Hronika

rhkv

antioksidant RSS / 24.06.2014. u 20:30

kako sam uspeo da se dva puta izgubim u najmanjem gradu na svetu

ili jebeno prokleto savršeni dan...

roč je dobar izbor za početak dana. na ulazu je drvo dudinje, zemlja prekrivena izgaženim lepljivim belim plodom. strateški se postavljamo blizu klupe jer ako se osmeh popne na nju i rukom nasloni na moju glavu, dohvat se povećava za interesantnih pola metra. tj ulazi se u prostor krošnje gde prethodno nijedna ruka nije bila. taktika je efikasna i prethodno uvežbana na trešnjama. sve je sporo, kao da je roču to nekako uobičajeno, a mi smo se uklopili. u šetnji viđeno: jedno dete, 2 babe, skakavac i neki lik koji prodaje bisku. posle dogovora nas odraslih, odgovornih i zbog toga tužnih, odlučeno je da se on ne duplira, probala se samo po jedna biska i krenulo su u potragu sa parkingom većim od grada.

tražeći ga prošli smo i pored terena za boćanje sa tribinama. par kilometara iza te marakane usporenog vremena pronašli smo i hum. da li zbog toga što je najmanja među nama zavodljiva se na prvu prepoznala u njemu. špartala je na sve strane, ostavljajući sećanje na svoju haljinicu skoro u svim uličicama (manje od 10 na broju). sladoled, zvonki smeh i neprekidna potraga za... mnom.

"nikako mi nije jasno kako je tata opet uspeo da se izgubi u najmanjem gradu na svetu"

ok, ja bih pre rekao da sam se pronašao dok sam sedeo na zidiću ispred glavne kapije, zagledan u ništa, knjige ostavljene pored sebe čisto da glumi izgovor... ali ok. našla me je oba puta. čvrsto zagrlila najtanjim rukama na svetu i iste sekunde otrčala dalje. leptiri i ona, da oboje svet

kotle se nalaze na reci mirna koja je toliko mirna da je potrebno strpljenje duuuuuuuugog ručka da bi se primetilo pomeranje vodotoka. selo iznad krčme je pusto, pretvoreno u apartmane, za sad popunjeno zlatnim labradorom, jednogodišnjom devojčicom i glasom odrasle osobe koji nam se javio iz dubine hlada. labrador je odzevao tokom zagrljaja kojim je zaveden, a bebac je trapavo krenuo za nama, posle koraka i pokušaja drugog, amortizovao svoj pad pampersom i rešio da nam se pridruži u smehu ali ne i u šetnji.

šetnju smo produžili vožnjom do plavetnila okruženog belucima na koje smo se instalirali peškirima. plima je, jer je bilo veče, rešila da okvasi i one koji su posetu dragoj ograničili na ležanje na plaži. suprostavili smo se upornom paljbom žabica. uspeli smo da ostanemo suvi taman toliko da rešimo da posetimo volosko.

strma i vijugava vožnja, na kraju i dovoljan broj parking mesta na 3 stepenika od šetališta pored mora. mrak smo potražili uzbrdo, skaline ispravljajući smehom.

razgovor, zalogaj, vino, zalogaj, razgovor, smeh, smeh, smeh, smeh... hodamo naniže, klinci uporno odbijaju da glavu oslone u snu na roditeljsko rame. imaju i oni svoje društvo i razloge da se ostane budan. zadnje sedište u autu je za spavanje, a ne ovaj divni, opijajući grad koji piše poslednji sloj uspomena ovog jebeno prokleto savršenog dana.

 

 



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 20:42 24.06.2014

.

Диван блог
Шта диван, чаробан.
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 20:42 24.06.2014

1.



Edit: ipak 2.

mariopan mariopan 20:46 24.06.2014

Re: 1

Dragan Pleskonjic

1.

Пуј за мене.
Dragan Pleskonjic Dragan Pleskonjic 20:49 24.06.2014

Re: 1

mariopan
Пуј за мене.


mikele9 mikele9 20:57 24.06.2014

!!!!!!!!!

Majstorski a toplo a sve sam čitajući video i doživeo! Bravo
bocvena bocvena 08:23 25.06.2014

pesnik

oboji svet.

uživajte!

fantomatsicna fantomatsicna 09:38 25.06.2014

Uživanje

Malo pauze u svim ozbiljnim temama.Divno za čitati!
miloradkakmar miloradkakmar 18:45 26.06.2014

Slično...

... a možda i nije.
Biograd, Podace, Tučepi.... čekao sam da padne kiša... u potrazi za doručkom ili u čekanju inćuna zaglavio bih u nekoj konobi.. ipak , bi me pronalazili u njihovim (dečjim) željama.

PREPORUKA , kao Bačka i šire.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana