"Ispod površine naše provincijalne samodovoljnosti krije se strah od tegoba privredne i socijalne transformacije, od raskida sa tradicionalizmom i isključivošću nacionalnih ideologija. Odbojnost prema Evropi nije, dakle, ništa drugo nego nespremnost za reforme i modernizaciju, iako bi moralo biti jasno da ćemo, hteli ne hteli, ipak morati – uz sve veću cenu – da pređemo taj težak put približavanja evropskim standardima života, rada i ponašanja. A samo najbolje rešenje za nas sada može biti dovoljno dobro, jer nema vremena da iz početka učimo ono što emancipovana Evropa odavno već zna. Evropa nije izvor svakog dobra, niti je brana svakom zlu, ali je jedini spas…"
"Višak patriotizma je kao i višak alkohola u krvi, iluzija snage se povećava, a osećaj za realnost sužava. Kosovo je udružilo sve naše etnonacionaliste, ksenofobe i antievropljane, među kojima SPS zauzima vrlo visoko mesto. A kosovska priča se približila svom neizbežnom epilogu: gotovo je, šta će biti biće, “srpsko” biti neće! Sve naše političke stranke godinama su podgrejavale iluzije – i na tome beskrupulozno skupljale političke poene – da je moguće povratiti Kosovo pod državni suverenitet, da se ratna prošlost može zanemariti i da se ratni zločini mogu zaboraviti. Samo treba da ostanemo složni, saborni, tvrdi i nepomirljivi. Kosovo je daleko prevazišlo državni domen i postalo psihopolitička fikcija, dominantna a relativno nezavisna od realnosti i razuma. I zato sada nema rešenja nijednog vitalnog pitanja, ni unutrašnjeg ni spoljnjeg, dok se nacija ne oslobodi Kosova kao fiksacije i iracionalnog opterećenja. Ali i političara koji na tome parazitski vegetiraju."
http://pescanik.net/2008/07/vredi-li-koliko-kosta/