I'm the man, I suffer'd, I was there (W. Whitman)
Ja nisam uvrnut tip, naravno.Ali volim uvrnute.
Naročito one koji šaraju po (tuđim) zidovima i (tuđim) sveskama/knjigama.
Shvatam da oni nešto hoće da kažu.
Pokušavam da budem dobar slušalac/gledalac drugih - ništa nema gore od toga da vam drugi nešto govore, a vi ne umete da ih (sas)slušate, pa ih čak ni u oči ne gledate.
A što se baš gledanja tiče, volim grafite. Često ih doživljavam kao uličnu umetnost.
Postoji određena magičnost grafita, jer je njihov jezik univerzalan i svima razumljiv. Tako su grafiti, nema dvojbe, svrstani u umetnost koja postavlja pitanja, prenosi poruke, skreće pažnju.
Grafiti-umetnici u velikim gradovima bivaju svetski poznati.
Tako se nedavno u Njujorku (volim velike gradove) našao tip s čudnim imenom (Banksy) i počeo da šara/slika po zidovima. Moglo bi se reći da je, ove jeseni, on 'zapalio' grad. Svi su govorili o njemu.
Neki su se zgražavali. Drugi su prolazili ravnodušno. A najveći broj njih, reklo bi se, oduševljavao se.
Ja sam među ovim poslednjim.