Poslednje
decembarsko veče
sa nebom išaranim zvezdama
i linijama vatrometa
provodim
pijan
u okićenom prostoru
prepunom mutnih ljudi,
dok mi kroz vene jurca
zatrovana krv,
u zagrljaju devojke
koja me ispitivački posmatra
ali ipak je radosna sa mnom
dok se ostali
kreteni
cmaču i svi su srećni makar na tren
zaboravljajuci na sranja
od svojih života.
put do ponoći
izgledao je ovako:
loše obučene
devojke su igrale
uz muziku
za ispiranje
masti iz ušiju,
od kojih se stomak
pretvara u mašinu sa centrifugom,
pevača koji promašuje
svaku drugu notu,
iako nisam sluhista
mogu to da primetim.
obezbedjene
njuška čitave večeri,
tražeći
kavgadžije,
ali u meni nalaze
pogrešnu osobu.
onda počinju
sa mrskim pogledima,
i sve oko sebe
gledaju besno
samo
da bi izmislili
to što traže.
likovi,
svi isto obučeni
sakoi
cipele,
usijane glave,
svi dižu ruke
iako ne znaju
tekst pesme
ona ih pogadja,
dok
gledaju ribu
za susednim
stolom,
traže njen
polupijani pogled
u nadi za
topli novogodišnji umak,
ali sve što dobiju
jeste pesnica
po ustima
od njenog dečka
i fajront sa zabave.
izlaziš ispred,
povraćaš
dok ti devojka drži čelo
i kada je
u ponoć
izljubiš
shvatiš
da ne pripadaš
celoj toj priči,
tom haosu
već samo
odabranoj ekipi,
ekipi
koja je mrtva pijana
ali te ipak razume,
ženskoj osobi
koja te posmatra
dok jedva izgovaraš
da je voliš,
i da bi ti bilo
bolje
sa njom,
u toploj sobi,
uz vino
i tihu muziku
u pozadini,
dok joj
šapućeš,
da želiš
s njom
da deliš krevet
hleb
reči
i ovu godinu
koja je
polako počela
da curi.
Kapetan Mekšefri
Crvčci u Holivudu
Prilično su glasni
Na 18 stepeni pre ponoći
Novogodišnje
Bez vatrometa petardi čestitki
Jer psiha čudno reaguje na
Leto u sred zime
i
Tišinu dok sat menja
013 u 014
i
Kao da sam junak filma
‘’total recall’’
Ustadoh da popijem
55
mg diazepama
Da bih bio svestan kako
Provodim
Ta divna 24 časa
sa
Prostitutkom.
Ljubili smo se
Onako filmski.
Kupio sam na ceo dan
Nežni miks Azije I Evrope
Koji mi je pevao
Pre, tokom I posle
ponoći
Grejs Dzons I Žak Brela I Šarl Aznavura
Ležao sam na njenom krevetu
A ona ležala na
Mom ramenu.
Uzeh I kodeina malo -
Čisto da potvrdim svesnost trenutka .
I divno se mazila.
Pitala me je za tetovaže,
Rasplakala se kada joj rekoh da je portret na
Levom ramenu moja majka.
Nije fingirala suze,
Zaista je plakala.
Nisam je čuo, ali osetih kako se
kapi slivaju
niz grudi ka onom mestu
Gde kažu da je srce.
I recitovao sam joj
Džordž Gordon Bajrona
Na srpskom, ali slušala je pažljivo
Kao da razume
I slušala je kako je Džems Din
Imao divnu majku koja je
Volela da čita poeziju
Lorda
I tako Džimi Din
dobi srednje ime Bajron,
I muzika nije prestajala cele noći
Moji izbori bili su
Sanšajn – ‘’sha bilo’’
I
Darkvudi ‘’Život počinje u 30oj’’
I njeni – neki ortaci iz kraja koji se
trude da izađu iz provincije
I pričala mi je o svom sinu
I kako je imala pogrešne izbore
U životu
I kako sa 27 godina želi
Normalno da živi
I oboje smo znali da
Tiktak tiktak tiktak
Sanjarenja otkucava
I da će realnost uskoro zazvoniti
Sa ajfona
I da se verovatno nikada
Nećemo više sresti
I da smo se upoznali 10 godina ranije
I da smo možda stajali ispred
Iste slike u galeriji 7 godina ranije
I da smo bacilli peškir pored okeana
Jedno do drugog 4 godine ranije
I da smo
I da smo
I da smo…
Ali sa njom sam se najlepše ljubio
Onako filmski.
Džoni Fejvorit
Ponovo su ti sablasni dani
u godini
Sati i minute
uzaludni kao večita borba
za ljudski rod
u svakom od nas
udišem ostatke kolonjske vode sa njihovih vratova
u prolazu kraj rafova sa uvoznom hranom
i redjam ono sto
smatram potrebnim za preživljavanje
u najmanju korpu na svetu
Pokusavam da izbegnem
njihove žene i decu
Ubacujem krompir
dve vekne hleba
Gledam u ta napeta lica
To je jače od mene
gledam ih, sitne nabore oko očiju,
brzinu ruku i poglede
koji streljaju
ljude na brzim kasama koji ne poštuju pravilo
od maksimum 5 proizvoda
Sad je sve tako. Sve je po pravilima kojih se niko ne pridržava
čak i u kupovini moraš da znaš
kako se ponaša
ali nema problema
Došao sam po hleb
Ne zelim da kupujem
petarde od uličnih prodavaca
niti da kupujem čestitke
za decu bez roditelja
Imam jos 1000 dinara
za ovih 10 dana
Smanjio sam ringlu na keca
ubacio nekoliko sargarepa i crni luk
i razmisljam dok čekam
kako će stan koji iznajmljujem
eksplodirati
jer sam već 45 minuta
u redu
a ringla postaje vrela poput atmosfere
koju su izmislili I usavršili
u poslednjih 100 godina
onda ću morati
da odem u firmu
kako bih imao gde da prespavam novu godinu
i nekoliko narednih neradnih dana
Baciću telefon
Gazda me neće naci
Neće biti potrebe za odlaskom u banku
podizanjem kredita i otplaćivanjem štete nastale požarom.
Sedeću kraj radijatora
sa svojim plenom iz super marketa
Neko će mi dodati čašu rakije ili piva
Bićemo mrtvi pijani pre 10 uveče
a onda će svi otići nekuda
ostaviće me da gledam u vatromet
iz pravca centra grada
I zamišljam svoju sobu
kako nastavlja da gori.
Truli, I.Pelin
Čekam da se napuni kofa -
Voda je profilterisana – čak I ova za pod
Kaže gazda
‘’ ovde se toliko rokaju pejnkilerima
I smrču belance
pa posle ispišaju
Pa u vodovod
Pa kroz filtere
U česmu ovu italijansku
ali nema tih filtera koji mogu da očiste
Svu tu hemiju
I neću da mi podovi smrde na
Pejnkilere I kokain ‘’
Nije problem, voda kao voda,
Šta zna pod ima li kokaina ili ne
Ima li pejnkilera ili ne
Ja samo vodim računa da obrišem kapi krvi
Koje ostave gosti nakon što
Bez dozvole
Dodirnu grudi ili tange igračice
I onda ljubazno budu nokautirani
Od strane obezbedjenja.
Gledam u performans Linde.
Sisa lizalicu u crnim halterima bez čarapa
Crnih providnih gaćica
‘’ Imam za tebe novogodišnji poklon’’
Rekla mi je pre nastupa,
Naravno da se nadam
Da je seks u pitanju.
A možda je I nova košulja
Ili ko zna šta, ali –
Nadam se.
Odem u klonju,
Šugar dedi seljačkog izgleda
Ali punog novčanika
I kesice belog
Napaja nozdrve sa tri devojke koje
Vikendom verovatno pevaju u crkvenom horu
I sve brže vuku I glasniji su
Znači
Bliži se ponoć.
Otkopčah šlic I pustih
Svoju dozu hemije u vodovod.
Kolin Vilson