Društvo| Film| Istorija| Umetnost| Život

Koreni zla

Filip Mladenović RSS / 27.11.2014. u 16:34

Plakat filma KORENI ZLA
Plakat filma KORENI ZLA
Jedna od čarolija detinjstva je i ta što moja dva najbolja školska druga (OŠ „Žikica Jovanović Španac" u Novom Beogradu) imaju zanimljiva i lepa imena: Marin Granada i Želimir Gvardiol.

Marin je pre skoro četiri godine tragično izgubio život u dalekoj i hladnoj Kanadi. U glavi i duši mi još uvek odjekuje njegova omiljena, spartanska maksima: „Sa štitom ili na njemu!"

Želimir Gvardiol je filmski režiser, koji se već tri decenije bavi pisanjem scenarija i snimanjem dokumentarnih filmova, i to veoma uspešno. Željko je diplomirao 1984. godine na Katedri filmske & TV režije na FAMU u Pragu. Do sada je snimio mnogo filmova, prikazivanih i nagrađivanih širom sveta.

Mene su posebno dirnula tri njegova dokumentarna filma: "Crni gavrani"(2001.), "Predstava:'Izdajnik protiv zločinca" (2009.) i najnoviji "Koreni zla", čija je premijera održana 19. novembra 2014. u novoj zgradi Muzeja jugoslovenske kinoteke u Uzun Mirkovoj ulici.

"Crni gavrani" su potresna priča o porodici Dušana Vukovića, radnika iz Kraljeva, oca vojnika Aleksandra, starog 20 godina, koji je poginuo na Kosovu 1999. godine. Kada je dobio vojni poziv da primi posmrtno priznanje za ubijenog sina Dušan Vuković je otišao u vojnu komandu. Tamo ga je primio komandant Vojnog odseka Kraljevo, pukovnik Slobodan Gojković. Rekao je da ima obavezu da ispred jedinice u kojoj je pokojni Aleksandar služio vojni rok uruči posmrtno priznanje, Orden za zasluge u oblastima odbrane i bezbednosti, koji mu je dodelio Vrhovni komandant Vojske Jugoslavije i predsednik Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milošević.
Dušan Vuković je odbio da primi orden rečima, koje će sigurno ući u modernu istoriju Srbije:
"Ovaj orden, koji je dodeljen mom sinu zato što je dao život za otadžbinu, nije ga dao za otadžbinu nego ga je dao za Marka Miloševića i njegovu familiju. Ja ovo odlikovanje od Miloševića neću primiti, jer je on moje dete odveo u rat, ne samo moje nego i svih porodica u Kraljevu gde ima 75 poginulih...
Taj žuti orden, koji mi pukovniče sada dodeljujete, moj sin nije zaslužio! Zaslužio ga je Marko Milošević, koji je odbranio svoju porodicu, a ne moj sin, koji svoju porodicu nije ni osnovao! Zato ovu pamfleticu prosledite gospodinu Miloševiću i uručite je njegovoj porodici! Njegova porodica je kompletna na ručku, doručku i večeri, dok ja i moja porodica doručkujemo, ručamo i večeravamo na sinovljevom grobu. Moj Aleksandar je poginuo, za koga, zašto? To dete od 20 godina, koje nije želelo rat!?"

Dokumentarni film "Predstava:'Izdajnik protiv zločinca" je paradoksalna priča o generalu JNA Vladi Trifunoviću, koji je u Hrvatskoj proglašen za ratnog zločinca, a u Srbiji je optužen za - izdaju. Njegov "greh" je bio u tome što je spasao živote 250 mladih vojnika i 30 starešina varaždinske kasarne 1991. godine. I njegove rečenice će sigurno ući u modernu istoriju Srbije:
„Ljudi koje sam spasao, to su deca sirotinje. Oni koji su imali vezu i šansu, svi su povučeni iz opasnih garnizona, a ja sam spasao one koji nisu imali nikoga. Moja prva misao bi ponovo bila da spasavam ljude kojima ja komandujem. Vode se ratovi koji nemaju nikakvog smisla. Ubijaju se komšije, zavađa se narod, a ja to nisam želeo. Nisam hteo da pustim vojnike da budu glineni golubovi i da ostave kosti u Zagorju... Ja sam jedini general kojega je Hrvatska osudila za ratni zločin, a Jugoslavija zato što nisam počinio ratni zločin."

Najnoviji dokumentarni film "Koreni zla" snimljen je u zatvorima u Požarevcu i Sremskoj Mitrovici. Glavni akteri su osuđenice i osuđenici koji su počinili zločine nakon višegodišnjeg psihičkog i(li) fizičkog zlostavljanja od strane roditelja, bračnog partnera, sestre, brata... dakle ukućana. Poruka filma je jasna i otrežnjujuća: rodjeni smo i određeni smo ne u ovom ili u onom horoskopskom znaku, već - u znaku roditelja.

Želimir Gvardiol je bio gost emisije "Mućni glavom" u subotu, 22. novembra 2014. Odlomak posvećen najnovijem filmu nalazi se na linku: https://www.youtube.com/watch?v=lGtzWhjwjXw

 

Atačmenti



Komentari (81)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

highshalfbooze highshalfbooze 19:11 27.11.2014

Prvi

https://www.youtube.com/watch?v=lGtzWhjwjXw

This video is private.
Sorry about that.

Sutradan...
Ponovo radi bioskop
Dao mi gazda dinar da trčim i da vičem.
predatortz predatortz 22:22 27.11.2014

Sitnica

Dokumentarni film "Predstava:'Izdajnik protiv zločinca" je paradoksalna priča o generalu JNA Vladi Trifunoviću, koji je u Hrvatskoj proglašen za ratnog zločinca, a u Srbiji je optužen za - izdaju. Njegov "greh" je bio u tome što je spasao živote 250 mladih vojnika i 30 starešina varaždinske kasarne 1991. godine.


I predao Hrvatima toliko tenkova, naoružanja i vojne opreme, ni ne pomišljajući da je makar uništi, da su ovi oduvali srpski živalj iz Zapadne Slavonije zahvaljujući dobrim delom baš toj činjenici.
Uništena su kompletna sela...
Filip Mladenović Filip Mladenović 22:29 27.11.2014

Re: Sitnica

Najveći deo naoružanja i tenkova je onesposobljen pre predaje varaždinske kasarne.

A sve žrtve tog režiranog rata idu na duše, bolje reći BEZDUŠJA Miloševića i Tudjmana, kao i svih ostalih iz nacional-socijalističkih vrhuški Srbije i Hrvatske tokom devedesetih godina XX veka!

I gle ironije i najcrnjeg cinizma: svi ti zlotvori na vrhu ne samo da su sačuvali živote svojih najbližih, sinova, ćerki i unuka od ratnih dejstava, nego su im bezočnom pljačkom stanovništva Srbije, Hrvatske i BiH omogućili da se enormno obogate!
petronijevic001 petronijevic001 23:01 27.11.2014

Re: Sitnica

Генерал који се непријатељу преда није никада лепо дочекиван у својој војсци.Без обзира на идеологију, државу, временски период, предаја непријатељу се никада не доживљава као успех и пожељно понашање.


jkt2010 jkt2010 23:07 27.11.2014

Re: Sitnica

petronijevic001
Генерал који се непријатељу преда није никада лепо дочекиван у својој војсци.Без обзира на идеологију, државу, временски период, предаја непријатељу се никада не доживљава као успех и пожељно понашање.

Ne shvata Filip da generali ne duze pistolje da im se nadju za slucaj borbe prsa u prsa...
Filip Mladenović Filip Mladenović 23:34 27.11.2014

Re: Sitnica

Vi, dobrovoljni davaoci tudje krvi, ovakvim komentarima samo otužno ilustrujete naziv najnovijeg dokumentarnog filma Želimira Gvardiola.
predatortz predatortz 23:53 27.11.2014

Re: Sitnica

Filip Mladenović
Vi, dobrovoljni davaoci tudje krvi, ovakvim komentarima samo otužno ilustrujete naziv najnovijeg dokumentarnog filma Želimira Gvardiola.


Ne, Filipe. Ti se opet hvataš tema koje ti nisu bliske, niti si im dorastao. Lako je mlatiti floskulama i verovati u crno-belu sliku sveta.
Uzgred, dao sam dosta svoje krvi. Kvalifikovan sam da kažem neku reč na ovu temu.
Filip Mladenović Filip Mladenović 00:39 28.11.2014

Re: Sitnica

Samo izvolite, slobodno, bez cenzure ili autocenzure.

Ja samo da ponovim i naglasim:

Sve žrtve tog režiranog rata idu na duše, bolje reći BEZDUŠJA Miloševića i Tudjmana, kao i svih ostalih iz nacional-socijalističkih vrhuški Srbije i Hrvatske tokom devedesetih godina XX veka!

I gle ironije i najcrnjeg cinizma: svi ti zlotvori na vrhu ne samo da su sačuvali živote svojih najbližih, sinova, ćerki i unuka od ratnih dejstava, nego su im bezočnom pljačkom stanovništva Srbije, Hrvatske i BiH omogućili da se enormno obogate!
jkt2010 jkt2010 01:45 28.11.2014

Re: Sitnica

Filip Mladenović
Vi, dobrovoljni davaoci tudje krvi, ovakvim komentarima samo otužno ilustrujete naziv najnovijeg dokumentarnog filma Želimira Gvardiola.

Pa jel korenje u porodici ili ipak u Slobi i Franji i zlim tajkunima?
Poruka filma je jasna i otrežnjujuća: rodjeni smo i određeni smo ne u ovom ili u onom horoskopskom znaku, već - u znaku roditelja.

Kad muckas glavom, jel se cuje nesto?
stefan.hauzer stefan.hauzer 02:00 28.11.2014

Re: Sitnica

Kad muckas glavom, jel se cuje nesto?

rekao bih da je lik,koji održava softver,otišao na spavanje - pa je komp počeo da brljavi i baca komentare samoinicijativno:)
highshalfbooze highshalfbooze 13:08 28.11.2014

Re: Sitnica

Kad muckas glavom, jel se cuje nesto?

Dobro bre, našta ovo liči?
freehand freehand 13:12 28.11.2014

Re: Sitnica

highshalfbooze
Kad muckas glavom, jel se cuje nesto?

Dobro bre, našta ovo liči?

Na zvečku?
highshalfbooze highshalfbooze 13:24 28.11.2014

Re: Sitnica

Baš mi je drago što imate tako kvalitetnu zabavu
stefan.hauzer stefan.hauzer 14:22 28.11.2014

Re: Sitnica

Baš mi je drago što imate tako kvalitetnu zabavu

meni drago,što filip postoji! pa makar on bio i softver :)


emsiemsi emsiemsi 06:55 02.12.2014

Re: Sitnica

Filip Mladenović
Najveći deo naoružanja i tenkova je onesposobljen pre predaje varaždinske kasarne.

A sve žrtve tog režiranog rata idu na duše, bolje reći BEZDUŠJA Miloševića i Tudjmana, kao i svih ostalih iz nacional-socijalističkih vrhuški Srbije i Hrvatske tokom devedesetih godina XX veka!

I gle ironije i najcrnjeg cinizma: svi ti zlotvori na vrhu ne samo da su sačuvali živote svojih najbližih, sinova, ćerki i unuka od ratnih dejstava, nego su im bezočnom pljačkom stanovništva Srbije, Hrvatske i BiH omogućili da se enormno obogate!

ЛИНК <--- ево видиш како се велика нација поноси својом војском (јутрошњи чланак у вечерњем листу).
princi princi 01:21 28.11.2014

Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

da su je pre 100 godina svi shvatali kao svoju zemlju, a danas baš niko? I ko je jadniji zbog toga: Srbi ili Srbija? Čitam potresan govor ovog oca i to je baš očito: skoro da je izgubljen deo identiteta, čovek ne veruje ni u zemlju ni u narod, ni u šta, Srbija je 'Miloševićeva', samo veruje u svoju porodicu i okućnicu. Ništa i nikoga ne optužujem, ne znam šta je pravo, šta krivo, ali teško, jako je teško praviti bilo kakvo društvo sa takvim mindsetom.
docsumann docsumann 06:14 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

Čitam potresan govor ovog oca i to je baš očito: skoro da je izgubljen deo identiteta, čovek ne veruje ni u zemlju ni u narod, ni u šta, Srbija je 'Miloševićeva', samo veruje u svoju porodicu i okućnicu.


to je u neku ruku sasvim razumljivo, kao npr. veliko razočarenje koje je zavladalo zapadnom evropom, naročito međ mladim, umjetnički nastrojenim ljudima, nakon besmislenih masovnih izginuća u WWI.
emsiemsi emsiemsi 06:17 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

princi
da su je pre 100 godina svi shvatali kao svoju zemlju, a danas baš niko? I ko je jadniji zbog toga: Srbi ili Srbija? Čitam potresan govor ovog oca i to je baš očito: skoro da je izgubljen deo identiteta, čovek ne veruje ni u zemlju ni u narod, ni u šta, Srbija je 'Miloševićeva', samo veruje u svoju porodicu i okućnicu. Ništa i nikoga ne optužujem, ne znam šta je pravo, šta krivo, ali teško, jako je teško praviti bilo kakvo društvo sa takvim mindsetom.

Тако је као што кажеш !
Ја, на пример, успркос свему, верујем у Србију и српски народ.
Стога сам и одлучио да се вратим (неколико пута - ако ћемо право, никада нисам нити одлазио са планом да дуже, или за стално, останем).
Верујем да ћемо ми који смо овде преостали (заједно и са Филипом и свим осталим добронамерним или не), без обзира на то што реалност говори другачије, успети оправити земљу до тога нивоа да све оно добро (и не толико добро) што је отишло у расејање има где да се врати.
milisav68 milisav68 09:02 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

docsumann
to je u neku ruku sasvim razumljivo, kao npr. veliko razočarenje koje je zavladalo zapadnom evropom, naročito međ mladim, umjetnički nastrojenim ljudima, nakon besmislenih masovnih izginuća u WWI.

Ma razočaran je svako ko je izgubio nekog ili nešto....ali se vremenom to "ispegla" idejom kolektivizma u vidu (tada) nacionalne države.

Srbija (i Crna Gora) su iz WW1 izašle i sa gubitkom toga, i ušla(e) u avanturu stvaranja neke imaginarne države sa kombinacijom trulih kompromisa i sile, gde je procenat nezadovoljnih bio veliki, pa je to rezultiralo masovnim "razračunavanjima" u WW2 (kao i u godinama posle njega), a završilo sa devedesetim (da li je?).

E sad, ono što Princi konstatuje nije samo razočarenje, već i zbunjenost raspletom događaja, i gubitkom te "orijentacije" u vidu te neke zajedničke države, jer su svi dobili neke nacionalne samostalne države, kao "lek" za razočarenje od gubitaka, a Srbija (i CG) je taj lek već "potrošila".
docsumann docsumann 15:20 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

Ma razočaran je svako ko je izgubio nekog ili nešto....ali se vremenom to "ispegla" idejom kolektivizma u vidu (tada) nacionalne države.


svako stradanje neumitno donosi bolno razočarenje. lično, političko, intimno ...
no, ovo o čemu sam pričao se odnosilo na suštinsko&dubinsko razočaravanje tih mladih ljudi zapadnom civilizacijom, njenom kulturom, naukom, umjetnošću ... to je bio jedna masovna nihilistička refleksija i reakcija u doživljaju svijeta.

Filip Mladenović Filip Mladenović 16:31 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

I ne samo stradanje, lično, intimno...

Dušan Vuković je na Kosovu izgubio sina jedinca Aleksandra 1999. godine.
Na tom istom Kosovu komandovao je general Nebojša Pavković.

I dok deca sirotinje stradaju "u ime otadžbine", maminu i tatinu decu ne samo što ne zanima otadžbina, nego od toga prave biznis, uz pomoć roditelja "patriota".

Marko Milošević uživa sa opljačkanim parama iz Srbije u Moskvi, dok sin jedinac Dušana Vukovića, Aleksandar Vuković, trune u grobu na kraljevačkom groblju. Koliko je samo takvih mladića poput Aleksandra?

Zato sada imamo vest poput ove, u vezi sa sinom generala Pavkovića:

Vuk Pavković, sin generala Nebojše Pavkovića, nekadašnjeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, oborio je Mitu Tasića prošle srede, 19. novembra 2014, dok je, nepropisno, preko pune linije, preticao kolonu vozila. Policija je protiv njega podnela krivičnu prijavu zbog teškog dela protiv bezbednosti saobraćaja.
Vuk Pavković, inače, u Beogradu studira američki fakultet za biznis.
princi princi 16:52 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

Dušan Vuković je na Kosovu izgubio sina jedinca Aleksandra 1999. godine.
Na tom istom Kosovu komandovao je general Nebojša Pavković.

I dok deca sirotinje stradaju "u ime otadžbine", maminu i tatinu decu ne samo što ne zanima otadžbina, nego od toga prave biznis, uz pomoć roditelja "patriota".

Marko Milošević uživa sa opljačkanim parama iz Srbije u Moskvi, dok sin jedinac Dušana Vukovića, Aleksandar Vuković, trune u grobu na kraljevačkom groblju. Koliko je samo takvih mladića poput Aleksandra?

Pa to i kažem: roditelji jedinaca koji su ginuli 1914. na Ceru i onih koji izgiboše sa onim majorom Gavrilovićem ondašnju Srbiju nisu poistovećivali sa Nikolom Pašićem ili, šta ja znam, Vajfertom. Ovi danas poistovećuju i sa Miloševićem (i sa Pavkovićem). Nema nikakve društvene kohezije. Ponavljam, ne kažem da je to ni dobro ni loše, samo konstatujem i pitam se zašto je to tako.
Filip Mladenović Filip Mladenović 17:04 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

princi
Dušan Vuković je na Kosovu izgubio sina jedinca Aleksandra 1999. godine.
Na tom istom Kosovu komandovao je general Nebojša Pavković.

I dok deca sirotinje stradaju "u ime otadžbine", maminu i tatinu decu ne samo što ne zanima otadžbina, nego od toga prave biznis, uz pomoć roditelja "patriota".

Marko Milošević uživa sa opljačkanim parama iz Srbije u Moskvi, dok sin jedinac Dušana Vukovića, Aleksandar Vuković, trune u grobu na kraljevačkom groblju. Koliko je samo takvih mladića poput Aleksandra?

Pa to i kažem: roditelji jedinaca koji su ginuli 1914. na Ceru i onih koji izgiboše sa onim majorom Gavrilovićem ondašnju Srbiju nisu poistovećivali sa Nikolom Pašićem ili, šta ja znam, Vajfertom. Ovi danas poistovećuju i sa Miloševićem (i sa Pavkovićem). Nema nikakve društvene kohezije. Ponavljam, ne kažem da je to ni dobro ni loše, samo konstatujem i pitam se zašto je to tako.



Niste informisani. Korupcija i politikanstvo dvostrukih standarda su rak rana Srbije već dva veka.

Rade Pašić, sin predsednika srpske vlade Nikole Pašića, tokom Prvog svetskog rata, na račun srpskog poslanstva u Parizu, uzeo je dragulj vredan 350.000 franaka. Mladi Pašić je položio kaparu od 30.000 franaka, a dragulj prodao i potrošio sav novac. Nakon što je neko vreme proveo u pritvoru, na urgiranje srpskog poslanstva je pušten, a šteta je namirena iz državnog budžeta. Rade Pašić bio je umešan i u aferu sa švercovanjem platine neprijateljima! Zajedno s Mihajlom Gluščevićem, sekretarom ambasade u Parizu, uhapšen je zbog toga što je diplomatskim sanducima platina prebacivana u Švajcarsku, gde je za basnoslovne sume prodavana Nemcima. Pašić je uskoro pušten, dok je Gluščević nakon razvlačenja suđenja - oslobođen. Do jula 1921. godine Rade Pašić bio je umešan u dvadesetak afera.
Nikola Pašić je uvek štitio svog "nestašnog sina", pa je tako ostalo zabeleženo da je, reagujući na optužbe protiv njega, povodom malverzacija oko šećera, u Narodnoj skupštini rekao: "A, šta ćete... dete, pa voli šećer!"

Kada su Miloševića, 70 godina kasnije, pitali kako se njegov sin Marko obogatio, i on je lakonski odgovorio: "Nosio je gajbice!"

Mućnite glavom!
milisav68 milisav68 17:09 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

docsumann

svako stradanje neumitno donosi bolno razočarenje. lično, političko, intimno ...
no, ovo o čemu sam pričao se odnosilo na suštinsko&dubinsko razočaravanje tih mladih ljudi zapadnom civilizacijom, njenom kulturom, naukom, umjetnošću ... to je bio jedna masovna nihilistička refleksija i reakcija u doživljaju svijeta.

Kapiram, ali oni su već imali "svoju" državu, za razliku od naroda koji su bili pod recimo Turskom i Austrougarskom....

Baš sam pre neki dan gledao na kanalu Histori, kako je usred WW1 u Irskoj izbio ustanak protiv Londona i kako je ugušen u krvi...

Šta hoću da kažem, 19. i 20. vek je mnogim narodima poslužio za zaokruživanje neke homogene celine, pa su posle toga krenuli napred.....a nama u nekom imaginarnom bratstvu&jedinstvu, i to pod velikim uticajem velikih sila....

Mislim, pogledaj šta se danas dešava, piše se rezolucija zato što su oni pustili neosuđenog Šešelja iz zatvora, i sad mi treba da uradimo šta?
docsumann docsumann 17:32 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

Kapiram, ali oni su već imali "svoju" državu, za razliku od naroda koji su bili pod recimo Turskom i Austrougarskom....


ima i druga (treća) stvar.
srbiji i crnoj gori taj rat je bio nametnut, dok su velike zapadne zemlje u njega ušle prodajući sopstvenom građanstvu propagandnu priču o nekakvom viteško-romantičarskim pitanjima nacionalne časti.
maltene kao da je u pitanju dvoboj džentlmena u bjelim košuljama, koji sa izbrojanih deset koraka mirno pucaju jedan u drugoga, naizmjenično, metak po metak u prisustvu svojih sekundanata.
a ono što je uslijedila bila je bezumna, masovna klanica miliona ljudi u naponu fizičke snage ... nije ni čudo da su mnogi od onih koji su preživjeli rat, postali, u najmanju ruku, operisani od patriotizma, ogorčeni na države, vlade, careve ... nešto slično su ameri imali u svojoj kući poslije vijetnamskog rata.

princi princi 17:59 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

nešto slično su ameri imali u svojoj kući poslije vijetnamskog rata.

Zato svako malo uvoze maloumnike koji su veći Ameri od Amera.
princi princi 18:02 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

Niste informisani. Korupcija i politikanstvo dvostrukih standarda su rak rana Srbije već dva veka.

Rade Pašić, sin predsednika srpske vlade Nikole Pašića, tokom Prvog svetskog rata, na račun srpskog poslanstva u Parizu, uzeo je dragulj vredan 350.000 franaka. Mladi Pašić je položio kaparu od 30.000 franaka, a dragulj prodao i potrošio sav novac. Nakon što je neko vreme proveo u pritvoru, na urgiranje srpskog poslanstva je pušten, a šteta je namirena iz državnog budžeta. Rade Pašić bio je umešan i u aferu sa švercovanjem platine neprijateljima! Zajedno s Mihajlom Gluščevićem, sekretarom ambasade u Parizu, uhapšen je zbog toga što je diplomatskim sanducima platina prebacivana u Švajcarsku, gde je za basnoslovne sume prodavana Nemcima. Pašić je uskoro pušten, dok je Gluščević nakon razvlačenja suđenja - oslobođen. Do jula 1921. godine Rade Pašić bio je umešan u dvadesetak afera.
Nikola Pašić je uvek štitio svog "nestašnog sina", pa je tako ostalo zabeleženo da je, reagujući na optužbe protiv njega, povodom malverzacija oko šećera, u Narodnoj skupštini rekao: "A, šta ćete... dete, pa voli šećer!"

Kada su Miloševića, 70 godina kasnije, pitali kako se njegov sin Marko obogatio, i on je lakonski odgovorio: "Nosio je gajbice!"

Mućnite glavom!

Znači, elita se nije promenila, ali jeste narod. Ti kao da smatraš te koji su ginuli 1914. za neobaveštene budale?
docsumann docsumann 18:04 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

princi
nešto slično su ameri imali u svojoj kući poslije vijetnamskog rata.

Zato svako malo uvoze maloumnike koji su veći Ameri od Amera.


misiš kao - loš srbin je veći amer od amera. mož mislit kakvi su tek pravi srbi
milisav68 milisav68 18:05 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

docsumann

a ono što je uslijedila bila je bezumna, masovna klanica miliona ljudi u naponu fizičke snage ... nije ni čudo da su mnogi od onih koji su preživjeli rat, postali, u najmanju ruku, operisani od patriotizma, ogorčeni na države, vlade, careve ... nešto slično su ameri imali u svojoj kući poslije vijetnamskog rata.

Da, ali je i tehnologija u međuvremenu napredovala, pa si imao "svetski mir" zahvaljujući nuklearnom naoružanju, i danas ratove kao video igrice, koji su usput izmešteni sa sopstvenog tla.....

Jeste patriotizam (religija) šuplja priča, ali kad krene frka, svako ide ka svom plemenu....

To je jednostavno tako....zato se danas forsiraju neka ljudska univerzalna prava - deklarativno, dok ispod žita forsiraš sukobe, prodaješ oružje i pljačkaš rudna/prirodna bogatstva.....a lokalno stanovništvo ti se bije za televizore.....
docsumann docsumann 18:12 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

Jeste patriotizam (religija) šuplja priča, ali kad krene frka, svako ide ka svom plemenu....


upravo, nakon što se malo oporavio od elektro šoka i ustao sa poda, Homer je spazio krofnu na stolu (spojenu na el. mrežu) i brže-bolje pohitao da je smaže ...
docsumann docsumann 18:14 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

To je jednostavno tako....zato se danas forsiraju neka ljudska univerzalna prava - deklarativno, dok ispod žita forsiraš sukobe, prodaješ oružje i pljačkaš rudna/prirodna bogatstva.....a lokalno stanovništvo ti se bije za televizore.....


kako se ono kaže - spasava se pojedinac, a ne narod
milisav68 milisav68 18:24 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

docsumann
kako se ono kaže - spasava se pojedinac, a ne narod

Pa da, kad narod dođe na vlast, odmah se pretvori u pojedince.

Vrzino kolo ti je to....
docsumann docsumann 20:26 28.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

Pa da, kad narod dođe na vlast, odmah se pretvori u pojedince


uh, tom tipu pojedinca spasa nema
jkt2010 jkt2010 01:53 29.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

Filip Mladenović
I dok deca sirotinje stradaju "u ime otadžbine", maminu i tatinu decu ne samo što ne zanima otadžbina, nego od toga prave biznis, uz pomoć roditelja "patriota".

Zato sada imamo vest poput ove, u vezi sa sinom generala Pavkovića:

Vuk Pavković, sin generala Nebojše Pavkovića, nekadašnjeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, oborio je Mitu Tasića prošle srede, 19. novembra 2014, dok je, nepropisno, preko pune linije, preticao kolonu vozila.


Mislim da su ovo Milosevic i Tudjman dogovorili u Karadjordjevu 1993. ali da se nalog mladom Pavkovicu zagubio zbog tadasnjeg haosa u postanskom saobracaju, a i sto se primalac jos nije bio rodio... Stigao je (nalog za obaranje) tek prekjuce, zahvaljujuci novootvorenom modernom objektu za razvrstavanje poste u Zemunu.

Ko zna koliko su takvih naloga Slobo i Franjo tada poslali deci ne-sirotinje i ko zna ko je sve od nas sirotinje na spisku (cucemo od Filipa u narednom periodu, siguran sam).

Za svaki slucaj, ja bih do daljnjeg pazio kad prelazim ulicu...
Filip Mladenović Filip Mladenović 02:07 29.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

Mamini i tatini sinovi su dobro prošli, u skladu sa devizom "Sirotinji parcele na grobljima, a bogatima placeve za vile".

Ali, medju unucima već pomalo škripi: Igor Tuđman (33), unuk hrvatskog predsednika Franje Tuđmana, trenutno je na robiji u Sremskoj Mitrovici, gde izdržava dvogodišnju kaznu zatvora zbog razbojništva.
timotije timotije 08:14 29.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

princi
Dušan Vuković je na Kosovu izgubio sina jedinca Aleksandra 1999. godine.Na tom istom Kosovu komandovao je general Nebojša Pavković.I dok deca sirotinje stradaju "u ime otadžbine", maminu i tatinu decu ne samo što ne zanima otadžbina, nego od toga prave biznis, uz pomoć roditelja "patriota".Marko Milošević uživa sa opljačkanim parama iz Srbije u Moskvi, dok sin jedinac Dušana Vukovića, Aleksandar Vuković, trune u grobu na kraljevačkom groblju. Koliko je samo takvih mladića poput Aleksandra?Pa to i kažem: roditelji jedinaca koji su ginuli 1914. na Ceru i onih koji izgiboše sa onim majorom Gavrilovićem ondašnju Srbiju nisu poistovećivali sa Nikolom Pašićem ili, šta ja znam, Vajfertom. Ovi danas poistovećuju i sa Miloševićem (i sa Pavkovićem). Nema nikakve društvene kohezije. Ponavljam, ne kažem da je to ni dobro ni loše, samo konstatujem i pitam se zašto je to tako.


Zato što je ljudima počelo da dolazi iz dupeta u glavu. Platonova definicja države kao sredstvo za ekpsloataciju klase koja nema vlast od strane klase koja ima vlast, nije promenjena, niti će ikada biti. Rudulof Arčibald Rajs: Čujte, Srbi! Čuvajte se sebe.
Moj otac se družio sa Alabancima i znao je albanski jezik. Ja sam mogao da se oženim Albankom, a i sada su mi najbolji prijatelji Albanci. No, došli su državni službenici iz Beograda, naravno preko tv ekrana, podržani od plaćenh ientelektualaca, da nas ubede da treba da se ubijamo sa Albancima, jer hoće da nam oduzmu Kosovo i Metohiju. A isina je da je Turska oduzela Kosovo od Srba i predala ga Arbanasima, jer su primili tursku veru. Kosovo je bilo pod srpskom vlašću samo do 1920 do 1941. A da nije država Srbija vodila rat već pregovarala, sada bi Srbi bili najbolji prijatelji sa Albancima, pa bi imali stanove i vile,umesto Rusa koji imaju najviše vlasništa na albanskom delu Jadrana, na drugo mesto su Britanci. Dok Srbi neće smeti da odu niti na fudbalsku utakmicu. A za Albanace u Albaniji Jugoslavija je bila srpska država, što je i istina jer su je oni u dva velika rata stvarali.
milisav68 milisav68 10:57 29.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

timotije
A isina je da je Turska oduzela Kosovo od Srba i predala ga Arbanasima, jer su primili tursku veru.

Esad-paša
A za Albanace u Albaniji Jugoslavija je bila srpska država, što je i istina jer su je oni u dva velika rata stvarali.

Ovako?



timotije timotije 07:40 30.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

milisav68

timotijeA isina je da je Turska oduzela Kosovo od Srba i predala ga Arbanasima, jer su primili tursku veru.Esad-paša
A za Albanace u Albaniji Jugoslavija je bila srpska država, što je i istina jer su je oni u dva velika rata stvarali.Ovako?



Ne, nego ovako: Srpski imperijalizam
Vojna okupacija Albanije
Link:http://www.e-novine.com/srbija/srbija-tema/76104-Vojna-okupacija-Albanije.html
timotije timotije 08:51 30.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

milisav68

timotijeA isina je da je Turska oduzela Kosovo od Srba i predala ga Arbanasima, jer su primili tursku veru.Esad-paša
A za Albanace u Albaniji Jugoslavija je bila srpska država, što je i istina jer su je oni u dva velika rata stvarali.Ovako?



Ne, nego i ovako:Говор посланика Драгише Лапчевића о албанском питању, одржан у Народној Скупштини 6. фебруара 1914. године:

Политиком наше владе створене су такве погодбе и такви услови, да ће се, можда, за дуги низ година (и десетина година!) обнављати сукоби и несреће између два несрећна народа.
Сматрам да је политика српске владе са првим походом на Арбанасе била погрешна, штетна и несрећна, како за слободу арбанашкога народа, тако и за мир и спокојство српског народа. Са једним треба бити начисто и са једним се треба измирити: на западу Балканског Полуострва постоји један народ који оће да живи својим слободним животом.

Српска влада није требала да покорава Арбанију и да потчињава арбански народ. Арбанаси су читав низ векова имали са српским народом извесне заједнице. У ратној прокламацији тај се однос нарочито помиње и истиче. Имамо у новијој историји примера да су Арбанаси увек хтели живети у споразуму са Србијом, у заједници са њима задобити од Турака слободу и српског и арбанашког народа. Године 1806 на бедемима Београда чуо се узвик јуриша и на арбанашком језику. У историји Шумадије, у њезиној револуцији, ми налазимо људе коју су тако рећи генијални револуционари, а пореклом су Арбанаси. Не треба изгубити из вида: 1829 Арбанаси су желели и тражили везе са Србијом, да су то поновили 1847 и да је Србија остала глува и
према том позиву, онако исто као и 1829 године, да после годину дана шаље своје чете и своје батаљоне ради угушивања једне револуције на Северу. Знамо да су Арбанаси 1875 и 1876 године хтели заједнлцу са Србијом, а да је Србија 1878 године истерала и протерала Арбанасе из четири округа које је тада заузела. У
пролеће 1904 они су послали изасланство у Београд и тражили ништа друго, него само пријатељско одношење Србије према њиховом покрету за аутономију. И напослетку, 1912 године арбанашке племенске поглавице долазе, чине састанке с
владом српском, чине састанке с г. Пашићем и стављају се на расположење: да омогуће продирање српске војске под условом да Србија њима омогући да се они ослободе од Турске и да добију своју аутономију. Наде су и захтеви арбанашки изневерени. Уместо да Србија, која се негда толико времена борила за своје ослобођење, учини са своје стране све да и Албанци до своје слободе дођу - Србија је упутила своју војску да прекрха преко Арбаније, да изађе на Јадранско море са жељом да покори Арбански народ и да га стави у своје ропство.
Србија је могла учинити да Арбанија дође до своје аутономије и националне државе. Да је тако урађено, то би омогућило пријатељство и интимност, дало услове за чвршће везе и стварања једне привредне заједнице између Србије и Арбаније, то би била полазна тачка и за политичке споразуме. Уместо тога отишло се тамо с пушком и топом, па је не само вршено оно што је супротно части једне земље, која је негда имала традиције револуције и ослобођења, него су створене погодбе за трајно трење између Арбаније и Србије. Ми ћемо непрекидно имати кубуре и несреће, ако се Србија не реши да измени своју политику у правцу пуног додира са арбанашким народом и стварањем пуне везе с њим.
emsiemsi emsiemsi 10:16 30.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

timotije
milisav68

timotijeA isina je da je Turska oduzela Kosovo od Srba i predala ga Arbanasima, jer su primili tursku veru.Esad-paša
A za Albanace u Albaniji Jugoslavija je bila srpska država, što je i istina jer su je oni u dva velika rata stvarali.Ovako?



Ne, nego i ovako:Говор посланика Драгише Лапчевића о албанском питању, одржан у Народној Скупштини 6. фебруара 1914. године:

Политиком наше владе створене су такве погодбе и такви услови, да ће се, можда, за дуги низ година (и десетина година!) обнављати сукоби и несреће између два несрећна народа.
Сматрам да је политика српске владе са првим походом на Арбанасе била погрешна, штетна и несрећна, како за слободу арбанашкога народа, тако и за мир и спокојство српског народа. Са једним треба бити начисто и са једним се треба измирити: на западу Балканског Полуострва постоји један народ који оће да живи својим слободним животом.

Српска влада није требала да покорава Арбанију и да потчињава арбански народ. Арбанаси су читав низ векова имали са српским народом извесне заједнице. У ратној прокламацији тај се однос нарочито помиње и истиче. Имамо у новијој историји примера да су Арбанаси увек хтели живети у споразуму са Србијом, у заједници са њима задобити од Турака слободу и српског и арбанашког народа. Године 1806 на бедемима Београда чуо се узвик јуриша и на арбанашком језику. У историји Шумадије, у њезиној револуцији, ми налазимо људе коју су тако рећи генијални револуционари, а пореклом су Арбанаси. Не треба изгубити из вида: 1829 Арбанаси су желели и тражили везе са Србијом, да су то поновили 1847 и да је Србија остала глува и
према том позиву, онако исто као и 1829 године, да после годину дана шаље своје чете и своје батаљоне ради угушивања једне револуције на Северу. Знамо да су Арбанаси 1875 и 1876 године хтели заједнлцу са Србијом, а да је Србија 1878 године истерала и протерала Арбанасе из четири округа које је тада заузела. У
пролеће 1904 они су послали изасланство у Београд и тражили ништа друго, него само пријатељско одношење Србије према њиховом покрету за аутономију. И напослетку, 1912 године арбанашке племенске поглавице долазе, чине састанке с
владом српском, чине састанке с г. Пашићем и стављају се на расположење: да омогуће продирање српске војске под условом да Србија њима омогући да се они ослободе од Турске и да добију своју аутономију. Наде су и захтеви арбанашки изневерени. Уместо да Србија, која се негда толико времена борила за своје ослобођење, учини са своје стране све да и Албанци до своје слободе дођу - Србија је упутила своју војску да прекрха преко Арбаније, да изађе на Јадранско море са жељом да покори Арбански народ и да га стави у своје ропство.
Србија је могла учинити да Арбанија дође до своје аутономије и националне државе. Да је тако урађено, то би омогућило пријатељство и интимност, дало услове за чвршће везе и стварања једне привредне заједнице између Србије и Арбаније, то би била полазна тачка и за политичке споразуме. Уместо тога отишло се тамо с пушком и топом, па је не само вршено оно што је супротно части једне земље, која је негда имала традиције револуције и ослобођења, него су створене погодбе за трајно трење између Арбаније и Србије. Ми ћемо непрекидно имати кубуре и несреће, ако се Србија не реши да измени своју политику у правцу пуног додира са арбанашким народом и стварањем пуне везе с њим.

Тек једно од виђења ситуације --- симплификовано !
milisav68 milisav68 10:24 30.11.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

timotije
Ne, nego ovako: Srpski imperijalizam

Da, samo je srpski imperijalizam negativan, a svi ostali su pozitivni.
Zahtev Stojanu Novakoviću, srpskom poslaniku u Carigradu, da "učini korak na Porti, a ako ustreba i kod samog Sultana, da se merama stvarnog dejstva prekinu zločinački izgredi jednog neobuzdanog plemena prema našim sunarodnicima", postavio je ministar inostranih dela, Vladan Đorđević, 15. aprila 1898. godine. Mesec dana docnije, Novaković obaveštava ministra da je dan ranije Tefik-paši, turskom ministru inostranih dela, uručio notu o arbanaskim nasiljima po Staroj Srbiji.

Biranim diplomatskim jezi-kom, ali veoma precizno i oštro, Novaković je u noti naglasio da su zločini Arbanasa na Kosovu upravljeni isključivo protiv hrišćanskog stanovništva srpske narodnosti i "izgleda da im je svrha da taj narod istrebe iz tih krajeva". "... Arbanasi, dobro naoružani i pogotovu sigurni da neće biti kažnjeni, dali su potpunu slobodu svojim svirepim nagonima, pošto njihovom fanatizmu i njihovoj neobuzdanoj mržnji ništa ne stoji na putu. Zločini i pljačke dešavaju se svakodnevno, a krivci ne samo da nisu kažnjeni, već ih vlasti i ne gone", piše dalje Novaković. On naglašava da "po podacima koje ima Kraljevska Vlada (Srbije) za kratko vreme od nekoliko meseci, prošloga leta i zime, izvršeno je, u sanyacima Prištevskom, Novopazarskom, Pećskom i Prizrenskom, više od četiri stotine zločina, kao što su: ubistva, paljevine, razboj-ništva, oskrvnje hramova, silovanja, otmice, pljačkanja, krađe čitavih čopora (stoke). Ovaj broj predstavlja najviše petinu onoga što se u stvari desilo, pošto se za većinu zločina i ne saznaje, jer se žrtve ili njihove porodice ne smeju ni da žale."


link

apacherosepeacock apacherosepeacock 09:27 01.12.2014

Re: Šta se desilo sa Srbijom ili Srbima

Говор посланика Драгише Лапчевића о албанском питању, одржан у Народној Скупштини 6. фебруара 1914. године:


Dobro, vidimo da se bavio albanskim interesima vise nego srpskim. Mogu Albanci da mu dizu spomenik a ne Srbi.
larisa_bg larisa_bg 01:24 28.11.2014

pitanje

Filipe, da li je Želimir Gvardiol brat odnedavno pokojnog slikara Gorana Gvardiola?
petronijevic001 petronijevic001 02:12 28.11.2014

Re: pitanje

Велико је питање да ли би дошло до рата у СФРЈ, да је Милошевић или Туђман поступио на неки други начин, да није уопште било Милошевића или Туђмана(на власти).

То спада у домен алтернативне историје, могу се правити разне претпоставке али се ништа поуздано не може утврдити.Можда би рат био још крвавији да је на изборима у Србији 1990 године победио Иван Ђурић, Вук Драшковић или неко трећи.

Прва ствар је што Милошевић и Туђман нису имали апсолутну власт у СФРЈ.Постојао је СИВ, Анте Марковић и војни врх, који су покренули интервенцију ЈНА у Словенији,без сагласности Милошевића и Туђмана(док је Председништво СФРЈ било у блокади).То је један мини-рат који се тешко може приписати Милошевићу или Туђману.После тог рата је дошло до сецесије Словеније и било је јасно да Југославија не може опстати.

Друга ствар је што је постојало и учешће међународних фактора.На пример, најкрвавији рат је био онај у БиХ, а био је постигнут договор између свих страна у БиХ о уређењу државе(Кутиљеров план).Постоје индиције да је америчка администрација саботирала овај план.Можда то није тачно, али је познато да је муслиманска страна(Изетбеговић) накнадно повукла своју сагласност и онда је дошло до кризе и рата.

С обзиром да се узима као свршена ствар да је Милошевић имао значајан утицај на Србе у БиХ, а Туђман на тамошње Хрвате, очигледно је да су Милошевић и Туђман желели миран расплет и да су због тога постигли споразум са муслиманском страном о мирном расплету кризе.

Десио се и мини рат у Македонији, који се не може објаснити утицајем Милошевића и Туђмана.

Filip Mladenović Filip Mladenović 02:22 28.11.2014

Re: pitanje

larisa_bg
Filipe, da li je Želimir Gvardiol brat odnedavno pokojnog slikara Gorana Gvardiola?


Da.
princi princi 04:18 28.11.2014

Re: pitanje

Друга ствар је што је постојало и учешће међународних фактора.На пример, најкрвавији рат је био онај у БиХ, а био је постигнут договор између свих страна у БиХ о уређењу државе(Кутиљеров план).Постоје индиције да је америчка администрација саботирала овај план.Можда то није тачно, али је познато да је муслиманска страна(Изетбеговић) накнадно повукла своју сагласност и онда је дошло до кризе и рата.

Ne da postoje indicije nego je taj plan preko Vorena Cimermana direktno bojkotovala i savetovala Izetbegovića da povuče već stavljeni potpis. Amerima je Bosna poslužila kao valuta u trgovini sa muslimanskim svetom, preko nje su ostvarivali direktne kontakte i sa Saudijcima (Al Kaidom) i sa Irancima, a sigurno je da su od rata u Bosni benefitovali i Izraelci (jer se zbog ustupaka u Bosni značajno smanjivao pritisak na Izrael oko Gaze i palestinskih teritorija). Taj Warren Zimmerman je težak mračnjak, čudi me da ga niko nikad nije pojurio, da saznamo malo više o idiotu.
predatortz predatortz 08:46 28.11.2014

Re: pitanje

petronijevic001


Ovakve stvari sam imao na umu kada sam kritikovao Filipovu crno-belu sliku sveta. Nije li i Đinđić gušio neku pobunu Albanaca u Preševskoj dolini?

Uzgred, Miloševića nikad nisam krivio za početak rata. Rat se nije mogao izbeći. Krivio sam ga, i krivim ga dan danas, za neodlučno i traljavo vođenje rata. No, tako to izgleda meni, koji nisam imao uvida u širu sliku. Malom Perici, koji misli da je trebalo ići odlučnije i ne zaustavljati se...
Ali, često se vratim na jednu scenu...
U komandi Istočnobosanskog korpusa VRS, video sam kartu sa iscrtanim gotovo identičnim granicama koje danas ima RS. Odstupanja su minimalna. Govorim o samom početku rata. Primetio sam da su na njoj nama ucrtane neke teritorije koje tada nismo držali, a da nema nekih za koje sam bio ubeđen da su naši čvrsti bastioni.
Dakle, još tad se znalo dokle se sme i šta je čije... A pošto je to doživelo i međunarodnu overu, verujem da su i oni koji su overavali bili saglasni sa tom kartom...
tasadebeli tasadebeli 08:48 28.11.2014

?

Poruka filma je jasna i otrežnjujuća: rodjeni smo i određeni smo ne u ovom ili u onom horoskopskom znaku, već - u znaku roditelja.


А зар нису корени зла у нама самима?

Не у родитељима, породици, окружењу, држави,... А још мање у Туђману, Милошевићу, деведесетима...

Тај мајндсет који помиње Принци најпре видим у том сталном тражењу кривице у другима и вечитом налажењу оправдања за сопствене слабости у другима. Увек је крив неко други, никада ми сами. Не сећам се када сам последњи пут чуо неког од мојих савременика да каже:"Јесте, крив сам, срао сам... А сада ћу да покусам то што сам срао."

У сваком случају, хвала за препоруку за филм, Филипе, погледаћу га обавезно, заинтересовао си ме овим текстом.

П.С. - А када су у питању деведесете, мени је овај филм био некако баш права слика тог времена и нас самих у том времену...

iza_duge iza_duge 09:57 28.11.2014

Re: ?

tasadebeli

А зар нису корени зла у нама самима?

Не у родитељима, породици, окружењу, држави


A ko oblikuje nas same?

Šta, kao, mi se rađamo sa zlom u sebi?

Naravno da dete oblikuje porodica. Do određenih godina, roditelji, i to manje disciplinom i ljubavlju, a više pružajući sopstveni model ponašanja detetu koji ono usvaja.
Posle izvesnih godina, to rade škola, mediji, društvo.

I vrlo često je svaki sadašnji zlostavljač bio zlostavljano (ili nesrećno) dete u porodici ili je ispred sebe imao tatu koji tuče ili kinji mamu (ili obrnuto).
Filip Mladenović Filip Mladenović 10:16 28.11.2014

Re: ?

tasadebeli
Poruka filma je jasna i otrežnjujuća: rodjeni smo i određeni smo ne u ovom ili u onom horoskopskom znaku, već - u znaku roditelja.


А зар нису корени зла у нама самима?

Не у родитељима, породици, окружењу, држави,... А још мање у Туђману, Милошевићу, деведесетима...

Тај мајндсет који помиње Принци најпре видим у том сталном тражењу кривице у другима и вечитом налажењу оправдања за сопствене слабости у другима. Увек је крив неко други, никада ми сами. Не сећам се када сам последњи пут чуо неког од мојих савременика да каже:"Јесте, крив сам, срао сам... А сада ћу да покусам то што сам срао."


U pravu ste! Ogromna većina akademika, književnika, urednika, novinara, tzv. biznismena..., koji su javno podržali ratnog zločinca Slobodana Miloševića NIKADA se nije javno pokajala. Ali, na sreću, ostaje za istoriju nekoliko usamljenih primera javnog pokajanja. Izdvojiću pokajničke izjave dva ugledna srpska intelektualca, akademika, koji su smogli hrabrosti da se JAVNO posrame zbog podrške novokomponovanom VOŽDU:

Početkom aprila 1991. godine, dok su se zahuhtavale pripreme za ratove u Sloveniji i Hrvatskoj, nedeljnik “NIN” je objavio intervju sa slikarom i akademikom Mićom Popovićem. On se prvi odvažio na javno kajanje zbog podrške miloševićevskom nacionalističkom projektu.
Na pitanje novinara “Plaća li Srbija danas danak (videli smo i u krvi) homogenizaciji pod parolom ‘…prvo Srbija, pa demokratija’…?”, Mića Popović odgovara: “Na ovom mestu moram odmah da vas prekinem i da pre svega i samog sebe okrivim… Bio sam neoprezan i jedan sam od prvih koji je pristao na sintagmu ‘prvo Srbija, pa demokratija’. Srbiju je ta zamka opasno koštala. Pre nekoliko godina poverovali smo da je srpski problem iznad demokratskog problema, a ispostavilo se da smo pogrešili.”

Drugi srpski intelektualac, koji se nešto kasnije pokajao, bio je Borislav Mihajlovic Mihiz. Jedan od najvatrenijih govornika na prvim masovnim antimiloševićevskim demonstracijama 9. marta 1991. Glavni inicijator prve velike opozicione koalicije u Srbiji - DEPOS 1992. godine. Kada se sredinom 1993. razočaran povukao iz dnevne politike, najpre je vratio mandat narodnog poslanika. Zatim je publikovao svoja pokajnička saopštenja.
Dok je divljao brutalni rat u susednoj Bosni, Mihiz se Otvorenim pismom obratio svojim prijateljima akademicima i domaćoj “eliti”:

“...Okrnjili smo ugled Crkve, Univerziteta, Akademije, Udruženja književnika, i gotovo svih javnih ličnosti koje su nešto značile. Spiskali smo narodnu privredu, proćerdali državu, i standard njenog stanovništva, a srpski narod obesramili na rubu sveta. Vladajuće režimske garniture koje su dovele do tog katastrofalnog bilansa bez premca, a bogami i njihovi protivnici koji u tome nisu umeli da ih spreče, moraju da odu sa političke scene. Medu njima, razume se i onaj koji Vam govori!”

U poslednjem intervjuu ponovio je da se kaje za sve kuda je naveo srpski narod da ide. Obećao je da će posle toga zaćutati. Održao je datu reč. Izolovao se u svom stanu, u znak protesta i rezignacije, sve do smrti decembra 1997. godine!

tasadebeli tasadebeli 10:34 28.11.2014

Re: ?

iza_duge

Naravno da dete oblikuje porodica.


Наравно... Само, није у реду остати у кожи детета читавог живота правдајући успут своје слабости ониме што нам је учињено док смо били деца...

Ваљда човек може током живота да то схвати и да се суочи са самим собом?

И у томе је, ваљда, и животна путања свакога од нас... Да покушавамо свакога дана да будемо бољи него што смо то били јуче. А и рекао бих да то има много више смисла него препустити се сажаљевању самог себе и преиспитивању онога што нам се догодило јуче...

У сутра гледати, у сутра... Биће тада мање депресије и аутодеструкције и са њом пратеће деструкције на овом свету...
milisav68 milisav68 10:45 28.11.2014

Re: ?

tasadebeli
И у томе је, ваљда, и животна путања свакога од нас... Да покушавамо свакога дана да будемо бољи него што смо то били јуче. А и рекао бих да то има много више смисла него препустити се сажаљевању самог себе и преиспитивању онога што нам се догодило јуче...

Da, samo što postoje stvari/događaji na koje možemo da utičemo, a na koje - ne.

Pa se tu očas stvori problem zamenom/mešanjem tih stvari/događaja.

I onda upadneš u zamku - kriv si što si živ, jer ti to neko stalno nabija na nos - smišljeno ili iz neznanja.
tasadebeli tasadebeli 10:57 28.11.2014

Re: ?

Filip Mladenović

Mića Popović odgovara: “Na ovom mestu moram odmah da vas prekinem i da pre svega i samog sebe okrivim… Bio sam neoprezan i jedan sam od prvih koji je pristao na sintagmu ‘prvo Srbija, pa demokratija’. Srbiju je ta zamka opasno koštala. Pre nekoliko godina poverovali smo da je srpski problem iznad demokratskog problema, a ispostavilo se da smo pogrešili.”


И мени је то пролазило кроз главу док сам гледао и слушао пренос Милошевићевог говора на Газиместану. И данас не могу себи опростити што сам пре тог Газиместана мислио супротно.

Већ две године касније, 9. марта 1991, било је прекасно. Изведени су тенкови на улице да би могло на миру да се настави са демонтирањем једне државе...

Посебно ми је тада тешко пало то што није добијена ни подршка, системска и вансистемска, из окружења (Загреб, Сарајево, Љубљана, Скопље), већ супротно - подршка режиму у Србији да елегантно угуши сваки покушај да се не иде у рат и разарање. На простору бивше СФРЈ те 1991. више није било никога ко би могао да спречи да грудва која се закотрљала половином осамдесетих не постане лавина која руши све пред собом...

Када падне густа магла, Филипе, као што је падала пре појаве Милошевића на сцени, тешко је назрети контуре онога што нам иде у сусрет...
freehand freehand 11:12 28.11.2014

Re: ?

Када падне густа магла, Филипе, као што је падала пре појаве Милошевића на сцени, тешко је назрети контуре онога што нам иде у сусрет...

Bosna, jesen '92. Ciganski orkestar sa instrumentima na leđima baulja kroz gustu maglu po nekoj planinčini.
"Stoj!"! - drekne utvara iz mraka. Cigani se pokoče sa rukama u vis.
"Ko ide i čiji ste?"
Cigani se zgledaju unezvereno, pokušavajući da vide ko je ispred njih i kako da odgovore.
"Govori ko si, pucaćemo!"
Ustaše, četnici, ustaše, četnici - očajnički pokušava vođa orkestra da prokljuvi ko je ispred njih.
Odluči se u magnovenju i drekne: "Za dom spremni!"
Iz sivila između drveća izranja bradata prilika sa kokardom na šubari.
"Šta reče brate!?"
U jebem ti sunce - misli se Ciganin - će izginemo ki zečevi!
"Pa jeste spremni, pitam?"
Četnik ga gleda zbunjeno: "Šta spremni?"
"Pa to, jeste spremni?"
"Nismo, pa šta?"
"Pa sprm'te se, sprem'te četniciiiii..."
tasadebeli tasadebeli 11:14 28.11.2014

Re: ?

milisav68

Da, samo što postoje stvari/događaji na koje možemo da utičemo, a na koje - ne.

Pa se tu očas stvori problem zamenom/mešanjem tih stvari/događaja.


Да, то је кључна ствар... Не мешати та два...

Можда бисмо били успешнији у раздвајању та два када бисмо прихватили просту чињеницу да човек не може да држи под контролом у потпуности свој живот и све око себе и да ипак није бог, ма како год свако од нас имао високо мишљење о себи и ма шта нам год причали у ових последњих 2-3 века о томе...

Али сваљивање кривице на другога за оно што смо могли да учинимо, а нисмо, и за оно на шта смо могли да утичемо, а нисмо, убија полако човека из дана у дан... Зато, Милисаве, има данас много људи који су умрли и пре него што им је смрт дошла стварно у походе. Једноставно, предали се и легли и чекају да и физички нестану јер су их, ето, "други" осујетили да живе како би хтели...

Ја се са таквима срећем сваки дан, а вероватно и ти... Можда би ме и заразили тим својим стањем, него срећом имам ону дечурлију у школи па, хтео не хтео, морам да гледам у сутра...
G.Cross G.Cross 22:17 28.11.2014

Re: ?

tasadebeli
milisav68

Da, samo što postoje stvari/događaji na koje možemo da utičemo, a na koje - ne.

Pa se tu očas stvori problem zamenom/mešanjem tih stvari/događaja.


Да, то је кључна ствар... Не мешати та два...

Можда бисмо били успешнији у раздвајању та два када бисмо прихватили просту чињеницу да човек не може да држи под контролом у потпуности свој живот и све око себе и да ипак није бог, ма како год свако од нас имао високо мишљење о себи и ма шта нам год причали у ових последњих 2-3 века о томе...

Али сваљивање кривице на другога за оно што смо могли да учинимо, а нисмо, и за оно на шта смо могли да утичемо, а нисмо, убија полако човека из дана у дан... Зато, Милисаве, има данас много људи који су умрли и пре него што им је смрт дошла стварно у походе. Једноставно, предали се и легли и чекају да и физички нестану јер су их, ето, "други" осујетили да живе како би хтели...

Ја се са таквима срећем сваки дан, а вероватно и ти... Можда би ме и заразили тим својим стањем, него срећом имам ону дечурлију у школи па, хтео не хтео, морам да гледам у сутра...


emsiemsi emsiemsi 07:13 29.11.2014

Re: ?

Filip Mladenović
tasadebeli
Poruka filma je jasna i otrežnjujuća: rodjeni smo i određeni smo ne u ovom ili u onom horoskopskom znaku, već - u znaku roditelja.


А зар нису корени зла у нама самима?

Не у родитељима, породици, окружењу, држави,... А још мање у Туђману, Милошевићу, деведесетима...

Тај мајндсет који помиње Принци најпре видим у том сталном тражењу кривице у другима и вечитом налажењу оправдања за сопствене слабости у другима. Увек је крив неко други, никада ми сами. Не сећам се када сам последњи пут чуо неког од мојих савременика да каже:"Јесте, крив сам, срао сам... А сада ћу да покусам то што сам срао."


U pravu ste! Ogromna većina akademika, književnika, urednika, novinara, tzv. biznismena..., koji su javno podržali ratnog zločinca Slobodana Miloševića NIKADA se nije javno pokajala. Ali, na sreću, ostaje za istoriju nekoliko usamljenih primera javnog pokajanja. Izdvojiću pokajničke izjave dva ugledna srpska intelektualca, akademika, koji su smogli hrabrosti da se JAVNO posrame zbog podrške novokomponovanom VOŽDU:

Početkom aprila 1991. godine, dok su se zahuhtavale pripreme za ratove u Sloveniji i Hrvatskoj, nedeljnik “NIN” je objavio intervju sa slikarom i akademikom Mićom Popovićem. On se prvi odvažio na javno kajanje zbog podrške miloševićevskom nacionalističkom projektu.
Na pitanje novinara “Plaća li Srbija danas danak (videli smo i u krvi) homogenizaciji pod parolom ‘…prvo Srbija, pa demokratija’…?”, Mića Popović odgovara: “Na ovom mestu moram odmah da vas prekinem i da pre svega i samog sebe okrivim… Bio sam neoprezan i jedan sam od prvih koji je pristao na sintagmu ‘prvo Srbija, pa demokratija’. Srbiju je ta zamka opasno koštala. Pre nekoliko godina poverovali smo da je srpski problem iznad demokratskog problema, a ispostavilo se da smo pogrešili.”

Drugi srpski intelektualac, koji se nešto kasnije pokajao, bio je Borislav Mihajlovic Mihiz. Jedan od najvatrenijih govornika na prvim masovnim antimiloševićevskim demonstracijama 9. marta 1991. Glavni inicijator prve velike opozicione koalicije u Srbiji - DEPOS 1992. godine. Kada se sredinom 1993. razočaran povukao iz dnevne politike, najpre je vratio mandat narodnog poslanika. Zatim je publikovao svoja pokajnička saopštenja.
Dok je divljao brutalni rat u susednoj Bosni, Mihiz se Otvorenim pismom obratio svojim prijateljima akademicima i domaćoj “eliti”:

“...Okrnjili smo ugled Crkve, Univerziteta, Akademije, Udruženja književnika, i gotovo svih javnih ličnosti koje su nešto značile. Spiskali smo narodnu privredu, proćerdali državu, i standard njenog stanovništva, a srpski narod obesramili na rubu sveta. Vladajuće režimske garniture koje su dovele do tog katastrofalnog bilansa bez premca, a bogami i njihovi protivnici koji u tome nisu umeli da ih spreče, moraju da odu sa političke scene. Medu njima, razume se i onaj koji Vam govori!”

U poslednjem intervjuu ponovio je da se kaje za sve kuda je naveo srpski narod da ide. Obećao je da će posle toga zaćutati. Održao je datu reč. Izolovao se u svom stanu, u znak protesta i rezignacije, sve do smrti decembra 1997. godine!


Цитирани су најобичнији кукавице !
Великих подвига нема без великих жртава.
Неоусташија и пратећи башибозук су се острвили на Србе у бившој држави неслућеним интензитетом, подржани од "зна се кога" и још којекога за којега се не зна.
Велики успех Срба се огледа што нису ишли послушно као јагањци на туђе ножеве, него су се, замисли, побунили (ограђујем се од Милошевића, комуњарског апартчика система на издисају) и рекли да то неће ићи баш тако. (Шта би хашка екипица дала за неку Милошевићеву изјаву сличну Туђмановој или Алијиној - па му, за највеће зло узима "нико не сме да вас бије" што је природна изјава владара у било којој земљи).
Дакле, то што следује српском народу, вековима, је невезано за Милошевића, а колебљивци типа Михиза и Миће Поповића би требало да промишљају мало боље ствари !
emsiemsi emsiemsi 07:15 29.11.2014

Re: ?

tasadebeli
Filip Mladenović

Mića Popović odgovara: “Na ovom mestu moram odmah da vas prekinem i da pre svega i samog sebe okrivim… Bio sam neoprezan i jedan sam od prvih koji je pristao na sintagmu ‘prvo Srbija, pa demokratija’. Srbiju je ta zamka opasno koštala. Pre nekoliko godina poverovali smo da je srpski problem iznad demokratskog problema, a ispostavilo se da smo pogrešili.”


И мени је то пролазило кроз главу док сам гледао и слушао пренос Милошевићевог говора на Газиместану. И данас не могу себи опростити што сам пре тог Газиместана мислио супротно.

Већ две године касније, 9. марта 1991, било је прекасно. Изведени су тенкови на улице да би могло на миру да се настави са демонтирањем једне државе...

Посебно ми је тада тешко пало то што није добијена ни подршка, системска и вансистемска, из окружења (Загреб, Сарајево, Љубљана, Скопље), већ супротно - подршка режиму у Србији да елегантно угуши сваки покушај да се не иде у рат и разарање. На простору бивше СФРЈ те 1991. више није било никога ко би могао да спречи да грудва која се закотрљала половином осамдесетих не постане лавина која руши све пред собом...

Када падне густа магла, Филипе, као што је падала пре појаве Милошевића на сцени, тешко је назрети контуре онога што нам иде у сусрет...

Паметан си човек, а пишеш произвољности --- у смислу да се грудва закотрљала половином осамдесетих.
Смешно.
tasadebeli tasadebeli 09:49 29.11.2014

Re: ?

emsiemsi

пишеш произвољности --- у смислу да се грудва закотрљала половином осамдесетих.

Смешно.



Па јес, у праву си, закотрљала се она раније... Али је половином осамдесетих у Србији добила на убрзању када је један мали сиви безначајни банкарски чиновник преузео задатак којег његови партијски другови, остали апаратчици система на издисају, нису хтели да се прихвате...

Да није било тих апаратчика, да им није било допуштено да раде то што раде, можда је могло све то и паметније да се одигра, да не дође до тога да и данас на простору читаве бивше СФРЈ сви заједно трпимо фукару из тог умрлог система и њихово газдовање овим просторима...

Али није то суштина мог коментара који си цитирао...

Овде не причамо о деведесетима и не тумачимо деведесете...

Овде причамо о злу и о нама, људима, пре свега људима па тек онда Србима, и о томе колико смо у стању да признамо сопствене грешке.

Ето, ја признајем да сам силно погрешио што сам до 1989. мислио да један мали сиви партијски апаратчик може да се носи са таквим задатком који му је додељен при распаду једног система и једне државе. (Нуђен је тај задатак свој тројици "другова и кумова" из партије, али ова друга двојица нису хтели да га се прихвате, па је банкарски чиновничић преузео на себе да решава национално питање овог народа које, ето, остаде нерешено и данас.)

Великих подвига нема без великих жртава.


Реци то жртвама и њиховим породицама у лице, не овако, анонимно, преко блога...

Баш ме занима како би ти људи реаговали на ове твоје речи.

А да ли је оно што је добијено као крајњи резултат свих тих година лутања свих нас по времену и простору са сурутком у глави уместо мозга, подвиг или не, односно, колико се све успешно или неуспешно завршило по овај народ, најбоље је да оцењујемо упоређујући број Срба у Хрватској, у БиХ, на Ким, на крају крајева, и у самој Србији, који су до деведсетих живели на тим просторима са овом бројком колико их данас живи на наведеним просторима. То ти је право мерило успешности спровођења те "политике" и тог "националног програма".

Знаш, када је у питању неоусташија, 1991. ипак није била као 1941. Разлике у окружењу (ужем, и оном ширем, европском) су биле огромне када су у питању те две године. Јесте историја учитељица живота, али то не значи да треба пресликавати историјске догађаје из прошлости у садашњост и мислити да је све потпуно исто - околности, људи, идеје и намере...

Можда би се са мало више памети, а са мало мање сурутке у глави, све одиграло тако да не буде баш крви до колена, рушења, разарања, отимања имовине,...
emsiemsi emsiemsi 10:47 29.11.2014

Re: ?

tasadebeli

...

...

Великих подвига нема без великих жртава.


Реци то жртвама и њиховим породицама у лице, не овако, анонимно, преко блога...

Баш ме занима како би ти људи реаговали на ове твоје речи.
...

Они којима јавно говорм, реагују на различите начине.
Моји (најближи) су увек пунили својим именима гранитне спомен плоче - а неки су, као и ја, претекли.
Ти који су на спомен плочама су увек били бољи од оних (нас) који смо претекли.
Кукавичлук се увек могао достојно рационализовати.
tasadebeli tasadebeli 12:31 29.11.2014

Re: ?

emsiemsi

Моји (најближи) су увек пунили својим именима гранитне спомен плоче - а неки су, као и ја, претекли.
Ти који су на спомен плочама су увек били бољи од оних (нас) који смо претекли.


Како твоји, тако и моји... Није то неки изузетак у српским породицама... И ја сам један од оних који је претекао... И били су бољи, али нису преживели... И многи нису стигли ни потомке да оставе.

Не морају једно те исте ствари да се понављају изнова и изнова док не буде истребљен и последњи Србин...

Кукавичлук се увек могао достојно рационализовати.



Не ради се ту о кукавичлуку, него о опстанку... Џабе смо около млатили батином ако нас после тога нема... А пошто ће онда историју писати они који остану после нас, вероватно неће ни бити забележено да је неки мали народ около херојски млатио батином све док га није нестало покушавајући да докаже да је у праву...

Мућни главом, што би рекао Филип... Шта фали Чесима? И даље мирно испијају кафу и чај у центру Прага док около пролазе немачки тенкови, руски тенкови, амерички тенкови,... (Ово сам чуо од Горана Марковића.)


milisav68 milisav68 14:35 29.11.2014

Re: ?

tasadebeli
Мућни главом, што би рекао Филип... Шта фали Чесима? И даље мирно испијају кафу и чај у центру Прага док около пролазе немачки тенкови, руски тенкови, амерички тенкови,... (Ово сам чуо од Горана Марковића.)

-Ima nešto što se zove ponos.
-Ponos, idi pa ga brani!


mirelarado mirelarado 21:18 29.11.2014

Re: ?

Мућни главом, што би рекао Филип... Шта фали Чесима? И даље мирно испијају кафу и чај у центру Прага док около пролазе немачки тенкови, руски тенкови, амерички тенкови,... (Ово сам чуо од Горана Марковића.)


Италијанска народна изрека:
Vien La Francia, vien La Spagna, l'important'è che se magna"

"Нек дођу Французи, нек дођу Шпанци, само да су нам пуни стомаци." :)
petronijevic001 petronijevic001 00:28 30.11.2014

Re: ?

tasadebeli


Не морају једно те исте ствари да се понављају изнова и изнова док не буде истребљен и последњи Србин...

Не ради се ту о кукавичлуку, него о опстанку... Џабе смо около млатили батином ако нас после тога нема... А пошто ће онда историју писати они који остану после нас, вероватно неће ни бити забележено да је неки мали народ около херојски млатио батином све док га није нестало покушавајући да докаже да је у праву...

Мућни главом, што би рекао Филип... Шта фали Чесима? И даље мирно испијају кафу и чај у центру Прага док около пролазе немачки тенкови, руски тенкови, амерички тенкови,... (Ово сам чуо од Горана Марковића.)

Постоје неизбежне ствари, најчешће рат није могуће избећи, јер он зависи од толико чинилаца, да се у одређеној фази то више не може зауставити.

Милошевић је већ после неколико месеци закључио мир са Хрватском којим је окончан рат у Хрватској, Срби разоружани и доведене трупе ОУН.У БиХ је учињено све да до рата не дође, постигнут је споразум са свим народима(Кутиљеров план).Када то није успело(због САД), Србија(СРЈ) је прихватила сваки план који је понуђен од тзв."међународне заједнице", чак је и увела санкције РС које су трајале скоро 2 године зато што тамошњи Срби нису хтели да потпишу неки мировни план.На крају, власт у Србији(СРЈ) је принудила власти у РС, да дају овлашћење представнику СРЈ(Милошевићу) да у њихово име преговара у Дејтону. Овде смо мирно гледали како Хрватска протерује 200 000 Срба и прстом нисмо мрднули.

Да ли се ово што је горе наведено може сматрати млаћењем секирама, тражењем невоље и рата?Када се погледају чињенице, власт у Србији(СРЈ) је у првој половини 90-тих покушавала да постане "фактор мира и стабилности" и уз жртвовање виталних интереса Срба у Хрватској и БиХ.

Међутим, све то није успело па је Милошевић ипак проглашен за ратног хушкача, зликовца, касапина.Судбини се није могло побећи, и данас нико не помиње покушаје да се дође до мира.Једино је важно оно што се уклапа у одавно установљен стереотип, важни су неки фрагменти говора са Газиместана(који уопште није нарочито важан), меморандум САНУ(кога нико није прочитао) и сличне ствари.
princi princi 01:30 30.11.2014

Re: ?

чак је и увела санкције РС које су трајале скоро 2 године зато што тамошњи Срби нису хтели да потпишу неки мировни план.

Verovatno najsramnije sankcije u istoriji Srbije. Ako ni zbog čega drugog, zbog toga mu je trebalo suditi. Džukac.
tasadebeli tasadebeli 03:01 30.11.2014

Re: ?

petronijevic001

Једино је важно оно што се уклапа у одавно установљен стереотип, важни су неки фрагменти говора са Газиместана(који уопште није нарочито важан), меморандум САНУ(кога нико није прочитао) и сличне ствари.



Прочитао ја Меморандум, прочитао врло пажљиво још док је био у рукопису, а не неке касније интерпретације, а нарочито не тумачења разноразних... Боље да не кажем каквих.

Стереотипи? Па да, у праву си, све су то стереотипи... А и тај Газиместан, мајку му, и то је стереотип већ шест и кусур векова...


freehand freehand 08:02 30.11.2014

Re: ?

Прочитао ја Меморандум, прочитао врло пажљиво још док је био у рукопису, а не неке касније интерпретације, а нарочито не тумачења разноразних... Боље да не кажем каквих.

I ostao je u rukopisu. Ne računajući verzije koje su u medijima plasirale službe.
emsiemsi emsiemsi 10:21 30.11.2014

Re: ?

mirelarado
Мућни главом, што би рекао Филип... Шта фали Чесима? И даље мирно испијају кафу и чај у центру Прага док около пролазе немачки тенкови, руски тенкови, амерички тенкови,... (Ово сам чуо од Горана Марковића.)


Италијанска народна изрека:
Vien La Francia, vien La Spagna, l'important'è che se magna"

"Нек дођу Французи, нек дођу Шпанци, само да су нам пуни стомаци." :)

Глупости !
tasadebeli tasadebeli 10:48 30.11.2014

Re: ?

freehand
Прочитао ја Меморандум, прочитао врло пажљиво још док је био у рукопису, а не неке касније интерпретације, а нарочито не тумачења разноразних... Боље да не кажем каквих.

I ostao je u rukopisu. Ne računajući verzije koje su u medijima plasirale službe.



predatortz predatortz 13:59 30.11.2014

Re: ?

princi
чак је и увела санкције РС које су трајале скоро 2 године зато што тамошњи Срби нису хтели да потпишу неки мировни план.

Verovatno najsramnije sankcije u istoriji Srbije. Ako ni zbog čega drugog, zbog toga mu je trebalo suditi. Džukac.


Mogao bih pisati o zaustavljanju saniteta sa našim teškim ranjenicima na mostovima '95. godine, ali neću da se nerviram i proživljavam sve to. Znam samo da sam imao ( ne samo ja ) neodoljivu želju da nas puste da pobijemo Slobine pandure i zalijemo to ladnim pivom...
tyson tyson 06:58 02.12.2014

Re: ?

Ali, na sreću, ostaje za istoriju nekoliko usamljenih primera javnog pokajanja. Izdvojiću pokajničke izjave dva ugledna srpska intelektualca, akademika, koji su smogli hrabrosti da se JAVNO posrame zbog podrške novokomponovanom VOŽDU:





Filip Mladenović Filip Mladenović 14:33 02.12.2014

Re: ?

Slično sam doživeo kao novinar, na godišnjoj Skupštini Udruženja novinara Srbije (UNS) početkom 1992. godine. Tokom diskusije kritikovao sam ratno-huškačko novinarstvo i kršenje novinarskog kodeksa.

Ostrašćeni novinari i urednici vikali su mi "Napolje!", "Izdajniče!", "Ustašo!""Idi kod Tudjmana!"...

Dve godine kasnije (26. mart 1994.) osnovali smo Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS).
Najveći broj osnivača bio je upravo iz UNS-a, jer nas je većina u UNS-u tretirala isto kao "srpski intelektualci" na ovom snimku.
krkar krkar 19:49 02.12.2014

Re: ?

Великих подвига нема без великих жртава.



Nadam se da si ti hrabro poginuo za srpstvo. Bar dvatriput.

Mrš, fukaro govnjarska!
krkar krkar 19:57 02.12.2014

Re: ?

Mogao bih pisati o zaustavljanju saniteta sa našim teškim ranjenicima na mostovima '95. godine, ali neću da se nerviram i proživljavam sve to. Znam samo da sam imao ( ne samo ja ) neodoljivu želju da nas puste da pobijemo Slobine pandure i zalijemo to ladnim pivom...



Ajde ne balavi. Mog druga iz Banjaluke vratili su tvoji, možda baš ti lično, sa bosanske strane Drine jer je imao pogrešno ime oca - on sam se zvao Goran a prezime je neutralno tj. nedistinktivno - i nije mogao da stigne na VMA pod infarktom nego je sanitet čekao pored puta. Nekoliko sati kasnije došla ekipa njegovih drugova iz Banjaluke, u uniformi i sa oružjem, i sprovela ga na VMA. Jer ih je zadužio i pre i z avreme rata.

A kad je njegova žena išla da ga obiđe autobusom preko koridora na srbijanskohj strani Drine kaže policija "samo Srbi mogu u Srbiju". Ona se okrene i vrati se jer je Crnogorka.

Ista govna na obe obale. Velika stvar kad se malo promulja senkrup pa zasmrdi!
emsiemsi emsiemsi 20:03 02.12.2014

Re: ?

krkar
Великих подвига нема без великих жртава.



Nadam se da si ti hrabro poginuo za srpstvo. Bar dvatriput.

Mrš, fukaro govnjarska!

Пустили те ?
predatortz predatortz 20:11 02.12.2014

Re: ?

A kad je njegova žena išla da ga obiđe autobusom preko koridora na srbijanskohj strani Drine kaže policija "samo Srbi mogu u Srbiju". Ona se okrene i vrati se jer je Crnogorka.


Biće da joj se baš i nije išlo u tu posetu...

Mog druga iz Banjaluke vratili su tvoji, možda baš ti lično,


Da, ja sam. Nisam imao pametnija posla, nego sam povazdan vraćao sanitete sa bolesnim i ranjenim.

Uzgred, ako je sanitet išao iz BL za Bg, imao je i uredne papire za to. Naši ga zaustavili ne bi. Sledeći put smisli nešto ubedljivije.
freehand freehand 08:46 03.12.2014

Re: ?

Mrš, fukaro govnjarska!

Ti sigurno znaš kako je funkcionisala bolnica na Koševu, i sigurno znaš pod kojim je uslovima bolničko osbolje srpskog genetskog materijala tamo radilo?
I znaš kako je general Taso odande izašao i kako je stigao do VMA?
Kraja Kraja 00:09 29.11.2014

...mozda...

...nisam dobro razumeo...
...na koga smo "mi" prebacivali krivicu...???
...sta je trebalo da uradimo...???
...da dodelimo nekom ulogu gavrila principa i posaljemo ga u tolstojevu...???
...zar beograd (uz ostale gradove) nije pokazao najmasovnijim protestima svoje opredeljenje...??
...koliko smo cipela pocepali, koliko batina dobili, koliko smo policijskih divizija vezivali ovde...
...sve sto je moglo da nosi pendrek sedelo je ovde...
...zasto, zbog nezainteresovanih gradjana...???
...za razliku od slovenaca i hrvata koji su vec videli svoje nove drzave, cini mi se da su srbi najmanje pokazivala zelju za nekom novom srbijom...
...kad kazem srbi, svakako mislim na gradjane srbije...
emsiemsi emsiemsi 07:20 29.11.2014

Re: ...mozda...

Kraja
...nisam dobro razumeo...
...na koga smo "mi" prebacivali krivicu...???
...sta je trebalo da uradimo...???
...da dodelimo nekom ulogu gavrila principa i posaljemo ga u tolstojevu...???
...zar beograd (uz ostale gradove) nije pokazao najmasovnijim protestima svoje opredeljenje...??
...koliko smo cipela pocepali, koliko batina dobili, koliko smo policijskih divizija vezivali ovde...
...sve sto je moglo da nosi pendrek sedelo je ovde...
...zasto, zbog nezainteresovanih gradjana...???
...za razliku od slovenaca i hrvata koji su vec videli svoje nove drzave, cini mi se da su srbi najmanje pokazivala zelju za nekom novom srbijom...
...kad kazem srbi, svakako mislim na gradjane srbije...

Кажи слободно - сви Срби !
Да су били хомогени као остали (напомињем, сви Срби, не само у Србији) - рат би трајао 3 дана, усташији би био "заврнут врат", држава би опстала (наравно, након некога времена ту спрдњу од државе би требало размонтирати - али без рата и сл.).
Filip Mladenović Filip Mladenović 12:06 29.11.2014

Re: ...mozda...

Просто питање: Које то СРПСТВО може да помири, да уједини, једног Мишковића и Бека са радницима који штрајкују глађу због неисплаћених плата и неоверених здравствених књижица?

Које и какво то СРПСТВО може да помири, да уједини једног Марка Милошевића или Вука Павковића са младићима сиротиње, о којима говори генерал Влада Труфуновић?

Највеће и најбројније жртве у бесмисленим и режираним ратовима током деведесетих
били су обични људи, пољопривредници, радници, службеници... свих националности.

Мућните главом!
petronijevic001 petronijevic001 00:01 30.11.2014

Re: ...mozda...

Filip Mladenović
Просто питање: Које то СРПСТВО може да помири, да уједини, једног Мишковића и Бека са радницима који штрајкују глађу због неисплаћених плата и неоверених здравствених књижица?

Које и какво то СРПСТВО може да помири, да уједини једног Марка Милошевића или Вука Павковића са младићима сиротиње, о којима говори генерал Влада Труфуновић?

Највеће и најбројније жртве у бесмисленим и режираним ратовима током деведесетих
били су обични људи, пољопривредници, радници, службеници... свих националности.

Мућните главом!


Много је гадно то Српство. Нигде не може да се прочита у mainstream медијима нешто слично о Хрватству, Албанству, Американству.Изгледа да не постоји ниједан Албанац, Хрват, Американац који је толико разочаран својим нацијом, државом, армијом, јер је он сиротиња а нек други је богат, или зато што неко други није морао да иде у рат.Вероватно такви постоје али се никада такав индивидуални пример(боље рећи инцидент) не поставља у ранг неког правила.

Не постоји ништа заједничко између неке велике и моћне компаније из САД/ЕУ и сиротиње у Србији, па се опет стално труби о ЕУ, НАТО, итд.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana