Možda izgleda kao da je cilj SP u fudbalu da se vidi ko će da bude prvak, ali u stvari cilj je sam put do cilja.
Mi smo sada na kraju tog puta...
Ovog vikenda će bukvalno svi uz TV ispratiti zvaršnicu Mundijala.
Da vidimo sta smo imali usput
Španci, još par dana aktuelni prvaci, su prvi ispali i to spektakularno, brzo (i očekivano) su im se pridružili Englezi, a u prvom krugu su izduvali i Talijani, Komšije i Susjedi i još neka buranija, mada se i ovaj put pokazalo da na SP nema slabih ekipa (čimmineigramo).
U prvom krugu hit su bile generalno sve američke ekipe.
U 1/8 su svi favoriti pobedili, u 1/4 su sva velika imena prošla dalje, a onda dva istorijska polufinala...
Na zatvaranju će igrati Nemačka - Argentina
a pre toga u utešnom finalu Brazil - Holandija
Brazil
Nikad jadniji od kad se prati fudbal, zahvaljujući lucidnom Nejmaru (otprilike jedini igrač koji miriše na nekadašnje Brazilce) i odličnim Tiagu Silvi i Davidu Luizu (i sudijama i sreći) stigli dokle su stigli, a ispostavilo se da je bolje da nisu. Od igrača vrednih pomena su Marselo, Oskar i Gustavo Luiz, neki od ostalih nisu pokazali ni nivo dostojan naše Jelen Super LIge, najveći hit mi je Žo, izgleda kao da je mesto u reprezentaciji dobio na nekoj lutriji, ali to možda i ne čudi jer je selektor naduveni Skolari - džiber koji je imao sreće da mu u ekipi 2002. igraju Rivaldo, Ronaldo i Ronaldinjo (a i sa njima je prilično tanko igrao tada). Brazilu ova utakmica će poslužiti da pokuša da se izvadi za bruku, ali bez povređenog Nejmara i sa prosečnom ekipom - teško.
Holandija
Igrala dobro do poufinala, ali onda su ugušeni od najvećih majstora gušenja igre. Do tada Roben je blistao, van Persi i Snajder daleko od očekivanog nivoa, međutim ono na šta su mogli da se oslone je bila odbrana! Posebno prijatno iznenađenje su bili klinci iz Fejenorda koje je Van Gal poveo (pre svih de Fraj). Holanđani koji oduvek važe za napadačku ekipu na poslednje dve utakmice sa sve pordužecima nisu dali gol! Uz to i van Gal tvrdi da je utakmica za 3. mesto besmislena, pa bi neko mogao pomisliti da je Brazil favorit.
Argentina
Favorit iz senke, ekipa koja do finala praktično nije pokazala ništa, osim što je uspevala protivnike da onemogući da pokažu bilo šta.
Dve slabe utakmice u grupi koje je sam rešio Mesi, pa onda jedina "gledljiva" - revijalna protiv Nigerije, pa onda opet gušenje, gušenje i još gušenja i najveći majstor u tome (i to treba znati) - Maskerano, čovak je uništavao portivnike. Argentina igra svoju prepoznatljivu igru koju su patentirali još 90. i uvek su imali majstore, pa se od njih očekivalo da igraju lepo, ali njihov moto je "cilj opravdava sredstvo".
Najveći adut je svakao Mesi koji na ovoj utakmici juri fudbalsku besmrtnost, čovek koji je u fudbalu uradio bukvalno sve i preostala mu je još samo jedna (doduše najveća moguća) stvar - tutula svetskog prvaka. Na prethodva dva SP nije bio ni senka spostvenih mogućnosti, ali na ovome je nosio Argentinu, briljirao je u grupi i čak je pokazao i emocije posle penala!
Argentina ima jako pristojan (to je blaga reč) napad: Iguain, Laveci, Aguero (rovit), di Maria (povređen), sredina im je ipak najtanja, ali je zato odbrana zastrašujuća: (oporavljeni) Demikelis, standardno dobri Garaj, srčani Roho i odlični Zabaleta, iza njih jako dobri Romero, a ispred suludi Maskerano!
Agrentina je u poslednja dva SP zaustavljena od istog protivnika i baš sada joj je ista prepreka.
Nemačka
Mašina. Tim. Ako nekoga treba proglasiti za najboljeg igrača onda je to Miler, ali za razliku od Brazila (Nejmar), Holandije (Roben) i Argentine (Mesi) u Nemačkoj ne zavisi "sve od jednog igrača", ekipa je na prvom mestu, a Miler je prvi među jednakima. On je jednistven, realno nema neko standardnu poziciju (štagod to u današnjem fudbalu da znači), čovek je "slobodan strelac", muva se okolo, izgleda kao da će da se saplete na loptu (ili i bez nje), ali ipak izdominirava (još na prošlom SP je to najavio) i sada je već dvocifren na večitoj listi strelaca SP. Lista ima novog vladara, možda i najpotcenjenijeg igrača u istoriji - Miroslava Klozea. Ipak, srce tima je sredina terena (taj segment na ovom SP je generalno bio najtanji kod drugih ekipa): preporođeni Kros, koji je u početku bio malo uspavan ,ali je eksplodirao u polufinalu, motor ekipe - Švajnštajger, neumorni Kedira i relativno bledi Oezil. Duša tima (kako sam poetski raspoložen) je kapiten Lam. Stub odbrane je Humels, a Boateng i Hevedes su nešto "tanji" (generalno je Nemcima odbrana najslabiji deo tima), ipak na golu je možda i najbolji golman na svetu Nojer (ujedno i najbrži igrač u njihovoj zadnjoj liniji ;)).
Ono što je bilo zajedničko je da su u 1/8 svi favoriti igrali rezervisano u prvom i pojačavali u drugom poluvremenu (i produžecima), a u 1/4 finalima su rano poveli i onda umrtvljivali igru, pa smo ostali uskraćeni. E sad, da li će ovo finale biti bliže finalu iz 86. ili iz 90. (koje je bilo najgore koje sam gledao) videćemo. Iskreno se nadam da neće veći deo utakmice proteći u "početnom" ispitivanju i čuvanju rezultata, zbog toga ću i da navijam za Nemce (:O), jer im to nekako nije stil igre, ali pre svega ću da navijam za dobar fudbal, jer do sledećeg SP ima da se načekamo...