Koliko ste puta culi, procitali, poverovali pa na kraju sami zakljucili da je nekad bilo bolje nego danas.
Ah, ta dobra stara vremena.
Kad je smrtnost u saobracajnim nesrecama bila veca i uslovljena razvojem medicine. Kad je nasilje u porodici bilo tabu tema pa ga shodno tome valjda nije ni bilo. Kad se pusilo u domovima zdravlja,ali i skolskim ucionama. Nije bilo otvorenih operacija na srcu,a kupali smo se jednom nedeljno, obicno nedeljom.
Omiljene Crtace , Strumfove smo cekali po sedam dana. Starijima je Vecina informativnog programa bila servirana sa gotovo nikakvom mogucnoscu za prosirivanje izbora.
Naslovi zanimljivih knjiga , casopisa ili magazina morali su se traziti po policama gradskih, seoskih, skolskih ili univerzitetskih biblioteka. Ukoliko je neko pak bio slep ili slabovid , njegov izbor je bio stostruko suzen na literaturu prevedenu na brajanovo pismo.
Posle 32 slike na fotoaparatima nestajalo je filma,a posle ponoci na nekim kanalima I tona I slike.
Dakle, da, nekoliko je dana trajalo cekanje na omiljeni crtani, ali i na to da se izrade slike sa pomenutog filma.
Videorekorderi nisu bili retkost, ali imati kameru sa kojom mozes sam biljeziti svoje trenutke, bila je privilegija male manjine.
Premotavanje kasete ili vracanje vrpce u istu kad je nicimizazvan sazvace dvoglavi kasetofon, jedinoMoze izgledati simpaticno samo kroz secanje.
Medjutim,koliko god iznosili cinjenica koje pokazuju suprotno,taj termin "dobra stara vremena" ostaje u trendu. Svaka nova generacija ukoliko se vraca u proslost cini to sa dozom nostalgije. Genracija jeste nova, ali prica bas i nije.
Tako da se uvek iznova nekim novim klincima prica stara prica :eh to u moje vreme nije bilo tako. Kako je bilo? Kako god da je bilo,bilo je bolje.
Ljudi se izgleda u proslost vracaju ne bi li osudili sadasnjost. Za razliku od sadasnjosti, proslost nema neizvesnosti, mozemo iz nje birati komadice crtajuci vlastitu, cesto romanticnu sliku. Proslost nas nece demantovati, nece nam protivreciti, nece nas upozoriti da smo u stvaranju "svog mozaika" zaboravili po koji komadic.
Krivica sadasnjosti ne lezi samo u njenoj neizvesnosti, vec , izmedju ostalog i u cinjenici da je posmatramo iz ugla kad postajemo svesni da nam mladost curi kroz prste. Onda se valjda vracajuci proslosti ustvari vracamo nasoj mladosti,a to nosi tu dozu nostalgije koja nam malkice muti vid.
Neki dan sam tako cuo svoj glas u ucioni:
/Kad sam ja bio vasih godina.....
I onda muk; Ne u ucioni, vec u glavi.
Protiv pitanje onog djavola il andjela sto nam zamisljen sedi na ramenu.
/Sta je bilo Dalibore kad si ti bio njihovih godina?
Rat. Bilo struje na neparne dane. Bio sretan kad sam uz svecu igrao tetris. Mislio sam da sam otvorio vrata odraslih tako sto bih odbijao kolutove dima, imao devojku i sam popio pivo il dva. Mislio sam da su ucitelji vrsta ljudi koje najlakse mozes prevariti...
Iako je tokom ove moje unutrasnje dijalektike pocetnu tisinu ucione zaamenio dobro poznat zamor , samo sam ponovio pocetni deo recenice i ujedno je zavrsio;
/Kad sam ja bio vasih godina, bio sam vasih godina; bio sam isti ko vi sad.
I ondaa kazu, istorija, ta uciteljica zivota postala prostitutka.
Naravno. Nesposobna da govori, da se brani, da protivreci, istorija je prepustena nama da je tumacimo, prevodimo ne bi li objasnili sadasnjost, ili jos cesce zbrisali od iste.
http://www.youtube.com/watch?v=UvZBht6YLDc