Autor: Rodoljub Šabić
Izbori su.
Izbori su bili i pre bezmalo dve godine kad sam na ovom blogu napisao post “Zaboravnost bez granica”.
Nije izgledalo da će biti razloga i smisla da se taj post ponovi, ali.. evo kako je glasio:
“Izbori su. A „u postupku sprovođenja izbora opšti nadzor nad postupcima političkih stranaka, kandidata i sredstava javnog obaveštavanja u toku izbornih aktivnosti sprovodi Nadzorni odbor.“ Tako piše u članu 99. Zakona o izboru narodnih poslanika.
I dalje, u čl. 100. precizira se šta sve Nadzorni odbor radi i kaže da: „prati predizborne aktivnosti i ukazuje na eventualne nepravilnosti u postupanju političkih stranaka, kandidata i drugih učesnika, kontroliše postupanje sredstava javnog obaveštavanja radi obezbeđivanja ravnopravnih uslova za predstavljanje podnosilaca izbornih lista i kandidata sa izbornih lista, predlaže mere za poštovanje jednakosti kandidata, obraća se javnosti radi zaštite moralnog integriteta ličnosti kandidata, upozorava na postupke političkih stranaka organa uprave, kandidata i sredstava javnog obaveštavanja kojima se ometa izborna kampanja i ugrožava jednakost prava svih kandidata.“
U istom članu stoji i sledeće:
“Ako bilo koji učesnik u izbornoj kampanji svojim ponašanjem poziva na nasilje, širi nacionalnu, versku ili rasnu mržnju ili podstiče na neravnopravnost polova, nadzorni odbor za izbornu kampanju bez odlaganja će dati inicijativu za pokretanje postupka pred nadležnim državnim organima.”
Kako ovo zvuči? Jesu li ovo prazne proklamacije ili funkcionalne odredbe? Jesu li važne ili nevažne? Iako bi moglo biti zanimljivo pozabaviti se odgovorima na ova pitanja, za ovu priliku je jedno drugo pitanje zanimljivije.
To pitanje je – gde nam je Nadzorni odbor? Jer, Nadzornog odbora nema. Nema ga uopšte, “zaboravili smo” da ga formiramo!
Naime, iako u pomenutom članu 99. Zakona pored ostalog stoji: “Nadzorni odbor ima deset članova od kojih polovinu članova imenuje Narodna skupština Republike Srbije na predlog Vlade Republike Srbije, a polovinu na predlog poslaničkih grupa u Narodnoj skupštini Republike Srbije iz reda istaknutih javnih radnika, pod uslovom da oni nisu članovi organa političkih stranaka koje učestvuju na izborima”, i Vlada i poslaničke grupe su na to “zaboravile”. Niko nije predložen, Narodna skupština nikog nije imenovala i Nadzornog odbora nema.
Izbore “nadzire” odbor koga uopšte nema. Jeste da je deo nadležnosti Nadzornog odbora faktički preuzet od strane nekih drugih organa (RRA, Agencija za borbu protiv korupcije…) i jeste da smo poprilično “oguglali” na famozno “lako ćemo” kao glavni “metodološki” pristup “rešavanju” problema, ali je li “zaboravnost” u ovom slučaju ipak prekoračila granice koje bi se mogle i pretpostaviti? Ili za nju uopšte ne postoje granice?”