U galeriji novobeogradskog Doma kulture "Studentski grad", od 14. novembra do 3. decembra, bila je postavljena izložba o antifašisti, partizanu i narodnom heroju Ivi Loli Ribaru. Autorke izložbe, istoričarke umetnosti Jasmina Novaković, Marija Vasiljević i Mina Lukić, sa većim brojem saradnica i saradnika, podsetili su nas na vreme i na istorijske ličnosti, koje danas, u ovo splavaroško i glupirity show doba, deluju nadrealno. Gledajući fotografije, istorijske dokumente i prašnjave biste, u vreme tzv. tranzicije bačene u podrume ili na tavane, normalan čovek ne može, a da se ne zapita: šta je sve te mlade i sredovečne ljude, iz dobrostojećih porodica, iz njihovih vila i salonskih stanova, motivisalo da odu u šume i da se kao partizani bore protiv fašizma tokom II svetskog rata? I da najveći broj njih, poput Ive Lole Ribara i njegovog brata Jurice, izgube živote u borbi protiv nacista, ustaša i četnika?
Ivo Lola Ribar je, uz Koču Popovića, svakako najistaknutiji predstavnik umerene frakcije KPJ, bliske socijaldemokratskim načelima. Školovani u Parizu i u Ženevi, sa dobrim poznavanjem dva ili tri jezika, mnogi antifašisti tog vremena zastupali su stav Ive Lole Ribara, primenjen za naslov izložbe u DK "Studentski grad": Neutralnosti ne može biti!
Autorke izložbe nastoje da problematizuju zapravo tri smrti Ive Lole Ribara: „Prva je ona samog pojedinca (interpretirana u periodu socijalizma kao smrt neumrlog), druga je „smrt" narodnog heroja, odnosno njegova društvena i politička nepotrebnost i zaborav (kontekst post-socijalizma i diskursa tranzicije) i treća predstavlja kraj heroja Velikih ideja (kontekst kraja utopije)."
Jasmina, Marija i Mina izloženim eksponatima se pitaju da li heroj može preživeti te tri smrti, ko (p)ostaje posle, koji je njegov značenjski potencijal u našoj savremenosti. A izmedju redova izbijaju provokativna pitanja: Zašto danas i ovde neutralnosti NE MOŽE BITI? Kako je antifašistička tradicija gurnuta u zapećak? Zbog čega smo se sa komunističkim nasleđem obračunali tipično komunistički?
Iz pisama Ive Lole Ribara može se saznati mnoštvo detalja o jednom razbarušenom, angažovanom i hrabrom intelektualcu. Za ovu priliku izdvajam njegovo razmišljanje o demagogiji: "Pravi razum nije nikad vodio politiku, ono što se podrazumijeva pod razumom onih koji vladaju, to je zbrka neaktivnih instikata koje je samo društvo proizvelo i koji se obično uzimaju kao razum. Jedan dokaz za to je što u politici ispovijedanje mržnje najviše zagrijeva mase... Uvjerio sam se u to na zboru u Parizu: najviše se pljeskalo kad se grdilo protivnike i zahtijevalo njihovu smrt. To je fakat. On nas dovodi i do pitanja demagogije. Ja priznajem da je demagogija - i baš zbog razloga navedenih gore, moćan faktor političke borbe, i ostat će dokle god opća inteligencija bude na tako bijednom stupnju kao danas."
P.S. U subotu, 6. XII 2014. gošće emisije "Mućni glavom" bile su Marija Vasiljević i Jasmina Novaković, istoričarke umetnosti i saradnice Centra za muzeologiju i heritologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.
LINK:
http://www.radiobeograd.rs/index.php?option=com_content&task=view&id=3256&Itemid=182
https://www.youtube.com/watch?v=A7WuDE8QJZM&feature=youtu.be