Društvo| Filozofija| In memoriam

Milanove reči posle 20 godina: Ima li još normalnih?

Nune Popović RSS / 18.11.2013. u 22:47

524660_474680575985159_421898468_n.jpg

Predobar (poslednji) intervju Milana Mladenovića iz 1993. Treba ga ponovo pročitati. Prošlo je 20 godina od onoga o čemu je Milan pričao i razmišljao, a što i danas stoji, kao da je u kamen uklesano. Intervju je napravio Rastko Šejić i objavljen je u nedeljniku "Intervju" 26. 11. 1993. pod naslovom "Ima još normalnih". Milan Mladenović govori o getu, ratu, granicama, razočarenjima i nadama... Milan je umro pre 19 godina, 5. novembra 1994, u 36. godini.

Još 1984. na albumu „Katarina II" imao si pesmu koja se zove "Rođen u getu". Te osamdesete godine u kojima si ti to pevao mnogi sada nazivaju "starim dobrim vremenima".

Milan: Svim ljudima su najvažniji oni problemi u kojima se trenutno nalaze. To vreme je imalo svoje probleme za koje se mislilo da su bezizlazni, a kasnije se ispostavilo da neprilike mogu da postanu mnogo neprijatnije. Svi smo mi živeli po nekim getima, recimo ja sam dosta dugo živeo na Novom Beogradu, to je jedan jeziv geto. Sredina u kojoj živiš može jako da utiče na tebe, može da ti ostavi razne povrede... Svako ružno lice koje sretneš u životu ostavi trag na tebi. A da ne govorimo o stanu u kome živiš, betonu kojim si okružen, tako da mislim da golemi procenat invalidnosti potiče iz toga što žive u jednom nehumanom okruženju, trivijalnom arhitektonski, ali i ljudski, što je mnogo važnije. Da ne govorimo o raznim oblicima zaglupljivanja od strane medija i od strane ustanova koje ljudi moraju da posećuju ne bi li nekako prošli kroz život, ne bi li nešto saznali o tome kako da upotrebe sebe i svoje talente da bi uopšte mogli za dođu do novca sa kojim bi preživeli, nahranili novu decu koja bi opet živela u getima, itd ., itd. Iz geta je sve sumorno, sve je strašno...

Da li veruješ da se vremena menjaju?

Milan: Vremena se menjaju, kako da ne. Ali, za sada se menjaju nagore.

Kako tebi prija život u getu?

Milan: Život je ovde postao nemoguć. Strašno je samo što se ljudi ne bune zbog toga. Svako se plaši da ne izgubi neki osnovni minimum koji mu je ipak zagarantovan do sada bio, a sada i taj minimum prestaje da postoji. Vrlo sam razočaran u ljude koji su dozvolili da ih sahrane i moralno, i ljudski, dozvolili su da ih prijatelji izdaju, da oni izdaju svoje prijatelje i braću i sve živo, i da se sve to završi u jednoj opštoj kaljuzi. Danas smo pričali kako si ti došao dovde, i kako sam ja video klince koji su sat vremena čekali tramvaj da bi došli u školu, i nisu ga dočekali. Sve mi liči na čekanje nekog tramvaja koji treba da se pojavi, a ustvari treba učiniti nešto konkretno, tako da je to strašno sve zajedno: koliko su ljudi neangažovani·i koliko je taj osnovni minimum važniji od ljudskog dostojanstva koje je sve dublje u blatu... Poniženi i uvređeni, bukvalno tako.

Da li se i koliko grad promenio?

Milan: Grad se jezivo promenio, uopšte ne mogu da ga prepoznam. Ne samo da je grad, nego su i ljudi bili drukčiji. Moj prijatelj ima babu od devedeset godina koja mi je jednom rekla: "Dete moje, ovi Srbi danas, to nisu oni Srbi koje ja poznajem iz mog vremena, kad sam ja bila mlada. Ovo nije taj isti narod." Ja mislim isto da više nije taj isti narod. Nešto se tu desilo. Neko ih je žešće skenjao, dozvolio da se rade neke nečasne stvari, baš onako da se uvaljuju u blato. Sad tu postoje razne isprike zašto je to tako. zašto se ljudi tako ponašaju, ali ovo je stvarno katastrofa.

Da li je rock'n‘roll tu išta mogao da promeni?

Milan: Rock'n'roll ne može ništa konkretno da promeni zato što je u medijima zatrpan sa drugim oblicima pseudokulture. Izgubio je ono malo mesta koliko je imao ranije ali postoji određeni krug ljudi koji je ostao normalan.

Album „Ljubav" si objasnio kao album na kome vraćaš značaj rečima. Da li je ponovo potreban jedan takav projekat?

Milan: Reči gube značenje u odnosu na onog ko ih izgovara, tako da se mnoge stvari trenutno ne mogu objasniti rečima već samo srcem. Ima mnogo ljudi koji se pojavljuju u medijima i koji su političari, razni kulturni radnici, profesori, članovi SANU, a koji su vrlo vešti sa rečima i mogu da naprave takav utisak kao da govore istinu ili kao da govore nešto što je važno i što je bitno. Logički je moguće dokazati da strela odapeta iz luka nikad neće udariti u drvo, to je čuveni logički apsurd, zato što svaki put treba da prođe pola prostora. Međutim, strela udara u drvo i zabija se. Isto tako postoji jako mnogo stvari koje možeš da dokažeš rečima, a koje jednostavno nisu istinite.
Verujem da ljudi mogu da osete šta je laž, a šta istina, bez nekog obrazloženja rečima. Neke stvari mogu mnogo jednostavnije i mnogo bolje da se osete, nego da se objasne. Ali to ljudi ne znaju, oni veruju u reči, to je problem. Treba više verovati svom srcu, nego rečima.

Trenutno sa još nekim poznatim beogradskim muzičarima dovršavaš remiks pesme „Universal Love / Ljubav za sve".

Milan: Serija dobrotvornih priredbi za decu pod pokroviteljstvom UNICEF-a u Skoplju, Beogradu, Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani desiće se sredinom decembra. Venesa Redgrejv je bila tu i pokrenula to sve zajedno početkom septembra, onda smo se mi rokeri skupili, a to su članovi EKV, Električni orgazam, Partibrejkersi, Vampiri, Plejboj, Rambo Amadeus, Bajaga i Instruktori, valjda nisam nikog zaboravio, Zoran Zagorčić koji je napravio pesmu, a mi smo dodali tekst na srpskom pošto je pola na engleskom, pola na srpskom. Ona će se uskoro pojaviti na medijima i to je naš doprinos toj manifestaciji.ž
Pojavićemo se da to odsviramo u Beogradu, a verovatno i u Skoplju i Ljubljani. Tu će svirati razni umetnici iz Amerike, Engleske. Rusije, Turske i bivših jugo-zemalja. Biće mnoga poznata imena. Pominje se mogućnost dolaska Pitera Gebrijela i Bona.

Ove godine ste nekoliko puta svirali van Jugoslavije.

Milan: Mi smo ove godine svirali prvo u Beču na konferenciji za ljudska prava, to je bilo početkom juna, pa smo svirali na jednom festivalu u Budimpešti, na ostrvu Obuda, a posle toga smo početkom septembra sa Električnim orgazmom, Partibrejkersima iz Beograda, Vješticama iz Zagreba i grupom Gallows Pole, to su bivši članovi benda Vatreni poljubac iz Sarajeva, imali dva koncerta: jedan u Pragu, drugi u Berlinu. To je bilo pod naslovom „Rock Against War". Odlično su nas primili, imali smo jako veliki publicitet i nama je bilo super i ti koncerti su se završavali tako da svi na bini zajedno pevamo „Mir, brate, mir". Tu je uglavnom bila naša publika koja tamo živi. Bilo je dirljivo susresti sve te ljude.

U vezi s tim, kakvo je tvoje mišljenje: otići ili ostati?

Milan: Treba ostati ili se treba vratiti. U svakom slučaju. Treba nešto ovde promeniti, pošto ovako više ne može.

Kakva je tvoja saradnja sa bivšim jugo-republikama?

Milan: U Makedoniji smo svirali nekoliko puta, početkom decembra treba da idemo u Sloveniju, sviramo nekoliko koncerata. U Hrvatskoj se može nabaviti kaseta našeg prošlog albuma „Dum-dum!", prodaju je na crno, a moći će da se kupi i kompakt-disk najnovijeg·albuma "Neko nas posmatra" pošto je slovenačka firma „Rec-rec", koja ima prodavnicu u Zagrebu, otkupila izvestan broj ploča. Znam da je spot „Dum-dum!" nekoliko puta prikazan na HTV.

Da li prijateljstvo sa ljudima „sa druge strane" traje?

Milan: Ja mislim da traje. Moji prijatelji iz Hrvatske su mi pričali da se naša muzika sluša na žurkama, rođendanima, da je puštajy čak i na radiju. Znam da se naši poslednji albumi puštaju i na Radio Sarajevu. Postoji kontakt sa svim ljudima koji su ugroženi ratom. U svakom slučaju, mi smo svi ugroženi ovim događajima koji su potpuno sumanuti. Da ne pričamo sad zašto je izbio rat, sve je to veoma trivijalno, neko je tu rešio da svako uzme svoje parče i ljudi ginu zbog toga.

Veruješ li u skorašnje ispunjenje te ideje o novom ujedinjenju Jugoslavije?

Milan: Ne verujem da će to moći skoro da se desi zato što su ljudi nastradali, a svako je spreman da potraži krivca u drugome, a ne u sebi. Kad ljudi nauče da posmatraju stvari iz nekog drugog ugla, ne samo iz svog, kad nauče da razmišljaju o tome da je moguće imati nekoliko istina i da prava istina nikad ne postoji, da je ona vrlo retko na jednoj strani, onda će jednog dana, možda 6800. godine, to biti moguće. Za sada, ljudski rod još nije na tom nivou da bi mogao da živi u miru, mislim da je ovo prirodno stanje stvari.

 

Autor: Rastko Šejić

Preuzeto sa Nocturne - online muzički magazin 

 



Komentari (30)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

cassiopeia cassiopeia 23:04 18.11.2013

...

Kad ljudi nauče da posmatraju stvari iz nekog drugog ugla, ne samo iz svog, kad nauče da razmišljaju o tome da je moguće imati nekoliko istina i da prava istina nikad ne postoji, da je ona vrlo retko na jednoj strani,


Volim ga što je mislio svojom glavom.

angie01 angie01 23:14 18.11.2013

decak iz vode

bladerunner92 bladerunner92 00:27 19.11.2013

Izbio

si mi vazduh iz stomaka s ovim podsecanjem...
ne bih volela da cujem i jednu njihovu pesmu.
tasadebeli tasadebeli 10:04 19.11.2013

Jednom...

...Само једном, сасвим случајно, задесио сам се у башти СКЦ-а током поподнева пред вечерњи концерт Катарине (још се није био појавио ни онај први албум под називом Катарина II) за истим столом са Миланом. Сви смо бринули да ли ће пасти киша јер је требало да концерт буде на отвореном, у тој башти...

У паузама тонских проба седео сам и само слушао остале за столом. За њих сам тада био клинац, гимназијалац, 6-7 година млађи. И слушао сам тада Милана који је, као и остали за столом, говорио о различитим стварима, необавезни разговори, како то већ иде у таквим ситуацијама.

И то ми је остало као најупечатљивије сећање из тога доба, доба прве половине осамдесетих када се у Београду заиста имало шта и чути и видети и осетити... За мене су ти разговори тог поподнева остали нешто што памтим, ево, читав живот... Имао је он то, ту моћ, да потпуно несвесно остави јак утисак на све око себе... У свом животу нисам упознао много таквих људи... Можда само троје, четворо...

У праву си, Нуне, а зашто не бисмо чули неку њихову песму... И треба да нам буде избијен ваздух из стомака...



Moj prijatelj ima babu od devedeset godina koja mi je jednom rekla: "Dete moje, ovi Srbi danas, to nisu oni Srbi koje ja poznajem iz mog vremena, kad sam ja bila mlada. Ovo nije taj isti narod."


Исту овакву реченицу сам и ја чуо пре више од деценије и по од једног старијег господина рођеног 1915. И тај старији господин је спадао међу тих троје-четворо људи које сам горе поменуо...

Много ми недостају обојица...
predatortz predatortz 10:48 19.11.2013

Uz dužno poštovanje...

Sem izrečenih opštih mesta, šta je poruka ovog intervjua?
tasadebeli tasadebeli 11:59 19.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...

predatortz
Sem izrečenih opštih mesta, šta je poruka ovog intervjua?


Имао сам на факултету професора књижевности који је имао обичај да нама, својим студентима набифланим основношколским и гимназијским бубањем "светих речи" са часова тумачења књижевних дела, каже овако:

"Каква порука? Одакле вам то? Ко ли вас је само научио да тражите поруке књижевног дела? Па да је писац хтео нешто да нам поручи, он би лепо сео, написао нам писмо и послао нам га поштом!"
predatortz predatortz 12:04 19.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...

tasadebeli
predatortz
Sem izrečenih opštih mesta, šta je poruka ovog intervjua?


Имао сам на факултету професора књижевности који је имао обичај да нама, својим студентима набифланим основношколским и гимназијским бубањем "светих речи" са часова тумачења књижевних дела, каже овако:

"Каква порука? Одакле вам то? Ко ли вас је само научио да тражите поруке књижевног дела? Па да је писац хтео нешто да нам поручи, он би лепо сео, написао нам писмо и послао нам га поштом!"


Ja sam još u gimnaziji imao takvog profesora. No, računam, Nune ovim postom hoće da nam nešto kaže. Ja, sem opštih mesta o lošem stanju u društvu, kaljuzi, i potrebi da se nešto menja, ne vidim ništa osobito, ništa što bi bilo koga pokrenulo.
Nune Popović Nune Popović 14:05 19.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...

No, računam, Nune ovim postom hoće da nam nešto kaže.


Da, meni je bilo važno da ponovo objavim ovaj intervju iz nekoliko razloga. Prvo, Milanove reči izgovorene 1993, delovale su mi kao da su izgovorene danas. Isti problemi, ista muka, o kojoj i ti govoriš:

potrebi da se nešto menja, ne vidim ništa osobito, ništa što bi bilo koga pokrenulo


O tome i Milan govori:

"Život je ovde postao nemoguć. Strašno je samo što se ljudi ne bune zbog toga. Svako se plaši da ne izgubi neki osnovni minimum koji mu je ipak zagarantovan do sada bio, a sada i taj minimum prestaje da postoji. Vrlo sam razočaran u ljude koji su dozvolili da ih sahrane i moralno, i ljudski, dozvolili su da ih prijatelji izdaju, da oni izdaju svoje prijatelje i braću i sve živo, i da se sve to završi u jednoj opštoj kaljuzi."

S tim fenomenom smo neprekidno suočeni. To pristajanje na šatro "minimum" zbog čega se ljudi ne bune, nego projektuju nadanja i verovanja u prevarante. Zbog čega izostaje solidarnost sa onima koji se bune i koji razbijaju lažne/neosnovane nade, što je jako teško prihvatiti. A s tim u vezi, Milan odgovara:

"Reči gube značenje u odnosu na onog ko ih izgovara, tako da se mnoge stvari trenutno ne mogu objasniti rečima već samo srcem. Ima mnogo ljudi koji se pojavljuju u medijima i koji su političari, razni kulturni radnici, profesori, članovi SANU, a koji su vrlo vešti sa rečima i mogu da naprave takav utisak kao da govore istinu ili kao da govore nešto što je važno i što je bitno. Logički je moguće dokazati da strela odapeta iz luka nikad neće udariti u drvo, to je čuveni logički apsurd, zato što svaki put treba da prođe pola prostora. Međutim, strela udara u drvo i zabija se. Isto tako postoji jako mnogo stvari koje možeš da dokažeš rečima, a koje jednostavno nisu istinite.
Verujem da ljudi mogu da osete šta je laž, a šta istina, bez nekog obrazloženja rečima. Neke stvari mogu mnogo jednostavnije i mnogo bolje da se osete, nego da se objasne. Ali to ljudi ne znaju, oni veruju u reči, to je problem. Treba više verovati svom srcu, nego rečima."

Eto, ukratko, za tebe

predatortz predatortz 14:16 19.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...

Da, meni je bilo važno da ponovo objavim ovaj intervju iz nekoliko razloga. Prvo, Milanove reči izgovorene 1993, delovale su mi kao da su izgovorene danas. Isti problemi, ista muka, o kojoj i ti govoriš:


Delovaće tako i za pedeset godina. Isti onaj osećaj kao kad čitaš neki klasik, pa pomisliš : tako je i danas. Zbog toga i rekoh da je, po meni, izrečeno nekoliko opštih mesta. Nikakav novitet, ništa što pre Milana nije reklo X ljudi, ništa što ne čuješ u kafani dok ručaš i obratiš pažnju na razgovor za susednim stolom.
Nune Popović Nune Popović 14:23 19.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...

predatortz
Da, meni je bilo važno da ponovo objavim ovaj intervju iz nekoliko razloga. Prvo, Milanove reči izgovorene 1993, delovale su mi kao da su izgovorene danas. Isti problemi, ista muka, o kojoj i ti govoriš:


Delovaće tako i za pedeset godina. Isti onaj osećaj kao kad čitaš neki klasik, pa pomisliš : tako je i danas. Zbog toga i rekoh da je, po meni, izrečeno nekoliko opštih mesta. Nikakav novitet, ništa što pre Milana nije reklo X ljudi, ništa što ne čuješ u kafani dok ručaš i obratiš pažnju na razgovor za susednim stolom.


OK, a šta ti to ponavljaš neprestano? Pobogu, poenta je da jednom mora da se uradi ono što nije urađeno, ni tada, ni od tada do danas - pobuna građana, a ne političkih partija ili pobuna građana za račun političkih stranaka.

A na tvoje pitanje - kako? - jednostavno: od tebe, od svakog, zato što ne pristaje na onaj "minimum egzistencije" o kome govori Milan i zato što ne veruje onima koji deluju kao da govore istinu, nego svom srcu i svojim očima, o čemu takođe govori Milan:

"Ima mnogo ljudi koji se pojavljuju u medijima i koji su političari, razni kulturni radnici, profesori, članovi SANU, a koji su vrlo vešti sa rečima i mogu da naprave takav utisak kao da govore istinu ili kao da govore nešto što je važno i što je bitno."

predatortz predatortz 14:38 19.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...



OK, a šta ti to ponavljaš neprestano? Pobogu, poenta je da jednom mora da se uradi ono što nije urađeno, ni tada, ni od tada do danas - pobuna građana,


A kad su to i gde svi građani saglasni oko jedne ideje?

U spontana događanja odavno ne verujem.
Nune Popović Nune Popović 14:51 19.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...

Ok, mnogo postavljaš pitanja, ajde malo se angažuj, znam da možeš, vidim. Predlaži, podstiči. Rekao sam ti da mislim da je borba protiv korupcije ono oko čega svi možemo da složimo i ujedinimo. Ako imaš bolji predlog, samo daj, cepaj!
predatortz predatortz 14:58 19.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...


Ok, mnogo postavljaš pitanja, ajde malo se angažuj, znam da možeš, vidim.


A znaš zbog čega postavljam pitanja? Zato što znam čemu pobune vode.
Čak i reč pobuna ume da bude opasna, a kamo li pobuna u svoj svojoj snazi.
Čini mi se da se ta reč olako upotrebljava. Gledali smo skoro neke pobune, videli smo šta su donele.

Zvučaću ti kao Koštunica, ali si tražio predlog...
Treba jačati legalne institucije sistema, mnogo je veća korist od toga, nego od rušenja istih.
hajkula1 hajkula1 21:47 19.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...

predatortz

Ok, mnogo postavljaš pitanja, ajde malo se angažuj, znam da možeš, vidim.


A znaš zbog čega postavljam pitanja? Zato što znam čemu pobune vode.
Čak i reč pobuna ume da bude opasna, a kamo li pobuna u svoj svojoj snazi.
Čini mi se da se ta reč olako upotrebljava. Gledali smo skoro neke pobune, videli smo šta su donele.

Zvučaću ti kao Koštunica, ali si tražio predlog...
Treba jačati legalne institucije sistema, mnogo je veća korist od toga, nego od rušenja istih.




Dok god ne verujemo da je promena moguća, biće nemoguća. Predaja unapred. Bez pokušaja.

Otkad zovem na pritisak, na proteste. Gunđali smo, povlađivali dok smo primećivali prve greške, prva kriminalna dela, umesto da odmah viknemo uglas.

Ko može da veruje da će neko iz sadašnje (ili oni iz prošle) vlasti da procesuiraju svoje prethodnike kada su se povezali? (Da ne pominjem one iz sopstvenih redova.) Ko da procesuira i stvarno istraži sve, prikupi sve dokaze recimo protiv Miškovića kada ih je sve finansirao, bilo direktno bilo indirektno.

Sistem je truo. Ne gradi se kuća bez temelja. Naivno je mišljenje da će se pojedinačnim zemenama ljudi u institucijama nešto uraditi. Neće. Jer je iskušenje veliko da se uzme orah (umoči prst u med) a iskustvo kaže da lopovi ne odgovaraju, ako nekog kojim slučajem i uhvate, premeste ga na drugo mesto ili bude malo u pritvoru, bogatstvo mu ostane.


Zmija se tuče u glavu. Vrhovi vlasti i u institucijama, ne pojedinačno nego više ljudi na mestima gde se donose odluke i gde se sprovode, moraju da budu zamenjeni čistim ljudima.
Preuzimanje, sličan šablon kao kada se preuzima firma kod privatizacije.





Lopovi da vrate pokradeno.
blogovatelj blogovatelj 22:54 19.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...

Čak i reč pobuna ume da bude opasna, a kamo li pobuna u svoj svojoj snazi.


Na barikadama su uvek najbrzi, nikad najmudriji.

Djordje Balasevic
Nune Popović Nune Popović 09:19 20.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...

Naročito kad se razmišlja sa guzicom i platicom u Kanadi
blogovatelj blogovatelj 10:53 20.11.2013

Re: Uz dužno poštovanje...

Naročito kad se razmišlja sa guzicom i platicom u Kanadi


Balasevic se odselio u Kanadu?
tasadebeli tasadebeli 10:55 20.11.2013

?

predatortz
Zvučaću ti kao Koštunica, ali si tražio predlog...
Treba jačati legalne institucije sistema, mnogo je veća korist od toga, nego od rušenja istih.


А како ћемо, другови и другарице, јачати легалне институције система ако не дође до промена у главама?

Не видим ја овде никакав позив на побуну на барикадама... Пре на побуну у сопственим главама...

Уосталом, овај Миланов интервју има и свој музички облик... Или, што би рекао велики поглавица Џони, желим само да свирам...



Е, да! Да се придружим покличу: Лопови да врате украдено!
Nune Popović Nune Popović 12:37 20.11.2013

Re: ?

Уосталом, овај Миланов интервју има и свој музички облик... Или, што би рекао велики поглавица Џони, желим само да свирам...


Hvala Taso! Nije sad vreme ko pre, ovo je vreme za promene, zaboravi prošlost i java ima li promene u tvojoj glavi...


gospodjica gospodjica 12:54 19.11.2013

Pokrenuti se moraš sam...

...ako te nešto žulja, a Nune nas je ovim tekstom podsetio koliko Milanove ideje potpuno savršeno odgovaraju savremenom vremenu, društvu, okruženju, okolnostima u kojima živimo i posle jedne decenije nakon što su izrečene.
To mnogo govori i o Milanu i o nama.
predatortz predatortz 12:57 19.11.2013

Re: Pokrenuti se moraš sam...

gospodjica
...ako te nešto žulja, a Nune nas je ovim tekstom podsetio koliko Milanove ideje potpuno savršeno odgovaraju savremenom vremenu, društvu, okruženju, okolnostima u kojima živimo i posle jedne decenije nakon što su izrečene.
To mnogo govori i o Milanu i o nama.


Posle dve decenije. No, rekoh, iznešena su opšta mesta. Ne vidim ja tu ni nekog posebnog 'opisa stanja', niti ideja da se takvo stanje prevaziđe. Da budem precizniji, ja te ideje ne vidim u članku.
gospodjica gospodjica 13:16 19.11.2013

Re: Pokrenuti se moraš sam...

Da, dve. Ja odavno ne očekujem ideje za prevazilaženje stanja ni od koga. A u ovom članku nalazim razne druge ideje koje su mi bliske. Ideje o zajedništvu, o ljubavi, o prevazilaženju okvira lokalnog i palanačkog, o rečima - njihovom značaju i beznačaju, o srcu i intuitivnom osećanju dobra i zla. Ovaj intervju nije politički pamflet, nego razgovor o ličnim percepcijama i mislima. I tada, kao i sada, te percepcije i ideje bile su i ostale...slabo prihvaćene, ili je možda preciznije reći - slabo shvaćene. Što se mene tiče, čekaću tu 6800. godinu pa možda u sledećem životu budem(o) bolje.
predatortz predatortz 13:21 19.11.2013

Re: Pokrenuti se moraš sam...

Ovaj intervju nije politički pamflet, nego razgovor o ličnim percepcijama i mislima. I tada, kao i sada, te percepcije i ideje bile su i ostale...slabo prihvaćene, ili je možda preciznije reći - slabo shvaćene. Što se mene tiče, čekaću tu 6800. godinu pa možda u sledećem životu budem(o) bolje.


Da, slabo prihvaćene... A gde su to pa prihvaćene ili shvaćene? Od Vijetnama se rokeri bune protiv establišmenta. Oni koji ne skončaju od igle, namlate veliku lovu i postanu establišment.

Što bi rekao moj favorit:

Ništa novo pod neonom...
gospodjica gospodjica 14:00 19.11.2013

Re: Pokrenuti se moraš sam...

Tvoj favorit je srušio sve mostove za sobom, kao da ga nikad bilo nije...Oprao je ruke kao Pontije Pilat, i otišao bez reči. Tako do dana današnjeg. Zato nije moj favorit. Milan nije skončao od igle, umro je od raka. I dok je bio živ borio se protiv ratnog ludila onoliko koliko je mogao. Od muzičara se ne očekuje da se biju, oni se bore onim što znaju - muzikom, stihovima, ritmom, harmonijom, svirkom. A sa konstatacijom da se rokeri bune protiv establishmenta pa ili overe ili se priključe tom establišmentu se nimalo ne slažem. Kad pominješ Vijetnam, hipi pokret je bio bunt protiv političkog nasilja, diskriminacije i konzervatizma, a ne samo muzika i imidž. Dao je veliki broj muzičara, pisaca i ostalih umetnika, između ostalih the Byrds, the Doors, Grateful Dead, Pink Floyd. Imao je veliki uticaj i na okončanje rata u Vijetnamu, kroz demonstracije i borbu. Frenk Zapa se ceo svoj život borio protiv protiv muzičke industrije, kritičara, cenzure i manje/više svakog oblika zatucanosti. Bob Dilan je širio svest o pacifizmu i slobodi i otvoreno se protivio imperijalizmu kao državnoj politici SAD. Mnogi od njih nit su umrli od igle nit su se priklonili establišmentu. Tvoje pravo je da ih sve zajedno ili pojedinačno omalovažiš, a moje je da njih i ono što su za sobom ostavili smatram neprocenjivim.
Nune Popović Nune Popović 14:18 19.11.2013

Re: Pokrenuti se moraš sam...

Tvoj favorit je srušio sve mostove za sobom, kao da ga nikad bilo nije...Oprao je ruke kao Pontije Pilat, i otišao bez reči. Tako do dana današnjeg. Zato nije moj favorit.


Ček, ček... Nemoj, molim te tako o našem jedinom poglavici svih balkanskih plemena. Ne zaslužuje, ni najmanje.

Pokušaj da njegov slučaj pogledaš sa druge strane. Ukratko ću, jer sada nemam više vremena, a planiram o tome da napišem veliki tekst.

Džoni je prvi krenuo u Evropu. Sećaš se, objavio je trostruki album još 1986. na engleskom It Ain't Like In The Movies At All. Evropa nije prihvatila rock sa Balkana, sa naglaskom, Džoniju su se smejali. Džoni je sve vreme aktivno govorio i upozoravao na rat i katastrofu koja će nam se dogoditi. Jedan je od retkih koji je, u pesmama, i objasnio zašto. Nije nikada pristao da se odrekne svog identiteta - Balkana. Kada su ovde (ex-YU) izbili ratovi i užasi, Džoni, dosledan sebi, nije pristao da bude ničiji. Opet je ostao dosledan sebi. Otišao je u Evropu, Holandiju, ali do dana današnjeg, nije postao ni njihov. Živi bez dokumenata, jer neće da bude njihov, jer neće da bude ničiji, jer je živi primer da Balkan postoji. I, živeći u EU, i dalje stvara - samo na balkanskim jezicima. Prevodi, svira, peva, veliča onu kulturu za koju su se svi onoliko potrudili da joj zatru zajednički imenitelj - Balkan i jugoslovenstvo, jer to, navodno, više ne postoji. Međutim, Džoni je svedok da itekako postoji. Zato je Džoni jedini balkanski poglavica i, pazi, on je već tamo gde svi "idu" - u EU, ali on je tamo samo kao Balkanac koji ga se nije odrekao, nikada i nizašta! A svi ostali idu tamo i ne pitaju šta košta: identitet, kultura, politika... nadaju se da će nešto dobiti tako što će sve prodati.
predatortz predatortz 14:22 19.11.2013

Re: Pokrenuti se moraš sam...

Džoni je prvi krenuo u Evropu. Sećaš se, objavio je trostruki album još 1986. na engleskom It Ain't Like In The Movies At All. Evropa nije prihvatila rock sa Balkana, sa naglaskom, Džoniju su se smejali. Džoni je sve vreme aktivno govorio i upozoravao na rat i katastrofu koja će nam se dogoditi. Jedan je od retkih koji je, u pesmama, i objasnio zašto. Nije nikada pristao da se odrekne svog identiteta - Balkana. Kada su ovde (ex-YU) izbili ratovi i užasi, Džoni, dosledan sebi, nije pristao da bude ničiji. Opet je ostao dosledan sebi. Otišao je u Evropu, Holandiju, ali do dana današnjeg, nije postao ni njihov. Živi bez dokumenata, jer neće da bude njihov, jer neće da bude ničiji, jer je živi primer da Balkan postoji. I, živeći u EU, i dalje stvara - samo na balkanskim jezicima. Prevodi, svira, peva, veliča onu kulturu za koju su se svi onoliko potrudili da joj zatru zajednički imenitelj - Balkan i jugoslovenstvo, jer to, navodno, više ne postoji. Međutim, Džoni je svedok da itekako postoji. Zato je Džoni jedini balkanski poglavica i, pazi, on je već tamo gde svi "idu" - u EU, ali on je tamo samo kao Balkanac koji ga se nije odrekao, nikada i nazašta! A svi ostali idu tamo i ne pitaju šta košta: identitet, kultura, politika... nadaju se da će nešto dobiti tako što će sve prodati.


gospodjica gospodjica 15:22 19.11.2013

Ok

Argumentovano.
Čovek ne može da izbegne da neke stvari posmatra iz lične perspektive. Na kraju krajeva, i Englezi imaju sličnu dilemu: Bitlsi ili Stonsi (što se mene tiče Bitlsi forever). Kad sam bila klinka strašno sam se ložila na Azru. Pre, šta ja znam, možda pola godine ili godinu (utvrđivanje vremenske distance mi ne ide baš ) svlačila sam ex-yu muziku s neta, i pokupim desetak Azrinih pesama. Posle drugog slušanja sve pobrišem, ostala mi samo Krvava Meri. EKV - ostane na mom plejeru od prve do poslednje. Najuživancija mi bude da ujutru peške prođem deo od Bogoslovije do Slavije gde radim i slušam muziku (ima tu i Clash, Joan Jet, Sisters of Merci, Arrested Development...). Ali EKV, Milanov glas . Dakle test vremena prošla je Ekatarina. Oba benda imaju sve,harizmatične frontmene, odlične tekstove, kvalitet i kvantitet pesama. Recimo da smatram da je Ekatarina nastavila(na svoj način) onde gde je Azra stala; mislim da je EKV muzički jači,kompleksniji. To što se tiče muzike. Ne znam šta bi Milan danas radio da je živ, da li bi bio u zemlji, odnosno da li bi ostao dosledan ostanku ovde ili ne. On nije imao izbora. A slutim da bi mi i njegove nemuzičke odluke bile draže. Što nikako ne znači da osporavam tuđe preference.
Nune Popović Nune Popović 15:48 19.11.2013

Re: Ok

:) I Azra i EKV, i Milan i Džoni, svako na svoj način, obojica su mnogo važni za naš identitet :)
milanzulic milanzulic 21:05 19.11.2013

Izložba Kap po Kap

JEDAN SAM OD ONIH DEČAKA IZ PRVIH REDOVA SA MNOGOBROJNIH KONCERATA EKATARINE VELIKE*KROZ NJIHOVU MUZIKU SPOZNAO SAM I PREPOZNAO ŠTA ZNAČI POSVEĆENOST, AUTENTIČNOST I KREATIVNA ENERGIJA, ŠTO JE BILO DOVOLJNO DA BI POSTALO NEPROCENJIVO ISKUSTVO ZA MOJU KREATIVNOST, ALI I ZA ODNOS PREMA SEBI I PREMA ŽIVOTU*MOJU ZAHVALNOST ZA DIVNO DEČAŠTVO S KRAJA OSAMDESETIH I POČETKA DEVEDESETIH PRIKAZAO SAM KROZ IZLOŽBU POSVEĆENU MAGI I MILANU*IZLOZBA SE SASTOJI OD PREKO 130 CRTEZA PO FOTOGRAFIJAMA


http://milanzulic.com/2009/drop-drawing-on-photography-2009/
Nune Popović Nune Popović 21:13 19.11.2013

Re: Izložba Kap po Kap

hvala vam za javljanje i posvećenost i divne radove, evo ga aktivan link "koji vodi..."




http://milanzulic.com/2009/drop-drawing-on-photography-2009/

Pozdrav!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana