On vatru raspaljuje i kod posmatrača. Ravnodušnih nema.
Tango je ples latinoameričkog porekla. Vikipedija kaže da se po stilu veoma razlikuje od ostalih standardnih igara. U osnovnom kretanju nema podizanja i spuštanja. Njegov ritam je iscepkan i dinamičan. Ples je pun suprotnosti. Pored čvrstine, tango je zadržao izvanrednu mekoću i nežnost. Pršti od jakih emocija, a pored osnovne priče o odnosu između muškarca i žene, tango govori o životu i smrti.
Čas tanga. Početnici. Većina nikada ranije nije plesala. Žene su u cipelama sa visokim potpeticama. Svi su naoružani dobrom voljom i po kojim zapamćenim korakom. Pažljivo posmatram i slušam, što muziku, što instruktore.
Instruktori su mladi. Kažu da tango nije samo ples, tango je način življenja. To je igra za one koji žele da upoznaju sebe. Tango se nikada ne može naučiti do kraja, to je ples koji se razvija sa plesačem celog života, ples kreativnosti i improvizacije. Važno je pratiti impulse koje partner daje svojim telom i pokretom.
Dok zatvorenih očiju slušam muziku, do mene dopire glas instruktorke: „Devojke, same ste odgovorne ako vas momak zgazi, on može da pruži korak samo onoliko koliko mu dozvolite. Dajte mu prostora! Imajte poverenja, opustite se i dozvolite da vas partner vodi!" A vi, momci, osetite koliko ste prostora dobili!"
U tangu jedna osoba vodi, a druga prati. Najčešće je muškarac taj koji vodi, a žena se prepušta, veruje i sledi. Naravno, to što muškarac vodi, ne mora da znači i da dominira. Muškarac smišlja korak koji će odigrati, ali mu ga žena može nagovestiti.
Moji baka i deda nikada nisu plesali tango. Osmeh na lice mi mami i sama pomisao na mog dedu, Šumadinca sa šajkačom na glavi kako igra tango. Kada sam svojevremeno pitala baku kako su se ona i deda upoznali rekla mi je : „Na vašaru, u kolu". Na moje: „Ko vas je upoznao? Igrali ste jedno do drugog?". „Ma ne, samo smo se gledali, znaš onako ispod oka." - odgovorila mi je. Shvatam, pogledom su se dogovorili.
Posedujemo li još uvek tu veštinu? Umemo li pogledom ili samo gestom da kažemo: „Zavedi me!"
U bakinom i dedinom slučaju, pogled je bio najjače oružje zavođenja. Susret pogleda izazivao je duboke emocije, koje su trajale skoro šezdeset godina.
Sećam se još i reči instruktora koji kaže da pored pogleda ono što deluje toliko hipnotišuće u tangu, jeste zagrljaj, koji je najsličniji prirodnom zagrljaju. U svakom slučaju, i u tangu i u životu prihvatamo i odbijamo. Za neke smo slepi, na druge "otkidamo".