Trčanje za život

Tatjana Momčilović RSS / 08.03.2008. u 17:08

Tumaram danas po gradu, vreme lepo, dele cveće...ljudi vuku kese i kupuju. Jedan običan dan. Sve dok nisam srela mog prijatelja koga nisam videla izvesno vreme. Šeta sa decom. Jedan izuzetno uspešan a dobar čovek. Firma od nekoliko stotina zaposlenih, veliki biznis i van Srbije. Poljubim decu, vadim tek kupljene mandarine iz torbe. Pitam kako si - i on mi kaze-onako. Uvek nasmejan, veliki oreol harizme - od njega ne očekujem takav odgovor. Ti ljudi što naprave neke velike stvari nikad ne odgovaraju-onako. Valjda ih je žurba, život, konkurencija, natera da uvek govore da su sjajno. Sem, naravno ako ih baš dobro poznajete - dobićete možda odgovor - onako. I dok se u sekundi preslišavam koliko se dugo poznajemo, da bih dobila tako iskren odgovor - onako, shvatim da tih 15 godina i nije dovoljno za takav odgovor. U modernom svetu foliranja, biznisa i reklame sve mora da puca od zdravlja i sreće, uspeha i para. Za onako, zvuči zastrašujuće, ali, nema mesta. Danas ljudi iz biznisa tog kalibra zaposle svog ličnog psiho trenera da bi im rekli da i nije baš sve pesma u životu a ja bez trunke muke i  honorara dobih iskren i pošten odgovor-onako!!!

Čekam, neću da pitam - i ja sam trenirana životinja koja zna da sačeka i ako je to protiv moje prirode. Kaže mi: Tanja, šlogirao sam se pre mesec dana. Borba, otežan govor, stres, cigarete, loša hrana, konkurencija koja kida. Sada se posle sto godina šetam sa decom. Iz papirne kese viri školski atlas. Pozdravimo se - ja napravim još nekoliko koraka po Knezu i vratim se u kancelariju da bih napisala ovaj post.

 

Balans u privatnom i poslovnom životu mora da postoji. Čitam pre nekoliko dana intervju sa direktorom Microsofta u Beogradu. Trči svaki dan posle posla. Ponese patike u kancelariju i trči posle posla do kuće.

U Beogradu kao i svim velikim gradovima na svetu - brza hrana je dominanta ishrana čoveka. Testo, slatkiši, čokolada. Puno kafe i cigarete.

 

Mnoge žene koje poznajem konzumiraju alkohol i puše. Ljudi ujutro jedu pljeskavice, kobasice, ručaju kifle. Jedu puno crvenog mesa i ugljenih hidrata. Ja ne znam sve o zdravom životu ali evo nekoliko saveta kojih bi svi trebalo da se pridržavamo:

 

1. bavite se umereno sportom, trčite nekoliko puta (dva, tri puta nedeljno)

2.vodite računa o svojoj ishrani i ishrani svoje dece

3. ne konzumirajte puno slatkisa 

4.radite stalno i planirajte, nemojte živeti kampanjski

5. provodite vreme sa svojom porodicom, odmarajte se, probajte da putujete, menjajte se 

 

 Smišljajući pre nekoliko dana team building za jednog klijenta - predložim više fore radi, da svi u njegovoj firmi trče. Za to ne treba bog zna šta, samo patike i eventualno sat. Da se napravi tim i da istrče u majicama firme trku zadovoljstva ili neki krug oko Ade zajedno. Možda da zaposle trenera i da napredniji od njih istrče i polu maraton. Gleda me čovek i ne veruje šta govorim. Ipak, kaže da će razmisliti. 

 Pošaljem mu mail u kome mu ispišem da postoji i trka svih prijavljenih firmi na svetu, velika medijska propraćenost, upoznavanje sa kolegama, adrenalin trke.... Dodam pravi esej o timskom duhu, pripadanje timu, trka štafeta... Firme koje su izabrale način da umesto zajedničkog ručka ili večere sat ili dva treniraju zajedno sa trenerom u parku. Pošaljem još par frapantnih slika službenika sa podočnjacima i bledo roze zdravih ljudi u firmama koje su uzele trenera ili sami treniraju za trku firmi.

 

Tim ne mora da bude firma, tim može da bude i vaša porodica, krug prijatelja. Put ka zdravlju je dug i trajan proces i nikada se na zavšava. To je promena načina razmišljanja i sistem novih vrednosti koje usvajate.

 Sutra je nedelja - slobodan dan... razmislite kako ćete ga provesti....

Srećan nam 8.mart. 



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Demetra Demetra 17:19 08.03.2008

onako

...je moj uobicajeni odgovor
iskren
mrzi me da lazem i , jos i visse, da se foliram
a volim da trcim, a posbno da hodam i hodam i hodam

srecan i vama 8.mart
Shunjich Shunjich 17:23 08.03.2008

Re: onako

ja ''onako'' prakticno i ne koristim samostalno... obicno kazem ''onako, nije lose'', ali i to samo kada me nesto mrzi da pricam... ne volim to da radim, jer ne volim i kada meni ljudi to govore... kao da mi nista nisu ni rekli...
Dolybell Dolybell 19:24 08.03.2008

Re: onako

a volim da trcim, a posbno da hodam i hodam i hodam


Za one koji ne vole da trče ili to ne mogu,
dovoljno je hodanje i hodanje...
Naročito za ženski svet je preporučljivo.
Ako koristite GSP, izađite dve-tri stanice ranije pa
peške do kuće. Tako će te potrošiti najmanje vremena
a popraviti kondiciju bez posebnog napora.

Srećan Vam-nam 8. mart i svi ostali dani u godini,
a naročito Vam-nam želim srećan 12. maj 2008.
Luka88 Luka88 17:39 08.03.2008

englezi

Ja sam na univerzitetu u Engleskoj i ovde bas mnogo ljudi tako trce na posao, sa posla, bickili cak i teretana rano ujutru.
Ja igram na kosarkaskom timu pa imamo treninge i ujutru od 7:30 i opet vidim ljude u odelima dolaze u teretanu da malo vezbaju (i/ili trce, voze one bicikle kako ko) pa posle polako na posao. Naravno pomaze sto teretana ima i tus.
Mogao bi neko u centru BG-a da otvori teretanu negde oko terazija pa ljudi mogu da skoknu na trcanje ako vec nemaju gde drugde; mada Beograd ima dosta parkova.


Preporuka
Caca Caca 17:48 08.03.2008

trčanje?

Nikada nisam volela trčanje. Dok sam trenirala basket oni dugački, kondicioni treninzi su me izluđivali. Trčanje do neiznemoglosti. Deset godina nisam pošteno potrčala, a onda je doktorka rekla - ili sportske aktivnosti ili invalidska kolica jednog dana. Počela sam sa plivanjem i jogom. Ponekad igram tenis... Sa decom vozim rolere i bajs. I nadam se da ću, kada dođem u neke godine ličiti na svoje zdrave i gipke roditelje kojima je sport pomogao da izdrže prilično stresan posao kojim su se oboje bavili. Na žalost, svi mi pravilmo ozbiljne rezove u životu samo kad nas isti "dobro udari tamo gde smo najtanji".

Srećan nam 8. mart!
metanoia metanoia 17:55 08.03.2008

Hvala na preporuci,

međutim, moram da priznam da je teško u Srbiji napraviti ravnotežu između odnosa sa porodicom i poslom. Nešto od ovo dvoje mora da trpi. Problem je što u ovoj zemlji moraš da radiš isto toliko koliko i u EU, ako ne i više, ali s tom razlikom da ne možeš da priuštiš elementarne stvari. Ja na primer, radim na fakultetu i radim u jednoj programerskoj firmi, svaki dan od 08-18.00 h i na kraju opet ne uspevam da priuštim sve potrebne stvari za svoju porodicu (suprugu i dvogodišnju ćerku), letovanje predstavlja misaonu imenicu. Sve se u suštini svodi na puko preživljavanje i osnovnu materijalnu egzistenciju, baš kao što i naslov vašeg članka kaže: "trčanje za život ". Na taj način radi se više da bi se moglo platiti troškovi kirije i režije, a sa druge strane, porodica trpi jer me ne viđaju po ceo dan. Kako onda u ovakvoj situaciji napraviti ravnotežu?
Dolybell Dolybell 19:16 08.03.2008

Re: Hvala na preporuci,

Kako onda u ovakvoj situaciji napraviti ravnotežu?

Vodite svoju porodicu sa sobom i bićete u ravnoteži.
( Po meni je to jedino rešenje ?!?!)
Damjana Damjana 18:14 08.03.2008

Dok je godina još mlada

... Sedam ponovo za računar. Pritiskam tastere bez veze. Rečenice mi dolaze i beže...

Obožavam komandu Undo. Kako bi zanimljivo bilo da u životu raspolažemo sa neograničenim brojem Undo. Posebno kad dani počnu da liče na Copy – Paste. Kad planovi ne izlaze iz Draft-a, a reči sve više postaju Spam. Kad umorni lutamo po link-ovima u sopstvenom istrošenom template-u.

Možda ni Undo više ne vredi... Da li je ipak bolji Restart?

Ja živim u koferu. Pakujem se i raspakujem nekoliko puta mesečno. Od Pariza do Beograda, do sada, nisam putovala jedino brodom i nisam išla peške, sva ostala prevozna sredstva sam probala. Kvalitet puta merim samo količinom sati u kojima mogu bez stresa da mislim i planiram, što će reći najmanje volim da vozim jer tada moram da budem uključena.

Novogodišnja putovanja sam provela u kratkoročnim i dugoročnim planovima i piskaranjima po reklamnim pamfletima koja sam dobijala usput. Evo, gledam na stolu sve reklamne brošure koje sam skupila u poslednjih 20 dana u kojima mi čestita pošta, kućni savet, nekoliko časopisa, fitnes centar, neka nepoznata udruženja.. I svi manje više imaju jednu zajedničku temu - Promenite se, i budite bolji(!)

Kada saberem sve što mi žele - napravila sam spisak od nekoliko stavki koje su izgleda univerzalne:

1. nadjite balans u privatnom i profesionalnom životu

2.završite započete stvari (školovanje na primer)
3. bavite se sportom

4.hranite se zdravije

5. ostavite cigarete ( i tako od 1. januara stupila na snagu zabrana o pušenju u zatvorenim prostorijama u Francuskoj)

Kad dobro pogledam ko mi je sve slao čestitke - pomislim da su Novu godinu izmislili neki marketinški stučnjaci koji imaju razlog, priliku da me zatrpaju papirima i e-mailovima nudeći mi sigurni boljitak u Novoj godini. Ljudi su kupovali kao u groznici pred Božici i doček Nove godine. Fitnes centri trljaju ruke u januaru, od novo pridošlih članova, koji će se pojaviti, skoro sigurno samo još jedan put ove godine, i to, kada budu otkazivali članstvo.

Ipak da ne budem cinik do kraja – ovaj dan ili bilo koji ponedeljak jeste idelan dan kad možete da uradite nešto, odlučite se da se bar malo promenite.

Evo par mojih odluka:

-Ja nikada nisam razlikovala profesionalni i privatni život, Za mene je sve to život- moj život je moj posao, moje dete, prijatelji i neprijatelji. Mislim - kako neko može neko da kaže: to me ne dodiruje to je na poslu. To nije tačno. Mene jako dodiruje sve što je vezano za moj posao i zbog toga patim i radujem se. To nikada nisam znala da razlikujem i mislim da je to nije ni moguće. Ipak ne bi bilo loše kada bih mogla to da odvojim.

-Ako niste napravili listu svojih prioriteta promene- učinite to još danas dok je godina mlada. I napravite nekoliko kontrolnih tačaka. Dolazak proleća i jeseni. Ako želite zaista da izvedete neku promenu - napravite sistem da od jasnog, velikog cilja - kreirate medju korake kojim ćete postići cilj.

-Ako uspeh u poslu - uporedite sa uspehom u sportu biće vam mnogo jasnije. Onaj ko ne trenira neće ni stići na cilj. Suština je u treningu ne u pobedi- ona dolazi sama po sebi kao rezultat treninga.

-Postavite merljive ciljeve - na primer koliko ste tačno novih poslova dobili ili koliko ste smanjili telesnu težinu. Što je cilj merljiviji - to je lakše. Postizanje čak i vrlo malih ciljeva nam daje energiju da nastavimo dalje

- Ne držite svoje ciljeve u tajnosti. Pre svega ako se oni tiču profesionalnog uspeha(i vašeg ličnog naravno). Probajte da u svojoj firmi razvijete klimu da svi teže isto ka cilju. Ako želite da se više bavite sportom, da li ste razmišljali da angažujete trenera i da napravite dobar team building sa jasnim ciljem da istrčite, na primer, polu maraton u Beogradu ili još bolje da zajedno sa svojim kolegama otputujete na neku trku u inostranstvo?

-Nagradite sebe. Kontrolne tačke služe da nagradite sebe za postignuti cilj.

I uživajte...pred nama je puno dobrih dana


ivana23 ivana23 20:02 08.03.2008

Ne konzumirajte puno slatkisa

nata-pata nata-pata 18:15 08.03.2008

trčim dakle živim

Mislim da je potrebna jedna agresivna kampanja koja bi skrenula pažnju na ozbiljan problem zdravstvenog stanja gradjana Srbije, jer po onim podacima koji su mi dostupni stanje je katastrofalno...stres,pograšne navike u ishrani,shvatanje svakodnevne rekreacije kao nemoguću misiju.Neke od tih strašnih posledica su takve da danas ljudi u tridesetim umiru od infarkta, moždanog udara - ta patologija je do skora bila rezervisana za ljude preko 50 godina starosti.
Jedan od načina promovisanja rekreacije, trčanja i sl. aktivnosti kao životnog stila je praviti domino efekat - uverena sam da bar jedna osoba koja vas sretne tokom trčanja će u skorije vreme i sama krenuti na trčanje, i tako malo po malo možda ova crna zdravstvena statistika postane stvar prošlosti.
mariopan mariopan 19:19 08.03.2008

Re: trčim dakle živim

Imam komsiju maratonca koji je i zenu zarazio pesacenjem i trcanjem, njemu je oko 70 godina. Ovog proleca iskopao je podrum dimenzija 5 x 4 metra visine 2 metra...sasvim sam.

Ali ne moraju svi da trce, potrebno je da ustanu iz stolica i fotelja, da se krecu i da rade bar nesto fizicki zamorno, ne da plate nekoga da im sredi travnjak i da izvadi suvo drvo, ne da mu peru kola u servisu, ne da ide kolima o do samoposluge u komsiluku jer mu je tesko da nosi dve kese....lenjost je najveca bolest, nas narod veruje da se odmara samo ako se izvali u fotelju ili krevet.

Ako nicim drugim ne mogu da vas uplasim......evo malo stvarnosti, moje svakodnevne.
Prvo ujutru operem mog bolesnika, namazem ga kremom za bebe, obucem mu cistu pelenu. Pitam ga sta ce da pojede sa mlekom iako on ne moze da mi odgovori. Zato nabrajam sve cega mogu da se setim i gledam kada ce mi klimnuti glavom. Onda to spremim i iseckam na male zalogajcice, sve vreme sam pored njega, hranim ga, podizem u sedeci polozaj i dajem mu saku lekova da popije. Okrecem ga na stranu, zatezem carsave jer ga i najmanji nabor zestoko zulja. Kada mi on da znak da moze da izdrzi sedenje u kolicima na desetak minuta , podizem ga u kolica i izguram na trem, da moze da gleda procvetale kajsije. Tu ga ostavljam samo dok krevet ne presvucem, on ne moze duze..sve ga boli. Ima zvono kojim moze da me dozove ako mu trebam a trebam mu svakih dvadesetak minuta da ga okrenem na drugu stranu. tako svaki dan....sedam godina.

Pa razmislite!
ivana23 ivana23 19:43 08.03.2008

Re: trčim dakle živim

nata-pata nata-pata 20:53 08.03.2008

Re: trčim dakle živim

ivana23

Fala za sliku,kakav praznik za oči,moje staza za trčanje nije tolko romantična al šta je tu je )
mariopan
I
Ali ne moraju svi da trce, potrebno je da ustanu iz stolica i fotelja, da se krecu i da rade bar nesto fizicki zamorno, ne da plate nekoga da im sredi travnjak i da izvadi suvo drvo, ne da mu peru kola u servisu, ne da ide kolima o do samoposluge u komsiluku jer mu je tesko da nosi dve kese....lenjost je najveca bolest, nas narod veruje da se odmara samo ako se izvali u fotelju ili krevet.
/quote]


Naravno,trčanje, brzo hodanje, plivanje,aerobik,joga, pilates,ples...izbora ima, samo se treba pokrenuti i izkoračiti iz neke svakodnevne učmalosti sedenja ispred TV (na kome inače nema ama baš ništa sem što nas samo udepresivi), računara,razvlačenja po kući a sve to nam oduzima dragoceno vreme koje može mnogo bolje da se osmisli...
Dušan Maljković Dušan Maljković 22:50 08.03.2008

Prilozi za radost življenja...

Kažu da smeh produžava život...









metanoia metanoia 11:11 09.03.2008

Re: Prilozi za radost življenja...

HAHAHAHAHA, ovo je najbolji lik. Stalno se pitam ko je ovde lud, ili oni koji ga zovu i traže od njega pomoć ili on koji se pravi da može da im pomogne, ili i jedno i drugo.
maqdalena maqdalena 00:06 09.03.2008

najbolja mama na svetu-moja mama! :)


Od spomenutih 5 tacaka po mojoj proceni moja majka ispunjava prva 4 i to na visokom nivou.
1) Na posao je uvek isla pesaka ili biciklom.
2) Oko ishrane mene i mog brata brinula se sama i na tome joj hvala do neba. Doduse, nekad nije bilo toliko gotovih proizvoda kao danas, pa je mozda tad bilo "jednostavnije" ispunjavati ovu roditeljsku duznost. Doduse i sad kad joj
dodjem u posetu desi joj se da mi kao nekad... izrenda sargarepu sa jabukom. Mnjam! Blender i renda su u njenoj kuhinji svete alatke!
3) slatkise je ili sama pravila (jednom nedeljno) ili je to bilo voce
4) planiranje joj je bila profesija- inzinjer po struci : ) ona sa tim planiranjem inace preteruje malo :)
Osim toga oduvek je vodila racuna o tome da li smo fizcki aktivni, narocito zbog eventualnih problema ravnih tabana i loseg drzanja kicme.

5) E jedino kod ovog odmaranja je oduvek bilo problema. Njen hobi je povrtarstvo. Svo sveze povrce i voce koje se nalazilo na nasoj trpezi bilo je plod njenih ruku. Oduvek je bila u pokretu, a kilazu je samim tim odrzavala na srednje skole.

I sve je bilo super sve do pre godinu dana, kad je otisla u penziju. Odjednom su poceli neki cudni bolovi u levoj nozi.
Trnjenje i slabost. Mesecima je isla na raznorazne terapije i masaze. A i pored njih morala je da pije lekove protiv bolova u parifernom nervnom sistemu. Poslednjih par nedelja je provela u bolnici na odeljenju za ortopediju (iskreno ne toliko zbog ozbiljnosti oboljenja koliko da zbog sigurnosti lekara da izmedju terapija moja mama stvarno miruje : )
Istorija bolesti je takva da je sve pocelo od ravnih tabana.
Ona je oduvek bila ili na stiklama (poslovna varijanta) ili u nekoj ravnoj mekoj obuci (bastenska varijanta) pri tom zemlja pruza amortizaciju tako da je stopala nisu bolela, kao kad hoda po tvrdoj podlozi. Od tih ravnih tabana patologija se prenela na kicmeni stub gde je lumbalnom delu doslo do ukljestenja zivca koji se grana u levu nogu. Posto sebe nije mogla spasiti bar je mene i brata na vreme zbrinula koliko je mogla i umela.

Verovatno sam malo skernula s teme ali danas sam bas puno razmisljala o svemu tome, daleko sam od kuce i od mame...Pa mi nedostaje. Nadam se da me razumete...
Student kom mama jako nedostaje : ]


Time Bandit Time Bandit 16:33 09.03.2008

Samo trcanje, ili ...

" 1. bavite se umereno sportom, trčite nekoliko puta (dva, tri puta nedeljno)"

Obicno se savetuje 7 puta nedeljno (30 min za pocetnike do 60min za one koji to upraznjavaju duze).

Bilo bi lepo da navedes barem najvaznije korisnosti po ljudski organizam koje su proizvod takve fizicke aktivnosti (tj. ako se savetuje trcanje - objasni zasto)

dunjica dunjica 21:24 10.03.2008

Team building

team building


Zanimljivo mi je razumijevanje koncepta team buildinga koje srećem u našim domovinama, a njegovo pominjanje u tekstu me podsjetilo na to.

Team building (i team entwicklung) jedna je od tema koje nudimo našim klijentima. Tako mi se u početku dešavalo, pri posjetima Hr i Sr, da kada me ljudi pitaju za teme koje nudimo u našim treninzima i konzaltingu i ja kažem team building, oni se ironično nasmiješe i rekoše "ah, vodite ljude na bungee jumping". Ja u početku nisam znala o čemu oni to? Kasnije su mi objasnili da kod njih team building znači upravo to: organiziranje izleta s, po mogućnosti, organiziranim sportskim aktivnostima, a vrlo često se tu radi o ekstremnim sportovima (bungee, splavarenje, pentranje po spiljama, kanuarenje, ...).

Koliko ja znam, ovdje u Njemačkoj je team building jedna ozbiljna djelatnost. Radi se o treninzima (radionicama, seminarima) gdje se kroz različite vježbe, teorijski input o npr. ulogama i funkcijama u timovima ili prepoznavanje vlastitih resursa kao člana tima, role-plays i sl. participativne metode potiče koherentnost tima, uzajamna solidarnost, učinkovitost pojedinca i tima. Iz te perspektive mi vodjenje zaposlenika na splavarenje brzacima djeluje ne samo neozbiljno, nego je često i kontraproduktivno, iz razloga što se stariji, evtl. deblji i manje spretniji pojedinci ne mogu nositi sa zahtijevima tih sportova. Na taj način je veća vjerojatnost da stvorite podjele u timu, nego postignete željene efekte povećanja produktivnosti tima.

Zato bi me zanimalo, Tatjana, kakva su Vaša iskustva s ovom temom?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana