The greatest triumphs of propaganda have been accomplished, not by doing something, but by refraining from doing. Great is truth, but still greater, from a practical point of view, is silence about truth.
Aldous Huxley
Zamislite da lekar prestane da leči određene ljude, zato što to nije dobro za njegovu karijeru i dobrobit njegove porodice. Da li biste išli tom lekaru?
Zamislite da vatrogasac odbije da gasi požar u zgradi u kojoj su prostorije opozicione partije. Da li biste se osećali bezbednim sa takvim vatrogascima?
Zamislite da učitelj prestane da predaje sve one lekcije koje su ili koje mogu biti kontraverzne roditeljima njegovih učenika. Da li biste poverili vaše dete takvom učitelju?
Zamislite da sudija odbije da sudi po zakonu, samo zato što se sudi čoveku koji je pri vlasti i ima veliku političku moć. Da li biste verovali u takve sudije?
Zamislite da novinar prestane da piše o društveno relevantnim temema, da prestane da pita, da traži odgovore i da kritikuje, da samovoljno pristane da više nema svoje mišljenje, samo zato što je sve to opasno po njegovo zaposlenje, radno mesto, karijeru, platu a samim tim i po goli opstanak njega i njegove porodice.
Da li biste kupovali novine za koje piše takav novinar?
Pa nemojte!
PS
A šta me generalno ovde najviše boli?
To je činjenica da su srpski novinari svoji profesionalni zenit ostvarili u periodu kada je na vlasti bila partija koju su - baš oni - evo 2014. konačno i skoro u potpunosti izbacili iz političkog života Srbije.
Vojislav Koštunica i DSS su bili večita meta i najljući neprijatelj, na njemu su mnogi izgradili svoju karijeru. A kao slučajno, baš su u vreme Koštunice i DSS-a najbolje i najslobodnije živeli i radili.
Danas, kada je neprijatelj daleko veći i opasniji i pogubniji - od vajnih slobodnih srpskih novinara: autocenzura!