Šta bismo bez našeg RTS dnevnika? E, to se zove javni servis. Pa, zaista. Jer, stvarnost nikad bolja. Posebno juče i danas, tokom predizborne tišine.
Sve cveta od pozitivnih vesti. Nigde onih radnika sa neoverenim knjižicama, Arapi se muvkaju tu i tamo, nabacuje se nešto protiv Tačija i ohrabruje se kolektivna asocijacija da bi, uskoro, konačno mogao da dolija, probni primerak busa "Mercedesovog" potura se pod nos tv-putnicima i time se konačno potire ona defetistička tvrdnja da Mercedes zapravo ništa nije investirao, naš pravnički tim razbija argumentima hrvatske pravnike u sporu pred međunarodnim sudom pravde, fabrički pogoni zuje i proizvode li proizvode nagoveštavajući još radnih mesta u sledećim mesecima, nekim licima koja su u pritvoru zbog sumnje u umešanost u ubistvo Ćuruvije baš juče u sred tišine produžen je pritvor, poljoprivredna gazdinstva obasipa blago martovsko sunce ...
Savršeno, nema šta.
Samo da Novak Đoković ne zezne stvar protiv Iznera večeras. To bi moglo ozbiljno da utiče na budućnost ove zemlje, tj. da osujeti da se u apsolutnom kapacitetu dostigne mogućnost da ova naša slika bude još više ulepšana.