Hronika| Istorija| Politika| Porodica| Život

Sećarnik: Jesen slobode

Dr M RSS / 01.06.2014. u 06:53

U ponedeljak, 18. septembra, Rada se probudila  kao i obično, pre izlaska Sunca. Vrtela se po kući neko vreme i onda je, iako Banetu, spavalici, nije bilo vreme za ustajanje, sela na ivicu kreveta i počela da mu pevuši u uvo. Izgleda da su mu stihovi Ustaj Bane, ustaj Bane, moje milovanje...bili prijatniji nego očekivano, ali tek za pola sata, zvonjenje budilnika; na zvonjavu bi se namrštio, sad je samo otvorio oči u kojima je je bilo pitanje.

„Ništa“, rekla je Rada a u glasu joj se osećala pritajena radost.

Banetove oči su se raširile, neprikriveno radosno, kao kod deteta koje je ugledalo dugo obećavanu igračku.  Bio je pravi trenutak da se kaže nešto uzvišeno, za pamćenje, ali je Bane zaobišao patetiku. Samo je, nežno, skoro bojažljivo, pomazio ženu po obrazu. Oni su se, i tako i tako, razumeli bez reči.

Ostatak dana je prošao po obrascu koji se ustalio od Banetovog povratka iz vojne. Prvo su otišli do Zanatske zadruge da se vidi da li ima nekog posla. Bane je, odmah po povratku, zauzeo svoje mesto u Zadruzi, kao da se vratio sa odmora. Šef se, čak, nije ni detaljno raspitivao gde mu je službenik bio prethodna dva meseca,  u medjuvremenu je sam obavljao sve poslove, a nije ih nešto ni bilo. Tako je i ovog ponedeljka Bane prohujao kroz kancelariju, video da je nameštaj na mestu i krenuo, sa Radom, ka Neimaru na kome je sve prštalo od akcije. U korpe su se trpale oskudne namirnice, pakovala se ćebad, po želji, u rolne ili na četvrt. Kišobrani i suncobrani su čekali pored čiviluka u antreu, da ne budu zaboravljeni pre nego što se kuća zabravi a ukućani krenu u bežaniju. Nije tu bilo nikakve panike, samo uobičajena priprema, da se ne sudaraju po kući kad se oglasi sirena za uzbunu. A očekivali su je, svakodnevno, i još im pevali..Kad sirena svira, u srce me dira..još od kad im je neko objasnio da će Nemci da se povlače iz Grčke i da će Saveznici da bombarduju mostove i pruge, da ih u tome ometaju.

„Pa šta, zanovetale su neimarske gospodje, železničke stanice su daleko, mostovi još dalje, što bi nas bombardovali?“

„Zato što su to naši saveznici, dobile su jedak odgovor, za razliku od Nemaca, koji su naši neprijatelji“.

Neimarske gospodje su gledale zbunjeno pa im je objašnjeno:

„Aprila `41. su nas bombardovali Nemci, zverski, zato što su nas mrzeli. Aprila `44. su nas bombardovali Amerikanci  koji nas nisu mrzeli, samo im nismo bili važni. Bombardovali nas da ne vraćaju nazad bombe koje nisu bacili na Nemce u Rumuniji. Tek tako. Šta njih briga kad je nama Uskrs! I još, popnu se na pet kilometara pa sipaju bombe odozgo, kao tepih, a Nemci se rasporede po brdima van grada i gledaju kako Beograd gori. Ispada da  bolje prodješ od nekog ko te mrzi nego od nekog ko te i ne primećuje“.

Neimarske gospodje su i dalje bile nepoverljive prema ovoj sumnjivoj filozofiji sve dok kućni anfan teribl, Pera,  nije izvukao presudni argument:

„Mama, je l` Ti lepše da bežiš od bombi  na Pašino brdo ili da zavlačiš glavu u klozet?“

Gospodja Olga ga je samo ošinula pogledom a svi ostali su prsli u smeh; jedna od glavnih porodičnih anegdota je bila o tome kako je, prilikom bombardovanja 16. aprila, na Uskrs, jedna zapaljiva bomba  prošišala kroz celu kuću, od krova do podruma ali, srećom, nije eksplodirala. Gospa-Olgu su zatekli, malo kasnije, sa glavom nad klozetskom šoljom; posle se pravdala da to nije bilo od straha nego je morala da povraća, ali je priča ostala. Uglavnom, ta slika je prevagnula i Denkove bašte, na drugoj strani Pašinog brda, postale su opšte prinudno izletište za većinu stanovnika Neimara, na prvi zvuk sirene. Od kad se Bane vratio, sirena se oglasila tri puta a ovaj ponedeljak je bio četvrti put kako su srebrnaste tačkice iza kojih se vukao dugi  beli trag sipale smrtonosni teret dok su ih iz Denkovih bašta gledali Beogradjani a sa susednog brda nemački vojnici.

Rada i Bane su se tako šetali izmedju Profesorske kolonije i Neimara još dve nedelje, sve dok jednog dana, početkom oktobra, Rada nije otišla kod komšinice koja je stanovala na drugom spratu a odatle se vratila sa novom vešću.

„Nemci kopaju rovove na sto metara odavde, sad sam videla sa terase gospa-Lele. Mi ćemo da budemo na prvoj liniji fronta. Hajde gore, da vidiš!“

„Šta imam da gledam, ako si Ti videla, i ja sam“, rekao je Bane potpuno mirno. „Mislio sam da će da pobegnu  preko Save i Dunava pa da se tamo organizuju a nas ostave na miru. Valjda hoće da čuvaju most, za povlačenje, i Dunav stanicu, a ovi rovovi znače da i mi moramo da se povlačimo. Ovo je najviša zgrada u kraju, možda nekom padne na pamet da postavi mitraljesko gnezdo na tavan. Vreme za hrabrost je prošlo, sad je vreme za pamet. Svojim glavama smo mogli da se igramo, Tvojim stomakom ne možemo. Pakuj stvari, idemo na Neimar“!

Sledeće dve nedelje prošle su u grozničavom iščekivanju prvih plotuna čuvene ruske artiljerije i zastrašujućeg  pevanja kaćuša, o kojima su se ispredale bajke, i u pričama ko je sve iz Nedićevog okruženja, bližeg i daljeg, pobegao da izbegne svodjenje računa za saradnju sa Nemcima. Istovremeno su počele da kruže i glasine o nekim zagonetnim smrtima ljudi koji nikako nisu mogli da se dovedu u vezu sa Nemcima i Nedićem, uglednih ljudi  koji su se držali po strani, nekih advokata, profesora, jednog generala u dugogodišnjoj penziji, komšiju iz susedne ulice su poznavali i lično; omanji, crnomanjasti čovek, sa brčićima i grguravom kosom zvonio na vrata i, kad je general otvorio, sjurio mu dva metka u grudi, bez reči, okrenuo se i otišao; pričala im, posle sahrane, udovica koja je htela da otvori vrata ali je pokojnik bio brži. Za te dve nedelje čuli su nekoliko takvih priča i sve su bile po istom obrascu pa su rešili, na izričit zahtev tetka-Ruže, da vrata ubuduće otvaraju samo žene.

Nisu bili sigurni kad su čuli prvu pucnjavu. Počelo je kao udaljena, jednolična grmljavina koja se sledećeg dana razlila u gomilu pojedinačnih eksplozija, negde iz pravca Avale. Danima su živeli sa glavom uvučenom medju ramena, ohrabrujući se pravilom da čoveka ne ubija granata koju je čuo. Sledećeg dana granate su se čule tek povremeno, ali bliže, i svi su pogadjali gde je pala. Za poslednje su se složili da su oko Topovskih šupa, ni  500 metara vazdušne linije od kuće. Kasnije se čula samo mitraljeska i puščana paljba, uz prateći zveket tenkovskih gusenica, na početku  ulice, pored parka, pa zatim polako, prema Slaviji. Mogli su da odahnu. Linija fronta je zaobišla Neimar, kao neko slepo crevo, i otišla prema Savi. Nije se znalo kako je bilo na drugoj strani, ka Dunavu i Profesorskoj koloniji i Rada i Bane su se pitali da li će imati gde da se vrate.

Ispalo je da dvospratnica nije ni okrznuta. Bane je to proverio lično, i sam, dvadesetog  popodne, čim se proširio glas da su Nemci kaput, iako je i Rada htela da podje sa njim. Ipak, argument čuvanja Radinog  stanja bio je neoboriv pa je Bane, posle tri frtalja sata odlučnog koračanja, odahnuo kad je video, čim se odmakao stotinak koraka od grobljanske kapije, preko mreže napuštenih plitkih rovova, svoju kućicu, svoju slobodicu netaknutu. Već sledećeg jutra, golupčići su se vratili u gnezdo.

Talas pobedničkog  raspoloženja i olakšanja zbog odlaska Nemaca, skoro sveopšti  u poslednjim danima oktobra, u nekim slojevima gradjanstva počeo je da se povlači tokom novembra, kao što se morski talas povlači sa peščane plaže, ostavljajući za sobom samo bledi vlažni trag. Ponovo se pokazalo da je Radio-Mileva uticajnija od zvaničnog radija a šuškanje od uva do uva jače od šuštanja stranica Politike koja je ponovo počela da izlazi i na prvoj strani donosila sliku novog gospodara u maršalskoj uniformi a na unutrašnjim kako ponosno jaše na belom konju.

„Jeste l` čuli, javio Radio Beograd, Rusi otišli ka Pešti“?, rekao bi neko.

„Čula, a je l` ste Vi čuli da nisu otišli svi, neki ostali i siluju žene a muškima otimaju ručne satove?“, rekla bi  Mileva.

„Javio mi jedan prijatelj, štampaju nove novčanice, na aversu partizan sa mašinkom“, rekao bi neko drugi.

„A je l` vam rek`o da će, kad se budu zamenjivali Nedićevi dinari za ove sa mašinkom, svako ko bude zamenjivao veću sumu da bude uhapšen“?, na to bi Mileva.

I tako se zebnja polako uvlačila u srca stanovnika skromnih gradjanskih kuća na Neimaru i u Profesorskoj koloniji.  Dugi spisak lica koja su streljana kao narodni neprijatelji, objavljen u Politici, zebnju je pretvorio u strah a Radio-Milevu u zvanično glasilo poražene klase.

Rada se tom strahu opirala još neko vreme, sve dok nije, posle dugog vremena, kad se ponovo moglo vozom, otišla u Smederevo. Struk joj je još uvek bio vitak, skoro kao pre, ali je, kad je sela, ruke položila u krilo na način karakterističan za trudnice, u položaj Mona Lize, i Nada je odmah znala da joj je mladja sestra iz kratkotrajnog izleta u četništvo ponela još nešto osim uspomene. Rada je ubrzo obznanila svoje stanje ali je to dovelo do neočekivanog zastoja u razgovoru. Svako zna da trudnicu ne valja prestravljivati strašnim pričama pa su sve tri žene, Kata, Nada i sestra Mica, pokušavale da nadju bezazlene teme ali je svaka, u početku i naizgled bezopasna, na kraju vodila nečijem hapšenju ili smrti. Rada je osetila da svo to obigravanje ima za cilj da je zaštiti od neke mračne istine i srce joj se popelo u podgrlac kad je shvatila da pričaju pola sata a da niko nije pomenuo Dragana. Ona je bila hrabra, mlada žena ali joj je glas drhtao dok je progovarala Šta mi je s bratom?

„Ništa se ne zna“, rekla je Nada.“Poslednje što smo čule je da je negde u Bosni“.

„Pa šta je onda?“, pitala je Rada a Nada je onda, bezuspešno pokušavajući da bude taktična, otvorila srce i počela da priča u svom stilu.

„Znaš tetka-Desu iz Mladenovca“?, započela je, kao da im majka ima sto sestara koje se zovu Desa, udatih za sveštenike, pa je ova jedna baš iz Mladenovca. „ Bile jesenas neke teške borbe oko Mladenovca, četnici i partizani, i četnici mobilišu sve živo, a tetka-Desin jedinac, Steva, znaš Stevu?“, priča Nada sve brže, kao da Rada ne zna brata od tetke,“e, taj Steva, on odbije, kaže da neće da puca na braću, a četnici kažu A tebi su partizani braća? I zakolju ga tu, na kućnom pragu. A možda su i čuli da se pričalo da je siroma` Steva tajno radio za komuniste, pa možda zato...I zamisli, nijedan pop iz okoline nije smeo, od straha, da održi Stevi opelo pa je teča-Mića morao sam da peva na grobu sinu jedincu. Tragedija!

I posle“ nastavila je Nada ne pokušavajući da briše suze, „ četnici se povuku prema Bosni a tu, skoro, kad su nastupali za Beograd, u Mladenovac udju partizani, neki nastave a neki ostanu da uspostavljaju vlast, i prvo što su uradili, ti što su ostali, izvedu iz kuće teča-Miću i streljaju ga, tu, u dvorištu. Zato što je pop, kažu, a popovi su neprijatelji naroda“.

Sve četiri su ćutale, oborenih očiju.  Malo posle, Kata je podigla molećivi pogled ka kandilu, onom koje je upalila pre mnogo godina, ispred ikone Onoga koji je krstio Hrista, da joj čuva sina.

Radi su pred očima igrale slike njene Ruže, Žike, Steve, teča-Miće, i kad je, prateći majčin, svoj suzni pogled uputila krilatom čoveku sa ognjenim mačem u ruci, u tom pogledu nije bilo ni molbe ni prekora, samo praznine.



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kleinemutter kleinemutter 09:04 01.06.2014

aktuelno

Sloboda je aktuelna tema. Nisam znala da će tako biti i u 21 veku.
Dr M Dr M 09:48 01.06.2014

Re: aktuelno

kleinemutter
Sloboda je aktuelna tema. Nisam znala da će tako biti i u 21 veku.


Sloboda nije trajno stanje.

Mora da se osvaja.

Nekada te oslobodioci oslobode i slobode.


mirelarado mirelarado 13:23 01.06.2014

Re: aktuelno

Nekada te oslobodioci oslobode i slobode.


Поготово ако имаш и неких добара, којих те такође ослободе...
Dr M Dr M 15:54 01.06.2014

Re: aktuelno

mirelarado
Nekada te oslobodioci oslobode i slobode.


Поготово ако имаш и неких добара, којих те такође ослободе...


...a često je to bio i ključni razlog..kao što će se videti.


Vojislav Stojković Vojislav Stojković 11:24 01.06.2014

Objavi to konačno DrM..

... ne mogu više ovako na parče.
hajkula1 hajkula1 12:10 01.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

Vojislav Stojković
... ne mogu više ovako na parče.



Čekali smo od 7. maja...


milisav68 milisav68 12:51 01.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

Vojislav Stojković
... ne mogu više ovako na parče.

Da znaš, svaki put obnavljam gradivo.
Dr M Dr M 16:00 01.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

Vojislav Stojković
... ne mogu više ovako na parče.


Vojislave, uvažavam..i ubrzavam!


Dr M Dr M 16:04 01.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

hajkula1
Vojislav Stojković
... ne mogu više ovako na parče.



Čekali smo od 7. maja...




...ali će do 31. juna da bude The end...nadam se.


Dr M Dr M 16:18 01.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

milisav68
Vojislav Stojković
... ne mogu više ovako na parče.

Da znaš, svaki put obnavljam gradivo.


Milisave, zbilja, ja kao da spremam čitalaštvo za maturu.

Ali, evo, obećao sam ubrzavanje i već sam izvukao iz podruma fotografije nekih spomenutih u Sećarniku. Za štampano izdanje.


AlexDunja AlexDunja 17:07 01.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

. Za štampano izdanje.

e, potpisano 001 je moje,
nisam ja džaba šefica kabineta
Dr M Dr M 17:09 01.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

AlexDunja
. Za štampano izdanje.

e, potpisano 001 je moje,
nisam ja džaba šefica kabineta


Zna se!


fantomatsicna fantomatsicna 10:51 02.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

Vojislav Stojković
... ne mogu više ovako na parče.

I ja sam mu govorila!
A ovo bi bio jedan lep film takodje!
Dr M Dr M 11:20 02.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

fantomatsicna
Vojislav Stojković
... ne mogu više ovako na parče.

I ja sam mu govorila!
A ovo bi bio jedan lep film takodje!


Na samom početku Sećarnika, nekako se iskristalisao stav da bi od ovoga mogla da se napravi TV serija. Čak smo i uloge bezecovali!

Ta mi se ideja sve više dopada, samo ne znam koliko bi to moglo da košta. Ako proradi LOTO, eto serije!

za Tebe
razmisljam razmisljam 12:20 02.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

AlexDunja
. Za štampano izdanje.

e, potpisano 001 je moje,
nisam ja džaba šefica kabineta


Мени није важно који ће по реду примерак да буде, али, осим потписа, инсистирам и на посвети. Шта ћу кад сам нескромна.
Dr M Dr M 15:53 02.06.2014

Re: Objavi to konačno DrM..

Мени није важно који ће по реду примерак да буде, али, осим потписа, инсистирам и на посвети


Imaću u vidu! Ko bude hteo da pročita posvetu, ručnopisanu, moraće da traži pomoć apotekara.

Dok posveta ne stigne,
tasadebeli tasadebeli 00:11 02.06.2014

Данас, јуче, прекјуче,...

Синоћ сам на некој од телевизија (не знам на којој јер сам то чуо само онако у пролазу, а мислим да се радило о извештају о учешћу Срба на изборима на Косову и Метохији) чуо реченицу:"Најкраће речено, дошло је до помирења партизана и четника, па сад заједнички сарађују са Немцима..."

Ваљда то тако иде док не дођу опет Руси, шта га знам...



Dr M Dr M 07:06 02.06.2014

Re: Данас, јуче, прекјуче,...

tasadebeli
Синоћ сам на некој од телевизија (не знам на којој јер сам то чуо само онако у пролазу, а мислим да се радило о извештају о учешћу Срба на изборима на Косову и Метохији) чуо реченицу:"Најкраће речено, дошло је до помирења партизана и четника, па сад заједнички сарађују са Немцима..."

Ваљда то тако иде док не дођу опет Руси, шта га знам...





Samo mi pokušavamo da se rešimo starog bumeranga bacanjem.
Pametniji ga zaključaju u podrum.


kukusigameni kukusigameni 09:16 02.06.2014

samo da se zapljunem

Pu spas za sve nas!
Dr M Dr M 09:21 02.06.2014

Re: samo da se zapljunem

kukusigameni
Pu spas za sve nas!


Samo da otpljunem

Nema nam spasa dok radi prasa!


iqiqiq iqiqiq 19:51 04.06.2014

Re: samo da se zapljunem

Dr M
kukusigameni
Pu spas za sve nas!


Samo da otpljunem

Nema nam spasa dok radi prasa!



der der, sinulo sunce i ničim opravdano izazvalo predletnji optimizam...eh slobode u hladu pod drvetom dok svuda puca vidik šuma, dolina i prirode...pridružujem se pritisku na autora da se odštampa knjiga, da uživamo u čitanju natenane (u hladu drveta )
Dr M Dr M 21:48 04.06.2014

Re: samo da se zapljunem

pridružujem se pritisku na autora


Autor se oseća pritisnutim..

Evo , dok ne nadješ hlad..

...samo pazi! Tri livade, nigde `lada nema..
Onaj cvetić, ruža kalemljena.
janeznam janeznam 10:32 02.06.2014

.


u poslednje vreme i moj pogled trazi ikone na zidu i pitam ih da li sam ja luda ili je vecina sveta poludela?!

ali... sto smo vec jednom konstatovali bice bolje...

nekim cudom i bude bolje
Dr M Dr M 11:28 02.06.2014

Re: .

pitam ih da li sam ja luda ili je vecina sveta poludela?!


Lude i pijane Bog čuva, kaže poslovica.

Moram da se propijem, to što sam lud, izgleda, nije dovoljno.

Tvoj
janeznam janeznam 11:31 02.06.2014

Re: .


Lude i pijane Bog čuva, kaže poslovica.


prvi put cujem za ovu ...valjda, poslovicu.

a ko cuva nas od ludih i pijanih?
Dr M Dr M 11:43 02.06.2014

Re: .

a ko cuva nas od ludih i pijanih?


Niko, zato nam i ide kako nam ide..
AlexDunja AlexDunja 21:40 02.06.2014

Re: .

prvi put cujem za ovu ...valjda, poslovicu.

ja znam za: bog čuva decu i pijance.

valjda se odnosi na ono kad padnu, obično se ne povrede ozbiljno....
Dr M Dr M 22:49 02.06.2014

Re: .

AlexDunja
prvi put cujem za ovu ...valjda, poslovicu.

ja znam za: bog čuva decu i pijance.

valjda se odnosi na ono kad padnu, obično se ne povrede ozbiljno....


U mojoj familiji se ta poslovica priznaje kao fakat bar sto godina.

Mora da smo imali popriličan broj primera..
mikele9 mikele9 13:10 03.06.2014

Jal

serija, jal knjiga, mene eto
P.S. Ako bude knjiga, očekujem posvetu
Dr M Dr M 16:11 03.06.2014

Re: Jal

mikele9
serija, jal knjiga, mene eto
P.S. Ako bude knjiga, očekujem posvetu


Posveta, u glavi, već napisana..

Seriju gledamo zajedno, na snimanju..


bocvena bocvena 08:53 06.06.2014

Re: Jal

pa sad kad svi nešto naručuju, hoću i ja moj deo!

organizacija promocija u dijaspori...npr. njujorku. čula sam da tamo ima dosta našIJEH:)
predatortz predatortz 09:23 06.06.2014

Re: Jal

bocvena
pa sad kad svi nešto naručuju, hoću i ja moj deo!

organizacija promocija u dijaspori...npr. njujorku. čula sam da tamo ima dosta našIJEH:)


Naši su u Čikagu. Sedi, jedan!
Dr M Dr M 12:21 06.06.2014

Re: Jal

organizacija promocija u dijaspori.


Svidja mi se ideja!

Ja se priključujem na Havajima.

Aloha!
Dr M Dr M 12:23 06.06.2014

Re: Jal

Naši su u Čikagu


Jeste, serdar Jole..


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana