Gost autor| Literatura| Zabava

Rat za Nair ili dopuna Gvozdene knjige XI/2

mlekac RSS / 21.02.2014. u 07:10

woman-on-fire.jpgU svečanoj dvorani Borovog kompleksa palata u Zaparu, na smaragdnom tronu, sedeo je car i melanholično raspoložen slušao muziku. Bilo je mnogo udobnijih mesta za takvu aktivnost širom zamka, ali je sedenje na prestolu nekako činilo da se njegov zakoniti vlasnik oseća bar trunčicu bolje. Zatvorio je oči i prepustio se tonovima, a kada ih je sledeći put otvorio ispred njega je stajala Oranda. Tako se trgao kada ju je ugledao da za malo nije pao sa svog uzdignutog sedišta. Ta elfkinja bi bila savršeni profesionalni ubica, samo da ju je to zanimalo. Samog imperatora je ta njena sposobnost prikradanja oduvek fascinirala, ali zapravo ona nije bila toliko savršena koliko je on verovao. Pored njenog nečujnog hoda i sposobnosti da se kreće u senkama, bila je tu i sretna činjenica da se ni jedan stražar u njegovom dvoru nikada ne bi usudio da zaustavi bivšu caricu koju je njen nekadašnjii izabranik još uvek veoma voleo.
- Zdravo da si, veliki zmaju i pobedniče nad bezbrojnim Dortijanskim flotama! Imam veoma dobre vesti za tebe! - otpoče ona na granici istine i vica, uživajući u svojoj dvosmislenosti.
- Nemoj mi se podrugivati, Oranda. Posle dve boce boborovače i čitave kante mleka nije mi uopšte do toga. Hoću na miru da uživam a ti si me šokom povratila iz blaženog pijanog stanja. Sada moram sve iz početka. - uzvrati joj imperator preko volje.
- Stvarno imam dobre vesti i požurila sam ovamo da ti ih lično saopštim, a ti me dočekuješ kao neprijatelja. Idući put čekaj onu beskorisnu šeprtlju od svog sekretara da ti ih saopšti! - uvredi se ona.
- Elf koji je sam ostao sam na svetu možda ne želi nikakve vesti. Da li si razmišljala o tome „prijateljice"? - nastavljao je i dalje alkohol da govori iz njega.
- E, ove želiš! Teng je uhvaćen. A da bi bilo gore po njega, uhapsili su ga Džilovi u nekom napuštenom rudniku na ivici njihove teritorije. Nije ni čudo što ga naši nisu mogli da pronađu... - nasmeja se bivša carica penjući se na tron gde nonšalantno sede na rukohvat njegovog sedišta.
- To je zaista dobra vest... i kada će nam ga predati? - Geltazar se odmah ispravi u prestolu.
Ti zaboravljaš da je on ubio dva visokorodna Džila u onom suludom napadu na pobedničkoj paradi? Taj gorostasni narod ima veoma razvijen osećaj za osvetu. Odveli su ga u svoj institut za mučenje i obećali su nam da će uredno vratiti ono što ostane od njega kad konačno budu izvukli sve informacije koje im trebaju, ali ja se ne bih mnogo nadala. Orijaši uopšte nisu navikli da rade sa nama. Ne sećam se slučaja da su ikad ikoga od nas zarobili. Verovatno da im jadnik neće potrajati ni jedan jedini dan... - pojasni mu Oranda.
Državni institut za mučenje? Pa taj varvarski narod baš nema mere. Kako se samo ismejavaju sa institucijama civilizovanog sveta. Kakva besmislenost... Ovo je stvarno prevršilo svaku meru - sa gađenjem procedi imperator.
E da vidiš, njima uopšte ne izgleda tako besmisleno. Razvoj drugih civilizacija moraš posmatrati kroz odnose... - započe ona, kad je car prekide mahanjem ruke:
Skrati! Uopšte sada nisam raspoložen za predavanje iz antropologije i sociologije drugih humanoida. -
Dobro, onda ću da skratim - uzdahnu Oranda - I sam znaš koliko je državna administracija kod naših saveznika surova i neumoljiva. I nije im zameriti s obzirom sa kim vladaju. Pre nekoliko vekova zbog glupe štamparske greške gilde učitelja i mučitelja su stavljene zajedno. Zapravo njihove reči „Morl" (učitelj) i „Morg" (mučitelj) imaju samo jedan različiti glas, koji je neko prečuo kod diktiranja. U početku se niko nije bunio iz straha od vlasti, jer se suprotstavljanje odluci administracije smatralo veleizdajom te je bilo najbrža prečica za gubilište. Ali, vremenom su obe strane shvatile korist od njihovog administrativnog poistovećenja. Učitelji, koji su dotle imali silne muke pokušavajući da obuzdaju ratoborni temperament svojih učenika, odjednom su zadobili dužno poštovanje. Njihova reč se mnogo dalje čula i imala je mnogo veću težinu. Čak su i rođaci i komšije počeli da ih mnogo više cene i uvažavaju. Na svakom mestu su bili okruženi ljubaznošću i to im je veoma prijalo. Sa druge strane mučitelji su u sebi otkrili intelektualnu crtu, pa su krenuli da proučavaju medicinske knjige i istražuju sve mogućnosti da se žrtvi nanese što više bola u jedinici vremena, a da pri tom ona ipak poživi što duže. Uskoro su zatražili nove fondove od vlade kako bi mučenje podigli na naučni nivo i imperija je velikodušno odrešila kesu. Pojavio se taj Nacionalni institut za mučenje, a nekoliko decenija docnije i fakultet dželatskih nauka, gde su budući magistri i doktori branili svoje teze na grupama ratnih zarobljenika, kojima ih je džilovsko carstvo velikodušno opskrbljivalo. Tako su te dve prilično različite profesije nastavile da koegzistiraju u čudnoj simbiozi na obostrano zadovoljstvo - završi svoje malo predavanje bivša imperatorka.
Car Evelona na to poćuta nekoliko minuta, pokušavajući da shvati logiku čupavih orijaša, pa onda odustade i vrati se u pređašnje melanholično raspoloženje.
- Dobro bar smo ga se rešili jednom za svagda. Na žalost, Renn je več odavno na putu za Teru, a ti imaš svoje planove u kojima nema mesta za mene - gunđao je i dalje Gator.
- Ne sažaljevaj sebe bez razloga. Pošalji odmah poruku IMIRu da je smesta spakuju kući, jer je opasnost prošla. Za nekoliko godina moći će da se vrati ovamo, ako bude želela. Ja ne bih tek tako odustajala na tvome mestu. Dopala mi se ta mala plačljivica. Sposobna je i pametna, ali je uz sve to i dobrodušna. Pravi materijal za elfkinju koja će pratiti najmoćnijeg od nas. Uzgred, šta si uradio sa njenim prvorođenim sinom koga je majka htela da zaštiti od političkih borbi na Evelonu ostavivši ga da čami u nekom modulu blizu Ledenog mosta? - nastavila je da ga propituje bivša izabranica.
- E, tu sam se veoma ogrešio o njene želje na rastanku. Doveo sam klinca ovde i postavio ga za vojvodu od Ankora. To će mu omogućiti divan život i nabolje obrazovanje koje sam bude želeo. Sem toga, ako uopšte ne bude bio za to zaiteresovan moći će vrlo lepo da živi od apanaže koju sam mu propisao jer sam ga usinio. Moći će da zauzme mesto u domu lordova koji planiram da postavim i da mi pomaže u vladavini, ali po redu nasleđivanja prava na tron biće daleko iza Heline i Kotalove dece i ako su oni na vrlo dalekim destinacijama. Ukratko, procenio sam da je on ekstremistima mnogo lakša meta ako bude živeo sa lovcima. Ljuti Leliksi ga čuvaju, Mislim da će oni poraditi i na njegovom pravilnom vaspitanju. Sem toga, siguran sam da će oni svi izginuti pre nego što dozvole da mu se nešto desi - podrobno joj objasni car.
- To, na svu sreću, neće biti potrebno. Ekstremisti plavog sunca više ne postoje. Bar ne od kako su Džilovi spustili svoje kosmate ruke na Tenga. Ali, šta će biti kad mu se majka vrati na Evelon? Koliko je znam, Renn će ti oči iskopati što si ga doveo u svoje palate. Misliće da ga izlažeš velikoj opasnosti? - opomenu ga Oranda vrteći glavom zabrinuto, i zaista je delovalo da ona ni pored sve svoje snage, spretnosti i odlučnosti ne bi volela da se nađe ispred razbešnjene majke koja smatra da joj je podmladak ugrožen.
- Ti prvo ne shvataš šta je taj brod i koliko je bilo teško da je ubacim na njega. Sada je u hibernaciji koja će trajati trideset ili četrdeset godina. Za to vreme ne može se probuditi jer je sistem tako napravljen da se svi bude odjednom. Izuzetak su samo kapsule stražara, a one se otvaraju uvek u paru, jedna naša i jedna njihova. Ona svoju hibernacionu komoru neće napustiti dok se brod ne spusti na neko Terino more. Tako stoje stvari sa I.M.I.R.-om. - huknu car nezadovoljno.
- Onda zaista nema ništa od naše plavušice. Žao mi je što to čujem... A, šta ti radi ona vilva? - upita oprezno bivša carica.
- Znaš kakve su vilve. Mnogo je u njima ostalo od temperamenta mačkolikih humanoida sa kojima su naši kolonisti voleli da se pare. Dobre u krevetu, ali ništa osim toga. Sada se verovatno sunča ispred nekog svog hotela na obalama Valuzije. Nju nikada ne bih mogao da dovedem na ovaj tron. Moji podanici to od mene nisu zaslužili. - vladar je ponovo tonuo u depresiju.
- A onaj slatki savršeni, koga stalno promovišeš po holoviziji? - izlete sledeće pitanje pre nego što je govornica shvatila koliko je neumesno.
- Oranda, pobogu. Nisam ja od te vrste muškaraca. Sem toga, on je danas zvanično postao Leliks. I mene su pozvali na tu ceremoniju, ali mrzelo me je da se pomeram. - odmahnu rukom Geltazar.
- E, sada smo se stvarno oboje uspaničili pre vremena. Sin nam nepovratno putuje u neko sazvežđe gde je i stvoritelj rekao laku noć. Ćerka sa porodicom je otišla da se naseli na Degobi kao mirnom mestu. Najstariji sin nam je mrtav i tako smo ostali prilično sami na svetu - slegnu ona ramenima.
- Pa valjda imamo jedno drugo, pošto nam ponestaje dece - pokuša car da se približi pomirenju.
- Mi nemano baš mnogo zajedničkih tema za priču. Osećam da će nam se veza završiti isto kao i prvi put. Samo... -
- Samo!? - upita imperator pun nade.
- Pa, pošto smo tu gde jesmo mogli bismo da napravimo još neko dete. Nadam se da nisi zaboravio kako se to radi? - nasmeja se Oranda i ležerno skliznu sa rukohvata u drugo sedište na smaragdnom tronu.
- Čini mi se da sam ti to pokazao pre mesec dana, kada si provela noć sa mnom i sa Renn? Nadam se da nisam podbacio? - ležerno će imperator.
- Naravno da nisi. Ali, ja moram uvek malo da te zadirkujem. Znaš ti mene. - odgovori mu kroz smeh bivša carica.
- Znam ja tebe odlično. Nisi ti džaba postala prva izabranica moga srca - odgovori joj Geltazar, a blaženi osmeh prekri njegovo inače dostojanstveno lice.
Nekoliko svetlosnih godina dalje istekla je smena prvom stražaru sa Evelona. Ona se konsultova sa kapetanom broda, inače pukovnikom kosmičke flote, koji još uvek nije bio legao stalno proveravajući da li sve na brodu radi kako treba. U stvari, čekao je da i zapovednik Džilova pođe u hibernaciju.
- Tražim dozvolu da probudim drugog stražara i sama legnem pukovniče - raportira ona.
- Koga mi uopšte imamo za tako gadan posao? Čekaj, evo nekog! Izvesna Asa Drun ubačena je u obezbeđenje po ličnoj Geltazarovoj želji. Sa nama je i njegova ljubavnica sa bulumentom svojih slugu. Prokleta korupcija! Već je ubacio čitavu gomilu elfa na ovaj brod preko reda. Misli da može da radi šta hoće sa nama. Samo, sada smo daleko od granica njegova carstva. Ovde je njegova volja ravna bilo čijoj. Odmah ću probuditi tu Asu i dati joj trostruku smenu. - zareža ovaj udarajući rukom o sto.
- A, da li ste dobro razmislili pukovniče. Prezime te Ase je isto kao i ono pokojnog velikog majstora Leliksa koji je spasao cara i njegovu ljubavnicu kada se dogodio onaj masakr na pobedničkoj paradi. Ne mislim da je to slučajno. - procedi stražarka prilično oprezno.
- Ma nemoguće. Prokleti Leliksi ne prave decu, jer od početka uče da voljom kontrolišu plodnost svog semena. To je njihov tabu. Sem toga, Drun je prilično često prezime. Jesi li je ti uopšte videla? To je očito lepotica sa kojom je oholi Gator nešto imao. On ili ona njegova što voli savršene. Iskreno, spreman sam da rizikujem - bahato uzvrati njen nadređeni.
- To se zove zlostavljanje, pukovniče. Ne želim da učestvujem u tome. Ja odoh. Budite je sami i nadajte se da ćete smisliti dobar izgovor za to, kada se princ Kotal probudi. Mislim da se njih dvoje poznaju još od one veličanstvene sahrane njenog oca. Ne mislim da će ta belokosa stražarka propustiti priliku za žalbu. Razmislite šta će vas zbog toga čekati u ostatku vaše karijere, ako će se resto vašeg života uošte moći tako nazvati - odsečno mu saopšti stražarka. Okrenu se na petama i krenu da izađe iz kancelarije visokog oficira.
Pukovnik opsova pa reče:
Jao... nije valjda i on sa nama? Pa nema ga ni na jednom spisku. Ni među posadom ni među oficirima - skoro zakuka pukovnik.
- Njegova imperatorska veličina, je glavnokomandujući nad nama u odsustvu njegovog slavom ovenčanog oca. On je praktično vlasnik elfskog dela I.M.I.R-a. Zašto bi bio na spisku posade? - odvrati mu ova uživajući u svakoj izgovorenoj reći, dok je gledala kako se zapovednikovo samopouzdanje topi. Na kraju krajeva, služila je pre ovoga na Gatorovom dvoru i bila je sigurna da je princ baš dobar momak, za razliku od ovog naduvenog oficirčića.
- E, taman sam mislio da ćemo tamo živeti u slobodi, a ono, razmaženi jedinac imperatora je sa nama. Ali, moramo iskoristiti ovo malo slobode koju imamo ovde. Red je da se i mi, poklonici Araksa, revanširamo Geltazaru za sve ono što nam je u poslednje vreme učinio. Bar onoliko koliko možemo, a da to ne bude neko teško krivično delo. - zatim izađe u duge, puste hodnike i posle nekoliko minuta pronađe broj koji je tražio.
Svetlo na hibernacionoj komori belokose devojke promeni se iz zelenog u plavo. Providna kupola se otvori i iz nje se podiže sanjiva osoba. Jedva se nekako iskobeljala iz svog anatomski ulegnutog ležaja i oslobodila se tankih elastičnih creva koja su spajala njenu anti-dekubitus opremu sa kapsulom. Nespretno stade pred stamenog, gotovo četvrtastog elfa, te posle nekoliko pokušaja, zbog mučnine u želucu, konačno uspe da se ispravi i po pravilu službe pogleda u oči pretpostavljenog. Ignorišući njeno trenutno jadno fizičko stanje on joj oštrim glasom naredi:
- Asa Drun, stariji kadetu Evelonske kosmičke flote, tvoje produženo dežurstvo je upravo počelo! -

KRAJ

Sigurno se pitate šta je docnije bilo sa junacima ove priče? Ovde ću vam dati samo nekoliko napomena o njihovoj daljoj sudbini ukoliko je ona bila zabeležena u hronikama zemaljskih elfa:

Veliki imperator Evelonskog kosmičkog carstva, Geltazar Gator, sigurno je vladao sve do trenutka kada je zbog uništenja I.M.I.R.-a veza kolonizovanih elfa sa matičnim svetom bila prekinuta. I ako je putovanje za taj gigantski kosmički brod trajalo samo trideset pet godina, zbog distorzije vremena pri nadsvetlosnim brzinama na Evelonu je dotle proteklo devet stotina godina, i samim tim on je postao najdugovečniji vladar trećeg carstva. Zapamćeno je da je sa caricom u povratku Orandom dobio još dvoje potomaka i da su oni takođe razmnožili dinastiju. Za vreme nakratko ponovo uspostavljenog kontakta u petnaestom veku ostalo je zabeleženo saznanje da su Gatori na Evelonu još uvek na vlasti, ali ne govori se ko je trenutni vladar.

Red Leliksa, koliko je poznato, nije više bio ukidan, a najveći praznik im je postao dan Liksa Druna kada se pravila velika otvorena ceremonijalna orgija ispred njegovog spomenika, na glavnom trgu u Zaparu. Taj dan je proglašen za nacionalni praznik i tako su poštovaoci seksualne snage Lelil od versko-filozofskog reda postali jedan od stubova carstva.

Ratni heroj Al služio je četristo godina u redu i uzdigao se do vrlo visokih pozicija. Uz vrlo malo žrtava ugušio je separatistički ustanak na Ledenom mostu podelivši pilotski megdan sa vođom pobunjenika savršenih nekim Ao-om. Potom je dobio od Geltazara titulu Vojvode od Hirije sa svim beneficijama, mada je i dalje sebe oslovljavao Al od Ledenog mosta. Posle pogibije Harla Kotera, koji je nastradao u jednom glupom eksperimentu, napustio je red i skrasio se sa udovicom Azol na Valuziji. Nikada nije završio visoke vojne škole ni postao admiral flote kao što je planirao, ali je imao doživotno mesto savetnika u generalštabu i bio član još uvek nezvaničnog Geltazarovog krunskog saveta. Imao je pet potomaka sa svojom crnokosom izabranicom i svi su u imenu nosili Koterovo prezime i Alovu odrednicu od Ledenog mosta.

O sudbini ludog verskog fanatika i teroriste Tenga posle zarobljavanja od Džilova ništa se ne zna. To pitanje su njihovi diplomati vešto zaobilazili u svim kotaktima sa Evelonskim carstvom. Najverovatnije da njihovo ispitivanje nije preživeo, ali dugo je u krčmama na Tir-Nan-Ogu bila prisutna priča da su ga nesigurni saveznici uzeli za savetnika i da on sada sa njima sprema napad na Evelonsko kosmičko carstvo. Međutim kako do otvorenih sukoba između Džilova i elfa na nivou imperija nikada nije došlo, ta zloslutna priča je polako pala u zaborav.

Renn je preživela spuštanje i rat sa Džilovima. Stupivši na ovaj svet već trudna sačuvala je svoju bremenitost u početnom razvoju više od sedam stotina godina. To je najduže voljno kontrolisana trudnoća ikad zabeležena kod elfa. Konačno, kada su se stekli uslovi, rodila je kći Linel koja se ponašala malo previše neobuzdano čak i za vilenjačke standarde. Nekoliko godina potom dobila je još jednu kći, Amadu, koja je docnije postala čuvena kraljica južnog elfskog kraljevstava na prostorima između Dunava i mora. Od dolaska na ovaj svet Kotal i njegovi potomci su se prema njoj odnosili sa posebnim uvažavanjem i smatrali je za svog staratelja. Ni jednu važnu odluku nisu donosili bez savetovanja sa njom. Na kraju je pala boreći se uz svog nesuđenog unuka, Osil Gatora, u legendarnoj bitci zbog provale Huna u Šumu Trolova. Po ličnoj Osilovoj želji ona je sahranjena sa titulom Carice Evelonske kosmičke imperije u odsustvu, iako nikada nije zvanično sela na smaragdni tron. Na žalost, ta njegova velikodušna odluka izazvala je netrpeljivost Linelinog sina Nazza prema Kjuu, jer je on stalno hteo da se izravna sa Gatorima. Mnoga dobra dela u stvari, stvore velike komplikacije sa nesrećnim posledicama. -

Kotal Gator nije nasledio nespretnost sa ženama od svoga oca. Posle dolaska na Zemlju porazio je svoje neverne saputnike, i osnovao prvo vilinkraljevstvo na ovom svetu. Za svoju izabranicu uzeo je Asu iz ljubavi, a ne po očevom savetu (kako pričaju mnogi zlonamerni vilenjaci) i obezbedio nastavak svoje dinastije. Ipak negostoljubiva planeta došla mu je glave. Poginuo je pod papcima krda bradatih bikova koje je lovio, ostavivši Asu u velikoj žalosti.

I, konačno, Asa. Sama je spustila oštećeni I.M.I.R. i tako je, spasavši sigurne smrti sve koloniste, postala najzaslužnija vila na ovome svetu. Potom je postala prva zemaljska vilinkraljica i izabranica Gatora koji je i ako u odsustvu bio prvi po pravu nasleđivanja smaragdnog trona. Više od šesto godina posle smrti svog izabranika vodila je sve vilenjake na ovom svetu. Vilinski hroničari je uvek pominju kao najveću majku svoga naroda. Njene avanture i mudri državnički potezi opisani su u „Vilinskoj sagi" i knjigama koje dolaze posle nje.



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

rade.radumilo rade.radumilo 10:23 21.02.2014

Dobro

I kada ovo možemo da očekujemo u štampanom izdanju?
anonimni_autor anonimni_autor 11:15 21.02.2014

Re: Dobro

rade.radumilo
I kada ovo možemo da očekujemo u štampanom izdanju?

Ako lepo uzmeš stotinak listova papira i inspritaš na svom štampaču. Ja ti ovde javno obećavam da neću da se bunim... Znaš ono oko prava. Ako je za ličnu upotrebu(tu se računa porodica i krug prijarelja) sve je dozvoljeno.Ti verovatno ne shvataš koliko je teško išta objaviti preko izdavačkih kuća. Razmisli samo koliko "saga" čeka, a uz to ima recenzije od najeminetnijih pisaca i prevodilaca tog žanra kod nas.
rade.radumilo rade.radumilo 11:49 21.02.2014

Re: Dobro

Ako lepo uzmeš stotinak listova papira i inspritaš na svom štampaču. Ja ti ovde javno obećavam da neću da se bunim... Znaš ono oko prava. Ako je za ličnu upotrebu(tu se računa porodica i krug prijarelja) sve je dozvoljeno.


Jok, više volem u e-formatu da čitam.

Ti verovatno ne shvataš koliko je teško išta objaviti preko izdavačkih kuća. Razmisli samo koliko "saga" čeka, a uz to ima recenzije od najeminetnijih pisaca i prevodilaca tog žanra kod nas.


Mislim da kontaktirate pogrešne likove. Koga god znam da je hteo objavio je knjigu, od kojih se pola ni ne prodaje vane nekog uskog kruga ljudi. Jeste pitali Jelicu G. za savet oko toga?
anonimni_autor anonimni_autor 13:42 21.02.2014

Re: Dobro

rade.radumilo
Ako lepo uzmeš stotinak listova papira i inspritaš na svom štampaču. Ja ti ovde javno obećavam da neću da se bunim... Znaš ono oko prava. Ako je za ličnu upotrebu(tu se računa porodica i krug prijarelja) sve je dozvoljeno.


Jok, više volem u e-formatu da čitam.

Ti verovatno ne shvataš koliko je teško išta objaviti preko izdavačkih kuća. Razmisli samo koliko "saga" čeka, a uz to ima recenzije od najeminetnijih pisaca i prevodilaca tog žanra kod nas.


Mislim da kontaktirate pogrešne likove. Koga god znam da je hteo objavio je knjigu, od kojih se pola ni ne prodaje vane nekog uskog kruga ljudi. Jeste pitali Jelicu G. za savet oko toga?

Jesam... I trenutno pokušavam da objavim za istu kuću. Ali ona je poznati novinar, a ja anonimus... Čak je i Jjelica svoju prvu knjigu objavila u koprodukciji sa onom svojom drugaricom koja je izuzetno duhovita i zvezda radio programa. Ne mogu sada da se setim imena. A, J. Greganović je sada naprodavanaiji domaći autor kod nas... pa ti vidi.
rade.radumilo rade.radumilo 14:57 21.02.2014

Re: Dobro

Jesam... I trenutno pokušavam da objavim za istu kuću. Ali ona je poznati novinar, a ja anonimus... Čak je i Jjelica svoju prvu knjigu objavila u koprodukciji sa onom svojom drugaricom koja je izuzetno duhovita i zvezda radio programa. Ne mogu sada da se setim imena. A, ona je sada naprodavanaiji domaći autor kod nas... pa ti vidi.


Da li si možda probao kontaktirati Zorana Živkovića? Ipak je on mnogo više u žanru.
anonimni_autor anonimni_autor 16:00 21.02.2014

Re: Dobro

rade.radumilo
Jesam... I trenutno pokušavam da objavim za istu kuću. Ali ona je poznati novinar, a ja anonimus... Čak je i Jjelica svoju prvu knjigu objavila u koprodukciji sa onom svojom drugaricom koja je izuzetno duhovita i zvezda radio programa. Ne mogu sada da se setim imena. A, ona je sada naprodavanaiji domaći autor kod nas... pa ti vidi.


Da li si možda probao kontaktirati Zorana Živkovića? Ipak je on mnogo više u žanru.

Što se Živkovića tiče upoznao sam Boba. Ovo je šala, ali upoznau sam ga zaista. Zoran inače živi samo jednu zgradu udaljen od mene. Međutim on ima izadavačku kuću u kojoj samo sebe obljavljuje. Uz to je najobjavljeniji naš pisac u inostranstvu. Naravno, kad sam plaća svoje prevode. Pritom ne mislim uopšte da je slab pisac... daleko bilo. Čovek je jednostavno shvatio, da od SF-a kod nas nema vajde, pa objavljuje napolju. Ja trenutno nemam para da platim stranog prevodioca, pa mi njegovi kontakti ne bi ništa značili. Govorim Engleski dosta dobro, ali ne mislim da na tom jeziku mogu da stvaram. Za to je ipak potrebno mnogo bolje poznavanje jezika i njihove književnosi. Ja na prste svojih ruku mogu da prebrojim knjige koje sam pročitao na Engleskom, a sa drugim jezicima sam jpš gori. Skoro sa uzeo knjigu na Švedskom i... Mislim da sam polovinu tog jezika koji sam koristio u mladosti zaboravio. Zato smatram da je bolje da prvo pokušasm sa objavljivanjem ovde, a za to Z.Ž. verovatno nema nikakav iteres da mi pomogne. Uzgred da li si čitao njegovog Poslednjeg Srbina, mislim da je odličan. Veoma konpleksna priča, tj roman.
rade.radumilo rade.radumilo 16:49 21.02.2014

Re: Dobro

a za to Z.Ž. verovatno nema nikakav iteres da mi pomogne. Uzgred da li si čitao njegovog Poslednjeg Srbina, mislim da je odličan. Veoma konpleksna priča, tj roman.


Definitivno ću pročitati, ali šta te košta da pitaš? Ok, čovek sam se be objavljuje, jer ovi naši izdavači u slobodno vreme čitaju Kurir i slično, ali mislim da bi on verovatno iskoristio priliku da objavi još nešto od SF-a ili EF-a...
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:27 21.02.2014

Re: Dobro

Čak je i Jjelica svoju prvu knjigu objavila u koprodukciji

Ispravka, Jelica nije objavila knjigu u koprodukciji sa svojom drugaricom, nego u koautorstvu. Produkcijom se bavila izdavačka kuća koja nam je tu knjigu izdala, Samizdat, B92.
anonimni_autor anonimni_autor 18:18 21.02.2014

Re: Dobro

Jelica Greganović
Čak je i Jjelica svoju prvu knjigu objavila u koprodukciji

Ispravka, Jelica nije objavila knjigu u koprodukciji sa svojom drugaricom, nego u koautorstvu. Produkcijom se bavila izdavačka kuća koja nam je tu knjigu izdala, Samizdat, B92.

Izvini Jelice, lapsus.Tražio sam na testaturi onaj znak za povezanost, a pošto ga nisam našao mahinalno sam napiasao onako kako ga nazivamo u običnom govoru. Poenta je u tome što je i takav književni genije kakva si ti, morao da prvu knjigu objavi sa nekim poznatim. Razumeš šta sam hteo da kažem. Pričam o vosjci izdavača koji odbace tekst i pre nego što ga pogledaju, ako im ime pisca ne zapadne za oko. Već po samom načinu odbijanja znam da li je neko uopšte i pokušao da me čita ili nije.
anonimni_autor anonimni_autor 18:42 21.02.2014

Re: Dobro

Definitivno ću pročitati, ali šta te košta da pitaš? Ok, čovek sam se be objavljuje, jer ovi naši izdavači u slobodno vreme čitaju Kurir i slično, ali mislim da bi on verovatno iskoristio priliku da objavi još nešto od SF-a ili EF-a...
Red je prvo da sačekam odgovor od ovog izdavača. Vreme koje "Saga" provela kod njh daje mi neku nadu. Odbiju te obično za četiri meseca. Hvala na konstruktivnom savetu. Kako naš narod kaže:"Ko pita, ne skita".

P.S.Nisam želeo da moj odgovor zalepim na tvoj komentar, ali ne znam zašto se to dogdilo. Desi se ovakva situacija, da u nojoj mnogoljudnoj kući trenutno nema nikoga da mi pomogne da to ispravim. Užas... Ja sam stvarno kompjuterski nepismen i ako sam napisao kilometre teksta. Šta ćeš: "Nisu nove fore, za stare kerove!" I to je neka izreka
rade.radumilo rade.radumilo 19:08 21.02.2014

Re: Dobro

Desi se ovakva situacija, da u nojoj mnogoljudnoj kući trenutno nema nikoga da mi pomogne da to ispravim. Užas.


Samo obrati pažnju na to gde su ti tagovi:
<quote> i </quote>
<url (ovde dođe linak)> i </url>
itd.

Stavio sam < > umesto [ ] da bi se videlo u tekstu...
fantomatsicna fantomatsicna 12:10 21.02.2014

Svemu dodje kraj


Ja sam mislila da ovo već postoji u štampanom izdanju,knjiga mislim...šteta bi bilo da ode u zaborav.

Ja u svakom slučaju neću zaboraviti.Hvala na mnogim lepim utiscima I uzbudljivoj priči.Iako se radi o nekom vilinskom svetu vrlo je ubedljivo I nekako se saživiš sa svim tim učesnicma.Meni je najviše za srce prirasla Oranda.
Imas ti jos ovakvih tekstova?
anonimni_autor anonimni_autor 14:13 21.02.2014

Re: Svemu dodje kraj

fantomatsicna

Ja sam mislila da ovo već postoji u štampanom izdanju,knjiga mislim...šteta bi bilo da ode u zaborav.

Ja u svakom slučaju neću zaboraviti.Hvala na mnogim lepim utiscima I uzbudljivoj priči.Iako se radi o nekom vilinskom svetu vrlo je ubedljivo I nekako se saživiš sa svim tim učesnicma.Meni je najviše za srce prirasla Oranda.
Imas ti jos ovakvih tekstova?

Ima... I to mnogo. Ja o tom vilinskom svetu pišem od svoje dvadeset sedme godine, a sada imam pedeset i četiri. Naravno imam jedno osamnaest godina prekida u kotinuiranom radu. Znate ono... Ženidba, sitna mnogobrojna deca, život u dijaspori... Ali, vratio sam se svojim pripovedanjima. Računam da je "Vilinska saga" čedo bloga B Devet dva i ako je ovde počela sa objavljivanjem dvadeset i šest godina posle nastanka. Da nije elektronske komunikacije niko ne bi znao za moje priče... i to je na žalost realnost u ovoj zemlji. Ja već sedam godina itezivno pokušavam da objavim "Sagu" kao bazu čitavog mog pripovedanja na vilinske teme... Ali još uvek, ništa. Možda se ovi poslednji koji su uzgred najača izdavačka kuća kod nas i "prelome". Nada uvek umire poslednja.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana