Eksperimenti u blogovanju

Nepodnošljiva lakoća ubistva

milos_secujski RSS / 23.01.2014. u 13:39

Diskoteka 3D
Diskoteka 3D
 

 

Probudio me je vrisak. Bilo je oko 23 časa. 

Obično sam nepogrešiv kod odokativnog određivanja satnice. Zatim sam pogledao u sat na noćnom stočiću. Omanuo sam za čitavih dvadeset minuta. Jedino što je svetlelo u mraku bio je taj budilnik čije cifre su jarko crvene boje. Danju se gotovo i ne vide. Budući da su spuštene roletne i ulična rasveta ne ulazi kroz prozor, soba je osvetljena slabom, bordelskom svetlošću budilnika.

Shvatio sam da nisam odspavao ni punih sat vremena.

U našoj zgradi je sasvim normalna kolektivna histerija. Konstanta jedne bahatosti i bezobzirnosti u zajednici pregrađenoj papirnim zidovima. Fabrika svakodnevnog zlostavljanja. Vrisci se završavaju samo na dva načina. Ili šamarom i pocepanom usnom ili arkadom, ili seksom i glasnim svršavanjem. Potpuna sloboda užitka.

U oba slučaja je prisutno potpuno odsustvo od okoline. Akteri, ispod ili iznad, su tada učaureni u svoje svetove. Ne obraćaju pažnju na to da li ih neko čuje. Niti da li će ih neko prijaviti. Ubeđeni su, i uvek u pravu, da neće. Tuča i lomnjava traju i po pola sata. Vertikala je budna, ćuti i trpi. Svi čekaju da haos prođe.

Isto je i sa seksom. Paru iznad je fetiš da se unose u uloge. Obično su to klišei – poštar i usamljena domaćica, vodoinstalater i usamljena domaćica, pacijent i medicinska sestra. Dijalog im je jednako suvoparan, monoton i krajnje glup. Ali njih to uzbuđuje.

Par ispod je u S&M fazonu. I nisu to krili. Njihove role su obično bile na njegovu “štetu”. Jadnik je bičovan kao da je sve svoje dnevne frustracije praznila tim udarcima. I voleo je to. Sa sve gagom u ustima, vezan u osmicu i odeven u kožu. Njegovo mumlanje odzvanjalo je vertikalom tupo. Bilo je praćenom njenim prodornim glasom. Neretko bi se čuo još jedan muški glas. On kao da je sedeo sa strane, drkao i komentarisao.

To je obično trajalo do dva noću.

Ali vrisak koji me je probudio je bio čist. Kratak i oštar. Posle toga – ništa.

U tom trenutku sam se setio Danila Kiša. Napisao je negde, sećam se kao kroz maglu, da je Isak Njutn imao problema sa tvrdom stolicom. Da ga je, faktički, to sranje ispod jabuke i proslavilo. Baš kad je Isak čučnuo “da se ostavi” jabuka ga je zviznula u glavu. I eto ti epifanije – teorija gravitacija.

Isti sam problem imao i ja. Taj prodoran ženski vrisak me je samo odvukao do kupatila da se ponovo napinjem, stenjem i crvenim u licu. Seo sam na wc šolju i nadao se najboljem. Daska je hladna, a glava mi kleca od umora. Naslonjen sam na obe ruke. Očekivao sam bilo kakvu pornogravsku zabavu. Bilo šta što bi ubilo monotoniju pogleda na hldne, bele pločice. Ali ništa. Vertikala je ćutala i bila nesvakidašnje tiha u toj noći punog meseca. 

Nakon par trenutaka čuo sam Lidijin glas. Lidija Lili Linčić, Srboamerikanka, razgovarala je sa nekim muškarcem. Glas joj je delovao uplašeno, a gotovo sam siguran da se trudila iz petinih žila da ostavi utisak smirene osobe. Nedavno se vratila iz San Franciska sa partnerom, Sretenom Linčićem. Nakon sedam ili osam godina.

Sve se čuje, jasno, kao da su mi pred vratima kupatila. A ne dva sprata ispod. Glas joj podrhtava, ali odgovara na svako pitanje. Iz nekog razloga kroz glavu mi je prošla Dada. Na trenutak sam zaboravio na konstipaciju i bolove u stomaku. Slušao sam razgovor…

 

-          Ko si ti? Pasoš. Pokaži mi pasoš i ličnu kartu. – rekao je odsečno muški glas.

-          Čekajte. Ko ste vi? – zbunjeno je upitala Lili.

-          Ušli smo u stan – govorio je sasvim smireno, a opet nekako sa visine – jer su ulazna vrata bila širom otvorena. A priznaćete…

-          Izvinite, moram da se obučem.

-          Svakako.

 

Zatim je nastupila mrtva tišina. Naćulio sam uši, rasanio se, čekajući nastavak. Bio sam siguran da je u pitanju policija. Ali ne i zašto ona tu. Opet se začuo muški glas. Ovoga puta nešto mlađi…

 

-          Zašto ste došli u Srbiju?

-          Ja sam…

-          I koliko dugo ste u Srbiji?

-          Ovde sam već…

-          Kada ste prvi put došli u Srbiju?

-          Molim?

-           

Bila je potpuno zbunjena. Tada joj je onaj stariji glas opet rekao da želi da vidi pasoš. I šta još ima od dokumenata.

“Ali to je u nekoj fascikli”, odgovorila je, “morala bih da potražim.” A zatim se uputila ka spavaćoj sobi. “Nema veze”, rekao je jedan od te dvojice dok su odlazili. “Sledeći put se postarajte da Vam vrata budu zatvorena.”

Zatim su se ulazna vrata zalupila. Otišli su. Lidija je pritrčala vratima, čulo se tabananje bosih nogu i brz trk kroz stan. Zaključala ih je tri puta. Dalje se ništa nije čulo, opet je nastupio preglasan muk.

Navukao sam bokserice brže-bolje. A sve u želji da vidim te dve persone iz Lilinog stana. Okrenuo sam se samo da bi video čisto beli porcelan wc šolje. Jebeni Isak, pomislio sam. Kakve li je čajeve taj pio? Njemu je pala jabuka na glavu, meni bi eventualno pao kreč sa plafona. I kapanje vode od procurele mašine za veš.

Navukao sam trenericu, čarape i patike. Polako sam otključao vrata i provirio u hodnik u kojem je radila samo jedna sijalica. I to na spratu niže. Na mom su sve pokradene ili razbijene. Svetlo je pigušeno a hodnik kandi na gras.

Čuo se lift i u njemu jasni muški glasovi. Pritrčao sam i pozvao ga. Ali lift je dolazio od gore. Zaustavljao se polako dok su se iza matiranog stakla nazirale dve krupne siluete. Lift je uzak, plitak, išaran, večito zagušljiv. U trenutku kada uđem, pomislio sam, nas trojica ćemo jedva stati u taj sarkofag. Nekako ćemo se ugurati. Ona dvokrilna vrata… Lift je stao i glasno cimnuo pri stajanju.  Otvorio sam vrata i video dvojicu momaka mojih godina. Prvi put sam ih video. Nikada do tada ni u kvartu. Ošacovao sam ih pri ulasku i samo pozdravno klimnuo glavom. Nisu uzvratili.

Jedan je visok, krupne građe, crne kose i tupe face. To su oni ljudi koji se prenemažu dok pričaju. Gestikuliraju rukama u nedostatku reči. Siromašan fond reči im, doduše, ne smeta. Do trećeg sprata sam potvrdio svoju, do tog trenutka, predrasudu. “… ma on ima velikiiii… amozitet prema meni… al’ ko ga jebe…” Drugi je sitniji po građi, mršav, namršten i kratko ošišan. On je sve vreme slušao i ponavljao kaopapagaj – mhm, mhm, mhm….

Razgovarali su iza mojih leđa, ne obazirući se na mene. Nisam osetio njihove oči na mom potiljku, za njih jednostavno nisam postojao. Niti su oni konspirativno utišali svoj glas. Bio sam ubeđen da su muški glasovi iz Lilinog stana stariji. Da ona dvojica nisu ova dvojica.

Spuštali smo se sa petog sprata, sve do prizemlja. Pogledao sam na sat. Ponoć, tačno.

„Dobar dan, dobar dan“, govorio je jedan ovom drugom. „Uzmem neki nož, neku šipku  izlupam ga tu... najlakše je ubiti čoveka! Pa najlakše kriminalno delo je, za mene bilo, da ubiješ čoveka koji se ne nada da ćeš ga ubiti. Obična krađa pa moraš da imaš neku veštinu da ukradeš. Da te ne vide, pa si pod tremom... ovo – bam, bam, ili ga udariš ili ga ubodeš i ajde teraj.“

Tada se javio ovaj drugi: “bolje, bre, noću da uzmemo jednu kantu benzina i uz vrata… da se slije putem praga. I da ih zapalimo.”

Ovaj prvi se mrštio. Bio je nezadovoljan idejom. Uzdisao je glasno, verovatno se i besio u sebi. Kao da je predosećao nećkanje i nesigurnost ovog drugog, sitnijeg građom. “Čoveče”, rekao je sav začuđen, “može da razbije prozor, iskoči napolje na ulicu čovek… Šta ćemo? Požar da izazovemo?”

Lift je stao i ja sam izleteo. Međutim, uspeo sam da napravim svega nekoliko koraka. Probadao me je jak grč u stomaku. Kao da me nešto seče iznutra. Uhvatio sam se za stomak i presavio na pola. U jednom trenutku sam i čučnuo, a grimasa mi je bila bolno namrštena. Bio sam ubeđen da svi ostali lakše izlaze na kraj sa konstipacijom.

Dakle, pomislio sam, ovo je nepodnošljiva lakoća sa kojom prelazimo preko nekih stvari. U glavi mi je odzvanjalo – PA NAJLAKŠE JE DA UBIJEŠ ČOVEKA. I to se ponavljalo kao na traci. Najlakše je ubiti čoveka, najlakše je ubiti čoveka, najlakše je ubiti čoveka.......

Prag tolerancije je podignut na najviši nivo. Graniči se sa otupelošću svih čula. Ono što vidimo, okrenemo glavu; ono što čujemo trudimo se što pre da zaboravimo. A to nam ide tako dobro od ruke. Veoma lako i krajnje uspešno.

Mi smo kao sunđer. Ako ga pljuneš i popišaš, ono ćuti i upija. Ako staneš na njega čizmom, on će se skupiti i trpeti (da vidi šta se to zapravo dešava). Sve dok Neko ne odluči da je dosta da skloni taj đon. Ako ga baciš u septičku, on će plivati. A tamo je i toplo.

Njih dvojica su mi prišla, blago su se sagnuli i ponudila pomoć. Bili su ozbiljni u toj nameri.

 

 

 

 

Atačmenti



Komentari (11)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

coviax coviax 14:23 23.01.2014

Džumare

su zakonom zaštićene...Ako te i ugrize-opština plati...
Osim kad ne prizna da je džumara njena spodoba...
tasadebeli tasadebeli 15:24 23.01.2014

Комп(л)от

А што не пробаш са компотом од сувих шљива?

Кажу да је одличан за затвор... Не за затвор, него за затвор.

И немој, брате, толико да једеш фаст фуд! Видиш и сам како те то мучи...

П.С. - А јесу ли та двојица надуваних у лифту били у полицијским униформама или у цивилу? Важан је то детаљ за причу...


milos_secujski milos_secujski 18:21 23.01.2014

Re: Комп(л)от

А што не пробаш са компотом од сувих шљива?


Iskustvo je majka
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 21:02 23.01.2014

WMD

Bio sam ubeđen da su muški glasovi iz Lilinog stana stariji. Da ona dvojica nisu ova dvojica.


Eh, a da nije to zbog toga što su došli odozgore

Ali lift je dolazio od gore. Zaustavljao se polako dok su se iza matiranog stakla nazirale dve krupne siluete.


dočim je predmetni stan daleko ispod:

Sve se čuje, jasno, kao da su mi pred vratima kupatila. A ne dva sprata ispod.


;>

                  
bubamarac bubamarac 22:00 23.01.2014

Znaci

ti i Srecko ste komsije?
milos_secujski milos_secujski 22:10 23.01.2014

Re: Znaci

bubamarac
ti i Srecko ste komsije?

Znači ne, priča je fikcija
bubamarac bubamarac 22:42 23.01.2014

Re: Znaci

priča je fikcija


Tvoja ili njegova?
milos_secujski milos_secujski 23:00 23.01.2014

Re: Znaci

bubamarac
priča je fikcija


Tvoja ili njegova?

Misliš da je nadahnut, kao i ja, pa da izmišlja?
bubamarac bubamarac 23:12 23.01.2014

Re: Znaci

milos_secujski
bubamarac
priča je fikcija


Tvoja ili njegova?

Misliš da je nadahnut, kao i ja, pa da izmišlja?


Ne mislim. A ti osim sto si nadahnut, kao da si malo i nadrkan?
milos_secujski milos_secujski 23:20 23.01.2014

Re: Znaci

bubamarac
milos_secujski
bubamarac
priča je fikcija


Tvoja ili njegova?

Misliš da je nadahnut, kao i ja, pa da izmišlja?


Ne mislim. A ti osim sto si nadahnut, kao da si malo i nadrkan?

Ne, ne, pogrešan utisak. Gledam film "All is lost" pa ne znam da li će preživeti, odatle napetost.
Odosmo u trol
bubamarac bubamarac 23:30 23.01.2014

Re: Znaci

All is lost


Jel dobar?

Odosmo u trol


Odoh ja u krevet.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana