gost autor: martin krpan
Godine ko srne, nestaju u bijegu;
uspomene sad su, poljupci u snijegu. Buahahaha
Zvuk ploče koja škripi i postavlja stvari na svoje mjesto.
Novembar 2000. Crni džins, sivi džemper, crne plitke cipele (veoma prljave), vijetnamka. Izlazim iz stana, u džepovima mi zveče kovanice. Razmišljam - ima li i jedna papirnata. Sjajan osjećaj i u to ime palim poslednji kent. Nalazim se sa prijateljem. Grlimo se. Odlazimo u dragstor. Jednu Caricu Milici, jednog Cara Lazara, jedan laki i dva kenta. Odlazimo do klupice tamo nas čeka raja. Četiri super prijatelja već solidno pripijena. Mi otvaramo svako svoju flašu crvenog vina. Sjedimo na super lokaciji, iza drveća, ipak ne previše daleko od gradskih svjetala. Para od hladnoće nam izlazi iz usta dok se smijemo. Hmmm, kakav sjajan miris, po hladnom i vlažnom vremenu poseban, težak. Veliki joint pravi krugove i kao da se ne smanjuje. Kreće hype, kreće smijeh. Jedan drug odlazi do auta koji je parkiran iza nas i pušta Push Upstair . Vino smo popili prelazimo na absolut votku. Vrijeme je da se krene. Moj prijatelj dijeli jedan ekser sa mnom, ostali su već fino opremljeni. Idemo na žurku!
Nekadašnje atomsko sklonište pa onda streljana. Sada klub koji se ne bi postideo ni berlinskog Trezora. Ulazimo, na ulazu dosta ljudi - sve ih znamo. Super prijatna atmosfera. Klub pun, ne i prepun. Čuje se galama, osjeti se euforija. Ulazimo. Od osvjetljenja strob a od efekata smoke maschine. Tek što smo ušli DJ umiksava Changes of Life. Hoo, hoo. Krenulo je. Tek što smo se zagrijali, ide Argon. Yo Yes baby. Fenomenalna atmosfera, svi sretni. Odlazimo do šanka, rukujemo se sa konobarom, naručujemo po pivo, ispijamo po pola eksera.
A onda kreće Life Cycle . Tu odljepljuju svi. Čuje su engleski jezik za british akcentom. Odavno se ne zna gdje je ko od raje. Gdje god se čovjek okrene, neko zove rundu. Svaka treća grupa vari. Priđeš, pozdraviš se, uzmeš dim... A onda, strikeing beauty. Tu odvajam dva minuta samo za sebe Minus Orange .
Banja Luka 1999,2000