Analiza ofenzive na istoku Ukrajine i debakl operacije u Kramatorsku - general Krutov jedva spasio živu glavu, a vojska se povukla nakon što su ih okružili bijesni stanovnici: "Što radite ovdje? Koji teroristi?!"
Što se zapravo desilo jučer u istočnom ukrajinskom gradu Kramatorsk? U prvim trenucima izgledalo je kao da kreće velika vojna ofenziva koje će u kakvoj "blitzkrieg" operaciji "osloboditi" cijeli istok zemlje od pobunjenika koji do sada već imaju kontrolu nad nizom gradovima.
Ono što se zapravo desilo bilo je neka vrsta krvave PR kampanje. "Krvave" zato jer je ubijeno između 4 i 11 ljudi, konačna brojka još nije poznata, "PR kampanje" zato jer ono čemu smo jučer svjedočili nije bila munjevita vojna operacija vraćanja kontrole u ruke centralnih vlasti, već spašavanje kredibiliteta pučista na vlasti u Kijevu.
Kada su krenule kolone ukrajinske vojske, dobar dio posla obavljali su strani novinari fotografirajući istu. Čak i pojedini Zapadni mediji prenose kako je ovo bilo "manifestiranje snage", a ne nužno uporaba iste na velikoj razini.
Zašto je ova krvava PR kampanja toliko potrebna pučistima u Kijevu? Moramo sve elemente uzeti u obzir, pa tako i činjenicu da je tijekom jučerašnjeg dana zgrada parlamenta u Kijevu ponovno bila pod opsadom, a radikalni prosvjednici još su se jednom pokušali probiti unutra. Što sada žele od pučista? Žele "akciju", žele pravu silu, gušenje pobune na istoku zemlje.
Pučistička Vlada je do sada najavljivala akciju na istoku više puta. Ultimatumi i rokovi su došli i prošli, a svaki dan koji su odlagali početak operacije, pobunjenici su preuzimali sve veću i čvršću kontrolu. Samo PR kampanje, bez krvi, više nije bila opcija. Jer postaje sve teže i teže pobunjenike nazivati "ruskim agentima" kada se na barikadama u Lugansku, Slaivansku, Donjecku i drugdje počnu pojavljivati srednjovječne gospođe, majke s djecom, radnici, studenti i svi drugi slojevi populacije, a ruske zastave počinju bivati sve više i više zamjenjivane zastavama Donjecka.
Sigurno u tradicionalno rudarsko-industrijskoj regiji Donbas postoje pro-ruski unitaristi, ljudi koji naivno misle da će "Putine spasi nas" biti magična riječ za ulazak ruske vojske i stvaranjem "Krim 2.0" scenarija. Mogla bi u konačnici ruska vojska i intervenirati, to dakako nije isključeno, no jako teško će se desiti scenarij kojeg, bar tako izgleda, čak i NATO na neki način zaziva - da regija Donbas postane novi dio ruskog teritorija.
Da je Rusija samo čekala na povod, kako nas uvjeravaju danima probrani strani analitičari i prognostičari, onda bi to učinila već jučer kada su nad Kramatorskom počeli zviždati ukrajinski vojni lovci i helikopteri. Rusija će intervenirati ako zaista krene neka vrsta pokolja od strane agresivne, ali i ugrožene, pučističke vlade. No, takvo što je sve manje izvjesno jer, kako ćemo uskoro vidjeti, jučerašnja operacija u Kramatorsku zapravo je bila debakl - debakl koji neće spasiti ni pučiste niti će dovesti istok Ukrajine bliže Rusiji, ali će itekako ojačati ideju Narodne Republike Donjeck kao nešto što nije samo separatistička PR kampanja, već možda i jedina opcija.
Pučisti u Kijevu postavili su generala Vasilija Krutova za čovjeka koji će voditi "anti-terorističku" operaciju na istoku zemlje. Upravo je on tijekom jučerašnjeg dana izašao u javnost s izjavama da će "svi oni koji ne polože oružje biti eliminirani".
Zatim je uslijedila operacija u Kramatorsku, gradu s oko 120,000 ljudi u neposrednoj blizini grada Slaviansk. Kramatorsk do sada gotovo da nije bio ni spominjan u kontekstu pobune na istoku, već je bio tek jedan u nizu manjih gradova gdje su pobunjeničke snage preuzele kontrolu nad zgradama. Zašto počinjati operaciju baš u Kramatorsku? Očito je da je ovo trebao biti probni poligon te kako bi nakon toga nova meta postao Slaviansk.
Pučistima u Kijevu trebala je neka vrsta pobjede, nešto što bi mogli nazvati svojim prvim konkretnim uspjehom protiv pobunjenika, jer ako uskoro ne izađu pred javnost s takvim nečim, Maidanovci će ih proglasiti nesposobnima i promptno srušiti još brže nego su srušili Janukoviča.
Napad je izveden na malu vojnu zračnu luku koja se nalazila s istočne strane grada. Koliko se u trenutku napada u istoj nalazilo pobunjenika te koliko ih je bilo naoružano, nije poznato, no očigledno ih nije bilo previše. Ukrajinske snage iskrcale su se iz dva helikoptera te je izbio prvi veći oružani sukob. Informacije govore kako vojska nije izgubila niti jednog čovjeka, dok je druga strana izgubila nekoliko.
Taj dio operacije, ako gledamo u vojnom smislu, nije bio debakl, no ono što je uslijedilo svakako jest. Nedugo nakon što su zauzeli vojnu zračnu luku, na prostor iste "trijumfalno" stiže i general Vasilij Krutov, kako bi osobno stavio "točku na i" ove krvave PR kampanje.
No, tada se desilo nešto nepredvidljivo za Krutova i njegove trupe. Stanovnici Kramatorska, više civili nego pobunjenici, počeli su izlaziti na ulice te su krenuli u pravcu zračne luke. Stotine stižu na mjesto sukoba unatoč činjenici da je na snazi "anti-teroristička" operacija i da tim potezom zasigurno dovode i svoj život u opasnost.
Približavaju se vojsci, a ona prijeteći puca u zrak. Ljudi i dalje dolaze, sve ih je više. General Krutov, kao tipično zbunjeno vojno lice koje ni samo ne zna da li je agresor ili osloboditelj, pokušava pojasniti svoju ulogu lokalnim stanovnicima koji ga sada već okružuju.
"Što radite ovdje? Zašto ste došli?", viču stanovnici Kramatorska, dok general Krutov objašnjava: "Provodimo anti-terorističku operaciju", na što ga ovi prekidaju: "Kakvi teroristi? O čemu vi pričate?".
Vojnici, podjednako zbunjeni, počinju ponovno pucati u zrak, ali ovi kao da se na obaziru na zvuk oružja te inzistiraju - "Želimo znati zašto je vojska došla ovdje?". Neposredno prije vojnici su otvorili vatru na lokalno stanovništvo te ranili nekoliko. Krutov se opravdava, tvrdi kako su njegovi vojnici bili okruženi te kako su morali otvoriti vatru, no njegove isprike odmah zaglušuju povici "Laži! Laži!" i "Donbas! Donbas!".
General Vasilij Krutov, koji je stigao u Kramatorsk kako bi postao simbolom vojne sile pučističkih vlasti, sada je već u fizičkoj opasnosti. Stanovnici kreću na njega, udaraju u glavu, bacaju mu vojnu kapu u kojoj se pojavio, grabe ga za ruke i pokušavaju ga odvući, dok drugi uzvikuju "Uhitimo ga!". U ovoj napetoj situaciji vojnici ga ipak uspijevaju istrgnuti iz gomile koja ga je umalo linčovala te ga eskortiraju do ulaza u vojni objekt u sklopu zračne luke.
Što se pak tiče ranijih događaja, "borba" za zračnu luku u Kramatorsku i nije bila neka borba već napad na nenaoružane ljude. Jedan od ranjenih, koji se predstavio samo imenom Sergej, ispričao je u razgovoru za britanski list The Guardian kako je njegova skupina krenula prema zračnoj luci, noseći samo palice, nakon što su vidjeli da se spuštaju helikopteri. "Kada smo prošli kroz ulaz, vojnici su počeli pucati na nas", rekao je te opovrgava da je njegova skupina kod sebe imala vatreno oružje.
Isti novinar koji je razgovarao sa Sergejem, rekao je kako je vidio vojni zrakoplov kako nadlijeće iznad luke, vjerojatno SU-27. Lokalni stanovnici ističu kako je zrakoplov ranije i pucao.
General Krutov, nakon incidenta po njegovom dolasku, kasnije je razgovarao s novinarima te je rekao kako iza nemira stoje "ruske snage". Tvrdi kako je oko 300 pripadnika ruske vojske dan ranije stiglo u susjednu regiju Lugansk. "Moramo uništiti strane agresore. Među njima se nalaze špijuni ruske vojske, profesionalci s iskustvom u raznim sukobima", rekao je ukrajinski general.
Krutov nastavlja u "krutom" tonu - novinari su ga pitali hoće li dati novi ultimatum onima koji drže druge vladine zgrade, na što on odgovara kako bi to bilo "previše humanitarno". Tvrdi kako su civilne žrtve moguće, no kako će njegove snage nastojati da "niti jedna nevina osoba ne pati".
"Nažalost pred nama je teška situacija jer oni koji provode ovaj plan se skrivaju iza ljudskih štitova", rekao je Krutov, očito se referirajući na prosvjednike koji podržavaju ustanak diljem istočne Ukrajine.
Jedan od vojnika, koji nije želio dati ime, rekao je: "Mi vjerujemo u ono što radimo ovdje - branimo našu Vladu, naš teritorij i mir. Nitko se ne želi boriti s prosvjednicima".
Jedan od lokalnih stanovnika, koji se predstavio samo imenom Valerij, dao je komentar novinaru lista The Guardian: "Mi nismo separatisti. Ja ne želim da se Ukrajina podijeli. Ne želim da naša zemlja postane dio Rusije, ali želim referendum jer jednostavno ne možemo raditi s ovim režimom na vlasti".
Ljudi kao što je Valerij ima jako puno na istoku Ukrajine, to je neugodna činjenica za sve one koji tvrde da su svi prosvjednici ujedno i "pro-ruski separatisti" (opširnije o temi: Nije sve u nacionalizmu: Klasna i socijalna dimenzija ustanka na istoku Ukrajine - pobuna protiv Kijeva je i pobuna protiv devastirajućih MMF mjera i ekonomskog ropstva).
Da je jučerašnja operacija bila debakl, pokazuju i relativno loše "recenzije" u Zapadnim medijima koji su do jučer najglasnije isticali kako Kijev mora odlučno reagirati kako bi se zaustavio "Putinov ekspanzionizam". The Guaridan također navodi: "Anti-teroristička operacija najavljena od strane aktualnog predsjednika Aleksandra Turčinova, loše je počela kada su trupe snaga sigurnosti preuzele kontrolu nad vojnom bazom te pritom otvorile vatru i ranile najmanje dvojicu prosvjednika".
Reuters prenosi kako je operacija bila ograničena na iskrcavanje trupa helikopterima te kako je "predsjednik Turčinov u Kijevu proglasio jako potrebnu pobjedu nad pro-ruskim pobunjenicima rekavši kako je zračna baza 'oslobođena'. No militantima nema ni traga".
Ako Zapadni mediji također tvrde da militanata u bazi nije bilo, na koga je onda ukrajinska vojska otvorila vatru? Odgovor se sam od sebe nameće, a neće ga moći negirati ni general Krutov - pucali na lokalne prosvjednike te samim time višestruko ojačali potporu za pobunjenike diljem istočne Ukrajine.
Nadalje, Reuters prenosi kako su se ukrajinske trupe jutros u zoru povukle iz baze. Prosvjednici iz Kramatorska noćas nisu spavali, ostali su pred bazom te poručili da ne odlaze nikuda dok se vojska ne povuče. Nekoliko izvora prenosi kako se vojska povukla, no još nema službene potvrde ovih informacija u vrijeme pisanja ovog teksta.
U isto vrijeme iz Kijeva poručuju kako je "anti-teroristička" operacija već na snazi i u obližnjem gradu Slaviansku, no za sada nema nikakvih informacija koje bi potvrdile to. Vojska je stigla pred grad, a prema nekim izvorima nalazi se i unutar grada, no ključne zgrade i dalje kontroliraju pobunjeničke skupine i lokalni prosvjednici.
Rusija za sada poručuje kako su "zabrinuti" razvojem događaja na istoku Ukrajine, no izuzev tih izjava nisu najavljeni nikakvi potezi. U isto vrijeme glasnogovornik američkog predsjednika Baracka Obame rekao je kako ukrajinska vlada "ima obvezu odgovoriti na provokacije na istoku zemlje".
Zanimljiv stav SAD-a zar ne? Neizabrana vlada ima "obvezu" odgovoriti na provokaciju? Da li je isto tako obvezu imala i vlada Muammara Gaddafija kada su izbile provokacije, također na istoku, u gradu Bengazi? Pamti li svijet koja je tada bila reakcija SAD-a? Učinili su upravo ono što sada poručuju Rusiji da nikako ne smije učiniti - uključili su se vojno u rat na strani pobunjenika i silom srušili vlasti u Tripoliju.
Neki i dalje uporno odbijaju čuti grandiozne kontradikcije američkih vlasti i Obamine administracije. Neki pak tvrde kako je Rusija "ista kao i SAD" - možda i jest, ako ruske zračne snage počnu nemilosrdno bombardirati Kijev, kao što su američke tukle po Tripoliju, onda možemo zaista bez imalo dileme tvrditi kako Rusija jest ista kao i SAD, do onda bi to bilo čisto licemjerje i nekakva forsirana relativizacija bez argumenata.
Američku ekstremno samu sebi kontradiktornu politiku spašava još jedino debeli sloj ultra-vjernih mass-medija koji jednostavno odbijaju izvršiti najobičniju i najjednostavniju komparaciju. Za to nam ne trebaju prestižna pera i utjecajni poete iz elitnog društva nagrađivanih novinara, svaki imalo pismeni novinar može u roku od sat vremena usporediti izjave američkog predsjednika Baracka Obama pred napad na Libiju 2011. i sada kada ukrajinske režimske snage pokreću ofenzivu na istoku zemlje.
Činjenica da se to odbija učiniti pokazuje kako je dobar dio cijele profesije ili ušutkan ili prakticira samonametnuto ignoriranje činjenica.
Ako netko želi izvršiti kritiku velikih sila, može komotno reći da su sve velike sile slične, ali da su baš "iste" bi bilo čisto pretjerivanje. Dakako da će Rusija također zarotirati svoje stavove za 180 stupnjeva kada je riječ o Ukrajini, u kontrastu s onima prema Siriji gdje prešutno odobrava i pomaže borbu vlasti i vojske protiv pobunjenika.
Pritom je također jednostavno nerealno ignorirati činjenicu da se Ukrajina nalazi na ruskoj granici dok je jedan konflikt u Libiji bio jako, jako, daleko od američke granice.
Ako Rusija krene vojno u Ukrajinu, onda će se približiti onoj poražavajućoj "svi su oni isti" definiciji, što je razlog više zašto bi Rusija morala pod svaku cijenu ne upustiti se u takvu intervenciju.
Ruske potencijalne teritorijalne pretenzije na istočnu Ukrajinu ne bi imale nikakvog opravdanja, čak i za vojnu intervenciju bi se jako teško moglo izvlačiti opravdanja, no, ako je suditi prema jučerašnjim događajima u Kramatorsku, narodu na istoku Ukrajine neće ni trebati pomoć.
Oni imaju svo pravo odbacivati neizabranu vlast koja se trenutačno nalazi u Kijevu. Realno gledajući, referendum je najbolje rješenje za smirivanje tenzija. Referendum u istočnim regijama Ukrajine nipošto ne bi proširio ruski teritorij - mnogi protivnici režima u Kijevu žele ili veću autonomiju ili samostalnost, opcija za priključenje Rusiji nije vodeća opcija i to je posve jasno, tako da bi referendum zapravo bio na neki način i osiguranje od "ruskog ekspanzionizma" za sve one koji od istoga danas toliko strahuju.
No, referendum bi vjerojatno bio i kolaps pučista u Kijevu, ali to ne bi bila nikakva šteta. Njihova vlast nema legitimitet vladati cijelom Ukrajinom, a definitivno nema legitimitet pokretati vojnu ofenzivu na istok zemlje.
Janukovič, koji je imao demokratski legitimitet, nije pokretao vojsku protiv pobunjenika koji su okupirali vladine zgrade. Cijeli Zapadni svijet ga je preklinjao da to ne čini, da je to nedopustivo, da se takve stvari u 21. stoljećom jednostavno ne smiju događati, mada su pobunjenici tada također bili naoružani i držali su ključne zgrade u centru Kijeva. Nije prošlo ni 2 mjeseca i sada taj isti Zapad poručuje kako nelegitimna, neizabrana, nacionalistička hunta ima "obvezu" vojskom gušiti pobunu na istoku zemlje (!). Okanite se pitanja tko navija za Istok, a tko za Zapad, pitajte se - tko je ovdje lud?
izvor(i): The Guardian | Reuters | AP | BBC
(tekst je skinut sa: advance.hr)