Društvo| Filozofija| Istorija| Nostalgija| Politika

Al se nekad dobro jelo

dali76 RSS / 27.05.2014. u 00:20

Koliko ste puta culi, procitali, poverovali pa na kraju sami zakljucili da je nekad bilo bolje nego danas.

Ah, ta dobra stara vremena.  

Kad je smrtnost u saobracajnim nesrecama bila veca i uslovljena razvojem medicine. Kad je  nasilje u porodici bilo tabu tema pa ga shodno tome valjda nije ni bilo. Kad se pusilo  u domovima zdravlja,ali i skolskim ucionama.  Nije bilo otvorenih operacija na srcu,a kupali smo se jednom nedeljno, obicno nedeljom.    

Omiljene Crtace  ,  Strumfove smo cekali po sedam dana. Starijima  je Vecina informativnog programa  bila  servirana sa gotovo nikakvom mogucnoscu  za prosirivanje izbora.

Naslovi zanimljivih knjiga , casopisa ili magazina morali su se traziti po policama gradskih, seoskih, skolskih ili univerzitetskih biblioteka. Ukoliko je neko pak bio slep ili slabovid , njegov izbor je bio stostruko suzen na literaturu prevedenu na brajanovo pismo.

 Posle 32 slike na fotoaparatima nestajalo je filma,a posle ponoci na nekim kanalima I tona I slike.

Dakle, da, nekoliko je dana trajalo cekanje na omiljeni crtani, ali i na to da se izrade slike sa pomenutog filma.

Videorekorderi nisu bili retkost, ali imati kameru sa kojom mozes sam biljeziti  svoje trenutke,  bila je privilegija male manjine.

Premotavanje  kasete  ili vracanje vrpce u istu kad je nicimizazvan sazvace dvoglavi kasetofon, jedinoMoze izgledati simpaticno samo kroz secanje.

Medjutim,koliko god iznosili cinjenica koje pokazuju suprotno,taj termin "dobra stara vremena" ostaje u trendu. Svaka nova generacija ukoliko se vraca u proslost cini to sa dozom nostalgije. Genracija jeste nova, ali  prica  bas i nije.

Tako da se uvek iznova nekim novim klincima prica stara prica  :eh to u moje vreme nije bilo tako. Kako je bilo? Kako god da je bilo,bilo je bolje.

Ljudi se izgleda u proslost vracaju ne bi li osudili   sadasnjost.  Za razliku od sadasnjosti, proslost nema neizvesnosti, mozemo iz nje birati komadice  crtajuci vlastitu, cesto romanticnu sliku. Proslost nas nece demantovati, nece nam   protivreciti, nece nas upozoriti da smo u stvaranju "svog mozaika" zaboravili po koji komadic.

Krivica sadasnjosti ne lezi samo u njenoj neizvesnosti, vec , izmedju ostalog i u cinjenici da je posmatramo iz ugla kad postajemo svesni da nam mladost curi kroz prste. Onda se valjda vracajuci proslosti ustvari vracamo   nasoj mladosti,a to nosi tu dozu nostalgije koja nam malkice muti vid.

Neki dan sam tako cuo svoj glas u ucioni:

/Kad sam ja bio vasih godina.....

I onda muk; Ne u ucioni, vec u glavi.

 Protiv pitanje onog djavola il andjela sto nam zamisljen sedi na ramenu.

/Sta je bilo Dalibore kad si ti bio njihovih godina?

Rat. Bilo struje na neparne dane. Bio sretan kad sam uz svecu igrao tetris. Mislio sam da sam  otvorio vrata odraslih tako sto bih odbijao kolutove dima, imao devojku i sam popio pivo il dva. Mislio sam da  su ucitelji vrsta ljudi koje najlakse mozes prevariti...

Iako je  tokom ove moje unutrasnje dijalektike pocetnu tisinu ucione zaamenio dobro poznat  zamor , samo sam ponovio pocetni deo recenice i ujedno je  zavrsio;   

/Kad sam ja bio vasih godina, bio sam vasih godina; bio sam isti ko vi sad.

I ondaa kazu, istorija, ta uciteljica zivota postala  prostitutka.

Naravno. Nesposobna da govori, da se brani, da  protivreci, istorija je  prepustena nama da je tumacimo,  prevodimo ne bi li objasnili sadasnjost, ili jos cesce zbrisali od iste.

 

http://www.youtube.com/watch?v=UvZBht6YLDc

 



Komentari (87)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 00:35 27.05.2014

Bolje a lošije

nekad bilo bolje nego danas

Eh... paradoksa koliko hoćete ...
- "kvalitet hedonizma" se povećava razvojem nauke, medicine itd, odnosno život za mnoge biva lagodniji (zapravo on se generalno pomerio na bolje),
dok uslovi života na planeti bivaju zakomplikovani... skoro do opasnosti,
što je možda danak baš toj našoj ogromnoj potrošnji, nemaru, nezasitnom zadovoljavanju ...

dali76 dali76 00:40 27.05.2014

Re: Bolje a lošije

Kazu da je prvi put fraza "good old days" zabiljezena ddavne 1725 godine.
Mnogo pre pomenutog potrosackog drustva....
loader loader 00:43 27.05.2014

Re: Bolje a lošije

Čovek odavno teži potrošaštvu (termin je mogao da nastane bilo kada, recimo i u doba Rimske imperije, ili mnogo, mnogo ranije...). Praktično oduvek teži potrošaštvu. Samo se ono razvija u skladu sa mogućnostima, a njih otvara uspon tehnologije, novih saznanja, ... , tako da se ono što ja pominjem kao hedonizam permanentno usavršava. Kvalitetz dnevnog života sve bolji, a globalno sve tanja grana na kojoj sedimo :)

Nego, stvarno čudan taj inverzirani stav: živi se sve kvalitetnije, a uvek se pati za starim dobrim danima, ili vremenima...

Zašto su neka pređašnja vremena navodno bolja? Pa, ne suočavate se realno sa njima, i nemate napor, kakav iziskuje tekuće, "sadašnje" vreme, nego iz tog "dobrog starog" uzimate pokatkad ono što vam se svidi... Stoga to ranije deluje lagodnije.
Npr. to ranije je fina propovetka o guranju u tramvaju, a ovo "sada" je guranje u tramvaju.
dali76 dali76 01:04 27.05.2014

Re: Bolje a lošije

Prirodno je bezati od sadasnjosti, pogotovo ako to podrazumeva neku vrstu odgovornosti za to danas.
Vracati se u proslost gde smo sa kistom i farbom u ruci ustvari njeni gospodari zvuci primamljivo.
Problem je medjutim kad sadasnjost pocnemo gledati kroz optiku proslosti jer onda imamo problem sa realnoscu , problem koga nismo svesni.
hajkula1 hajkula1 22:54 27.05.2014

Re: Bolje a lošije

loader


Npr. to ranije je fina propovetka o guranju u tramvaju, a ovo "sada" je guranje u tramvaju.



Kada rade tramvaji.
Evo, rekonstruisanim Bulevarom umesto tramvaja danas voze autobusi. Pretpostavljaš kakvo je guranje?

G.Cross G.Cross 07:39 27.05.2014

The Power of NOW

Moje iskustvo govori da ljudi protrace mnogo vise vremena bojeci se I brinuci o buducnosti nego glorofikujuci proslost.
A jedino sto Imamo je SADA.
dali76 dali76 20:38 27.05.2014

Re: The Power of NOW

Slozio bih se sa onim “jedino sto imamo jeste sada.
Ljudi cesto glorifikuju proslost kako bi glorifikovali buducnost.
Problem je sto ono sto jeste najvaznije,a to je upravo to “sada”ostaje po strani.

deenky deenky 19:49 28.05.2014

Re: The Power of NOW

Previše analize vodi do paralize. Mislim da ovo dobro opisuje širu masu ljudi u našem društvu
princi princi 07:52 27.05.2014

Kahneman kaze:

I am my remembering self, and the experiencing self, who does my living, is like a stranger to me.

Drugim recima, mi smo ono sto se secamo, a (malo blize) to sto se secamo su ekstremi secanja (orgazmicka iskustva, stafete mladosti, ushicena igranja u kolu, akcijaska radost, odnosno trenuci ocaja, Titova smrt) kao i ono kako se dogadjaj zavrsio. To je sve cega se secamo. Samo trajanje iskustva, i ono izmedju ekstrema (strumfovi, los TV program, losa ponuda robe siroke potrosnje, nestasice praska, par nepar, itd, itd)- to nismo mi.
dali76 dali76 20:50 27.05.2014

Re: Kahneman kaze:

Hm, ima smisla ta teorija o nama sada kao totalnim strancima.
Steta sto nema retroaktivnog glasanja , demos bi opravdao demokratiju



blogovatelj blogovatelj 08:04 27.05.2014

Cekaj samo

Da stignu Andja i Karagaca, pa ce da ti objasne kako je nekad sve bilo savrseno.
dali76 dali76 20:54 27.05.2014

Re: Cekaj samo

Sumnjam da bilo ko veruje da postoji savrseno. Elem, bio sam priznajem sokiran kad sam cuo onoga Dragojevica, rezisera, koji je sa nstalgijom pricao o devedesetim,a dokaz da je tada bilo bolje je cinjenica da je tada radilo 300 bioskopa u Srbiji?!!
Kiza car Kiza car 08:01 28.05.2014

Re: Cekaj samo

Mom drugu je najbolji period bilo leto 93 kada je gajba piva koštala manje od 2 njemačkorepubličke marke
princi princi 08:13 28.05.2014

Re: Cekaj samo

dali76
Sumnjam da bilo ko veruje da postoji savrseno. Elem, bio sam priznajem sokiran kad sam cuo onoga Dragojevica, rezisera, koji je sa nstalgijom pricao o devedesetim,a dokaz da je tada bilo bolje je cinjenica da je tada radilo 300 bioskopa u Srbiji?!!

Ma, covek je mentolcina, ne treba se na to osvrcati.
grmfrm grmfrm 08:33 28.05.2014

Re: Cekaj samo

Da stignu Andja i Karagaca, pa ce da ti objasne kako je nekad sve bilo savrseno.


Mislis pre Tita nije ni bilo istorije a ni posle?
blogovatelj blogovatelj 17:09 28.05.2014

Re: Cekaj samo

Elem, bio sam priznajem sokiran kad sam cuo onoga Dragojevica, rezisera, koji je sa nstalgijom pricao o devedesetim,a dokaz da je tada bilo bolje je cinjenica da je tada radilo 300 bioskopa u Srbiji?!!


I Anđi je dokaz da je Juga zakon to što su je momci muvali na trajektima.
dali76 dali76 23:19 28.05.2014

Re: Cekaj samo

Problem je sto Dragojevic u svojoj gluposti uopste nije usamljen.
princi princi 04:51 29.05.2014

Re: Cekaj samo

I Anđi je dokaz da je Juga zakon to što su je momci muvali na trajektima.

bocvena bocvena 08:13 27.05.2014

lepo sročeno.

ja sam sigurna da moja deca danas žive bolje nego ja u detinjstvu.

i meni je bolje nego kad sam bila mlada.

da je drugačije imala bih utisak da sam nešto žešće pogrešila u rastu i razvoju.
vladaxy vladaxy 08:48 27.05.2014

Re: lepo sročeno.

ja sam sigurna da moja deca danas žive bolje nego ja u detinjstvu.

predatortz predatortz 11:32 27.05.2014

Re: lepo sročeno.


ja sam sigurna da moja deca danas žive bolje nego ja u detinjstvu.


Mene su drugovi komunisti napravili budalom kada sam pisao o deci radničke sirotinje u Tuzli sedamdesetih i osamdesetih.

A sad malo o deci... Skoro sam sa ženom pričao kako činimo pogrešnu stvar. Deca više ne znaju da se raduju, jer dobiju sve što prstom pokažu. Tako je sa našim klincima, ali i većinom njihovih drugara. Mi smo imali malo toga, malo što nije bilo kvalitetnih igračaka, više što su većini naših roditelja bile skupe. Ono malo što smo imali nas je iskreno radovalo, čuvali smo kao svetinju.
Danas se otišlo u drugu krajnost. Po igračkama i slatkišima se gazi, više nikome ne pričinjavaju zadovoljstvo, deci kupujemo tablete i smart telefone. Ne valja nam rabota...
Milan Karagaća Milan Karagaća 12:33 27.05.2014

Re: lepo sročeno.

Ne valja nam rabota...

Kako ono reče Duško Radović “Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa dati.”
predatortz predatortz 12:39 27.05.2014

Re: lepo sročeno.

Milan Karagaća
Ne valja nam rabota...

Kako ono reče Duško Radović “Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa dati.”


Da, i taj trend je rastući. Stoga, nama je vikend rezervisan za 'muška posla' kako naše aktivnosti u kući zovemo. Fudbalica, šetnja kroz šumu gde ih učim osnovnim izviđačkim fazonima i orjentaciji, i priča o svemu...
miloradkakmar miloradkakmar 15:32 27.05.2014

Re: lepo sročeno.

bocvena
ja sam sigurna da moja deca danas žive bolje nego ja u detinjstvu.

i meni je bolje nego kad sam bila mlada.

da je drugačije imala bih utisak da sam nešto žešće pogrešila u rastu i razvoju.

Mojoj deci je bilo bolje i lepše u ono vreme, jer su bili mali , imali su sve... sada su odrasli , svoji, krpe život.... i dalje im je lepo, to rade zato što nema drugog života.
Nisu izgubili sebe.
audrey92 audrey92 15:39 27.05.2014

Re: lepo sročeno.

predatortz
Milan Karagaća
Ne valja nam rabota...

Kako ono reče Duško Radović “Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa dati.”


Da, i taj trend je rastući. Stoga, nama je vikend rezervisan za 'muška posla' kako naše aktivnosti u kući zovemo. Fudbalica, šetnja kroz šumu gde ih učim osnovnim izviđačkim fazonima i orjentaciji, i priča o svemu...


Ako sam dobro pročitala, kad si ti bio mali, bilo je manje igračaka i roditelji nisu odvajali vikende specijalno za tebe, dok sad tvoja deca imaju a) više igračaka, i b) otac odvaja vikende da bi im se posebno posvetio, i iz toga zaključuješ da je ranije bilo bolje. Hahaha, ako ovo ne ilustruje savršeno Dalijevu tezu, onda stvarno ne znam...

predatortz predatortz 15:43 27.05.2014

Re: lepo sročeno.

audrey92
predatortz
Milan Karagaća
Ne valja nam rabota...

Kako ono reče Duško Radović “Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa dati.”


Da, i taj trend je rastući. Stoga, nama je vikend rezervisan za 'muška posla' kako naše aktivnosti u kući zovemo. Fudbalica, šetnja kroz šumu gde ih učim osnovnim izviđačkim fazonima i orjentaciji, i priča o svemu...


Ako sam dobro pročitala, kad si ti bio mali, bilo je manje igračaka i roditelji nisu odvajali vikende specijalno za tebe, dok sad tvoja deca imaju a) više igračaka, i b) otac odvaja vikende da bi im se posebno posvetio, i iz toga zaključuješ da je ranije bilo bolje. Hahaha, ako ovo ne ilustruje savršeno Dalijevu tezu, onda stvarno ne znam...



Nisi dobro pročitala. Ja sam od onih koji tvrde da su priče o 'starim dobrim vremenima' budalaštine. Samo sam rekao da se otišlo u drugu krajnost, da danas sve dajemo deci, da im je mnogo toga dostupno... Zbog takvog našeg ponašana, oni život počinju da uzimaju zdravo za gotovo. Na to se odnosilo ono moje ' ne valja nam rabota'.
dali76 dali76 21:02 27.05.2014

Re: lepo sročeno.

Hvala Bocvena)
Drago mi je kad ljudi napisu da zive bolje nego kad su bili mladi, to samo govori da su jos uvek mladi))

dali76 dali76 21:21 27.05.2014

Re: lepo sročeno.

Slazem se Predators da Ne treba odbacivati sve sto je staro samo zato sto je staro.
Mnogi ljudi misle da se nekih stvari ne treba odricati, vec ih konzervirati u vremenu; uostalom to jeste znacenje Iimenice “konzervativac”.
Da, biti umeren u svemu jeste vrlina, ali ne mislim da bilo koje iskustvo iz proslosti treba da bude mera za umerenost danas.
Sa druge strane,svi smo makar jednom culi argument: ja nisam imao gotovo nista, hocu moja deca da imaju sve.

hajkula1 hajkula1 23:01 27.05.2014

Re: lepo sročeno.

predatortz

ja sam sigurna da moja deca danas žive bolje nego ja u detinjstvu.


Mene su drugovi komunisti napravili budalom kada sam pisao o deci radničke sirotinje u Tuzli sedamdesetih i osamdesetih.

A sad malo o deci... Skoro sam sa ženom pričao kako činimo pogrešnu stvar. Deca više ne znaju da se raduju, jer dobiju sve što prstom pokažu. Tako je sa našim klincima, ali i većinom njihovih drugara. Mi smo imali malo toga, malo što nije bilo kvalitetnih igračaka, više što su većini naših roditelja bile skupe. Ono malo što smo imali nas je iskreno radovalo, čuvali smo kao svetinju.
Danas se otišlo u drugu krajnost. Po igračkama i slatkišima se gazi, više nikome ne pričinjavaju zadovoljstvo, deci kupujemo tablete i smart telefone. Ne valja nam rabota...


Danas ima dece koja imaju još manje. Ima dece koja gladuju. U Srbiji. Ne samo kada se dese elementarne nepogode, prirodne katastrofe.

dali76 dali76 06:20 28.05.2014

Re: lepo sročeno.

Znam da nije nikakva uteha, ali gladna deca su nazalost realnost svake sadasnjice.
Imao sam prilike upoznati ljude, moju genraciju,koji su odrastali u istoj zemlji kao i ja , ali u stostruko gorim zivotnim uslovima;
Rasvjeta u vidu jedne obicne sijalice, radiotranzistor i stari tv.
pod od zemlje, nema kupatila…
pjesacenje po sumskim putevima do skole.
Ja nisam imao pojma niti znao da su ljudi tako odrastali , toga izgleda nije bilo na JRT.
Danas ima mnogo siroasne dece koja zive u SAD; sstoga me malo bune amerikan slebritiz kad odlaze po svetu trazeci decu koju ce da usvoje, ali odlazimo u drugu temu...
deset_slukom deset_slukom 09:25 28.05.2014

Re: lepo sročeno.

dali76

Rasvjeta u vidu jedne obicne sijalice, radiotranzistor i stari tv.
pod od zemlje, nema kupatila…
pjesacenje po sumskim putevima do skole.


Kao deca, sve školske raspuste smo provodili kod tetke. Njena kuća je bila najstarija u selu i malo izmaknuta. Bila je od naboja, sa zemljanim podovima i zemljanim pećima. Nije bilo ni te jedne sijalice, nego petrolejka.

Ti raspusti su mi ostali u najlepšem sećanju. Nije sve u materijalnom.

Doduše, stariji na to gledaju drugačijim očima, pa se tetka, ubrzo, preselila u bolju kuću.

Što se tehnologije tiče, uzmimo samo muziku. Kasete jesu inferiorni medijum, mad se uz kvalitetan dek nisu dešavali karamboli. Glavne su bile ploče a svedoci smo njihovom povratku na velika vrata.

No, fakat je da tehnologija napreduje. Po tom kriterijumu, sve sledeće generacije su "osuđene" na mnogo bolji život nego prethodne.

Meni se čini, ipak, da je "softver" mnogo važniji nego mašine. Možda nije obično (samo)zavaravanje, mi, iz beat generacije, imamo privilegiju da smo odrastali u jednom neponovljivom muzičkom ambijentu, koji je potrajao još dosta godina. Mnogo je još dobre muzike nastajalo, mnogo novih pravaca, računajući tu i šund. Ipak, šund se dodatno oporezivao i bio je potiskivan. A vidi ovo danas...
audrey92 audrey92 11:50 28.05.2014

Re: lepo sročeno.

predatortz
audrey92
predatortz
Milan Karagaća
Ne valja nam rabota...

Kako ono reče Duško Radović “Ima velike sirotinje među našom decom, kojoj, sem para, roditelji nisu mogli ništa dati.”


Da, i taj trend je rastući. Stoga, nama je vikend rezervisan za 'muška posla' kako naše aktivnosti u kući zovemo. Fudbalica, šetnja kroz šumu gde ih učim osnovnim izviđačkim fazonima i orjentaciji, i priča o svemu...


Ako sam dobro pročitala, kad si ti bio mali, bilo je manje igračaka i roditelji nisu odvajali vikende specijalno za tebe, dok sad tvoja deca imaju a) više igračaka, i b) otac odvaja vikende da bi im se posebno posvetio, i iz toga zaključuješ da je ranije bilo bolje. Hahaha, ako ovo ne ilustruje savršeno Dalijevu tezu, onda stvarno ne znam...



Nisi dobro pročitala. Ja sam od onih koji tvrde da su priče o 'starim dobrim vremenima' budalaštine. Samo sam rekao da se otišlo u drugu krajnost, da danas sve dajemo deci, da im je mnogo toga dostupno... Zbog takvog našeg ponašana, oni život počinju da uzimaju zdravo za gotovo. Na to se odnosilo ono moje ' ne valja nam rabota'.


Naravno, malo sam se šalila (tako se namestilo), i slažem se sa tobom u načelu. Ako smem još malo da cepidlačim, izgleda da je i tebi i tvojoj deci podjednako dobro: i ti i ona imaju neke stvari (materijalne), a druge pak nemaju, samo što je količina tih stvari drugačija. Sigurno će i tvoja deca jednom govoriti nešto u stilu "eh, mi smo imali samo jedan smartfon i to tek sa x godina, a moja deca imaju u obdaništu po dva i ne umeju da ih cene". Ne ceni se nikad ono što se automatski ima, nego ono što je teško dostupno. Inače su i tvoji roditelji za tebe malog mogli isto da govore: eh, ne ceni drvene bojice koje dobija svakog septembra nove, a da smo mi to imali..., a njihovi roditelji njima: eh, ne ceni što su mu sva braća i sestre preživeli a i otac i majka su živi, eto, razmažene generacije...
Sve je relativno i standard raste sa tehnologijom i sve više (materijalnih) stvari je samorazumljivo, a čovekova priroda je takva da ga uvek zanimaju one nedostupne stvari. Osim ako nastupi glad, siromaštvo i rat, čega isto još uvek ima svuda, pa i u našim krajevima, onda više relativnost ne važi.
hajkula1 hajkula1 23:11 29.05.2014

Re: lepo sročeno.

audrey92


Sve je relativno i standard raste sa tehnologijom i sve više (materijalnih) stvari je samorazumljivo, a čovekova priroda je takva da ga uvek zanimaju one nedostupne stvari. Osim ako nastupi glad, siromaštvo i rat, čega isto još uvek ima svuda, pa i u našim krajevima, onda više relativnost ne važi.



Ljudi koji preturaju po kontejnerima, pojavili su se u vreme detinjstva moje dece, 90-tih a sada ih ima sve više.

U vreme mog detinjstva ih nije bilo.
Colin_bgd Colin_bgd 08:15 27.05.2014

Danas je sutra vec juce...

Proslost izgleda "bolja" samo zato jer danasnja sadasnjost (a tadasnja buducnost) nije ispunila ona ocekivanja koja smo imali u toj proslosti. A to, da nam se ocekivanja ne ispune, se uvek desi, pa nam stoga svaka proslost izgleda bolje od sadasnjosti... Mozak uvek lakse racionalizuje cinjenice (i.e. proslost), nego maglu (i.e. buducnost), a sadasnjost je ionako suvise kratkotrajna da bi zaista i postojala kao misaono relevantna...
dali76 dali76 21:24 27.05.2014

Re: Danas je sutra vec juce...

Kako nas naterati da ostanemo duze u toj sadasnjosti?
zharko zharko 21:36 27.05.2014

Re: Danas je sutra vec juce...

MOĆ SADAŠNJEG TRENUTKA, Autor: Eckhart Tolle
[url=http://www.carstvolokvanja.com/knjige/moc%20sadasnjeg%20trenutka.pdf][/url]

jkt2010 jkt2010 03:13 28.05.2014

Re: Danas je sutra vec juce...

dali76
Kako nas naterati da ostanemo duze u toj sadasnjosti?

Vipassana
dali76 dali76 04:54 28.05.2014

Re: Danas je sutra vec juce...

Zarko hvala na preporuci za knjigu.
Da, JKT ova metoda izgleda kao dobro resenje, maltene kao ostvarivanje slobode , ali odavno smo saznali da ljudi vole da beze iz slobode (Erick From)
dali76 dali76 04:54 28.05.2014

Re: Danas je sutra vec juce...

Zarko hvala na preporuci za knjigu.
Da, JKT ova metoda izgleda kao dobro resenje, maltene kao ostvarivanje slobode , ali odavno smo saznali da ljudi vole da beze iz slobode (Erick From)
milojep milojep 08:49 27.05.2014

Ooo mladosti

Bilo bi interesantno videti neku anketu po ovoj temi a iz drugih država. Recimo da li bi Nemci iz bivšeg DDR-a tvrdili slično? Ili Rusi?
Ili da li su Amerima pedesete i početak rokenrola bili u mnogo boljem sećanju od kasnijih šezdesetih,Vijetnama i ostalih gluposti.
Masa sveta kod nas koja pamti Titovu Jugoslaviju, kada kaže da se pre bolje živelo misli na bezbrižnost gde se uopšte nije mislilo na egzistenciju.A sa druge strane išlo se u Trst za jedan par farmerki.
Bilo kako bilo, mislim da imam dovoljan broj godina kako bih mogao reći da je cela priča u mladosti odnosno godinama koje pamtimo.
Svako ko je realan ovo mora apostrofirati pre bilo kakve analize.
milisav68 milisav68 10:17 27.05.2014

Re: Ooo mladosti

milojep

Bilo kako bilo, mislim da imam dovoljan broj godina kako bih mogao reći da je cela priča u mladosti odnosno godinama koje pamtimo.



barese barese 10:27 27.05.2014

Re: Ooo mladosti

Bilo bi interesantno videti neku anketu po ovoj temi a iz drugih država. Recimo da li bi Nemci iz bivšeg DDR-a tvrdili slično? Ili Rusi?


End of Communism Cheered but Now with More Reservations

Zanimljivi rezultati:












Ceska i Poljska su ocekivane, mada me Madjarska iznenadjuje...


Cak je zanimljivija Kina, ogromne su promene u samo nekoliko godina.





Mislim, nisu ni svi u celom svetu samo u "zal za mladost" fazonu. Cuven je vec ovaj grafik produktivnosti i zarade prosecne porodice u SAD:

libkonz libkonz 10:51 27.05.2014

Re: Ooo mladosti

barese

da, baš zanimljivo.
Pogledaš ovo "zadovoljni životom" i uporediš sa ostalim istraživanjima i dobiješ upravo ono o čemu Dali priča.
milojep milojep 10:52 27.05.2014

Re: Ooo mladosti

milisav68


barese barese 11:21 27.05.2014

Re: Ooo mladosti

Pogledaš ovo "zadovoljni životom" i uporediš sa ostalim istraživanjima i dobiješ upravo ono o čemu Dali priča.


Tu bas ima i odgovor na Milojevo pitanje o DDR-u.
Kao da postoji histerezis rasta zadovoljstva zivotom zbog zala za mladoscu, ali ipak postoji veliki rast kad je dovoljno veliki razvoj drustva...




A opet, odredjenim populacijama je i objektivno gore nego pre 30 godina, recimo najsiromasnijima u SAD, ne moraju da zale za mladoscu...


Volela bih da vidim slicna istrazivanja kod nas, kako medju najsiromasnijima ili na jugu Srbije, tako i medju top10 u Beogradu...
zovitemegrunf zovitemegrunf 13:35 27.05.2014

Re: Ooo mladosti

dali76 dali76 21:33 27.05.2014

Re: Ooo mladosti

Hvala Barese za anketu.
Hm, mislim da sam svojevremeno procitao istrazivanje koje se bavilo bivsom SFRJ.
Generalno, ljudima je bilo bolje u proslosti, ali se tamo, u tu svetliju proslost, malo ko zeli vratiti.
Zal za mladoscu je samo jedan od razloga za “dobra stara vremena”dok su neki blogeri dopunili listu faktora.
chitach chitach 10:20 27.05.2014

klinci



hladan znoj me oblije kada pomislim na mogucnost da mi sin radi sa recimo 10 -11 godina ono sto sam ja u tim godinama radio .
- npr. kradja iskoriscenih sprica sa iglama iz kontejnera u obliznjem domu zdravlja , mali fishek od papira i malo plastelina , bakarna cijev od nekih 40 cm i smrtonosno oruzje je bilo gotovo .
- nas trojica se ne znam ni ja sta utripovalo i sa dvogledom se kao prisunjalo vojnom institutu u podnozju obliznjeg brda ( mnooogo kasnije sam saznao sta se tu prozvodilo i kome isporucivalo ) samo zato jer je prilazak istom bio zabranjen . naravno straza nas pohvata i pretrese , nije bilo zvanicnog privodjenja , samo bukvica na licu mjesta . vidjeli su da smo klinci iz " komsiluka " a i dvogled je bio " Tento " ruske proizvodnje , kupio stari na moru od nekog Ceha za 20 DM ...
- paljenje gradskog autobusa kada komsija/misko dodje na podnevnu pauzu i " prilegne malo sa suprugom " znajuci da nece moci brzo da istrci napolje i reaguje ... itd., itd ...
myredneckself myredneckself 11:23 27.05.2014

Re: klinci

Živimo u vremenu propadanja. Mladi više ne poštuju svoje roditelje. Oni su grubi i nestrpljivi. Stalno su u gostionicama, i nemaju samokontrolu. (Stari egipatski grobni natpis)

dali
Al se nekad dobro jelo


Dali, ostaću kod naslova i hrane u tvom postu, jer Đole tako lepo oslikava kulinarski noble savage stereotip, i budi nostalgiju za tim vremenom bez gotovih, smrznutih gomboca sa šljivama, na primer.

Od paprikaša (i mešenja rezanaca za njega, naravno) do kitnikeza, moja kuhinja je ogrezla u svom tom kulinarskom vojvodinian style-u, kao kod svake poslednje Mohikanke.
Dobro, dobro, primenjujem i novine, ali se držim osnova.

A ti sve znaš o čemu pričam.
Dok si bio ovde, geografski, a samim tim i kulinarski, smo bili sasvim blizu.
dali76 dali76 04:59 28.05.2014

Re: klinci

Jesu li tvoji roditelji znali za bar polovinu tvojih dogodovstina blogokolega?
Verovatno ne. Ti si predpostavljam iste srece sa svojim klincem)

dali76 dali76 05:32 28.05.2014

Re: klinci

I te kako znamo cemu pises MRNS, pa se sto se tih stvari tice drzim onoga sto sam vec napisao Predu: neke stvari treba cuvati od zuba vremena.
Elem, ziveci ne samo na drugom kontinentu, vec u drugacijoj klimatskoj zoni i sam sam prihvatio malo drugaciju ishranu.
Bilo bi neozbiljno ziveti blizu zaliva u sutropskoj klimi, a nastaviti recimo sa istom kolicinom dimljenih specijaliteta iz Slavonije.
Kazu da su prvi doseljenici iz Engleske iako je americka klima bila mnogo toplija od ostvrske, nastavili da nose istu kolicinu odece,a jos gore da se kupaju onoliko cesto,, bolje reci retko, koliko su to radili u Engleskoj.
Onda ne cudi da je Indijancima jedan od prvi utisaka o belcima bio uzasan smrad!!!

Sem sto sam povecao udeo morskih plodova, isto tako sam otvorio poglede ka drugim kuhinjama.
Bilo bi , po meni, greh ziveti u gradu u kome se govori 60 razlicitih jezika, ima isto tooliko razlicitih kuhinja, da covek ne proba nesto novo, hm, mislim novo za mene.
Iako smo bili skepticni, Mashha i ja smo se odusevili kad smo na jednoj pakistanskoj svadbi, izmedju ostalog, probali pudding od pirinca. Izvrsno!!!
Dakle, staro, oprobano, cuvati,ali menjati I prihvacati novine takodje )
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:49 28.05.2014

Re: klinci

Mashha i ja smo se odusevili kad smo na jednoj pakistanskoj svadbi, izmedju ostalog, probali pudding od pirinca. Izvrsno!!!

Bre, vi Austrougarci i vaše princes-krofne, pa puding od pirinča, pod imenom sutlijaš, se može naći u redovnoj ponudi u većini poslastičarnica u Makedoniji, a verujem i u delovima Srbije i Bosne. Ide odlično uz cimet (u stvari, ja i ne vidim neku drugu upotrebu za cimet). Kad idem u novu poslastičarnicu (novu za mene) uvek prvo probam sutlijaš. Ako ne umeju to da naprave kako treba (to je ipak samo zašećereni kuvani pirinač s malo mleka) onda ne umeju ni išta drugo, pa dalje i ne probam.
audrey92 audrey92 18:46 28.05.2014

Re: klinci

marco_de.manccini
Mashha i ja smo se odusevili kad smo na jednoj pakistanskoj svadbi, izmedju ostalog, probali pudding od pirinca. Izvrsno!!!

Bre, vi Austrougarci i vaše princes-krofne, pa puding od pirinča, pod imenom sutlijaš, se može naći u redovnoj ponudi u većini poslastičarnica u Makedoniji, a verujem i u delovima Srbije i Bosne. Ide odlično uz cimet (u stvari, ja i ne vidim neku drugu upotrebu za cimet). Kad idem u novu poslastičarnicu (novu za mene) uvek prvo probam sutlijaš. Ako ne umeju to da naprave kako treba (to je ipak samo zašećereni kuvani pirinač s malo mleka) onda ne umeju ni išta drugo, pa dalje i ne probam.


Kod nas Autrougaraca se cimet koristi kao obavezan začin za sve slatkiše od jabuka (lenje pita i sl., nemačka škola) i kao začin u kuvanom vinu, dok se pirinač zaista ne koristi puno. Ja sam tek kasno otkrila sutlijaš, obožavam ga. Inače, kod Austrougaraca se za slatke pite mnogo koristi mlad sir, tzv. švapski sir. To je takođe fantastično.
marco_de.manccini marco_de.manccini 19:12 28.05.2014

Re: klinci

Ма знам да стављате цимет у свашта, али то не значи да му је тамо место.

Мислим, пиринач у ручку, а сир у десерту? Ц-ц-ц, па управо треба обрнуто.
dali76 dali76 23:15 28.05.2014

Re: klinci

A jok, gresis komsija. Nije sutlijas ni prineti tom pudingu od pirinca.
Naravno, sutlijas nam je oboma pao na pamet, pa umalo da preskocimo pudding))
A sto se tice austrougara, pa mi i sir secerimo))
Moj najveci kulturni sok, ne po dolasku u SAD, vec u Srbiju je bila kolicina soli u siru.
Znam da je baka drzala sir u vodi, ne bi li bar malko voda izvukla sol, al dzabe.
Strudla i od takvog sira nije se mogla jesti))
marco_de.manccini marco_de.manccini 23:37 28.05.2014

Re: klinci

Sad ćemo se posvađati, pa so se stavlja i u tu vodu u kojoj se čuva sir, a ta se voda zove presolac - pogodi zašto.
dali76 dali76 23:56 28.05.2014

Re: klinci

Nismo mi sir stavljali u vodu da se ne bi kvario, vec da bi izvukli nesto od te soli “if possible”.
Razumem da se sol koristila kako bi sir sto duze ostao “upotrebljiv”.
Ali ja takav sir jednostavno nisam mogao jesti jer nisam na takvo sto navikao.
Kao sto uostalom Mashha nije bila “odusevljena” secerom preko mladog sira dok smo bili u Slavoniji.
marco_de.manccini marco_de.manccini 00:35 29.05.2014

Re: klinci

Dobro, dobro, priznajem, pogodite i vi Austrougarci ponešto, ja kad sam probao hleb namazan pavlakom i odozgo pokriveno slatkom od borovnica samo sam to jeo sledećih šest meseci.
maksa83 maksa83 01:48 29.05.2014

Re: klinci

Kod nas Autrougaraca se cimet koristi kao obavezan začin za sve slatkiše od jabuka

Luk je začin koji se stavlja u sva jela osim u neke - vrlo retke - torte.
Obren Markov Obren Markov 10:38 27.05.2014

Bilo smo...

mlađi.
martin_krpan martin_krpan 10:55 27.05.2014

Emocije

Ako u vašem životu dominira strah vi ste onda zabrinuti za sadašnjost a budućnost koju očekujete je još opasnija. S druge strane, nada je izraz povjerenja. Takav stav se zasniva na uvjerenju da je bolje danas nego juče a da će sutra biti još bolje nego danas. Poniženje je uništeno povjerenje onih koji su izgubili svaku nadu u budućnost.

Dominik Mojsi, Geopolitika emocija

Srbija danas. Strah definitivno dominira. To se vidi na mnogim stvarima, npr. prikupljanje stvari, može se reći smeća. Takođe ogroman broj jadnih ljudi koji su izgubili svaku nadu u budućnost - kladioničari, neuredni ljudi loših zuba obučeni pretežno u trenerke. Postoji i nada, postoji i paradoks-nada a to je da se vrate stara vremena. To je valjda normalno-stari ljudi, postkomunizam. Pored toga svega imam utisak da ima dosta (mladih) ljudi koji imaju pozitivnu životnu dinamiku, imaju hobije, nešto rade, za nešto se bore.. povučeni ljudi, ćute... Takvi ljudi se ne vide od galamdžija i muljatora... BRATEEEEE,SEKICEE, TI JA KAEM JEDNU STVAR...koje kakvih mudraca-taksista, isl.
dali76 dali76 05:42 28.05.2014

Re: Emocije

Kad bi smo mogli Martine resiti problem straha, resili bi smo pitanje svih ratova,ali ..avaj…
Naravno, Malo sta je apsolutno /dobra stara vremena nisu apriori losa fatamorgana,nekad su dobar izvor motivacije za bolje sutra, pod uslovom da se ne odmaknemo suvise daleko od stvarnosti , onda ulazimo u mitologiju,a to znamo kud vodi.
martin_krpan martin_krpan 07:51 29.05.2014

Re: Emocije

Kad bi smo mogli Martine resiti problem straha, resili bi smo pitanje svih ratova,


Naravno. Ima nešto interesantno vezano za strah. Ja mislim da je u Americi strah pokretač dok je u Srbiji kočničar. Npr. Mikloš Biro je u njegovoj knjizi Psihologija postkomunizma (1994) radio kvantitativna istraživanja sa vojnicima na linijama i postavljao im etnička/nacionalna/religiska/rasna pitanja vezana za protivnike na ratištu. Rezultat je barem meni bio nevjerovatan: dokazao je hipotezu da nepostoji mržnja između zaraćenih strana. Čak je ta mržnja za vrijeme rata bila puno manja od prosječne mržnje u demokratskim zemljama, npr. Engleskoj, gdje 10-12% populacije otvoreno mrzi nekoga ili nešto. Strah i manjak individualne odgovornosti su se na kraju pokazale kao kobne.

U Americi (ti to znaš bolje naravno) mi se čini da je strah glavni pokretač socioekonomskog sistema. Ekstremna konzumacija (rekao bih da je to glavna strateška snaga Amerike-kakav NATO kakvi bakrači) se zasniva na patološkom strahu. Industrija safety, security, pogotovo nakon 09/11, se bukvalno usijala, gledanost medijskih kompanija ekstremno skače u krizama, itd. Ima knjiga koja govori o tome.

Sve u svemu, strah od budućnosti je strah od modernizma. Komunisti u svojoj komuno(yugo)nostalgiji pokazuju da su bili fake modernisti koji su samo zloupotrijebili "srpski" kolektivizam da bi imali apsolutnu moć. Za "ljubav" prema budućnosti potreban je mladalački, avanturistički duh, koji u Srbiji postaje sve rijeđi. Treba pod hitno u osnovne škole uvesti predmet "futurizam".

Pozdrav Dali i svako dobro
audrey92 audrey92 11:05 27.05.2014

mladost

Kakav divan tekst, Dali. Delim tvoje mišljenje sasvim.
U kognitivnoj psihologiji je pronađeno da se tokom života menja intenzitet percepcije, doživljavanja, od jakog u detinjstvu ka slabijem. Zato su iskustva i doživljaji iz detinjstva i mladosti tako jaki i puni boja, a oni kasnije sve bleđi.

Pa kad samo gledam moje studente, s kojima čekam u redu u menzi, kako čekajući uzbuđeno nešto razgovaraju i uopšte super provode, dok ja cupkam i gledam na sat, paralelno misleći da li ću imati vremena da posle posla kupim hleb a da stignem da pokupim dete na vreme... Mi smo u istoj objektivnoj situaciji, samo je njima super a meni loše. Eto kako to funckioniše.

Ili moja 5-godišnja ćerka i njeno opažanje svake sitnice na putu do obdaništa, koji ja apsloviram nesvesno, misleći na dnevne obaveze. vidi, mama, kakav puž, pa 5 m dalje neki cvet, pa neki zvuk iz daljine... ona nema osećaj žurbe, ona se predaje svakom utisku potpuno. Naravno da je njoj bolje, u istoj objektivnoj situaciji.

Moja očekivanja za budućnost su da će mi život postati još siviji i da ću na kraju biti obična džangrizava baba kojoj ništa savremeno ne valja, a ranije je sve bilo bolje...
Hansel Hansel 17:56 27.05.2014

Re: mladost

Mislim da na ovom blogu postoje dva, a možda i tri toka koji negde treba da se pronađu.

Prvi je percepcija sopstvenog života (recimo -- longitudinalni obuhvat).

Drugi su percepcije ljudi istih starosnih grupa u različitim vremenima (recimo da je to transverzalni obuhvat).

Pa onda ove percepcije, ali u različitim zemljama, pa u globalu...

Nedavno je neki sociolog pričao o niskom natalitetu pa je rekao da je natalitet, ionako nizak u zemljama zapadne Evrope, pao u vreme SEKE, toliko nisko skoro koliko tokom Drugog svetskog rata. I dao jedno dobro objašnjenje (koje vredi za emancipovanija društva -- ovo je moj dodatak): deca se rađaju onda kada potencijalni roditelji prepoznaju rastući trend u društvu, onda kada postoji osećaj izvesnosti bolje budućnosti. Stavite u ovaj upitnik Srbiju (možete i da zanemarite natalitet), pa procenite da li je ljudima realno bolje danas ili pre 40 godina. Jedan komšija iz mog rodnog grada kaže da su njega roditelji mogli i dvaput godišnje da vode na more, a on svoju decu ne može da odvede nijedanput.

A pre neki dan je i neko (nisam zapamtio ko, i to sam čitao na preskok, to su ta nova vremena, sa internetom i kojekakvim još izmišljotinama) na blogu napisao koja je cena napretka Kine i drugih nekih zemalja, na primer. Nije baš sve u BDP-u.

Odavno sam hteo da pišem jedan blog o osmesima koji su nestali, ali sam se ustručavao zbog zamke "starih dobrih vremena". Naime, našao sam neke stare fotografije moje majke s njenim rođakama iz sela i ono što mi je odmah palo u oči su osmesi na licima tih devojaka. Osmesi kakve danas ne viđam. A one su bile siromašne, nisu imale tekuću vodu u kućama, mnogo su i teško radile, nisu maltene znale šta je slatkiš, a nekada im je i osnovna hrana nedostajala (pričala mi je majka da su kao deca, gladna, jeli i mlado bukovo lišće). I pomišljam tada da je čovek čudno biće, "ptica koja nikad nije zadovoljna", ali da ne širimo sada...

A što se tiče naših detinjstava i današnjice, odgovorno tvrdim da je Eurokrem bio neuporedivo kvalitetniji i da se ne radi o mom starenju i otupljivanju ukusa, jer sam lovio neke serije koje su bile bolje i ličile "na ono staro". Da, i imali smo Kinder ladu! A, vala, imali smo i šta da radimo između epizoda, dal' Štrumpfova, Mikijeve radionice, Tarzana, Sport Bilija, Skubi Dubija...
bocvena bocvena 18:55 27.05.2014

Re: mladost

samo lična perspektiva. sve ostalo su izgovori.

http://www.humansofnewyork.com/

"People confuse the source of their happiness. They become temporarily happy when they get a new car, or a new house, or a new marriage. And they think that they are suddenly happy because of this new thing in their life. In reality, they are happy because for a brief moment, they are without desire. But then soon another desire comes along. And the search continues."
Hansel Hansel 19:48 27.05.2014

Re: mladost

Mudro kaže... Ali, pazi, one devojke sa slike nisu imale, želele su da im bude bolje, a ipak su imale tu neku (po meni) posebnu vedrinu. Mislim, posebnu... koliko danas uopšte ima vedrine? ... A, opet, moja majka nije pamtila detinjstvo kao lepo, pamtila ga je kao teško i uvek joj je bilo čudno kada neko kaže da mu je detinjstvo najlepši period u životu... Opet dolazimo do -- trenda i smera trenda.

Pada mi na pamet da u ličnoj perspektivi sreću kvari ona svest: "E, da su mi one godine i ova pamet!"

A baš malopre (što ti je sinhronicitet) ispod ovog klipa* (reklama za pomenutu Kinder ladu za kojom mnogi neutešno patimo ) neko je ostavio ovakav komentar:

UBI ME NOSTALGIJA PRVI PUT U ZIVOTU!!!!!!!!
dali76 dali76 05:46 28.05.2014

Re: mladost

Hvala Odri za komentar koji daje jos jedan ugao objasnjenja zasto see sa nsostalgijom vracamo u proslost.
Tvoji primeri su zaista odlicni.
Maltene paralelni svetovi.
dali76 dali76 05:59 28.05.2014

Re: mladost

Hanseltotalno razumem tvoj stav, ali da li je bilo ljudi koji su u to vreme kad je tvoja majka bila djevojcica govorili da vise ne vidjaju osmjehe ko ranije?
Svet se menja. Informacije, malo je reci, su mnogo dostupnije, pa naravno i oceckivanja lete u nebo , sto ne mora biti apriori lose.
Elem, kad sam pronasao eurocrem u Teksasu mojoj sreci nije bilo kraja.
Medjutim,nije ko sto je bio. Samo ko? Eurocrem ili ja? )
Nutela rules
Javljam se jos, sutra, posle skole.

bocvena bocvena 09:38 28.05.2014

Re: mladost

da ozvučim malo - buzzcocks još 1979.! (ja sam tada imala 10 godina:)



Hansel Hansel 09:43 28.05.2014

Re: mladost

Hanseltotalno razumem tvoj stav, ali da li je bilo ljudi koji su u to vreme kad je tvoja majka bila djevojcica govorili da vise ne vidjaju osmjehe ko ranije?

Ne znam. Pre njih (tamo) nije ni bilo fotografija da bi mogli da upoređuju!

U vezi sa ovim, tamo se slično živelo i tokom sto godina, možda i više. (Ovog puta javno i nepobitno obećavam da ću početi s feljtonskim objavljivanjem delova knjige "Srbija pre sto godina", a to će sada biti "pre 170-180 godina" -- vrlo zanimljivo štivo.) Mada, baba mi je pričala da se pre rata živelo bolje (što je meni bila maltene jeres u to vreme, u školi smo učili drukčije), ali cenio sam da je tada živela u bogatijoj porodici. A i udali su je za onog koga nije htela, tj. nije se udala za onoga koga je ona htela i ko je nju hteo. Iako u toj varijanti mene ne bi bilo, žao mi je bilo zbog tog njenog svojevrsnog stradanja, mada je deda bio jako dobar čovek.

Imam utisak da su ove nostalgije naročito jake kada se drastično menjaju životne okolnosti, društveno okruženje. Novokomponovana muzika od kraja šezdesetih prošlog veka je bila prepuna tih motiva -- žala za rodnim krajem, promenjenim običajima -- pa, Lepu Lukić (bez predrasuda, molim) su i ti detalji lansirali u visine popularnosti... A navodno je na pitanje šta misli o (ne)vrednosti stihova u tadašnjoj novokomponovanoj narodnoj muzici Ivo Andrić odgovorio (ko će znati da li je bio tu diplomata-populista svoje vrste) da te pesme oslikavaju stvarnost i emotivno stanje ljudi i da među ima vrlo lepih, poput ove (baš ju je on pomenuo):



A ovo što kažeš o deci koja su teško živela, da toga nije bilo na JRT... Ma bilo je, možda nije na TVZ... Evo, baš danas, u "Trezoru" ovo (biće verovatno samo u noćnom terminu):

PETAR SA TARE - iz serije Kroz Jugoslaviju. Da postoji Muzej televizije, ova bi emisija prošla stroge kriterijume za ulazak u muzejsku Zbirku TV reportaže. Na planini Tari živi i radi petnaestogodišnji čobanin Petar Živanović. Život ga je naučio da sam rešava sve nevolje, da savlada smetove i usamljenost, da hrani sebe i životinje, da se raduje jagnjetu i da juri zečeve. U dugim zimskim večerima, probija se do Hotela "Tara" da gleda televizijski program i šta se dešava u dalekom svetu. Leti je i vodič retkim turistima, ali nikad za novac, nego zato što planinu dobro poznaje i zna šta da pokaže. Njegove želje su skromne, obične. Želi da radi, ali opet tu, po planini da vuče balvane, da ima tranzistor i da se malo bolje "ođene". Iz kritike: "Postupci, razmišljanja, samovanje i ispovesti dečaka Petra ukazali su na onu meru skromnosti i otresitosti, koja je suštinska dragocenost jednog života čudesno ispunjenog radom, maštanjem i malim ljudskim željama. Upravo zato Petar ostaje u živom sećanju, a tvorci ove sadržajne i autentične reportaže zaslužuju puno priznanje za tvorevinu izrazitih humanističkih vrlina i dokumentarnosti." (Đorđe Đurović "Borba", 26.12.1966)

– Učesnik: Petar Živanović

– Reporter Milivoje Vuković, snimatelj Stevan Landup, snimatelj zvuka Ivan Žakić Žak, rasvetljivač Zoran Krsmanović, vozač Milosav Maksimović Maksa, reditelj Milica Dragić

– Premijerno emitovano 24.02.1966, Redakcija dokumentarnog programa; reprizirano 18.05.2012. u "Trezoru"

PETAR SA TARE, 46 GODINA POSLE - Posle emitovanja reportaže sa Tare, maja 2012. godine, bilo je dvadesetak poziva telefonom uzbuđenih gledalaca i desetak komentara na sajtu RTS-a, svi su želeli da znaju gde je sada i kako živi hrabri dečak, prerano odrastao na surovoj planini. Ubrzo potom javila se Jelena Božović iz Dopisništva RTS-a u Užicu, da nam kaže da je Petar sa Tare - pronađen. Četiri meseca kasnije, ekipa "Trezora" već je bila sa Petrom Živanovićem na Tari, na istim mestima na kojima je sniman pre 46 godina. Detinjstvo je bilo sa malo radosti, sadašnjost ga ispunjava zadovoljstvom i srećnom porodicom. U njegovoj biografiji mora ostati zapisana ta istinska vrednoća i marljivost, rad koji ga ispunjava i kako on sam kaže "bila bi velika kazna da me neko osudi da sedam dana ne radim".

– Učesnici: Petar Živanović, Milunka Živanović, sagovornik Bojana Andrić

– Snimatelj Branko Pelinović, asistent Srđan Basarić, snimatelj zvuka Dragan Sever, rasvetljivač Bojan Marojević, vozač Vidan Tadić, saradnik-snimatelj i organizator Gordana Grdanović, montažer-realizator Branislava Teodosić, urednik Bojana Andrić

– Snimano 06.09.2012, premijerno emitovano 18.11.2013, Redakcija za istoriografiju


I, konačno, što se tiče Eurokrema - da, možemo biti i mi drugačiji, ali onaj takovski je sigurno iskvarene formule (mada su se table prilično dugo držale). Ja sam u svoje čulo ukusa, kada su slatkiši u pitanju, prilično siguran, nisam umrtvljivao nepca duvanom, pa ni alkoholom, tako da za sebe garantujem!

I, da vidiš, pojavile se sada Eurokrem table (navodno) bez transmasti. Oseća se da to nije onaj ukus (sada i zbog toga, ili im je to bio izgovor da promene još nešto). Što bi rekao onaj neki iz "Vrućeg vetra", posle konzumacije rakije u koju je dodata tableta protiv pijanstva: "Ne 'vata!"
stefan.hauzer stefan.hauzer 09:45 28.05.2014

Re: mladost

još 1979.!

a 2014.? ima tu nekih cica ...za voleti:)

milisav68 milisav68 10:55 28.05.2014

Re: mladost

Hansel
Imam utisak da su ove nostalgije naročito jake kada se drastično menjaju životne okolnosti, društveno okruženje. Novokomponovana muzika od kraja šezdesetih prošlog veka je bila prepuna tih motiva -- žala za rodnim krajem, promenjenim običajima -- pa, Lepu Lukić (bez predrasuda, molim) su i ti detalji lansirali u visine popularnosti... A navodno je na pitanje šta misli o (ne)vrednosti stihova u tadašnjoj novokomponovanoj narodnoj muzici Ivo Andrić odgovorio (ko će znati da li je bio tu diplomata-populista svoje vrste) da te pesme oslikavaju stvarnost i emotivno stanje ljudi i da među ima vrlo lepih, poput ove (baš ju je on pomenuo):

NA Savetovanju o narodnoj muzici i tzv. novoj narodnoj muzici na programima Radio Beograda 6. juna 1972. godine, tadašnji ministar prosvete Vojislav Marković je, govoreći o novoj narodnoj srpskoj muzici, citirao našeg nobelovca Ivu Andrića, koji je, jednom prilikom, analizirajući fenomen novokomponovane narodne muzike, pohvalio refren pesme "Ne pitaj me" za koju je muziku napisao Petar Tanasijević a tekst Blagoje Popović. Po Andriću, stihovi "Vremena su prošla stara i sa njima običaji / Ne kriju se više, nano, kao nekad osećaji..."adekvatno odražavaju ona zbivanja i ona osećanja koja su u tom neurbanizovanom mentalitetu i koja osećaju potrebu da u jednoj muzičkoj poruci imaju tzv. reportažu.

Petar Tanasijević: Mojim hitovima se drugi kitili
G.Cross G.Cross 11:17 27.05.2014

Ma, ne okreci se sine

Al se nekad dobro jelo


alselone alselone 22:15 27.05.2014

Re: Ma, ne okreci se sine

dali76 dali76 06:03 28.05.2014

Re: Ma, ne okreci se sine

Odvratno G. Cross
Zbog ovakvih stvari mogu da odem u vegeterijance
Elem,Seca li se jos neko jedne isto tako fine pjesmice:
Zalio se prascu, jedan prascic mali
Kolinje su prosle,a nas nisu klali
Ne obracaj na to paznju,
Mozda za nas mesto cuvaju na raznju.
Pjesmica je iz citanke ,cinim mi se za drugi osnovne/godina negde 1983
Jaril Jaril 17:28 27.05.2014

Предвиђање

Мозак је машина за предвиђање и заљубљеност у прошлост је резултат тога. Правила и услови прошлости су познати и зато се човек осећа сигурније када о томе размишља. Услови садашњости су у фази откривања па је зато мозак у анксиозном стању. Осим ако се мозак занима рутинским активностима.
maksa83 maksa83 22:53 27.05.2014

prigodna skladba


mariopan mariopan 05:44 28.05.2014

било је боље:-)

Баш јјуче кажем сестри како је некада било неупоредиво боље него данас.

Могла сам три посла одједном да радим и да се успут исспричам са сестром а сад......цркосмо нас две на оно мало што урадисмо на викендици, заједно са унуком трогодишњаком.......и полазимо за Београд а кључева од куће нигде нема....па смо их тражили још сат времена......нађосмо их тамо где никад не би погледали.....ех младости моооојааа ( Арсеник)


Шалу на страну.

Нешто је било боље, нешто горе.
Ни за ово, ни за оно време не може генерално да се каже да је било боље или горе.
dali76 dali76 06:05 28.05.2014

Re: било је боље:-)

Bas fino Makso. Dobro je, mislio sam kad sam procitao"skladba", evo ga Novi Fosili and dobra, dobra stara vremena :))
fantomatsicna fantomatsicna 06:26 28.05.2014

Ma kakvi nekad

Mi i sad..dobro


Ali kad slušam moje roditelje i sećam se nekad,pa vidim da vozim toyotu žabicu, koje je u rezervnim delovima ali radi,nokiu koju valjda niko više ne koristi, a i komp bi mogao već u muzej..mislim da sam se definitivno rodila u pogrešno vreme...

Da li ste znali da Osobucco u prevodu znači prazna koska?
dali76 dali76 00:11 29.05.2014

Re: Ma kakvi nekad

Siguran sam da tvoja stara Toyota ima vise kubika,a trosi manje u odnosu na jos starije Toyote.
A da dobro jedete, jedete…
:/)


stefan.hauzer stefan.hauzer 06:57 28.05.2014

.

uh
, nekad sam ,
u ovo vreme legao; a danas

idem na šljaku.
eh, ta dobra stara vremena:)

dali76 dali76 00:06 29.05.2014

Re: .

Tacno Stef , ali nekad si sljakao za trojku ili peticu, bombone ili cokoladu,a sad za novac kojim mozes legalno kupiti pivo)
Da ne pricamo da ti je sva ova muzika na dohvat “klika”.

milojep milojep 20:22 28.05.2014

Kao Bane

Kada čujem ovo nije da me ne povuče!



ili recimo ovo

dali76 dali76 23:58 28.05.2014

Re: Kao Bane

Malo ko moze dovesti u pitanje postojanje finih trenutaka kojih se rado secamo. Medjutim, ono sto ja pitam jeste koliko nam racio “strada” kad emocijama ustupimo “prvo sediste”?
Znam ljude koji su se nakon maltene 10 godina boravka u SAD, vratili u Srbiju odbijajuci da uzmu drzavljanstvo.
Dopustili su da im propadne zelena karta/ zalupili sami sebi vrata.
/Nigde se ne zivi ko kod nas. Dzabe vama novci. Nema sanse da see vratim. Serem se ja na njihove papire.
Na savet da bi bilo dobro prvo otici u posetu, pa proveriti sliku, stanje stvari, odmahivali su glavom.
Ljudi se vratili. Gadno se razocarali, ali prekasno …
Ne kazem da ne postoje drugacija iskustva,, ali gore navedeni primer fino govori kolika moze biti cena “nostalgije I ukrasenih, romantiziranih slika iz proslosti.

milojep milojep 00:53 29.05.2014

Re: Kao Bane

Medjutim, ono sto ja pitam jeste koliko nam racio “strada” kad emocijama ustupimo “prvo sediste”?


Mora biti da su naši životi klackalice racia i emocija. A opet šta je racio a da nije sklop fiksno postavljenih emocija i to jedinstveno za svakoga od nas ponaosob.
Život po obrascu značio bi predvidljivost budućnosti a to verujem ne bi nikome bilo zanimljivo, osim možda onima kojima je prošlost bila preterano nepredvidljiva. I tu se krije,čini mi se, klackalica priče o dobrim starim vremenima.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana