Ekologija| Planeta| Putovanja| Zabava| Životinjski svet

NEOTKRIVENA GRČKA: JEZERO PELIKANA

albicilla RSS / 14.05.2014. u 15:02

IMG_3809ph800_zpsf7e34ffe.jpgRužičasti nesit - Foto (c) Georgos Spiridakis

Preko volana, naš pticovođa Jorgos Spiridakis posmatra blato na putu. Pa izlazi iz kola. Da nam pokaže otisak vučje šape. Pokret u krošnji kraj puta... grmuša čavrljanka koja se više skriva nego pokazuje, ali je ipak uspevamo videti. Rano je jutro aprilsko, a mi smo u planinama oko jezera Kerkini, na severu Grčke. 

Malo dalje, nešto skakuće kroz krošnju kraj puta... par grmuša crvenovoljki, tipično sredozemne vrste koja ne ide mnogo dalje na sever... mužjak i ženka, iako se, karakteristično za grmuše, jedva vide u grmlju...  ipak, par metara dalje je još jedna, a potom i druga peva u kratkom i niskom  svadbenom letu (tek nekoliko metara iznad žbunja). Još se nije razvilo svo lišće, pa uspevamo i da ih vidimo – i to veoma etično, bez provociranja glasanjem s mobilnog!

IMG_0628ph700_zps86c29134.jpgGrmuša crvenovoljka (ženka) - Foto (c) Georgos Spiridakis

Pupavci... pa daurska lasta. Zastajemo da osmotrimo jezero... pa okrećemo nizbrdo, ka jezeru, gde smo bukirali obilazak čamcem... Stoj! Krupna grabljivica se nakratko ukazuje iznad grebena. Jorgos kaže da se tu u ovo dobra godine mogu očekivati mišar, patuljasti orao, orao kliktaš i belorepan. Ptica se ne pokazuje po drugi put, pa idemo sistemom eliminacije: prvi i poslednji se isuviše razlikuju, što ih s lakoćom eliminiše, pa se između druga dva odlučujemo za kliktaša.

AquilapomarinalambdaKappaepsilonrhokappa3AF0nueta1-0705_zps23b0b7a1.jpgOrao kliktaš - Foto (c) Georgos Spiridakis

Nad jezerom nas dočekuje druga grabljivica – crna lunja koju progoni nekoliko agresivnih morskih galebova, dok kroz plićak, pokraj puta, gaca crna roda. Nastavljamo kroz selo Kerkini sa 15-ak gnezda belih roda, izgrađenih na namenskim platformama od fiberglasa koje ih izdižu iznad vodova i predupređuju kratke spojeve, smrt ptica i ispadanje sistema. Zaustavljam Jorgosa pored jednog posebno neurednog gnezda bele rode, sa grozdovima loptastih gnezda ispod njega. To su gnezda španskih vrabaca – dva upravo čavrljaju na žici, a oko njih ima i vrabaca pokućara. Ovo rodino gnezdo ima tri sprata: u donjem, visećem, su španski vrapci, u srednjem, u samoj strukturi gnezda su vrapci pokućari, a svima iznad glave žive rode.

IMG_1617ph800_zpsc4fb7b6e.jpgCrna lunja - Foto (c) Georgos Spiridakis

Ukrcavamo se u čamac i pored stubova u vodi, okićenih nizom običnih čigri (i jednom crnom, koju nisam uspeo da primetim), plovimo u susret najvećoj atrakciji jezera – nesitima (pelikanima). Prvo uplovljavamo u potopljenu šumu, dom kolonije vranaca i čaplji, čija stabla polako umiru usled branom uslovljenih prevelikih oscilacija vodostaja koje onemogućavaju da se razviju mladari na predugo poplavljenom tlu (i po pola godine, od februara do avgusta).

Nisam rekao da je jezero ujedno i nacionalni park, pa su ovakve posete ograničene propisima – u protivnom bi predstavljale divljanje i uznemiravanje ptica. Postoji svega par mesta gde je dozvoljeno uploviti pod malim gasom i fografisati ptice bez dužeg zadržavanja, pa su se i one navikle na posete. Ispred nas su veliki i mali vranci, sive, male bele i žute čaplje, te gakovi, kao i kašičari; a uz njih i pokoja senica vuga, koju, uprkos trudu, nisam uspeo da uočim u lišću vrba. Prostrano i bučno mesto i, u isti mah, neobično umirujuće, uprkos svim tim kreštavim glasovima.

EK2B1077ph800_zps036278ac.jpgKudravi nesit - Foto (c) Georgos Spiridakis

Nastavljamo do druge kolonije, one ugroženog kudravog nesita, pa stajemo kod bove koja predstavlja granicu dokle smemo da priđemo, a da ne uznemiravamo ptice. Pretnje s kojima se ova vrsta suočava danas uključuju u prvom redu baš ovo – uznemiravanje od strane turista i ribara, zatim narušavanje i uništavanje staništa, zagađivanje voda, sudare sa električnim vodovima i prekomeran izlov ribe od strane ribara, dok gnezdilišne kolonije u sredozemnim lagunama dodatno ugrošava širenje hotela i infrastrukture. No, nije sve beznadežno.

DSCF91961_zpsf0726bc0.jpgKudravi nesit: platforma za gnežđenje - Foto (c) albicilla

Električni vodovi se mogu opremiti markerima koji ih čine upadljivijim i bezbednijim po ptice ili zakopati u zemlju, a izgradnja platformi za gnežđenje u Grčkoj, Turskoj, Bugarskoj i Rumuniji, kao i splavova u Grčkoj, Bugarskoj i Crnoj Gori je, zajedno sa uvođenjem čuvarske službe i kontrolom vodostaja, smanjila smrtnost i povećala broj uspešno izleženih mladunaca. Na jezeru Kerkini je prošle godine u 130 gnezda stasalo 190 mladunaca.

DSCF9208_zpse919e57c.jpgFoto arhiv (c) albicilla

Plutamo pokraj bove, posmatramo ptice koje doleću i odleću sa najbliže platforme. Kako je vodostaj nizak, izronio je temelj, tj. gomila kamenja kao veštačko ostrvo na kome stoje šipovi, pa mnoge ptice koriste tu osnovu za odmor i sređivanje perja, dok se dva metra iznad njih uveliko odvija gnežđenje. Uzevši sva jata ujedno, tog dana smo videli 250 do 300 kudravih nesita.

Krećemo natrag ka pristaništu pa zastajemo uz grupe malobrojnih ružičastih nesita, koji su ovde samo u prolazu. Privlače mi pažnju potpuno drugačijim profilom glave i bojom “vrećice” ispod kljuna (okeržuta, nasuprot narandžastocrvenoj kudravih nesita).

Srednji detlić - Foto (c) Georgos SpiridakisEK2B6472ph600_zps01e063f1.jpg

Nastavljamo Vitarom kroz selo i odlazimo po sitnuriju i detliće u obližnju šumu, pa stajemo na samoj obali omanje reke. Jorgos se šali: “Ako želite u Bugarsku, samo pregazite vodu.” A ptice se same nižu: crnoglava grmuša, dugokljuni puzić, srednji detlić, zeba, šumska trepteljka... i granična policija po prijavi zbog – špijunaže!

Ne znam koliko se sećate Plaćenika (The Expendables) iz 2010. sa Staloneom, o grupi najamnika angažovanih da obore režim u fiktivnoj ostrvskoj državi u Meksičkom zalivu? Pa Stalone pre akcije odlazi u rekognosciranje terena, a pri ulasku u zemlju, na pitanje o profesiji, odgovara: “Ornitolog”. Ta scena je omaž 30 godina starijem filmu Psi rata (The Dogs of War) sa Kristoferom Vokenom, o grupi plaćenika unajmljenih da obore režim u fiktivnoj afričkoj državi, a pre akcije, Voken odlazi u rekognosciranje terena pod maskom fotografisanja retkih ptica. Nema šta, sumnjivi smo.

Uzeli su nam isprave i tražili da vozimo za njima do graničnog prelaza gde su pogledali Jorgosove fotografije ptica i proverili pasoše u policijskoj bazi podataka... da bi nas ostavili na miru tek pošto su nam pojeli dobra dva sata obdanice (a namibijskom paru, koje je te večeri imao let za Atinu – i nerava)! I tako sam postao drugi srpski ornitolog zamalo uhapšen zbog posmatranja ptica.

Vraćamo se na jezero, pokušavamo da tokom ostatka popodneva obiđemo i vidimo koliko još možemo, bolno svesni protraćenih sati. Sada vozimo nasipom i posmatramo male gnjurce i grogotovce, pa šljukarice neke... odletoše... video sam gde su sleteli... flaminzi! Daj durbin... šljukarice su sprudnici ubojice, njih pedesetak, a plamenaca (a.k.a flaminga, nikako ne “flamingoSA”) ima... 20, 30... 80, 90... 130, 140! Gacaju u dubokoj vodi, neki i plivaju, i naspram odbljesaka sunca na vodi, gotovo se i ne primećuju, dok se ne mašite dvogleda.

EK2B4830ph800_zpsa6fd7109.jpgPlamenac - Foto (c) Georgos Spiridakis

Sa nedaleke vrbe vise dva loptasta gnezda senica vuga, ali ponovo ne vidim njihove graditelje. Čuje se visoko ci-ci-ci vodomara, ali ni njega ne vidim. Na crkvenom tornju u narednom selu je impresivno, bar tri metra visoko gnezdo belih roda... i već žurimo u hotel, da se pakujemo i što pre krenemo ka Solunu.

 

Praktikalije

Jezero Kerkini se nalazi među 2000 m visokim planinama, oko 240 km južno od Sofije i 110 km severno od Soluna. U ovom nacionalnom parku zabeleženo je preko 300 vrsta ptica, a u pogledu broja prisutnih vrsta, najbolji period za posmatranje je prolećna seoba i gnežđenje, od ranog aprila do poznog juna. Sledeći najbolji period je zima, kada se desetine hiljada barskih ptica okupe na jezeru. A kada dođete ovde, možete biti sigurni da ste konačno izašli sa dobro ugaženih turističkih staza – Lonely Planet ovu destinaciju još uvek nije otkrio!

Ja sam tu bio na dobro organizovanoj ptičarskoj turi atinske agencije Natural Greece i u društvu njihovog pticovođe Jorgosa (Georgos) Spiridakisa koji živi na obali jezera, pa je specijalizovan baš za ovo područje, kao i sever Grčke. Spavao sam u udobnom porodičnom B&B hotelu Limneo u selu Hrisohorafa, čiji je predusretljivi vlasnik Nikos Galios spreman da lično posluži doručak i u četiri ujutru, ako njegovi ekscentrični gosti izraze takvu želju. Za večeru, na stotinak metara udaljenom trgu je nekoliko taverni koje pored kod nas uobičajene ponude mesa, nude i lokalni specijalitet, bivolje kobasice.

Iz Beograda do Atine leteo sam Aegean Airlinesom, iz Atine do Soluna novootvorenom linijom Ryanaira, a iz Soluna se vraćao s Air Serbia.

Više o ovom području možete pročitati u nedavno objavljenom vodiču gde posmatrati ptice u Grčkoj (strana 48), u izdanju Helenskog ornitološkog društva, dostupnom online kao pdf i kao aplikacija za android.

U prethodnom nastavku: Kikladi pod jedrima.



Komentari (20)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

deset_slukom deset_slukom 15:54 14.05.2014

Mrzim

zatrpavanje blogova Jutjubom, ali mislim da znam otkuda
"flamingosi". Dakle, bili su Šedousi, Bitlsi, Stonsi, Tornadosi, Harikensi, Sputnjiksi... i Flamingosi. A ni klip nije loš.

albicilla albicilla 17:59 14.05.2014

Re: Mrzim

deset_slukom deset_slukom 18:15 14.05.2014

Re: Mrzim

albicilla


... Zatrpavanje blogova...

Često je prva reč u rečenici ujedno i naslov teme, zar ne? Moglo je da bude i - Flamingosi, I li ono što isto mrzim - Prvi .
albicilla albicilla 17:33 16.05.2014

Re: Mrzim

jos jedan koristan link koji sam propustio da pomenem, a plasim se da ce nestati nekoliko poslednjih pasusa ako pokusam da izmenim tekst (desava mi se to cesce nego sto bih zeleo), pa evo ga ovde:

Lake Kerkini

i

Birdwatching in Northern Greece – a site guide by Steve Mills
vera.nolan2 vera.nolan2 16:02 14.05.2014

Odusevljena

sam!!!Fotografije fenomenalne,kao i blog!!! Na IPodu sam ,pa tesko pisem.Ali ne odoleh da te pozdravim u momentu kad mi iskrsnu tvoj blog.Javljam se kad stignem.Sad razumem blogere kad se raduju da se prvi jave!
vera.nolan2 vera.nolan2 16:07 14.05.2014

Eh

Nisam prva,to samo znaci da cim se pojavi tvoj blog,odmah se cita i reaguje i da ljudi stvarno uzivaju u tvojim putesestvijama...Bas mi drago!
albicilla albicilla 16:11 14.05.2014

Re: Eh

vera.nolan2
Nisam prva,to samo znaci da cim se pojavi tvoj blog,odmah se cita i reaguje i da ljudi stvarno uzivaju u tvojim putesestvijama...Bas mi drago!


hvala. svejedno - kao da jesi :)
hajkula1 hajkula1 17:34 14.05.2014

Čitam

Čitam šta pišeš a ponekada se i javim. Kada je o Grčkoj reč, obavezno.

Sem tog jezera, nešto južnije, ima neko izduženo, tačnije, dva dugačka tako da sam imala utisak da je reka. (Od prilike kao narukvica na ručnom zglobu, pravac Solun-Stavros (Asprovalta).
Posebna su im sela, bajkovita. I fini ljudi.
U ptice se ne razumem. U celom regionu je nabubrelo zelenilo. Sve zajedno raste. Tropsko rastinje, listopadno, zimzeleno. Sigurno da je privlačno mesto za mnoge ptičje vrste.

albicilla albicilla 17:53 14.05.2014

Re: Čitam

Sem tog jezera, nešto južnije, ima neko izduženo, tačnije, dva dugačka tako da sam imala utisak da je reka. (Od prilike kao narukvica na ručnom zglobu, pravac Solun-Stavros (Asprovalta).


ono blize, 12 km od soluna je koronia i ono je na putu da se svede na baricu. za tri i po decenije mu je povrsina smanjena vise od tri puta, a danasnja dubina iznosi svega 60 cm. voda je jako zagadjena od solunske industrije i poljoprivrede, pa ipak, krajem leta tamo umeju da se okupe hiljade flaminga.

ondo dalje, 35 km od soluna je volvi, drugo najvece jezero grckke, duboko 20 m i ono je u dosta dobrom stanju. tamo se vidjaju pelikani, caplje, eje, cigre...
vera.nolan2 vera.nolan2 07:50 15.05.2014

Nacionalni park

...a tolika predostrožnost za registrovane i organizovane ture?!Saznajemo i da ornitologija može biti sumnjivo zanimanje.Što se tiče Stalonea i Volkena i meni bi bili sumnjivi,prvi liči na lovca krokodila,a drugi fotomodela.Sećam se da sam primetila taj detalj i nasmejala se,malo šale,elem...

Pelikani hrane mlade, oba roditelja- polusvarenom hranom iz kese ispod kljuna ,a dišu na usta jer nemaju nosne otvore.
Neobičan je kao simbol žrtve i vaskrsenja,hraneći svoje mlade samonanetim ranama na grudima.Ne znam ,ima li ovo neko pokriće u realnosti?



Ovaj broj maladih na slici ,ne odgovara stvarnosti jer leže samo dva tri jaja godišnje.
A flamingo je toliko čudesno lepa ptica da su reči suvišne!
albicilla albicilla 08:01 15.05.2014

Re: Nacionalni park

Pelikani hrane mlade, oba roditelja- polusvarenom hranom iz kese ispod kljuna ,a dišu na usta jer nemaju nosne otvore.
Neobičan je kao simbol žrtve i vaskrsenja,hraneći svoje mlade samonanetim ranama na grudima.Ne znam ,ima li ovo neko pokriće u realnosti?


ne hrane iz kese, ona sluzi samo kao meredov da olaksa hvatanje ribe (ili za lakse pljackanje velikih vranaca kada ovi izranjaju s plenom), ali ne i za nosenje iste, ribu nose u voljci, pa je potom povrate mladima, kao sto to rade sve ihtiofage (ribojede) i druge ptice grabljivice (jastrebovi, orlovi i ini)

to za nosne otvore ne znam?

a na mestu te fiktivne rane na grudima (tu im je voljka) obe vrste u vreme gnezdjenja imaju zuto perje, kao i kasicari platalea leucorodia. ne znam zasto.
verauskokovic verauskokovic 08:47 15.05.2014

Ptice

Do sada mi ptice nisu bile interesantne za posmatranje. Izgleda da će to da se promeni.
albicilla albicilla 08:58 15.05.2014

Re: Ptice

verauskokovic
Do sada mi ptice nisu bile interesantne za posmatranje. Izgleda da će to da se promeni.




Tagovi - Ptičarenje za početnike

Tagovi - ptičarenje
NNN NNN 13:24 15.05.2014

Re: Ptice

albicilla širi sektu
49 41 49 41 13:23 15.05.2014

Flamingosi?!?

Vec godinama pokusavam da nadjem VAZNU ulogu flamingosa u ekoloskom lancu i njegovu simboliku kroz civilizacije.

Nije mi uspelo.
albicilla albicilla 14:51 15.05.2014

Re: Flamingosi?!?

49 41
Vec godinama pokusavam da nadjem VAZNU ulogu flamingosa u ekoloskom lancu i njegovu simboliku kroz civilizacije.

Nije mi uspelo.


gnezde se tek svake 5-6 godine. zauzimaju vrlo specificnu ekolosku nisu: mogu da opstanu i hrane se po slanim jezerima gde pored njih, jedino jos racici i alge mogu da prezive.

posto su im gnezda po kupama usred takvih jezera, potpuno nepristupacna, smatralo se da se ne legu iz jaja, vec se iznova radjaju u plamenu, otuda i njihovo latinsko i englesko i srpsko ime.

starorimski specijalitet "nojevi jezici" je u stvari bio od debelog i mesnatog jezika plamenca, koji sluzi kao klip za izbacivanje vode iz kljuna i filtriranje racica, dok je pravi nojev jezik mrsav i zilav.

u africi i danas veruju da plamenci privlace gromove, pa je bilo poteskoca da se utvrdi njihova smrtnost usled naletanja na elektricne vodove: lokalni zivalj bi sve mrtve ptice brzo udaljio od naselja ili stoke.

ali ja ne znam sta je tebi VAZNO?

49 41 49 41 17:38 16.05.2014

Hvala na kratkom

i iscrpnom pregledu o njima.

Mnogo godina unazad, su mi obrazlagali; kako su vazna karika u ekoloskom lancu.
Da su dosta istrebljeni i da mogu da izazovu domino ekoloski efekat.

Tad sam bio iznenadjen, obzirom na povrsno poznavanje njih.
albicilla albicilla 17:55 16.05.2014

Re: Hvala na kratkom

49 41
i iscrpnom pregledu o njima.

Mnogo godina unazad, su mi obrazlagali; kako su vazna karika u ekoloskom lancu.
Da su dosta istrebljeni i da mogu da izazovu domino ekoloski efekat.

Tad sam bio iznenadjen, obzirom na povrsno poznavanje njih.


nisu istrebljeni, ali su im skoro sva jaja u istoj korpi. u africi se recimo ukupna populacija gnezi na samo 4 lokacije, od celog kontinenta: natron i nakuru na istoku, i mahadihadi i etosa na jugu. i onda se tu nacrta soda ash company...
kleinemutter kleinemutter 19:33 18.05.2014

curica

Mojoj ćerki ( 5 godina) redovno pokazujem tvoje ptice iz blogova. Ne možeš ni da zemisliš koliko se raduje. Skoro me je pitala da li postoje crne rode.

Eh, kad bi ponekad u osnovne škole svratio neko sa svim tim slikama ptica i pričama, bilo bi sjajno.
albicilla albicilla 20:50 18.05.2014

Re: curica

kleinemutter
Mojoj ćerki ( 5 godina) redovno pokazujem tvoje ptice iz blogova. Ne možeš ni da zemisliš koliko se raduje. Skoro me je pitala da li postoje crne rode.

Eh, kad bi ponekad u osnovne škole svratio neko sa svim tim slikama ptica i pričama, bilo bi sjajno.


joj, bre, ne pazim ja bas uvek sta pricam, ocekujem da me citaju odrasli. sad me stavljas u tezak polozaj: pisanje za decu je kudikamo veca odgovornost...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana