Autor: Rodoljub Šabić
Juče sam, bar 15-tak minuta razgovarao sa novinarem jednog našeg dnevnog lista koji me pozvao jer je „u MUP-u čuo da je Šabić zabranio presretače". U pokušaju da mu objasnim da se radi o nečem sasvim drugom, dao sam mu i link na post u kome sam o tome pre par meseci pisao, a moji saradnici su mu dostavili i kopiju rešenja kojom sam MUP-u zabranio obradu podataka o ličnosti.
Ipak jutros je u tim novinama izašao tekst pod nazivom „Šabić zabranio presretače". Doduše, sudeći po inicijalima, rekao bih da ga nije potpisao novinar s kojim sam razgovarao.
U tekstu „izvori iz MUP-a" navode da „neće poštovati rešenje" (iako je po zakonu ono obavezujuće), te da će „njihove stručne službe oceniti rešenje Poverenika" (mada je po zakonu valjda obrnuto), sve uz ocenu da odluka izvesno „ugrožava bezbednost saobraćaja". Što je dodatno „garnirano" izjavama nekolicine „stručnjaka" koji su sasvim sigurni da odluka Poverenika (koju nisu ni videli) „ugrožava bezbednost saobraćaja".
A bilo bi lepo kad bi, umesto sejanja dezinformacija i izazivanja zabuna, novinari i stručnjaci potražili npr. odgovor na pitanje zašto je i po kom osnovu „u svrhu bezbednosti saobraćaja" potrošeno 1,5 miliona evra za nabavku opreme koja sa bezbednošću saobraćaja zapravo nema nikakve veze. Jer, u relevantnom aktu MUP-a, Uprave saobraćajne policije, pod nazivom „Objašnjenje o policijskoj kontroli upotrebom audio i video nadzora u vozilima saobraćajne policije", stoji da se vozilo opremljeno ovim nadzorom koristi za snimanje intervencije policijskih službenika u pokretu, kretanjem iza kontrolisanog vozila na udaljenosti od tri do pet metara, te da se AVI nadzor koristi i za snimanje intervencija policijskih službenika u stacionarnoj kontroli saobraćaja, sa iste udaljenosti „zbog nemogućnosti zumiranja na većim udaljenostima, zbog gubitka oštrine snimka".
Ne treba biti nikakav stručnjak za saobraćaj da bi se znalo da bi upravo poštovanje ovog „naloga" (3-5 metara) predstavljalo direktno ugrožavanje bezbednosti saobraćaja. Zahtevati od policijskih službenika da se iza prethodnog vozila kreću na udaljenosti od 3-5 metara nije samo ugrožavanje njihove bezbednosti već i ugrožavanje bezbednosti ostalih učesnika u saobraćaju. S tim u vezi vredi videti internet prezentaciju MUP-a, Uprava saobraćajne policije, u delu menija „Preventiva", na stranici http://prezentacije.mup.gov.rs/usp/Preventiva/Brzina.html. Tu se nalazi tabela, u kojoj se između ostalog navodi da, zaustavni put već pri brzini od 50 km/h iznosi 29 metara po suvom, a 45 metara po mokrom kolovozu. A u tekstualnom delu se između ostalog navodi da je nedržanje bezbednog odstojanja između vozila jedan od najčešćih uzroka saobraćajnih nezgoda.
Razume se, potpuno je nekompetentna i pogrešna, bilo bi lepo ako nije zlonamerna, interpretacija da se zabrana odnosi na tzv. vozila „presretače", što je uostalom jasno vidljivo i iz obrazloženja rešenja Poverenika. Odmah jutros sam u razgovoru sa direktorom Agencijom za bezbednost saobraćaja, generalnom Jovanovićem proverio je li moguće da ima nekih nejasnoća. Potvrdio mi je, naravno, da nema.
Pa je teško razumeti šta „nije jasno" tim „izvorima iz MUP-a". Uloga „presretača" utvrđena je zakonom. Svrha obrade podataka koju oni vrše je definisana zakonom. Oni su snabdeveni opremom podobnom da se ostvari svrha - dokaže postojanje prekršaja. A zabranjena obrada podataka nema baš nikakve veze za bezbednošću saobraćaja. Ni ona, ni njena svrha nisu uređeni bilo kojim zakonom. A o „adekvatnoj" opremi da i ne govorimo. Nije reč o kontroli saobraćaja, pravi predmet nedozvoljenog nadzora je sama saobraćajna policija, usput i građani s kojima komunicira.
Može se razgovarati o tome da li bi uspostavljanje takvog nadzora npr. sa stanovišta suzbijanja korupcije, torture i sl. moglo biti dobro i legitimno, ali nikako ne može biti dobro i legitimno da se takve ideje, uz potrošnju ne malog novca, „realizuju" na neustavan i nezakonit način.