Evolutivnog ratnika u nama je majka evolucija rodila i odgajila da preživi i da se razmnoži. I ovo je skoro pa tautologija, ako ne preživimo nećemo se razmnožiti pa smo buduće ratnike sasekli pre nego što su se rodili, a ako samo delimično preživimo nećemo se razmožiti dovoljno da bi prokrčili sledeće minsko polje ispred nas - majci evoluciji se suprotstavila maćeha verovatnoće i slučajnosti.
I taj je ratnik u nama, u to svoje osnovno ime, dobio mač da krči put ispred sebe, više ili manje oštar, od dana do dana, iz dana u dan:
• Sex sex dani - mač najoštriji, intuitivan, put u raj bez trnja, plišan za bilo koje noge
• Sebični sex dani - sebičnost je oštar evolutivni vektor, ako maznem ja a ne mazneš ti meni su veće šanse da duže oštrim mačeve i mačujem po okolini. Poriv sebičnosti postoji kod svih dok akt sebičnosti kod mnogih izaziva ponekad teško za kontrolisanje uzbuđenje.
• Razbiti drugom glavu dani - baš muški-razdragani dani, što manje muškaraca po ženki to više ženki po muškarcu. Uzbuđenje - kratko ali slatko.
• Vlast-je-slast dani - nije loše, dok ja dirigujem veće su šanse da se put prokrči kako bi moje tromo telo progrmelo do trona još višeg od prethodnog, sa ogrebotinama ili ne. Slatke su i ogrebotine ovih bitaka, kojih nisu, umetnički dojam povrh mehanizovanih pokreta. Ovde pod dirigentskom palicom svira i prva violina fenomena strasti i sposobnosti ubeđivanja u racionalnost tuđeg verovanja u našu iracionalnost. Da bi imali sledbenike treba da ih ubedimo da nas slede.
• Dani empatije, iskrenog saosećanja sa drugima i dubokog, nedodirljivog uživanja u pomaganju.
Radili su eksperimente sa majmunima, a ako je verovati procentima mi imamo potencijal da se vodamo ruku pod ruku sa našom jačom upper-body-strength braćom bar 98 od 100 dana. Ona dva preostala dana su za više filozofije i umetnosti, opipljive društvene i prirodne nauke.
Da bi jedan gladan majmun dobio hranu iza električnih vratanaca treba da pritisne dugme kojim se otvaraju vratanca, ali se i prijatelj majmun malo dalje u kavezu počasti električnim šokom. Kažu da kad slobodnjak ukapira da mu kolega po vrsti dobija šokove pritiskom na dugme on prestane da ga pritiska bez obzira koliko ga ostavljaju da gladuje.
Možda je spreman i da umre, ko zna, što bi se blago kakofonično kosilo sa delovima slobodnog prostora moralnog partikularizma, a majku evoluciju bacilo na poplavela kolena tuge u propuštenoj šansi, ali taki su nam primati, i na samo par koraka od njih primarni primati.
Ja sam flabbergasted, da se izrazim na književnom Prigrevačkom, zaprepašćen takoreći pupoljcima moderne srpske misli po kojoj mnogi od nas, što smo od urokljivog čika Dawkinsa zapamtili samo naslov knjige, počinjemo da sumnjamo u stvarne motive altruizma i želje da se drugima pomogne.
Imaju englezi još jednu (polupismenost na srskom i polupismenost na engleskom ne garantuje pismenost ali donosi poneki poen na trud) - "inverted pyramid of piffle", piramida okrenuta naopako a napravljena od misaone supstance pihtijasto-meke konzistencije, sa punjenjem iza ove četiri reči koje sugeriše da ovakva piramida postavljena na pravu osnovu, kao što su to Egipćani radili, još može da opstane kao halucinogena struktura koja zamaže oči nepažljivima, ali i slepima se uruši sama u sebe kako se postavi naopako.
Altruizam je u našoj genetskoj srži i samo je empatija na osnovom nivou mogla da naoštri evolutivni mač u prostoru ...
• ... gde nam je onomad spremnost da preko odskočne daske osnovnog instinkta skočimo u pomoć seksualnom partneru nudila veće šanse da ga imamo i sledećeg dana, umesto da sledećeg dana izlazimo na vetrometinu i izmaglicu opasnog terena gde treba da tražimo drugog partnera.
• ... gde nam je onomad spremnost da udružimo svoju toljagu sa prijateljevom u nevolji nudila veće šanse da i dalje imamo prijatelja koji će nama priteći u pomoć kada nam pomoć bude potrebna
• ... gde u mračne i mrtve petlje osobe zarobljene u samu sebe drugi donose svetlo, život i vesela vremena.
Dobročinstvo jeste i alat, ključ, i prepreka u svim projekcijama, ali 98 nemušnih procenta i ona dva artikulabilna nalažu jedan osnovni princip - ako prvim rečima novog bratta ili sestre ne možemo da prilepimo značenje bez znanja u šta ta nova osoba veruje, a ne možemo da znamo u šta veruje dok joj ne čujemo prve reči, moramo da joj verujemo u dobre i humane namere.
To nije izbor, to je jedina mogućnost koju nam je evolucija ostavila. Uvek sebični i uvek promišljeni imaju ograničen evolutivni rok trajanja.