Sex

Nije na odmet i malo erotike, a?

mikele9 RSS / 31.10.2014. u 13:04

Bilo je bajno letnje veče, ležali smo na još toplim kamenim pločama, ja na leđima a Branka na boku podbočivši glavu levom rukom. Desetak metara ispod nas, more je meko udarajući o stene pevalo svoju pesmu od iskona. Do pre nekoliko minuta kamene ploče su bile prepune naših drugarica i drugova a onda su se kao po dogovoru naglo izgubili i ostavili me s Brankom. Kasnije sam saznao da je dogovor zaista postojao. Vera, moja komšinica, koju su svi, ne znam zašto, ni onda ni sada mi nije jasno, sledili i slušali, smislila je da nas spoji, Branku i mene. A ja sam bio zaljubljen u Snežanu i Svetlanu! Luda glava ili normalno mlado čeljade? Falilo je manje od mesec dana da napunim dvadeset godina, Branka je imala osamnaest. Ni da ne grešim ni da grešim dušu, Branka je bila, evo mi je pred očima, lepa plavuša sa dugom, vezanom u konjski rep, lan plavom kosom. I oči su joj bile plave, ne kao moje, više su vukle na ljubičasto. Kad bi se pojavila na plaži u bikincu a imala je i sise i dupe i prelepo građene noge, sve muško bi zabalavilo.

Snežana je bila ballerina i te godine su je primili u ansambl Narodnog pozorišta. Isto plavuša ali kratke kose kao Džin Siberg u Do poslednjeg daha, sve ostalo kao da je Praksitel, pardon, Aleksandros iz Antiohije izvajao!

Svetlana, o je li moguće!, isto plavuša, rasna, visoka, sise tvrde kao granit, bradavice paraju nebo, noge, o Svetlanine noge, savršenih linija i duge Odavde do večnosti!

Zabavljao sam se sa obe. Iako su bile iz različitih društava, muku sam mučio dovijajući se da budem s jednom a drugoj ponudim neoborive dokaze da tada ne mogu da budem s njom i obratno!

Nego da nastavim započetu priču o Branki. Ležimo mi tako pokriveni zvezdanim ćilimom i ćutimo, ja pušim, Branka očekujući od mene da prvi preduzmem odgovarajuće korake, leže na leđa i poče da se proteže. Fol nezainteresovan, periferijom očinjeg mi vida, nisam mogao a da ne zamijetim divan čvrst stomak i pupak koji je mamio da se ljubi! Na sebi je imala uzaaaaaaaan šorts, venerin brežuljak se i pri slaboj svetlosti nazirao budeći mi međunožje! Legao sam i ja na leđa! Daj mi jedan dim, približila mi se Branka oslanjajući se na laktove, iz lake bluzice, istrčale su bujne sise. Dao sam joj cigaretu i stavio ruke ispod glave. Digao ti se, nasmejala se Branka, ispuštajući dim. Muško sam, odgovorio sam suvog grla. Povukla je još dim i bacila cigaretu prema nevidljivom moru. Stavila je šaku na moju ufarmerkovanu muškost, hoćeš da se mazimo? Slušaj Branka, odlučio sam da budem konsekventan, znaš da se ja sa Svetlanom... I Snežanom, znam ali sada smo ovde ti i ja sami a ti se meni sviđaš. Legla je na mene, obuhvatila mi šakama glavu, prislonila svoje sočne usne uz moje pokušavajući jezikom da ih otvori. Nema dalje! Nisam ni sada a nisam ni tada bio blok od granita, čovek od krvi i mesa, dvadesetogodišnjak! Samo toliko!

Sa Snežanom sam se sastajao kod Vrata od Ploča i onda smo zagrljeni, ljubeći se išli uzbrdo pored hotela Argentina, ispod nas je ostajala Šeherezada, sve dok se ne bismo popeli do raskrsnice, levo za Trebinje a pravo za Cavtat. Popeli bismo se desetak koraka i u borovoj šumici legali na tepih od suvih borovih iglica. Pod guzu sam joj podmetao farmerke i majcu. Još na prvom našem sudaru, bilo je to ovako, sedeli smo s njenim društvom u Gradskoj kavani, svi su nešto pričali, govorili, šalili se, do mene je to dopiralo kao nezanimljiva kakofonija, ja sam netremice gledao Snežanu u oči, gledala je i ona mene. U jednom trenutku a srce je htelo da mi iskoči iz grudi, ustao sam, uhvatio je za ruku i otišli smo bez reči od stola i društva. Probili smo se kroz prenapučen Stradun i izašli kroz Vrata od Pila, levo se nalazila, nadam se da se i danas nalazi, veeeeelika restoranska terasa na samoj litici visoko od hridima ipresecane obale, sa bezbroj starih platana. Našli smo stočić uz ogradu u kutu do kojeg je svetlost jedva dopirala. Uhvatio sam je za drugu ruku  privukao sebi i upio se usnama u njene. Odvojili smo se tek kad nas je konobar spazio i ševrdajući između stolova počeo da nam se približava. Ostali smo sve do izlaska sunca.

Svetlana je s tetkom leto provodila u Srebrnom. Vozio sam se autobusom, najčešće stopirao i nalazio je na dugom i uskom pojasu plaže Srebrnog. Tetka me na prvi pogled zavolela, odlično smo se slagali. Nije volela sunce i vrućinu pa se povlačila sa plaže oko jedanaest sati. I ostali svet je odlazio pre ili oko podne. Svetlana i ja smo se zavlačili u onaj zimzeleniš koji plažu odvaja od puta, ljubili se, vaćarili, pipkali, jednom reči, uživali jedno u drugom. Ostajao sam s njom ceo dan a ponekad bih i prenoćio. Negde na sredini Srebrnog se nalazilo odmaralište za radnike nekog bosanskog rudnika, lepa masivna kamena građevina a imali su pozadi divnu baštu sa kamenim separeima obraslim ladoležima, ogromnim grmovima ruzmarina, bilo je tu i maslina, šipkova (narova), smokava pa si mogao biti neviđen od ostalih, skriven kao u nekoj pećini. Bio sam dobar drugar sa direktorom odmarališta pa mi je čuvao najzabitiji separe. Tu smo Svetlana i ja dolazili na večeru i piće i sve što se može podrazumevati između dvoje mladih ljudi, osim koitusa, naravno. Direktor mi je u prilikama kad bih rešio da prespavam, dao jedan sobičak s krevetom, gvozdenim kao u vojsci. Svetlana se, kad bi tetka čvrsto zaspala, iskradala i ušunjavala kod mene.

Sve je to funkcionisalo kako treba skoro mesec dana pa ja jedne večeri obavestih obe da moram da se nađem sa sestrom i da ćemo se dogovoriti za ubuduće. I sestra i ja smo bili, ustvari ona je bila u internacionalnom kampu a ja sam bio samo na spisku, jedva da sam dve, tri noći spavao u šatoru. Odem ja na one crkvene skaline koje posle postaše poznate po Ibrici a mi smo tada išli da slušamo nekog Marka Italijana koji je svako veče svirao gitaru i božanstveno pevao. Ibrica je sedeo pored njega i pratio ga na gitari. Mikele! Kako to izgledaš, razrogačenih očiju me pitala moja Seka, sav si se usukao a tek ti ljubičasti podočnjaci! Ne preteruj mila moja... Ofucao si se kao papudžijski mačak, ne bih te prepoznala da ti nije tih očiju...I gde si ti bre, devojke iz kampa me saleću svake sekunde, gde ti je brat...a kada će da dođe... zašto se on smuca okolo kad je ovde kod nas fenomenalno... ona riđa Dankinja mi ne da mira, od nje ne mogu na miru ni kafu da popijem... Ne preteruj, pored toliko dubrovačkih galebova, one baš zapele za mene... Tebe mi Mikele, živa nisam od njih...evo je Dankinja! Dankinja riđka, milion slatkih pegica na nosiću i licu, zelenih očiju i da se ne lažemo, lepa kao lutka. Seka i ja sedimo na poslednjem basamaku, Dankinja se s osmehom na licu ugura između nas i nasloni glavu na moje rame. Uhvatih Sekin značajan pogled: Jel ti kažem! Udrvenim se ja a Dankinja trlja svoj nosić o moj obraz, Marko peva, Ibrica ga prati, kad! Poče da me ljubi u vrat! Nežno je odmaknem od sebe, od vrata mi, Seka se smejulji. Dankinja ne odustaje, diže se, obgrli me oko vrata i sede mi u krilo. E ajd sad budi srca kamenoga! Pomazim je po glavici onako kako se maze deca ili mačke, ona se sasvim privi uz mene. Odoh ja, ustade moja Seka, umorna sam, idem da spavam, i posla mi vazdušni poljubac gušeći se od smeha. Bilo je negde oko dva posle ponoći. Idemo i mi, reče mi Dankinja ne puštajući mi ruku. Teško žabi u vodi uterati, pardon, teško žabu u vodu uterati, što se mora, nije teško, prepustim se sudbini! Ćućorila je s cimerkom u šatoru, ne više od dva minuta a onda se cimerka mrko me gledajući, tek probuđena sa vrećom za spavanje izvuče iz šatora i ode u nepoznatom pravcu. I bi kako ono napisa Brankiša: O da čudna valjuškanja, o da čudna ljuljuškanja

Ali međutim! Zovnem ja sutra Snežanu a ona čim mi ču glas, spusti slušalicu! Nazovem Svetlanu, ista stvar! Kaj je pa to, dumam po glavi i nikako da pronađem grešku! Odvojene sastanke s njih dve, sam odrađivao hirurški precizno! I bog je povremeno naletao na nepredvidljivosti a kamo li ja momak od dvadeset godina! U pitanju je bila baš nepatvorena nepredvidljivost! Jedan Snežanin drugar je otišao u Srebrno da obiđe neke prijatelje i gle čuda, među njima je bila i Svetlana! Družili se ceo dan i ovaj ih pozove da ga posete u Dubrovniku, naći ćete nas u Gradskoj Kavani, tu ordiniramo. Da ne dužim, Snežana i Svetlana su se upoznale, svidele se jedna drugoj i u žensko poverljivom razgovoru između ostalog, razmenile informacije o meni! Bilo je tu i suza i psovki, zaricanja i čega sve ne! Moja uloga je za večita vremena bila izbrisana! Bar kad su njih dve u pitanju. Pokušao sam da se sastanem i sa jednom i sa drugom, da objasnim, da lažem, da se ispovrtim iz kože, ne bih li stvari kako tako vratio, ako ne u normalu a ono u neko za sve nas prihvatljivo stanje ali jok! Ni da čuju. Izvisio sam!



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

G.Cross G.Cross 13:34 31.10.2014

Prosto ko pasulj

rade.radumilo rade.radumilo 14:40 31.10.2014

Po malo od svake

sesili sesili 14:49 31.10.2014

Ju, ju...

...izvisio? A kako je bilo Branki?
Atomski mrav Atomski mrav 14:50 31.10.2014

Re: Ju, ju...

...izvisio? A kako je bilo Branki?

Stvarno, šta bi sa Brankom? I Dankinjom?

Mmmmm... Dankinje...
Atomski mrav Atomski mrav 14:50 31.10.2014

Podseti me na vic

sav si se usukao a tek ti ljubičasti podočnjaci! Ne preteruj mila moja... Ofucao si se kao papudžijski mačak, ne bih te prepoznala da ti nije tih očiju..


Dolazi Perica kući iz škole i kaže mami da je tog dana spavao sa njegovom školskom drugaricom... Majka sva šokirana, ali mu kaže:
- Dobro, to što si uradio je loše ali si barem bio iskren i priznao - možeš da popiješ mleko.
Perica dođe sutradan iz škole i kaže kako je spavao sa komšinicom. Majka opet sva šokirana ali mu ipak reče:
- Sine, to nije lepo, ali pošto si bio iskren, možeš da popiješ svoje mleko i da ideš na spavanje...
Treći dan dolazi Perica iz škole i pohvali se kako je spavao sa učiteljicom. Na to ustaje otac i hvata se za tiganj. Majka sva preplašena počne da viče:
- Šta ti je, nemoj da ga biješ! Bar je bio iskren i sve priznao!
- Ma kakvi da ga bijem, idem da mu ispečem biftek! Ako ovako nastavi, načisto će kalirati uz to tvoje mleko!
Черевићан Черевићан 19:39 31.10.2014

редаљка

испушио ија . . . ихаај пута
но то мени пружало је дражи
размрдавши мотив настављачки
да се фришка цур'ца потражи

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana