1. Ljudski
Neverovatan stupanj bezobrazluka i samoživosti tzv. političke elite, koja je sluđeno i osiromašeno stanovništvo Srbije gurnulo u nepotrebne i režirane tzv. izbore. Nelustrirani pitomci Miloševićevošešeljevskog režima, za čije je strahovlade nacija gurnuta u nepotrebne i režirane ratove, sada mentalno siluju građanstvo Srbije putem potplaćenih medija i bilborda, srljajući u novi ambis.
Kojom etikom, kojim to nacionalnim interesom može jedna alava nomenklatura opravdati ovo novo arčenje para, društvene energije i vremena? Pa zar smo toliko srozani da od šarenih laža bilborda pravimo Potemkinova sela? Zar nam je inteligencija toliko otupela da može trpeti gromoglasne sloganske laži, dok ih službeni automobili pod rotacijom vozikaju o našem trošku na njihove stranačke skupove!?
2. Politički
Postojeći Zakon o izboru narodnih poslanika omogućava permanentnu okupaciju stranačkih mafija, udruženih sa tajkunskom bratijom i pravom mafijom, nad ostatkom obespravljenih i nemoćnih građanki i građana Srbije. Izlaziti na tzv. biračka mesta i zaokruživati ovu ili oni cifru de facto i de jure znači davanje legitimacije kradljivcima sadašnjosti i otimačima budućnosti ove zemlje.
3. Medijski
Nijedni tzv. izbori do sada nisu toliko razgolitili surovu i odurnu vladavinu novca. Ko se najviše nakrao, taj sada ima najviše plaćenih sekundi i zakupljenih bilborda, dok se autsajderi sa pravom bune zbog neviđene cenzure, a o autocenzuri da i ne govorim. I to u državi na ivici bankrotstva i uz poraznu spoznaju da se tzv. izborna kampanja odvija u senci štrajka lekara, štrajka glađu predsednika Sindikata radnika policije, građanskih protesta u Nišu, Novom Sadu i Beogradu, kao i mučnih priča o bolesnoj deci za koju nema novca za lečenje.
Svaka građanka, svaki građanin Srbije bez pilećeg pamćenja i sa mrvicom ljudskog dostojanstva, u nedelju 16. marta 2014. valjalo bi da uradi nešto vredno i plemenito: da posadi drvo, da pomogne nekom siromašnom, da položi cveće na grobove bližnjih, da se poigra sa decom ili sa unucima, da pročita neku dobru knjigu, da zavešta srce ili bubreg, da se prošeta sa voljenim bićem.... I ako je možda verujuća ili verujući, da zapali sveću i da se pomoli za spas ove jadne i opljačkane zemlje.