Iliti u kakvoj su vezi poljski zakon o prekidu trudnoće i set medijskih zakona ovdašnjih...
Varšavski geto, Valensa i lučki radnici, napaćena zemlja, žrtva fašizma i komunizma, onog pravog ruskog. I na kraju ta Džonijeva pesma, tako dobra, tako značajna… Da, vole ovde ljudi Poljsku, a pomalo je i mrze – Papa Poljak, to je kao slučajno? Odavno je već u EU i čini se da je za nas jedan nedostižan san biti Poljska. Jer oni su sasvim sigurno dosad postali uređena zemlja. Prvi su stresli sovjetske okove, dugo već grade društvo po uzoru na zemlje visokorazvijene demokratije, sa tradicijom unapređivanja ljudskih prava i sloboda.
Nedavno je Poljsku potresao još jedan u nizu slučajeva kršenja ne samo ljudskih prava, već i zakonskih propisa same Poljske. Poljska, kao zemlja sa izrazito jakim uticajem katoličke crkve na društvena dešavanja, formiranje stavova u javnosti, ali i na političke i zakonske odluke, uticajnim desničarskim partijama (vole da ih zovu tradicionalistima) ima izuzetno restriktivan zakon o prekidu trudnoće. Zakon dozvoljava prekid trudnoće samo ukoliko je ugrožen život majke, postoji ozbiljna malformacija ploda ili je trudnoća nastala kao posledica silovanja. U praksi, stvari su još malo gore. Postoji opcija “prigovora svesti” koju brojni lekari koriste da bi izbegli da izvrše abortus čak i kada je u skladu sa zakonom jer se kosi sa njihovim religioznim ili etičkim principima. Čak i kada nije u pitanju prigovor savesti, lekari koriste priliku da odugovlače sa pregledima, testovima, slanjem trudnice u drugu ustanovu dok prekid trudnoće ne postane nemoguć i žena biva prinuđena da rodi.
Poljska je zemlja članica EU. Kao i npr. Holandija ili Danska. Možete li da zamislite ovakav zakon koji bi jednu Dankinju naterao da rodi dete koje ne želi? Ili dete sa teškim deformetitetima koje je osuđeno na smrt posle par meseci života provedenog u mukama? Naravno da ne.
Poljska je uređena zakonoma koji su kompatiblini sa zakonima EU u onim segementima u kojima je drugim zemljama EU to potrebno. U ostalim stvarima, Poljaci i Poljakinje su prepuštenim svojim zakonodavcima, takvim kakvi su.
I tako dok nam pune uše potrebom da što pre donesemo setove evropskih zakona ne bi li smo što pre postali deo EU, razmišljajte o tome.. da u zemljama EU postoje zakoni koji su daleko od prihvatljivosti u nekim drugim zemljama EU. I da mi obično gledamo u one najnaprednije, najuređenije, koje su najdalje otišle u uređivanju tog polja koje volimo da zovemo ljudska prava. Suština je da EU neće biti briga za mnoge segmente našeg unutrašnjeg uređenja. Njih će zanimati da na odgovarajući način uredimo one segmente koji imaju direktnog uticaja na život građana tih, drugih država, na njihove ekonomske, bezbednosne i druge interese i sl. Neće ih zanimati po kom osnovu građanke Srbije mogu da prekinu neželjenu trudnoću. Neće ih zanimati ni mnoge druge stvari. Mislite o tome dok se bez javne rasprave i po ubrzanoj proceduri donose zakoni koji će nam sutra određivati mnoge segemente javnog i privatnog. Jer čak i ako budu imali primedbe kao onomad na cenzuru, dobiće odogovor – ali sve je u okvirima zakona. Dakle, mislite o tome dok se najavljuje donošenje zakona o medijima. Ministarstvo kulture i informisanja (jeste, Tasovac je ministar) je zabrinuto što Nezavisno udruženje novinara Srbije, zahtevom da set medijskih zakona ne bude usvojen po hitnom postupku, ne prepoznaje važnost njihovog donošenja po ubrzanoj proceduri, kao zakonski utemeljenom procesu. Mislite o tome kakav zakon o medijima ćemo dobiti jer od njega može da zavisi šta (ne)ćete znati i o ostalim zakonima. I o svemu drugom, manje-više.
Dok nas ubeđuju da je sve to tako na brzinu i bez objašnjenja, za naše dobro osećam se kao ona deca kojoj neke stvari objašnjavaju sa “razumećeš kad porasteš” samo zato što odraslom ne odgovara odgvor ili ne ume da ga da. Neću da čekam da porastem. Hoću da se zakoni donose uz javnu raspravu, uz mišljenje stručne javnosti. Ne želim da se pod plaštom žurnog ispunjavanja uslova za ulazak u EU donose zakoni koji će biti paravan za (bilo koju) kliku na vlasti. Neću da se uzdam da će EU svojim zahtevima stvoriti od nas uređeno društvo. Jer neće, osim u onim segmentima u kojima je njima to potrebno. To na žalost nisu zakoni koji će se baviti našim životima. I opet, mislite o tome. Nažalost, nemam baš neki drugi predlog.