Društvo| Ekonomija| Mediji| Politika| Život

ODGOVORNOST za žrtve poplava!

Filip Mladenović RSS / 11.06.2014. u 01:31

Vesna Cagić Milošević
Vesna Cagić Milošević
Dakle, 5 (pet) dana pre katastrofalnih majskih poplava, sve državne institucije Republike Srbije bile su obaveštene o tome šta sledi.

A 4 (četiri) godine pre katastrofalnih majskih poplava sve državne institucije bile su obaveštene o tome šta sve treba uraditi kako bi eventualne katastrofalne poplave pričinile što manju štetu.

O ovim ČINJENICAMA razgovaralo se u najnovijem izdanju emisije „Mućni glavom" (subota, 7. jun 2014.). Sagovornica u studiju „Dvestadvojke" bila je predsednica Društva arhitekata Beograda i docent na Arhitektonskom fakultetu, gospođa Vesna Cagić Milošević. Tokom emisije u razgovor se telefonom uključio inženjer Milutin Stefanović, direktor Centra za bujice i eroziju Instituta za vodoprivredu „Jaroslav Černi".

Činjenice na koje su ukazala ova dva stručnjaka jasno i glasno govore da su za tragične posledice majskih katastrofalnih poplava NAJODGOVORNIJI, ne Bog, ne najveće kiše u poslednjih 100 ili 1 000 godina, ne klimatske promene, ne HARP itd. već dve poslednje Vlade Srbije: one izabrane 2008. godine i one izabrane 2012. godine.

Šta to zbog svoje neodgovornosti nisu uradile poslednje dve srpske Vlade, na čiji dušu padaju i mnogobrojne žrtve i ogromna materijalna šteta?

Vesna Cagić Milošević je ukazala na činjenicu da su posledice katastrofalnih majskih poplava sigurno mogle da budu manje kada bi u državi Srbiji postojalo adekvatno prostorno planiranje i geografsko-informacioni sistem (GIS), koji razvijene zemlje imaju više od 30 godina.

Takođe, ona naglašava da država Srbija ima veliki problem neodržavanja infrastrukturnih elemenata za odbranu od poplava. Da sve bude još gore, država Srbija nema ni razvijenu preventivu. GIS u Srbiji postoji samo u nekoliko gradova. Radi se o važnom delu novije metodologije planiranja, koji podrazumeva skup spojenih i preklopljenih neophodnih informacija o nekom području, vezano za komunalne karakteristike područja, za fizički izgrađenu infrastrukturu i njene karakteristike, za zemljište, morfologiju i geološke karakteristike.
Zato je mnogo propusta, i u državi i na lokalu, doprinelo tragičnom epilogu, kako sa stanovišta urbanističkog i prostornog planiranja, tako i sa stanovišta izgradnje. U Srbiji odavno ne postoji pravo strateško planiranje. Kada bi ga nekim čudom i bilo, nema adekvatne informacione osnove za realizaciju tog planiranja.
Zato, tokom analize nastalih posledica, kada se bude radilo snimanje terena u skladu sa metodologijom koju predviđa i EU i druge organizacije, svi ti elementi koji se prikupe, mogu činiti bitan deo saržaja nekog budućeg GIS-a.
Vesna Cagić Milošević je pomenula i divlju gradnju, koja je znatno uvećala nastalu štetu. Najveći broj tih divlje izgrađenih objekata nalazi se u neposrednoj blizini reka, pošto su isečene šume na obalama, inače prirodni odbrambeni bedemi erozije i bujica.
Govoreći o "kartiranju klizišta", Vesna Cagić Milošević je izjavila da se ne zna kada je to poslednji put urađeno. Da bismo mogli da radimo pravo strateško planiranje mora najpre da postoji informaciona osnova, koja daje sve neophodne podatke kako bi se ovakve situacije sprečile ili se barem ublažile posledice.

Milutin Stefanović, direktor Zavoda za zaštitu od bujica i erozije u Institutu "Jaroslav Černi", rekao je da je još 2004. godine Republička direkcija za vode naručila od Instituta "Jaroslav Černi" i Šumarskog fakulteta u Begradu generalne projekte za uređenje 22 najkritičnija rečna sliva. Nakon šest godina rada, dakle 2010, projekti su bili završeni. Realizacijom naručenih projekata predviđeno je da se od bujica i erozionih procesa zaštiti teritorija Srbije površine 8.750 kvadratnih kilometara. Planom je predviđeno pošumljavanje oko 50.000 hektara, izgradnja 43 retenzije, 100.000 metara pletara i oko 125.000 kubnih metara bujičnih pregrada i objekata za zadržavanje nanosa i bujičnih talasa.

Izgradnja ovog odbrambenog sistema koštala bi 8,5 milijardi dinara (oko 85 miliona evra), dakle neuporedivo manje od ukupne štete zbog majskih poplava.

Milutin Stefanović je skrenuo pažnjiu na činjenicu da je prošle godine budžet za zaštitu od poplava iznosio 2,7 milijardi, a da je u isto vreme od naknade za zahvatanje vode, taksi i sličnih nakanada država Srbija inkasirala 4,2 milijarde dinara. Gde je završila razlika u visini od 1,5 milijardi dinara (oko 15 miliona evra)?
Verovali ili ne, naglašava Milutin Stefanović, Srbija je pre 40 godina bila bolje organizovana za odbranu od bujica nego danas. Tada su takozvane reonske zajednice održavale 14.000 bujica i imale su katastar svih njihovih tokova. Na osnovu ove sistematizacije, planirane su godišnje investicije.
Danas vodoprivreda Srbije raspolaže sofisticiranim informacionim sistemom u koji nije unesen ni jedan jedini bujični tok!?

Za nemar koji vlada u vodoprivrednom sistemu Srbije najočigledniji primer je akumulacija "Paljuvi - Viš", koja je izgrađena na reci Kladnici, kako bi od poplava zaštitio važan ugljenokop "Tamnava - Zapadno polje". Tako bitnim objektima u svetu se upravlja sa najvišeg državnog nivoa. Međutim, u Srbiji tim objektom, od kojeg zavisi energetska sigurnost zemlje, upravlja - ribolovačko društvo. Ribolovci su ovaj važan sistem tokom godina potpuno zapustili. Najtragičnije je to što je ova vrhunska nebriga na kraju doprinela da voda iz akumulacije provali odbrambeni nasip i zajedno s rekom Kolubarom poplavi kop, gde se šteta sada meri stotinama miliona evra.

 

P.S.

Dan posle emisije, 8. juna 2014, u autorskom tekstu u „Blicu", bivši načelnik Centra za obaveštavanje, gospodin Avram Izrael, dopunio je ovu crnu hroniku vlastodržačke neodgovornosti sledećim činjenicama:
„...Ko nam i zašto sistem civilne zaštite i sve njegove podsisteme konstantno i rapidno urušava?
ŠTA JE IZOSTALO? Kvalitetna i realna procena rizika. Organizovano i sistematsko osmatranje i javljanje osomotrenog (čitaj: plavni talas), efikasno upravljanje zasnovano na operativnim centrima, a zatim odmah (vreme u minutima) organizovan i unapred pripremljen i uvežban odgovor - reakcija posada operativnih centara na datu situaciju. Izostalo je i pravovremeno obaveštavanje pa i uzbunjiivanje - nisu se oglasile sirene. Sve ove zadatke, veoma uspešno i oprobano u mnoštvu nesreća, obavljao je „demontirani" sistem osmatranja i obaveštavanja uspostavljen 70-tih godina prošlog veka. Kome je smetao?
Zašto su sirene u Obrenovcu neispravne, ne samo u njemu već i u gotovo svim gradovima Srbije? Naravno, godinama ih niko ne održava. Srbiji je skupo da ima jednog ili dva majstora da održavaju sirene, ali joj nije skupo da ima desetine hiljada službenih vozila.

Da li nam je bilo koji čelni predstavnik vlasti edukovan i pripreman za svoje obaveze i zadatke u uslovima elementarnih nepogoda? Nekada su svi predsednici opština i izvršnih saveta pohađali seminar odbrambenih priprema u Saveznom centru za obuku kadrova Civilne zaštite. Danas je odgovor - nije. Takva obuka ili institucija u Srbiji ne postoji.

Još niko ne saopšti kako se formirao udarni vodeni talas, šta ga je i gde uzrokovalo i koliko je putovao do Obrenovca.

U magacinima ondašnjim bilo je mnoštvo opreme, pumpi za vodu i mulj, čamaca, uniformi, lopata, krampova, ašova, zaštitnih maski, ćebadi, kreveta, šatora, pribora prve pomoći, agregata, reflektora... Gde je ta naša oprema? Ko i zašto ne vraća u škole edukaciju iz civilne zaštite? Zašto u Srbiji porodice nemaju pripremljen komplet za vanredne situacije? Zašto, zašto? Mnogo pitanja, a odgovora nema. Novi sistem nemamo, a stari je uništen!

 

Atačmenti



Komentari (3)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ulicno_pojacanje ulicno_pojacanje 02:56 11.06.2014

nećeš dočekati tako nešto

ćutanjem je prihvatio krivicu svevišnji za poplave...nema drugog krivca. pogotovo zemaljskog da ponese taj krst na leđima.

hajkula1 hajkula1 17:38 11.06.2014

Stari sistem uništen, nije napravljen novi

Verovali ili ne, naglašava Milutin Stefanović, Srbija je pre 40 godina bila bolje organizovana za odbranu od bujica nego danas. Tada su takozvane reonske zajednice održavale 14.000 bujica i imale su katastar svih njihovih tokova. Na osnovu ove sistematizacije, planirane su godišnje investicije.
Danas vodoprivreda Srbije raspolaže sofisticiranim informacionim sistemom u koji nije unesen ni jedan jedini bujični tok!?

Za nemar koji vlada u vodoprivrednom sistemu Srbije najočigledniji primer je akumulacija "Paljuvi - Viš", koja je izgrađena na reci Kladnici, kako bi od poplava zaštitio važan ugljenokop "Tamnava - Zapadno polje". Tako bitnim objektima u svetu se upravlja sa najvišeg državnog nivoa. Međutim, u Srbiji tim objektom, od kojeg zavisi energetska sigurnost zemlje, upravlja - ribolovačko društvo. Ribolovci su ovaj važan sistem tokom godina potpuno zapustili. Najtragičnije je to što je ova vrhunska nebriga na kraju doprinela da voda iz akumulacije provali odbrambeni nasip i zajedno s rekom Kolubarom poplavi kop, gde se šteta sada meri stotinama miliona evra.


Neke činjenice imam u glavi zbog posla, kao na primer regulaciju Kladnice pre svega zbog zaštite Zapadnog polja. Znam koliko se i kako radilo u Kolubarskom basenu (takođe i u Kostolcu). A onda su došli eksperti.

hajkula1 hajkula1 22:14 12.06.2014

Samo Danas


Hoće li EPS biti prodat Nemcima?

Autor: G. Vlaović

Beograd - Spekulacije o tome da se određeni lobiji zalažu za privatizaciju Elektroprivrede Srbije, o čemu je Danas pisao, nastavljaju se ovih dana tvrdnjama da je nemački elektroenergetski gigant RVE spreman da plati nekoliko milijardi evra kako bi postao vlasnik tog preduzeća. Pretpostavlja se, dalje, da je pozivajući premijera Aleksandra Vučića, nemačka kancelarka Angela Merkel želela da razgovara i o toj mogućnosti.


Treba podsetiti i na to da je premijer u ekspozeu takođe nagovestio mogućnost prodaje manjinskog dela EPS-a strateškom partneru. Kako Danas nezvanično saznaje, u vrhu države i u EPS-u postoje dve „škole mišljenja“, od kojih je jedna za privatizaciju, a druga protiv prodaje tog velikog državnog preduzeća. I jedini i drugi su za pronalaženje strateškog partnera iz inostranstva, ali imaju različite poglede kakva treba da bude njegova uloga.

Jedna struja smatra da EPS treba privatizovati i da strateški partner treba da postane vlasnik manjinskog dela kompanije, ali da ima glavnokomandujuću ulogu prilikom odlučivanja. Druga struja je izričito protiv privatizacije kao „porodičnog srebra“, a ulogu strateškog partnera vidi kao finansijera i vlasnika novih proizvodnih postrojenja koja bi u saradnji sa EPS-om bila izgrađena na teritoriji Srbije. Upravo u ovom trenutku se između te dve struje vodi borba za zauzimanje ključnih pozicija u tom javnom preduzeću. Stručna javnost pak smatra da i jedna i druga varijanta imaju svoje dobre, ali i loše strane.

- Razmišljanja o prodaji EPS-a se ne javljaju zato što je situacija u preduzeću loša. Naprotiv, EPS ima velike potencijale i u veoma je dobrom stanju. Razmišljanja o eventualnoj promeni javljaju se samo zato što je ekonomska situacija u državi teška i što treba popunjavati rupe koje postoje u budžetu. Prodaja tog vrednog preduzeća je upravo jedan od načina za punjenje budžeta - kaže za Danas Slobodan Ružić, direktor kompanije Enerdži sejving grup.

Prema njegovim rečima, ima dosta razloga zašto bi EPS trebalo da nastavi da funkcioniše kao državno preduzeće.

- Ako bi ostao u vlasništvu države, bila bi ostvarena stabilnost elektroenergetskog sistema Srbije. Naime, proizvodnja, postrojenja i rudnici ne bi prešli u privatne ruke, odnosno kao državna svojina bi i dalje bili u vlasništvu građana Srbije. Ono što je za potrošače najvažnije, cene struje bi svakako bile niže nego da EPS pređe u vlasništvo privatne firme. U slučaju privatizacije cena električne energije bi mogla da postane spekulativna. Često se dešava da tržišna cena struje nije realna već spekulativna, a to nije dobro kako za potrošače, tako i objektivno gledano. Pre desetak godine Sjedinjene Američke Države su se suočile sa problemom spekulativnih cena struje koje su bile nerealno visoke. Kada se sve to uzme u obzir, prodaja EPS-a nije baš dobro rešenje - objašnjava Ružić.

S druge strane, nastavlja naš sagovornik, privatizacija bi obezbedila bolje upravljanje preduzećem.

- Država je dugogodišnjim postavljanjem nekvalifikovanog menadžmenta svela taj važan segment za funkcionisanje svake kompanije na najniži nivo. Na tom planu su u EPS-u nužne promene koje bi strani strateški partner sigurno doneo. S obzirom na to da se država pokazala kao veoma loš upravljač, bilo bi dobro da neka druga institucija, makar i strana, preuzme rukovođenje kompanijom, odnosno postavi svoj profesionalni menadžment - zaključuje naš sagovornik.


http://www.danas.rs/danasrs/ekonomija/hoce_li_eps_biti_prodat_nemcima.4.html?news_id=283164

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana