Veoma sam bio oprezan u zaključivanju o vrućoj temi "Tijaninog novca", koju je inicirala izvesana Sanja, novinarka "Kurira", kasnije u javnosti poznatija pod imenom "Sanja, draga", kojim ju je krstio daleko iskusniji i poznatiji kolega, također novinar, ali ne "Kurira", već "BBC-a", Dušan Mašić. Pazio sam, također, da ne ostavim bilo kakav komentar na društvenim mrežama, koji bi mogao biti protumačen kao uvreda male i mile pokojnice, njenih roditelja, koji su bez dileme u prevelikoj tuzi zbog nenadoknadivog gubitka, kao i svih plemenitih ljudi koji su izdvojili novac za novo i zdravo srce i budući život Tijane Ognjanović. Međutim...
... odluka roditelja da, posle ostavinske rasprave, poklone "1,6 miliona evra, koliko je preostalo od lečenja njihove ćerke, na adaptaciju prostora i kupovinu najsavremenije opreme, kao i za edukaciju tri lekara i stomatologa Instituta za majku i dete", vraća neka stara pitanja, koja su bila postavljena još na početku ove moralne dileme i vrlo osetljive rasprave, ali nažalost otvara i nova pitanja,. Ministarka zdravlja Slavica Djukić- Dejanović, već je, brže-bolje, dala neke odgovore.
Posle navedene odluke, svi oni koji su sumnjali da će Tijanini roditelji sav ili deo tog velikog novca prisvojiti za sebe, trebalo bi da posramljeno ućute, a oni drugi koji su se zgražali nad pitanjima novinarke Sanje iz "Kurira" i sličnim natpisima u žutoj i ozbiljnoj štampi, da likuju. Ipak, bar za mene, neka pitanja traže odgovore:
- Da li je Tijanin novac usmeren tamo gde je najpotrebnije?
- Da li je adaptacija prostora, kupovina opreme i edukacija tri lekara i tri stomatologa Instituta za majku i dete, zdravstvene ustanove koja se finansira iz budžeta Srbije, bila želja svih koji su izdvojili deo svog novca za spas male Tijane?
- Zar ne bi bilo bolje, a srcima onih koji su novac prikupili daleko bliže, da je suma od 1.6 mil. evra usmerena na spašavanje života dece Tijaninih godina, koja imaju slične probleme i čiji će životi završiti prerano zbog toga što je Srbija siromašna i neuređena država?
- Uostalom, zar nije trebalo pitati i darodavce?
Ja se, naravno, ni ovoga puta, ne usuđujem da odgovorim na navedena i slična pitanja, ali ona će, ipak, i bez moje volje i želje, lebdeti, kako u vazduhu, tako i u srpskim medijima.