Govor Aleksandra Bekana Todorovića, počasnog i doživotnog predsednika Gradjanskog pokreta "JESTE SVEjeDNO"
...na vecerasnjoj Prvoj Početnoj i 18. Završnoj Tradicionalnoj Konvenciju Tačno u 18 na splavu Office pub na Zemunskom keju:
Dame i gospodo, drugarice i drugovi, braco i sestre, muskarci i zene, vi u paru i mi u samici – Dobro vece I dobro nam dosli, mada je potpuno svejedno i da niste i da jeste dan!
U svom zivotu nisam postigao puno. Skoro nista. To jeste mali korak za mene, a jos manji za drustvo, u kome zivimo, sto jeste svejedno!
A onda se te divne i blagorodne 1971. godine, tridesetog marta, u danu kada se u svetu nista znacajno, prema vikipediji nije dogodilo, rodio veliki covek Igor Brakus. I kao beba je bio veliki covek, onako malo punašak. Imao je crnu kosu i plave oci. Tito je dan ranije bio u poseti Italiji, u audijenciji kod Pape Pavla VI, i to je bila prva zvanicna poseta sefa komunisticke drzave Vatikanu. A sutra dan, 31. marta bio je popis stanovnistva SFRJ, preko 20,5 miliona stanovnika, najveći rast na Kosovu[2], Muslimani prvi put kao narod. Jugoslaveni po prvi put iskazani kao posebna grupa na popisu, (tada jos nije bio postojao fejsbuk). A Brakus Igor veliki i divan covek i sa naocarima, je tad vec imao jedan dan starosti, i svi smo znali, da se rodio covek koji ce tek za cetrdeset i dve godine zivota postati kandidat za gradonacelnika Beograda i nosilac liste Gradjanskog pokreta JESTE SVEjeDNO!
Imamo vec dosta godina, svi zajedno, a neki od nas piona i preko toga, godine koje su nam pojeli skakaci, a dame izgubili od konja. I ta nasa svedodzba svega sto nam se ikada zbilo, u ovoj zemlji, i u ovom drustvu, u kojima bitisasmo, u poslednjih deset, dvadeset, trideset, cetrdeset i dve godine, daje nam za pravo da svedocimo, svojim glasovima, na izborima, iako sve i dalje jeste svejedno.
Dugo godina se bavimo komikom. U medjuvremenu se ta komika otela i otisnula se u politicke sfere tudjih zivota sa scene. Osnivajuci nas pokret zelja nam je i namera da komiku vratimo tamo gde pripada, gde joj je prirodno mesto, da je uzmemo natrag od onih koji su je oteli svojim visegodisnjim delovanjem po javnoj sceni, a da nisu ni svesni koliko su smesni iako neguju ta svoja ozbiljna lica, puna nalicja!
Vrhovna komanda raznih kladionica izbrisala je naš pokret iz brojnog stanja, naš puk je žrtvovan za čast Beograda i otadžbine. Mi nemamo, dakle, da se brinemo za glasove naše, oni više ne postoje u nasim rukama, vec su u vasim rukama glasaca!
Dotakli smo dno nebesko i korito savskog mora. Toliko puta su glasani isti, to nije slucaj na nasoj listi! Zato napred u slavu!