojnog, deteta. Akcija je bila izrazito uspešna (ne i lečenje jer je Tijana preminula) i prikupljena sredstva su uveliko premašila potrebe. Pored Tijane u istom trenutku ima još bolesne dece čiji roditelji vape za novčanim sredstvima, ali Tijanini roditelji ne pokazuju ni trunku empatije za tom drugom decom i po svemu sudeći, čine neke jako čudne finansijske transakcije u USA (sklanjajući novac za "early retirement" ).

Nezainteresovanost, nemoral, kriminalne radnje i sve ostalo što može da se prišije RFZO ne briše nezainteresovanost, nemoral i vrlo verovatno kriminalne radnje Tijaninih roditelja.




Не могу да дам експлицитну (попут тебе) оцену моралности Тијаниних родитеља.
Оно што могу да дам је следеће --- Тијанини родитељи, мој део који сам дао, можете да потрошите по свом нахођењу.
emsiemsi emsiemsi 12:28 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

Bonner
rade.radumilo


Koliko ja znam, dete je poslato gde treba na lečenje. To što je skupljeno više novca nego što je trebalo, hebi ga desilo se.




Postoji i jedan, mnogo kompleksniji i tezi deo price o pomoci tesko bolesnoj deci ili tesko bolesnima uopste. Na taj deo price niko se nije obazirao niti je bilo razgovora o tome svo vreme dok je novac prikupljan.

Lekari u Becu su, kao sto je neko gore napisao, procenili da je operacija transplantacije srca detetu visoko rizicna i sa izuzetno malim sansama za uspeh i odbili da je urade.

Da li se neko uopste pozabavio time sta predstavlja takva jedna operacija? Sta to znaci za nekog coveka, kroz sta isti mora da prodje a tek kako na sve to gleda jedno dete. Koliki to stres predstavlja za onoga ko se takvom jednom zahvatu podvrgne. Sta to znaci za njegovu buducnost, kakve npr. lekove mora dozivotno da uzima i sa kakvim posledicama? Kakav ce njegov zivot da izgleda sa svim time?

Da li bi mozda nesrecna devojcica zivela duze da nije bila izlozena citavom tom stresu, putovanjima, medijskoj halabuci koja se digla oko svega? Ko je za to odgovoran i ko preuzima svoj deo odgovornosti?

Sve su to pitanja kojima treba da se pozabavi svako od nas i malo intenzivnije razmisli o svemu tome.

Zivot je jedan i jedinstven, neponovljiv. Za svaki zivot mora i treba da se bori. Savremena medicina moze mnogo ali ne moze sve. I kad moze mnogo to cesto ne ide bez posledica koje cesto nisu banalne i lake.

Isto tako postoje situacije i trenuci u zivotu kad se sve mogucnosti iscrpe ili kad je jednostavno potrebno na tas da se stavi argumenti za i protiv i odvaze pametno. Takve odluke nisu lake niti jednostavne, ali ne razmisljanje i slepo guranje u jednom pravcu pa sta kosta da kosta nije pravo resenje nijednog problema.



Мислиш да није (због стресности) требало прикупљати средства како би се покушало спасити дечји живот !?
Делујеш ми бистро, стога није лоше усагласити се са самим собом и смањити могућу количину написаних глупости.
Па предуслов успеха оваквих прикупљачких акција је подизање нивоа медијске чујности и видљивости на максимално могући ниво.
emsiemsi emsiemsi 12:33 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

angie01
Tijani nije uskraćeno lečenje. Fond zdravstva odbio je da plati lečenje u Americi i to bi odbili i mnogo jača zdravstvena osiguranja.


da i ja sam sokirana, narocito sto osoba koja je ovu morbidu napisala, obicno pise komentare sa kojima se vise nego slazem.

ne mogu da shvatim da bilo ko napise ovako nesto za bilo koga ko je u takvoj situaciji, jer je naprosto zastrasujuce razmisljanje.

Сагласан !
emsiemsi emsiemsi 12:39 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

011-495
Izvinjavam se ako nisam u pravu ali meni se cini da vi niste nikad ili bar u konkretnom slucaju donirali novac pa zato razmisljate na takav nacin ili svakodnevno donirate na mnogo raznih mesta pa vas u sustini i ne interesuje da li je vas novac postigao neki efekat.
Ovde se postavlja opravdano pitanje (i ono nema veze sa time da li ili ne funkcionise drzava i institucije a da bi funkcionisale treba svi da placaju porez) zasto roditelji nisu objavili zavrsetak akcije kada je postignuta target suma (750 000$),svesno su pustali da se skupi jos novca "za svaki slucaj"? U pravu ste verovatno da po zakonu ne moraju da vrate preostli novac ili da ga doniraju drugoj deci. Imaju pravo da budu neljudi i puste drugu decu da umru, to nije kaznjivo zakonom. Ali zakonom je kaznjivo neprijavljivanje prihoda (ostvarenog putem poklona/donacije) i neplacanje poreza po tom osnovu i za to trebaju da budu kaznjeni i to bez samilosti na njihovu tuznu sudbinu -ni oni nisu pokazali samilost prema drugoj deci.

Глупости !
Зашто да "не пуштају" да се 'за сваки случај' прикупи (и) више пара од таргетираних ?
Мислиш да не може ништа да се догоди после 'таргета' ?
emsiemsi emsiemsi 12:43 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

tyson
ne mogu da shvatim da bilo ko napise ovako nesto za bilo koga ko je u takvoj situaciji, jer je naprosto zastrasujuce razmisljanje.

I ovim otvaramo drugi tabu vezan za slučaj Tijana Ognjanović: da li zdravstveno osiguranje treba da plati baš svaku terapiju, zahvat, operaciju, ili treba da se rukovodi principom pametnog trošenja para osiguranika?

Ili, da li zdravstveno osiguranje treba da plaća baš sve kada su u pitanju npr. deca?

Ovde ne mislim na kriterijum cene ili sličnih tržišnih kategorija, već jednostavno - da li će pacijent uopšte preživeti?

Ono što je očigledno ostalo neizrečeno, iz razumljivih razloga, još tada pa evo sve do sad je - da su šanse tog deteta za preživljavanje bile isuviše male e da bi fond zdravstvenog osiguranja potrošio milion dolara/evra.

Ne zaboravimo da ovde govorimo o zdravstvenom osiguranju a ne ličnim prilozima (koji su stvar volje donatora). Fond zdravstvenog osiguranja ima izmeđ uostalog i ulogu da pametno, 'domaćinski' raspolaže novcem osiguranika sa ciljem da novca uvek bude na raspolaganju za što više zdravstvenih usluga (idealno - za sve vrste usluga, svim osiguranicima, što je teško dostižno i u daleko bogatijim društvima).

U sistemu u kome nema različitih kategorija (i cena) zdravstvenog osiguranja, RFZO je taj koji ima tešku ulogu da odlučuje kada je racionalno potrošiti novac osiguranika, a kada ne.

Da li to treba tako da bude? Uzima li RFZO ulogu boga u odlučivanu ko ima pravo na šansu na život a ko ne? Ili pak, treba li im odati priznanje na nezahvalnoj ulozi racionalnog trošenja novca osiguranika? Emocije & etika vs. hladno razmišljanje. Zeznuta stvar.



Пошто размишљаш 'хладно и рационално', не би било лоше да предложиш која је то вероватноћа преживљавања за коју ће Фонд издвајати средства --- да се чиновници Фонда не муче.
Дакле, на пример - ако је вероватноћа преживљавања 50,1 % онда Фонд плаћа лечење, а ако је испод тога, па било и 50 %, онда не плаћа.
Одмери хладно и рационалано.
angie01 angie01 14:28 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

To je taj milosevicevski, komunisticki nacin i rezon koji nas je 90.-ih kostao onoliko koliko nas je kostao i doveo tamo gde smo jos uvek. Nije normalno da se uvek ucini sve i na silu izgura bez obzira na posledice. To nije normalno. Postoje granice moguceg.


koja budala moze da napise ovakvu usporedbu?

prvo, milosevic ja razarao, napadao, unistio, osiromasio,...vodio katastrofalnu samoljubivu politiku,

a mi ovde govorimo o spasavanju jednog zivota, gde je drzava odbila to da ucini, gde se izgubilo vreme, pa je i sam zahvat bio komplikovaniji i kostao vise- sta je tu trebalo silom da se izgura- ovo nije pitanje i nemoj mi vise odgovarati ovako bolesnim komentarima- samo me zaobidji, reci to sto hoces, ne kaceci takve stvari na moj komentar.
angie01 angie01 14:32 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

Ovo nije "morbidno" , ovo je realnost , kao i što je realnost da svuda postoji organizovano financiranje lečenja pojedinca ili donacije samoj bolnici za lečenje najtežih slučajeva , koje "sistem" previdi .


ma nemoj, jeste tebi- ne radi se o tebi i tvom detetu, onda bi drugacije pricala,....realnost je da su Tijanu odbili kada je taj zahvat kostao visestruko manje i imao mnogo vise sasni da uspe,...posle je sve to pojelo izgubljeno vreme.
Bonner Bonner 18:47 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

angie01


koja budala moze da napise ovakvu usporedbu?

prvo, milosevic ja razarao, napadao, unistio, osiromasio,...vodio katastrofalnu samoljubivu politiku,

a mi ovde govorimo o spasavanju jednog zivota, gde je drzava odbila to da ucini, gde se izgubilo vreme, pa je i sam zahvat bio komplikovaniji i kostao vise- sta je tu trebalo silom da se izgura- ovo nije pitanje i nemoj mi vise odgovarati ovako bolesnim komentarima- samo me zaobidji, reci to sto hoces, ne kaceci takve stvari na moj komentar.


Kao prvo, nigde u mom komentaru te nisam vredjao niti sam ti dao povoda za to.

Ja govorim o kampanji prikupljanja novca za operaciju deteta koje je becka klinika odbila da operise zbog visokog rizika, tj. sanse da dete istu prezivi manje od 2 %. Ta cinjenica je bila poznata i strucnoj i blogerskoj i celokupnoj javnosti. Niko se na to nije osvrtao niti je bilo razgovora o alternativama.

Dakle sa jedne strane imas celokupnu medijsku i ostalu torturu koju je devojcica prosla (putovanja, opsezni medicinski pregledi itd.) i izgled manji od 2 % da sve to uspe???

Da li bi devojcica mozda zivela duze uz konzervativnu terapiju bez svog tog stresa kroz koji je prosla?

Pitanja koja postavljam su teska i resenje nije tako prosto kao sto se u prvi mah cini.

Sve vreme pokusavam da ukazem na to da, koliko god teska bila neka odluka, nekad mora da se pogleda cinjenicama i realnosti u oci i prihvati ta i takva realnost. To u ovom slucaju moze da izgleda morbidno ili cudno ali nazalost takve situacije su takodje sastavni deo zivota.

Tu nazalost ima tog nekog rezona i mentaliteta koji je mozda tipican za nase podneblje, to neprihvatanje nekih teskih, neprijatnih resenja, emotivno reagovanje bez mnogo razmisljanja.

Bonner Bonner 18:54 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

angie01

....realnost je da su Tijanu odbili kada je taj zahvat kostao visestruko manje i imao mnogo vise sasni da uspe,...


To je realnost.

Ali isto tako je realnost cinjenica da je u trenutku kada je prikupljan novac i tesko bolesno dete bilo izlozeno ogromnom stresu celom tom situacijom verovatnoca da devojcica prezivi operativni zahvat od becke klinike bila procenjena na manje od 2 %. I to je na zalost realnost.

angie01 angie01 21:01 02.01.2015

Re: Dokle bre više?

Kao prvo, nigde u mom komentaru te nisam vredjao niti sam ti dao povoda za to.


izvini, ali citirana recenica koju si napisao, je mnogo vise od toga!

Ja govorim o kampanji prikupljanja novca za operaciju deteta koje je becka klinika odbila da operise zbog visokog rizika, tj. sanse da dete istu prezivi manje od 2 %.



ne znam koji su ovo podaci, isto tako ne znam zasto se blogeri upinju da ospore tok desavanja-kao da po svaku cenu zele da dokazu da je sve bilo ok, sem roditelja,

zar nije bilo-tako su preneli mediji- da u Bec Tijana nije otisla jer je rfzo rekao da on ne placa takve tretmane, a roditelji nisu imali da plate, posle, posto je vreme izgubljeno, a stanje se pogorsalo, vise nije moglo da se opserise u Becu, nego u Hjustonu, a za to su trebale mnogo vece pare i tako je krenula akcija?...eno i ivana 23 u svom maniru kaci "info" kako roditelji nisu ni trazili pare od pomenute institucije,...

ne znam sta da vam kazem, sem- ne daj boze nikom!
reanimator reanimator 14:32 30.12.2014

...

Međutim, i pre toga trebalo bi potražiti odgovori na pitanje: Kako je moguće da su svi, počev od izvesne novinarke Sanje, pa do anonimnih učesnika u raspravama po društvenim mrežama, koji su se pre više od godinu dana, usudili da postave pitanja o sudbini humanitarnog novca prikupljenog za lečenje Tijane Ognjanović, napadani na krajnje neprimeren način?

Pa moguće je zato što izvesna Sanja i ostali postavljači pitanja tada nisu znali ono što znamo danas, nakon istrage.
O elementarnom odsustvu osećaja za trenutak da ne govorimo.
Neće Sanja i postavljači pitanja uvek biti u pravu. Ovoga puta možda jesu, što ih čini vizionarima, a sledeći put, kada sa podjednakim žarom krenu nekoga da mrcavre u tako delikatnom trenutku, pravdajući to borbom za istinu, neće biti vizionari, nego ono što zapravo jesu, gnjide. I kada jesu i kada nisu u pravu.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 14:43 30.12.2014

Re: ...

reanimator
O elementarnom odsustvu osećaja za trenutak da ne govorimo.

Kada izostanu pravovremeni potezi nadležnih organa države, otvara se prostor za različite medije i različite namere njihovih novinara.

Da je kojim slučajem poreska uprava ili bilo koja nadležna služba, odmah posle Tijanine smrti stekla uvid i privremeno blokirala sve humanitarne račune, do ove afere verovatno ne bi ni došlo.
reanimator reanimator 14:48 30.12.2014

Re: ...

Da je kojim slučajem poreska uprava ili bilo koja nadležna služba, odmah posle Tijanine smrti stekla uvid i privremeno blokirala sve humanitarne račune, do ove afere verovatno ne bi ni došlo

Nisam siguran da li za ovo postoji pravni osnov.
Pričam o danima neposredno posle sahrane. Šta god da je, tada su trebali da ih ostave na miru. Prosto, nije bio trenutak, sve i da su najgori kriminalci.
princi princi 14:49 30.12.2014

Re: ...

Neće Sanja i postavljači pitanja uvek biti u pravu. Ovoga puta možda jesu, što ih čini vizionarima, a sledeći put, kada sa podjednakim žarom krenu nekoga da mrcavre u tako delikatnom trenutku, pravdajući to borbom za istinu, neće biti vizionari, nego ono što zapravo jesu, gnjide. I kada jesu i kada nisu u pravu.

Da li je postojanje tih "gnjida" cena koja se mora platiti za neku transparentnost, koja je, izgleda, ipak potrebna u ovakvim slučajevima? (Nije tu Srbija nikakav izuzetak, pronevere para od charityja su redovna pojava u zapadnom svetu i zato se sve respektabilne charity organizacije i trude da svoj biznis i delovanje učine što transparentnijim).
angie01 angie01 14:50 30.12.2014

Re: ...

nego ono što zapravo jesu, gnjide


!!!
angie01 angie01 15:00 30.12.2014

Re: ...

i zato se sve respektabilne charity organizacije i trude da svoj biznis i delovanje učine što transparentnijim).


ovde se ne radi o ceriti organizaciji, ngo, koja ima program prikupljanja para u neke svrhe- kao sto je imala rebraca, pa trosila novac za licne potrebe,...ovde su roditelji u ocajanju, jer ih je rfzo-odbila, trazila pomoc da spasu svoje dete- ko je hteo- donirao je, na zalost- kasno i devojcica je umrla- ne verujem da je ideja bila da se na ovako strasnoj sudbini, ne daj boze nikom, bogarte.

da li postoji neki zakon, po kome su oni duzni da pare koje su uplacene dobrovoljno, za slucaj koji je realno postojao- duguju nekom drugom, drzavi, ne znam kome,...?

mislim- gde su pare od uplatnica nfo stana za javno komunalno za fasade, krovove, ovo/ono, pa puta 50-60 godina, pa puta svi stanovi?- zar nije to trebalo da se ispita,npr-spisak bi bio predugacak da napisem sve sto je proneverno od strane drzave, tj onih koji su imali tu mogucnost u njeno ime- samo sam htela da dam primer necega gde su pare date za nesto konkretno sto nije uradjeno- a pre su nestale.
princi princi 15:10 30.12.2014

Re: ...

da li postoji neki zakon, po kome su oni duzni da pare koje su uplacene dobrovoljno, za slucaj koji je realno postojao- duguju nekom drugom, drzavi, ne znam kome,...?

Ovo je idiotski argument. Da li je neophodan zakon da bi čovek bio moralan, da bi se nekom pomoglo u nevolji? Ni ljudi koji su davali donacije nisu postupali po zakonu nego po pitanju neke savesti, ličnog morala.

Ponavljam, te pare nisu date Ognjanovićima na njihovo lično korišćenje, nego vrlo namenski, za lečenje male Tijane. Pošto, na žalost, Tijanino lečenje nije bilo uspešno, moralno bi bilo da su oni te pare prosledili nekom drugom detetu kome je pomoć bila neophodna (isto tako kao što je bila neophodna Tijani). Ljudi nisu vukovi i ne bi trebalo da gledaju samo svoje lične interese. Ponavljam, moralno. E sad, da li je bilo nečeg ilegalnog i protivzakonitog to ne znam i u to neću da se upuštam.
reanimator reanimator 15:12 30.12.2014

Re: ...

Da li je postojanje tih "gnjida" cena koja se mora platiti za neku transparentnost, koja je, izgleda, ipak potrebna u ovakvim slučajevima?

Ovo nije to. Ovo je bilo tipično "kurirsko" iživljavanje, kojem legitimitet daje borba za transparentnost i istinu.
Ja taj pandursko - primitivni stil ne mogu da prihvatim kao normalan, čak i ako se ispostavi da je to jedini način i gadiće mi se dok se ne desi neki civilizacijski preokret.
Naravno da je transparentnost neophodna, ali ne na takav način. Prosto, nije ljudski.
princi princi 15:17 30.12.2014

Re: ...

Naravno da je transparentnost neophodna, ali ne na takav način. Prosto, nije ljudski.

Da, s ovim se slažem. Hoće se reći, lečenje Tijane je prestala biti privatna stvar nje i njenih roditelja onog trenutka kad su se oni svetu obratili za pomoć. Na neki način, to je postala briga svih. Trebalo je naći način na koji se mnogo diskretnije odrađuje, ne preko Kurira, svakako.
angie01 angie01 15:20 30.12.2014

Re: ...

Ovo je idiotski argument.


kako da ti kazem-ovako pricaj sa svojom familijom!

ja tebi nisam rekla da je idiotski da uporedjujes ceriti organizacije i njihovu transparentost, sa pozivom u pomoc, jer je zatajila drzava i njeno organi, pa se u tom smislu doniraju pare- nego sam ti pristojno objasnila.

isto tako, pokusavam da kazem, da je velika razlika izmedju pozivanja na moralnost i policijske istrage- ako uopste postoji pravni osnov-meni je taj detalj vazan.

pri tome, potpuno se slazem sa radetom- ako hoces nekome da das neku pomoc, posle ne pitas sta je s tim uradio- ne znam kako ti to nije jasno,....evo i na ulicama Beograda svaki dan te neko zaustavi da mu das kintu, kao, za' leba, prevoz, ovo/ono, ti das , ako hoces, a mozda taj neko ode i kupi pice, ode u kladionicu.


pozivati se na moralnost, a pri tome mrcvaris, kao da postoji kriminalno delo, je isto neobicno, zar ne!....u drzavi, gde je neverovatno dug spisak pokupljene love, koji se pak policijski ne istrazuju.


to, da l ljudi nisu vukovi,...pa nisam sigurna da je moguce uopstavanje, ovde svako zivi za sebe, jer niakakva normalna platforma nije ustanovljena- sve zavisi od birokratije i njenih sefova.
mariopan mariopan 15:24 30.12.2014

Re: ...

reanimator
Da je kojim slučajem poreska uprava ili bilo koja nadležna služba, odmah posle Tijanine smrti stekla uvid i privremeno blokirala sve humanitarne račune, do ove afere verovatno ne bi ni došlo

Nisam siguran da li za ovo postoji pravni osnov.
Pričam o danima neposredno posle sahrane. Šta god da je, tada su trebali da ih ostave na miru. Prosto, nije bio trenutak, sve i da su najgori kriminalci.

Тачно, слажем се и једини рзлог за ово је цивилизовано поступање према њиховом губитку.
СВЕ што имају да их питају истражни органи или новинари требало је да сачека док не прође неки пристојан период времена.
princi princi 15:25 30.12.2014

Re: ...

angie01
Ovo je idiotski argument.


kako da ti kazem-ovako pricaj sa svojom familijom!

ja tebi nisam rekla da je idiotski da uporedjujes ceriti organizacije i njihovu transparentost, sa pozivom u pomoc, jer je zatajila drzava i njeno organi, pa se u tom smislu doniraju pare- nego sam ti pristojno objasnila.

isto tako, pokusavam da kazem, da je velika razlika izmedju pozivanja na moralnost i policijske istrage- ako uopste postoji pravni osnov-meni je taj detalj vazan.

pri tome, potpuno se slazem sa radetom- ako hoces nekome da das neku pomoc, posle ne pitas sta je s tim uradio- ne znam kako ti to nije jasno,....evo i na ulicama Beograda svaki dan te neko zaustavi da mu das kintu, kao, za' leba, prevoz, ovo/ono, ti das , ako hoces, a mozda taj neko ode i kupi pice, ode u kladionicu.


pozivati se na moralnost, a pri tome mrcvaris, kao da postoji kriminalno delo, je isto neobicno, zar ne!....u drzavi, gde je neverovatno dug spisak pokuljene love, koji se pak policijski ne istrazuju.


to, da l ljudi nisu vukovi,...pa nisam sigurna da je moguce uopstavanje, ovde svako zivi za sebe, jer niakakva normalna platforma nije ustanovljena- sve zavisi od birokratije i njenih sefova.

Čoveče, kakav rant... I ja našao s kim ću da se raspravljam.
angie01 angie01 15:30 30.12.2014

Re: ...




kakav rant



to sa etiketiranjem mi je uvek bilo jadno,...nisam ni shvatila da je ovo bila rasprava, pokusala sam da objasnim neke detalje koje si ti predstavio kao zakucane i nista drugo- nista ruzne reci, pljuvacka i neverovatna iznenadjenja.
reanimator reanimator 15:38 30.12.2014

Re: ...

Da, s ovim se slažem. Hoće se reći, lečenje Tijane je prestala biti privatna stvar nje i njenih roditelja onog trenutka kad su se oni svetu obratili za pomoć. Na neki način, to je postala briga svih. Trebalo je naći način na koji se mnogo diskretnije odrađuje, ne preko Kurira, svakako.

Tačno tako. Ako zanemarimo elementarno i sada već tradicionalno odsustvo mere kada je u pitanju Kurir i tim danima posle sahrane pristupimo iz drugog ugla, postavljaju se dva pitanja : da li su panduri već tada znali da će ovi nešto da muljaju, pa su aktivirali Kurir ili se prosto samo znalo da su ostale neke pare, pa se požurilo sa pozicioniranjem ko će da ih prisvoji, bilo za sebe, bilo za moć da ih distribuira.
Ja bih na primer voleo da se Kurri i Sanja sada ozbiljnije pozabave slučajem i obaveste nas da li je porodica sve organizovala sama, koja je uloga dijaspore, ministarstva zdravlja, instituta, karadjordjevića..
Mislim, prošlo je dovoljno vremena, sad već može i senzacionalistički, ako već ne umeju drugačije.
angie01 angie01 15:57 30.12.2014

Re: ...

sad već može i senzacionalistički,


samo jos jedno, molim da ispravite i dodate, ako nesto gresim ili izostavljam.

oko cega se sporimo:

1-devojcici je bila neophodna pomoc iz inostranstva

2-drzava je odbila da joj da novac

3- roditelji su se obratili javnosti

4- javnost je donirala pare

5 devojcica je otisla-ali kasno

6-neke pare su ostale

7- da li su se roditelji obavezali, potpisali neki ugovor, da u slucaju da ostane novca, oni isti vrate ili doniraju dalje?

8- da li zakon tako nesto nalaze u datom slucaju?

ako su odgovori na poslednja dva pitanja ne- mi onda ovde imamo samo moralno pitanje zadrzavanja para dobijenih na ovaj nacin.

takodje imamo pitanje ovolike zainteresovanosti i nacina na koji se ona sprovodi.

takodje imamo moralno, ako ne i neko drugo, pitanje odgovornosti rfzo i drugih u tom nizu, koji nisu na vreme odobrili sredstva za Tijanino lecenje i pomogli ovako tragicnom zavrsetku.

ako je pak na bilo koje od poslednja dva pitanja odgovor-da, verovatno onda postoje i neke uobicajene procedura oko toga, koje onda nisu ispostovane- cudan je tajming u kome sanja, draga pocinje agresivne napade, a da jos ni ostavinska raspravi nije bila zavrsena, pa samim tim je bilo kakvo delanje koje je unapred osudjeno- jos uvek bilo nemoguce.

edit: drzava koja je zatajila u delu u kome je trebala da ucestvuje, sada tuzi porodicu kojima su gradjani dali pare- meni bi bilo logicno, da su za sudbinu ostatka para zainteresovani pre oni koji su ih dali-ovo, sve u slucaju da su odgovori na 7 i 8 ne... a u moralnom smislu.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 15:58 30.12.2014

Re: ...

reanimator

Ja bih na primer voleo da se Kurri i Sanja sada ozbiljnije pozabave slučajem i obaveste nas da li je porodica sve organizovala sama, koja je uloga dijaspore, ministarstva zdravlja, instituta, karadjordjevića..

Slučajm se već duže vremena bave ozbiljniji listovi od Kurira i daleko odgovorniji novinari od narečen Sanje, a pre par sati "Више јавно тужилаштво у Београду је наредило спровођење истраге против Небојше и Јелене Огњановић за кривична дела прање новца и превара".

Naravno da porodica sve finansijske i druge manipulacije nije mogla da izvdede sama. Nadajmo se da će tužilaštvo u svojoj istrazi obuhvatiti sve odgovorne učesnike. Za sada se nazire da je reč o ozbiljnim igračima.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:18 30.12.2014

Re: ...

angie01
oko cega se sporimo:

Pored navedenih mogu se postaviti i neka druga pitanja:
1. Kako je novac sa namenskog humanitarnog računa u Kombanci prebačen na druge lične, nenamenske račune, a zatim na treće i četvrte.. To nije po zakonu i neko uticajan je to omogućio.
2. Kako je moguće da je plaćen iznos od preko milion dolara za operaciju koja nije ni izvršena, a da jeste koštala bi 750.00 USD, i to bez ispostavljene fakture?
3. Zašto su neki računi, i novac prikupljen za lečenje, prikriveni i nisu obuhvaćeni ostavinskom raspravom?
4. Zašto je Ognjanović uslovio da kupovina doniranih aparata ide preko njega lično, a ne preko Instituta, pa je cena bila znatno viša, jer su se njegovi odabrani dobavljači ugradili za više od 300.000 evra?

Naravno, takvih pravnih pitanja ima još, ali ključno je etičko pitanje:
Da li preostali novac pripada isključivo naslednicima (roditeljima) ili eventualno, budući da je prikupljen u humanitarne svrhe za lečenje jednog bolesnog deteta, za lečenje druge teško bolesne dece, odnosno šta bi bilo više po volji darodavaca?
rade.radumilo rade.radumilo 16:28 30.12.2014

Re: ...

Naravno, takvih pravnih pitanja ima još, ali ključno je etičko pitanje:
Da li preostali novac pripada isključivo naslednicima (roditeljima) ili eventualno, budući da je prikupljen u humanitarne svrhe za lečenje jednog bolesnog deteta, za lečenje druge teško bolesne dece, odnosno šta bi bilo više po volji darodavaca?


Ne, to je pravno pitanje.
Etičko pitanje je nešto na šta će svako od nas dati odgovor u skladu sa svojim ličnim načelima. Ukoliko je odgovor ovakav ili onakav, sa stanovišta većine, onda se isti ugradi u pravni sistem društva.
angie01 angie01 16:35 30.12.2014

Re: ...

2. Kako je moguće da je plaćen iznos od preko milion dolara za operaciju koja nije ni izvršena, a da jeste koštala bi 750.00 USD, i to bez ispostavljene fakture?


ovo nisam razumela- kome je placen?

razumela sam samo razliku u visini kostanja te operacije- da je navodno katarina karadjordjevic preko svojih veza uspela da spusti cenu.
blogovatelj blogovatelj 16:53 30.12.2014

Re: ...

Da li je postojanje tih "gnjida" cena koja se mora platiti za neku transparentnost, koja je, izgleda, ipak potrebna u ovakvim slučajevima?


Upravo tako.
Zato Kurir i ostali mediji koji se bave lešinarenjem moraju da postoje i ne smeju biti zabranjeni.
Ponoviću po ko zna koji put, ne mrzi me - država koja nema lešinarske medije nije država u kojoj postoji sloboda govora. Srbija, ma šta mnogi od genijalaca i "genijalaca" koji zalaze na ovo mesto mislili, ipak jeste.
blogovatelj blogovatelj 16:57 30.12.2014

Re: ...

Ja bih na primer voleo da se Kurri i Sanja sada ozbiljnije pozabave slučajem i obaveste nas da li je porodica sve organizovala sama, koja je uloga dijaspore, ministarstva zdravlja, instituta, karadjordjevića..


Misliš da neće?
Uostalom, sad će i sud da se bavi time, iskreno se nadam.
qqriq qqriq 17:09 30.12.2014

Re: ...

Da je kojim slučajem poreska uprava


Poreska uprava? Eno, na Vračaru, pisali/pričali njima je čist gubitak vremena/volje.
Ja naivno o tome obavestila i kabinet Siniše Malog. Jer o kinti Opštine Vračar se radi, posledično i kinti Beograda, još čekam nekoliko meseci odgovor.
Mali de si Mali?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana