Je li da nije bila ko zna šta, ali ipak, evo desetak izdanja sam uspeo da nabrojim ...
Inače, navodim ih bez nekog redosleda - pomalo hronološki, kako sam ih nabavljao, ali najviše tako - kako mi padaju na pamet.
1) S.A.R.S. - Ikone pop kulture (Sarsband.com, 2014)
Ove godine je SARS eksplodirao i postao najveći srpski mejnstrim rock bend. Formula kojom su se proslavili predstavlja perfektanu oluju buvalno svega što mladi balkanski klinci vole da slušaju (da, uzimani su elementi čak i od onih najgorih narodnjaka). Kao što to uvek biva, popularniji su kod susJeda nego kod nas, ali tako je to valjda i sa hrvatskim Hladnim Pivom i sa bosanskim Dubioza Kolektivom koji su vidim iznimno popularni u Srbiji ...
2) Stephen Malkmus and The Jicks - Wig Out at Jagbags (Matador/Domino, 2014)
"We grew up listening to the music from the best decade ever". Enough said, jer muzički gledano, devedesete su za mene bile najbolja dekada a Pavement su bili deo samog krema ondašnje alternativne rock scene. Ovo sam slušao mesecima, celog proleća i zaista nikako da mi dosadi ...
3) The Horrors - Luminous (XL, 2014)
The Horrors su dokaz da se u okviru post punk revivala još ima šta reći, šteta što u svom žanru postaju sve usamljeniji ...Ovo je bio make it or break it album, za The Horrors četvrti po redu. Na talasu fantastičnog prvog singla I See You, slušali smo bend koji je otišao još dalje i još dublje u retro i vintage. Za nas fanove, Luminous spada među najbolje albume ove godine, ali za neki konačni širi komercijalni uspeh grupe, ovaj album zabija kolac pravo u srce.
4) The Pains of Being Pure at Heart - Days of Abandon (Fierce Panda Records, 2014)
Leto 2014. ću pamtiti po novom albumu Kipa Bermana. Dok su The Horrors ovog proleća bili potpuno introvertni i veoma mračni, Days of Abandon donosi leptiriće u stomaku, i setu i neku novu nadu i veoma prijatno isčekivanje neke nove letnje ljubavi. Pomalo slatkogorak, pomalo nostalgičan, ovaj album je mogao da skapira samo onaj ko je krajem osamdesetih i početkom devedesetih uzdisao za Cyndi Lauper i Robertom Smithom.
5) La Roux - Trouble in Paradise (Polydor, 2014)
Dok sam u septembru cedio poslednje tople dane, u plejeru sam na repeat besomučno preslušao famozni i sudbinski drugi album grupe La Roux. Mlada Elly Jackson je sa samo 23 godine ova pevačica je ostala jedini kreativni član grupe. Odlaskom Bena Langmaida, La Roux se našao u situaciji u kojoj je Depeche Mode bili nakon odlaska Vincea Clarka i Trouble in Paradise jeste donekle A Broken Frame za La Roux. Ipak, kada čujete pesmu Silent Partner vidite da je pred La Roux ipak svetla budućnost.
6) Pixies - Indie Cindy (PIAS, 2014)
Gadila mi se onomad ideja da se grupa Pixies okupila samo da bi beskonačno muzla pare na staroj slavi i davno minulim zaslugama. Još kada sam onomad čuo da članovi benda van koncerata zapravo ni ne pričaju međusobno, bio sam baš razočaran u jedan on mojih omiljenih bendova. Kasnije je iz benda otišla Kim Deal i sve je izgledalo kao recept za katastrofu ... Začudo Indie Cindy uopšte nije loš. Uprkos lošim kritikama, mislim da je ovo jedan o najboljih albuma alternativne rock muzike u ovoj godini, a i nešto što mi je vratilo veru u Black Francisa i ekipu ...
7) Kanda, Kodža i Nebojša - Volja za noć (Odličan Hrčak, 2014)
"Razbijeni ali slobodni, idemo zajedno, sve je stalo u rock and roll." Užasno me smaraju svi oni koji insistiraju na tome da današnji KKN nije ono što je bio devedesetih, naglašavajući opadanje u kvalitetu i relevantnosti njihove muzike danas. Budalaštine! Oliver i ekipa su danas jedan sasvim druga inkarnacija i svako poređenje sa onime što je bilo je potpuno glupo i bespotrebno. Gledajući bend uživo veoma su mi smešni oni paćenici koji ispred bine sjebani od droge ili pića uvek traže Prirodu. Ono što na njihovom novom albumu čujemo je rezultat izuzetne koncertne aktivnosti, kao i neke nove vere i energije koja danas stoji iza ove veoma čvrste i posvećene rock and roll grupe.
8) Leonard Cohen - Popular Problems (Columbia, 2014)
Jeste pomalo van konkurencije, ali ovo meni jeste album godine. Definitivno jedan od onih po kojem ću pamtiti ovu godinu ... Nezaobilazno štivo, pa čak i ako ne pratite ovakvu muziku. Mada, lako je Koenu da snima ovako fantastične albume, kad ih je za pedesetak godina izdao samo trinaest. Ostaje mi još samo da se nadam njegovom skorom dolasku-povratku u Srbiju.
9) Peter Murphy - Lion (Nettwerk, 2014)
Slabije nego većina njegovih albuma, ali i dalje dovoljno dobro da ostane u plejeru bar nedelju dana ... Sa jedne strane Lion uliva nadu da Peter Murphy još uvek nije sasvim istrošen i da ga možda samo nešto malo više inspiracije i malo više fokusa dele od nekog novog hita i nekog novog Deepa ili Love Hysterie. Sa druge strane, Murphy se ne zanosi previše nekim eksperimentisanjem i on u glavnom ostaje veran onome što njegovi fanovi od njega očekuju. Mada, bilo bi ipak možda pametno da prestane da muze staru slavu sa Bauhaus pesmama ... A mogao bi i konačno da svrati u naše krajeve!
10) Rancid - Honor is All We Know (Hellcat/Epitaph, 2014)
Rancid evo već dvadeset godina piče stari fazon i ne menjaju recept koji daje rezultate. U duhu njihovih najboljih izdanja, Honor is All We Know donosi trideset minuta agresivnih pop punk i ska pesama sa tim nekim prepoznatljivim street punk senzibilitetom ... Da sam dvadeset godina mlađi, ovo bi smo ja i par ondašnjih drugara preslušavali sedeći na gajbi piva. Vadili bi iz nje svaki po flašu na svaki repeat, taman da nakon pet-šest preslušavanja naučimo sve tekstove. Onda bi u neko doba noći ostali bez piva pa bismo pijani i naloženi krenuli u neku kafanu, urlajući refrene pustim i tihim ulicama grada ...
To je to, deset albuma po kojima ću pamtiti ovu godinu.
Zapravo, iskren da budem, toliko sam samo ja lično imao vremena za muziku ove godine.
Nekada sam umeo da napravim listu od pedeset albuma, ali nekako, sa godinama, sve više slušam stare bendove i starija izdanja i što je najgore sve više pratim ta neka reizdanja i ta neka stara koncertna izdanja nego što sam voljan da se posvetim novoj muziici i novim albumima ...
Ali to je već tema za neki drugi blog.