Autor: Rodoljub Šabić
Kada samo u toku jednog meseca Savet za borbu protiv korupcije podnese Povereniku za informacije čak 19 žalbi, to je svakako indikativno, zabrinjavajuće.
A ako je više od polovine tih žalbi podneto zbog uskraćivanja informacija od strane ministarstava, to je i više nego zabrinjavajuće.
Savet za borbu protiv korupcije osnovan je odlukom Vlade kojom je definisan kao vladino "stručno savetodavno telo" sa zadatkom, kako to piše u odluci o osnivanju, "da sagleda aktivnosti u borbi protiv korupcije i predlaže Vladi mere koje treba preduzeti u cilju efikasnije borbe protiv korupcije, kao i da prati njihovo sprovođenje i daje inicijative za donošenje propisa, programa i mera."
Savet je, dakle, telo Vlade. On je nekakav "par excellance", kolektivni "savetnik" Vlade. Kako oceniti fenomen da većinu problema u pristupu informacijama ima sa organima vlasti na čijem čelu su ministri, dakle, članovi Vlade, dakle, oni koje treba da savetuje?
Ironično, cinično - kao "ekstremno originalan doprinos izgradnji mehanizama za borbu protiv korupcije"? Ili prosto, realno - kao nonsens?