ivo josipović se prepucavaše neki dan sa šimunićem, oko javljanja ovoga desničara, nekada uspešnog nogometaša, a sada desničarskog političkog aktiviste fašističkog profila. elem, kaza ivo, "šta se šimunić javlja nakon što je napravio onoliku štetu ugledu države?".
i ovi naci-klinci prave neviđenu štetu državi. svega ovoga ne bi bilo da je (detlić) pera ošo ranije na policiju...
ali detlić pera davno bejaše na policiji, i kaza im, "momci, ako ne sasečete ovaj problem u nastajanju, on će izrasti i napraviti ogromnu štetu celokupnom društvu". reče policija tada, "znate gospodine, vi ste povratnik iz inostranstva, ne znate kako je ovde, naviknuti ste na inostrane standarde. kompleksan je taj problem, i mi smo upoznati s njime." ima tome više od četiri godine.
u srbiji postoji problem nacizma u omladini čiji uzrast varira od 7. ili 8. osnovne do 2. ili 3. bezrazreda, bescilja, beznađa... nakon završetka srednje škole. tom problemu se mora pristupiti metodično. to što su klinci pohapšeni i sklonjeni s ulica nakratko, ne znači mnogo, jer će se sutra vratiti na ulice, još divljiji i heroji svome getu.
država, ukoliko je ozbiljna odnosno ukoliko ima ozbiljne planove za budućnost, mora se otvoriti sa sredstvima, organizovati prihvatilišta, dnevne boravke, edukatore iz naših redova, redova Left Wing Globalne Ulice, plaćati profesionalce da počnu da rade s tom izgubljenom i beznadnom decom na reintegraciji natrag u društvo, da rade domaće, matiš, jezike, čitaju, plešu, muziciraju i uče šta se dogodilo tom srpskom narodu pod nacizmom, ali i druge veštine opstanka u postmodernom, postglobalnom svetu... ovakva hapšenja privida radi i tapšanja ministara međusobno po ramenima su najobičnija smejurija koja dugoročno neće doneti ništa osim još goreg beznađa te sledstveno - još goreg nasilja koje će se nekada, u bliskoj i mračnoj budućnosti odustajanja od demokratskih normi uređenja društva, još crnje i gore okrenuti protiv vlastitih sugrađana, nebitno koje nacionalnosti. ima ko ume da se bavi tim stvarima, a nije birokrata.