A 4 (četiri) godine pre katastrofalnih majskih poplava sve državne institucije bile su obaveštene o tome šta sve treba uraditi kako bi eventualne katastrofalne poplave pričinile što manju štetu.
O ovim ČINJENICAMA razgovaralo se u najnovijem izdanju emisije „Mućni glavom" (subota, 7. jun 2014.). Sagovornica u studiju „Dvestadvojke" bila je predsednica Društva arhitekata Beograda i docent na Arhitektonskom fakultetu, gospođa Vesna Cagić Milošević. Tokom emisije u razgovor se telefonom uključio inženjer Milutin Stefanović, direktor Centra za bujice i eroziju Instituta za vodoprivredu „Jaroslav Černi".
Činjenice na koje su ukazala ova dva stručnjaka jasno i glasno govore da su za tragične posledice majskih katastrofalnih poplava NAJODGOVORNIJI, ne Bog, ne najveće kiše u poslednjih 100 ili 1 000 godina, ne klimatske promene, ne HARP itd. već dve poslednje Vlade Srbije: one izabrane 2008. godine i one izabrane 2012. godine.
Šta to zbog svoje neodgovornosti nisu uradile poslednje dve srpske Vlade, na čiji dušu padaju i mnogobrojne žrtve i ogromna materijalna šteta?
Vesna Cagić Milošević je ukazala na činjenicu da su posledice katastrofalnih majskih poplava sigurno mogle da budu manje kada bi u državi Srbiji postojalo adekvatno prostorno planiranje i geografsko-informacioni sistem (GIS), koji razvijene zemlje imaju više od 30 godina.
Takođe, ona naglašava da država Srbija ima veliki problem neodržavanja infrastrukturnih elemenata za odbranu od poplava. Da sve bude još gore, država Srbija nema ni razvijenu preventivu. GIS u Srbiji postoji samo u nekoliko gradova. Radi se o važnom delu novije metodologije planiranja, koji podrazumeva skup spojenih i preklopljenih neophodnih informacija o nekom području, vezano za komunalne karakteristike područja, za fizički izgrađenu infrastrukturu i njene karakteristike, za zemljište, morfologiju i geološke karakteristike.
Zato je mnogo propusta, i u državi i na lokalu, doprinelo tragičnom epilogu, kako sa stanovišta urbanističkog i prostornog planiranja, tako i sa stanovišta izgradnje. U Srbiji odavno ne postoji pravo strateško planiranje. Kada bi ga nekim čudom i bilo, nema adekvatne informacione osnove za realizaciju tog planiranja.
Zato, tokom analize nastalih posledica, kada se bude radilo snimanje terena u skladu sa metodologijom koju predviđa i EU i druge organizacije, svi ti elementi koji se prikupe, mogu činiti bitan deo saržaja nekog budućeg GIS-a.
Vesna Cagić Milošević je pomenula i divlju gradnju, koja je znatno uvećala nastalu štetu. Najveći broj tih divlje izgrađenih objekata nalazi se u neposrednoj blizini reka, pošto su isečene šume na obalama, inače prirodni odbrambeni bedemi erozije i bujica.
Govoreći o "kartiranju klizišta", Vesna Cagić Milošević je izjavila da se ne zna kada je to poslednji put urađeno. Da bismo mogli da radimo pravo strateško planiranje mora najpre da postoji informaciona osnova, koja daje sve neophodne podatke kako bi se ovakve situacije sprečile ili se barem ublažile posledice.
Milutin Stefanović, direktor Zavoda za zaštitu od bujica i erozije u Institutu "Jaroslav Černi", rekao je da je još 2004. godine Republička direkcija za vode naručila od Instituta "Jaroslav Černi" i Šumarskog fakulteta u Begradu generalne projekte za uređenje 22 najkritičnija rečna sliva. Nakon šest godina rada, dakle 2010, projekti su bili završeni. Realizacijom naručenih projekata predviđeno je da se od bujica i erozionih procesa zaštiti teritorija Srbije površine 8.750 kvadratnih kilometara. Planom je predviđeno pošumljavanje oko 50.000 hektara, izgradnja 43 retenzije, 100.000 metara pletara i oko 125.000 kubnih metara bujičnih pregrada i objekata za zadržavanje nanosa i bujičnih talasa.
Izgradnja ovog odbrambenog sistema koštala bi 8,5 milijardi dinara (oko 85 miliona evra), dakle neuporedivo manje od ukupne štete zbog majskih poplava.
Milutin Stefanović je skrenuo pažnjiu na činjenicu da je prošle godine budžet za zaštitu od poplava iznosio 2,7 milijardi, a da je u isto vreme od naknade za zahvatanje vode, taksi i sličnih nakanada država Srbija inkasirala 4,2 milijarde dinara. Gde je završila razlika u visini od 1,5 milijardi dinara (oko 15 miliona evra)?
Verovali ili ne, naglašava Milutin Stefanović, Srbija je pre 40 godina bila bolje organizovana za odbranu od bujica nego danas. Tada su takozvane reonske zajednice održavale 14.000 bujica i imale su katastar svih njihovih tokova. Na osnovu ove sistematizacije, planirane su godišnje investicije.
Danas vodoprivreda Srbije raspolaže sofisticiranim informacionim sistemom u koji nije unesen ni jedan jedini bujični tok!?
Za nemar koji vlada u vodoprivrednom sistemu Srbije najočigledniji primer je akumulacija "Paljuvi - Viš", koja je izgrađena na reci Kladnici, kako bi od poplava zaštitio važan ugljenokop "Tamnava - Zapadno polje". Tako bitnim objektima u svetu se upravlja sa najvišeg državnog nivoa. Međutim, u Srbiji tim objektom, od kojeg zavisi energetska sigurnost zemlje, upravlja - ribolovačko društvo. Ribolovci su ovaj važan sistem tokom godina potpuno zapustili. Najtragičnije je to što je ova vrhunska nebriga na kraju doprinela da voda iz akumulacije provali odbrambeni nasip i zajedno s rekom Kolubarom poplavi kop, gde se šteta sada meri stotinama miliona evra.
P.S.
Dan posle emisije, 8. juna 2014, u autorskom tekstu u „Blicu", bivši načelnik Centra za obaveštavanje, gospodin Avram Izrael, dopunio je ovu crnu hroniku vlastodržačke neodgovornosti sledećim činjenicama:
„...Ko nam i zašto sistem civilne zaštite i sve njegove podsisteme konstantno i rapidno urušava?
ŠTA JE IZOSTALO? Kvalitetna i realna procena rizika. Organizovano i sistematsko osmatranje i javljanje osomotrenog (čitaj: plavni talas), efikasno upravljanje zasnovano na operativnim centrima, a zatim odmah (vreme u minutima) organizovan i unapred pripremljen i uvežban odgovor - reakcija posada operativnih centara na datu situaciju. Izostalo je i pravovremeno obaveštavanje pa i uzbunjiivanje - nisu se oglasile sirene. Sve ove zadatke, veoma uspešno i oprobano u mnoštvu nesreća, obavljao je „demontirani" sistem osmatranja i obaveštavanja uspostavljen 70-tih godina prošlog veka. Kome je smetao?
Zašto su sirene u Obrenovcu neispravne, ne samo u njemu već i u gotovo svim gradovima Srbije? Naravno, godinama ih niko ne održava. Srbiji je skupo da ima jednog ili dva majstora da održavaju sirene, ali joj nije skupo da ima desetine hiljada službenih vozila.
Da li nam je bilo koji čelni predstavnik vlasti edukovan i pripreman za svoje obaveze i zadatke u uslovima elementarnih nepogoda? Nekada su svi predsednici opština i izvršnih saveta pohađali seminar odbrambenih priprema u Saveznom centru za obuku kadrova Civilne zaštite. Danas je odgovor - nije. Takva obuka ili institucija u Srbiji ne postoji.
Još niko ne saopšti kako se formirao udarni vodeni talas, šta ga je i gde uzrokovalo i koliko je putovao do Obrenovca.
U magacinima ondašnjim bilo je mnoštvo opreme, pumpi za vodu i mulj, čamaca, uniformi, lopata, krampova, ašova, zaštitnih maski, ćebadi, kreveta, šatora, pribora prve pomoći, agregata, reflektora... Gde je ta naša oprema? Ko i zašto ne vraća u škole edukaciju iz civilne zaštite? Zašto u Srbiji porodice nemaju pripremljen komplet za vanredne situacije? Zašto, zašto? Mnogo pitanja, a odgovora nema. Novi sistem nemamo, a stari je uništen!