"Pročitajte ustav,u svakoj zemlji bi vas do sad okupali u katranu i prosuli po vama perje!"
bloger regedit u komentaru na post koji sledi, nisam mogla da odolim a da ga i ovde ne stavim
Bila prošle nedelje u Tirani na Forumu-Kosova dhe sfidat ras pavaresise. Poziv organziatora, tiranskog dnevnika Gazeta Shqiptare, stigao mi je preko mog druga Idriza Seferija, dopisnika RfE i tiranske televizije Top Channel iz Beograda. Idro je put organizovao besprekorno. Hvala mu za sve: druženje, vrlo korisne razgovore,VIP tretman, sjanu klopu, zanimljive ljude sa kojima me upoznao i sa kojima smo se zajedno ovom prilikom upoznali, poput Naima Flamuria koautora knjige Koha e sheges, koju je objavio zajedno sa svojim bratom blizancem Samijem. O doživljajima sa margina konferecije u posebnom postu.
Skup je otovorio predsednik Albanije Bamir Topi. Govrili su predsednik skupžtine Kosova Jakup Krasnici, uticajna kosovska političarka Edita Tahiri, uticajni makedonski politčari Ali Ahmeti i Menduh Tači, kosovski ministar saobraćaja Fatmir Limaj, bivši premijeri Albanije Pandeji Majko i Ilir Meta, sadašnji gradonačelnik Tirane Edi Rama, pomoćnik ministra spoljnih poslova Albanije, ministar odbrane Albanije Fatmir Mediju, Adem Demaći, Azem Vlasi, američki i francuski ( opunomocena da prica za tu priliku u ime slovenačkog predsedavanja EU) ambasadori u Albaniji, direktor Rajfajzena za Albaniju i Kosovo ..i ja. Evo šta sam ukratko, između ostalog, rekla:
"Drejtoresha e Institu te Studimeve Euroatlantike, Jelena Milic, deklaroi dje se do te jete shume e dobishme per Serbine po kuptoi Koshtunica nuk ka dallim mes tij e radikalave. "Ata jane nje mase amorfe, pra Koshtunica dhe radiklet" deklaroi ajo".Dopisaću i šta sam još rekla, čekala sam da to umesto mene urade Kurir ili Pravda, al nista, nego prvo ono što je bitnije.
Idriz se bunio da skup nije uopšte forum, da nema mnogo debate, da je isti u stvari skup govora koje je mogao pročitati i na netu. Možda je i u pravu da forum nije adekvatan naziv za skup ove forme, ali je bio višestruko značajan. Moj glavni utisak je da je osnovni cilj skupa bio da se albanskoj, kosovskoj, makedonskoj i regionalnoj javnosti i međunarodnoj zajednici, naravno, sa jednog mesta i sa vrlo visokog nivoa, poruči da svi albanski lideri u regionu smatraju da je proglašenjem kosovske nezavisnosti stavljena tačka na dalje menjanje granica u regionu. Bar što se njih tiče. Tačka na slučaj ‘faktor Albanac” kako je prevodilac na SH, Albanac koji živi u Hrvatskoj a koji je na skupu sve vreme radio samo mene radi, simpatično preveo frazu “albansko pitanje”. To je kraj--idemo dalje. EU i NATO integracije svih država regiona u kojima žive Albanci, to su svi ponavljali i oko toga kanda postoje široki konsenzusi i svim tim državama. Skup je išao uzivo na par TV stanica, vrteo se posle integralno reprizno na mnogim tiranskim TV stanicama koje imaju digitalna izdanja za albansku dijasporu širom sveta. Sve su novine pisale o njemu vrlo opširno, tj. ne može se reći da poruka nije doprla do mnogih.
Azem Vlasi je to ovako formulisao: ''Mi Albanci sada, bez obzira gde da smo, ne možemo reći da smo narod bez države. Vi imate Albaniju, mi imamo državu Kosovo, Makedonija za koju se zalažu Albanci tamo zajedno sa Makedoncima je i njihova država. Imamo to i mimo starog koncepta ''jedan narod, jedna drzava''. Nacionalno ujedinjenje mi Albanci ćemo ostvariti kada sve ove države budu u EU, a nas zajednički glavni grad biće Brisel''.( Poštovani Azeme hvala za autorizaciju.)
A mi? Da i Srbija ume da racionalno definiše i proceni šta je maksimum njenih ciljeva koji se realno mogu ostvariti, a uz saglasnost zapadne MZ, gde bi nam bio kraj. Ako je i postojalo razumevanje i neki prećutni plan struje oko NSC za SEE u SAD administraciji, npr o podeli Kosova, sve što se u Srbiji dešavalo od proglašenja kosovske nezavisnosti naovamo je isti rapidno urušlio. U ostalom, evo šta preključe o tome reče nelegitimni Piter Fejt ( nek se ne potresa, i Ahtisarijev plan je mrtav po našim zvaničnicima al je live and kicking na Kosovu) juče. Tako sam ja nekako shvatila i zajedničko obraćanje Jap de Hop Shefera i Havijara Solane pre neki dan i najnovije izjave američkih zvaničnika. Ili sto bi se reklo u onom vicu…što se kurčite kad ne umete da letite.
Adem Demaći, nesumnjivo najveća zvezda skupa, licnost za koju ne važi protokol-on sedi a predsednik, bivsi premijeri, kosovski i drugi lideri prvo prilaze njemu i zdrave se, pa onda tek kako forma nalaze-podsetio je i K-Albance na sledeće: “Da Koštunica i njegovi ne vode pijanu politiku kontinuiteta sa Miloševićem, Kosovo bi možda formalno i ostalo u Srbiji ili bilo podeljeno. Ubili su Stambolića, ubili su Đjinđića, doveli su dotle da svet tačno zna s kim ima posla.” Zato je jedini deo jučerasnjeg intervjua Zorana Živkovića Blicu sa kojim se ne slazem, onaj u kome on kaže da šanse za podelu još ima.
Evo u ovom prvom delu putopisa iz Tirane da sumiram sta sam i ja iskoristila prilku da kažem. Nadam se da je i to neko čuo, pre svega oni iz MZ, jer su me i pre i za vreme i posle skupa, intervjuisali više puta, a imala sam priliku i da se obratim studentima Evropskog univerziteta. Kažem pre svega oni iz MZ, jer region i ja se znamo dobro, a i Srbija i ja, rekla bih da tu nekog nesporazuma nema. Replicirala sam američkom ambasadoru u Tirani Dzonu Vitersu, koji je odrzao vrlo poetičan govor sa elementima patosa ako mene pitate, na deo u kome on, između ostalog, kaže da je sad potrebno pomoći gradjanima Srbije ‘to achieve their EU goal.” To mi je poslužilo kao lead da kažem da nisam sigurna koliko je više korisno ono što neki SD zvaničnici rade: prvo puknu po srpskim zvaničnicima, pa onda kazu ono su izolovane grupe huligana, nije to Srbija, a Srbija listom podržava te huligane, kao što ih podržava i vlast. Ti na vlast nisu došli izbornim krađama već isti zaista imaju vecinu u Srbiji! Kao što je i Milošević, da se ne lažemo, imao većinsku podršku za ono što je radio, i to veliku. Pitala sam se glasno, naime, kome to tačno pomažete, znate li, kad nas se većina polako očito odriče EU budućnosti, ili je definiše na iracionalan i nemoguć način.
Pa sam sugerisala da bi bar demokratskoj i reformskoj Srbiji mogli pomoći da ona ostvari svoje ciljeve tako što će, konačno, radikale i Koštunicu strpati u isti koš i isto tretirati jer oni jesu jedno te isto. ( Ili ne pričaj ni sa jednim rukovodstvom javno, ili legitimiši oba da bar DSS ne ne kešira na radikalskoj izolaciji) i drugo, što će pomoći/ohrabriti Tadića da konačno pocčne i da sprovodi, a ne samo zastupa, i drugi krak svoje politike - EU put Srbije u sadašnjoj vladi, ili da mu signaliziraju da je se okane, te da podrže i širok unutardrustveni dijalog u Srbiji i insistiraju na boljoj saradnju samoproglašenih razjedinjenih pro EU opcija ( DS, LDP, G17+, LSDV, manjina, civilni sektor, studentski pokreti).
A Tirana ko Tirana, očarala me skroz a meni se samo prohtelo da zujim po njij. I o njoj više u idućem postu.