Autor: Rodoljub Šabić
Pre par dana policijska stanica u Sokobanji podnela je Osnovnom javnom tužilaštvu u Zaječaru krivičnu prijavu protiv direktorke Specijalne bolnice u tom gradu. Uz rizik da budem „optužen" za subjektivnost, zaista mislim da je reč o nečem vrednom ozbiljne pažnje. Naime, prvi put „u istoriji" kod nas se u obrazloženju krivične prijave kao razlog navodi postupanje protivno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.
Inače da podsetim, mnogi verovatno ne znaju, u Specijalnoj bolnici već dugo besni pravi „rat" između direktorke i sindikalne organizacije u bolnici, odnosno radnika. Kažem „rat" jer se nemali broj radnika zbog zlostavljanja na poslu obratio Mobing centru u Nišu tražeći odgovarajuću zaštitu. Jedan broj njih se zbog istih razloga obratio i Agenciji za borbu protiv korupcije od koje je čak dvadesetak njih dobilo status uzbunjivača. A u MUP je iz bolnice stiglo 40-ak, što potpisanih, što anonimnih prijava.
Radnici su tvrdili da u radu bolnice postoje brojne nepravilnosti i zahtevali da se informacije o radu, pogotovo o isplatama novca učine javnim. Postavili su zahtev da im se stave na raspolaganje informacije o platama, naknadama i dnevnicama koje su isplaćivane direktorki i članovima Upravnog i Nadzornog odbora, o troškovima za reprezentaciju i poklonima i o spoljnim saradnicima i savetnicima direktorke i naknadama koje su njima isplaćivane. Nisu dobili informacije, žalili su se Povereniku za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Poverenik je našao da je žalba osnovana. Iako je njegovo rešenje konačno, obavezujuće i izvršno, bolnica (direktorka) nije posupila po njemu. Radnici su u svojstvu „izvršnog poverioca" tražili od poverenika da bolnici izrekne kaznu u izvršnom postupku. Poverenik je to učinio, prvu kaznu od 20.000 dinara bolnica je platila. Drugu od 180.000 dinara nije, pa je poverenik morao od Osnovnog suda u Zaječaru da traži prinudnu naplatu. Sud je sproveo naplatu, ali bolnica ni nakon toga nije radnicima dala tražene informacije. Budući da je izricanjem dve kazne iscrpio raspoloživa sredstva poverenik se obratio Vladi Srbije sa zahtevom da ona, u skladu sa zakonom obezbedi izvršenje rešenja prinudom. Vlada to (po „običaju", nažalost) nije učinila. Ni Ministarstvo pravde nadležno da pokrene prekršajni postupak protiv direktorke (takođe po „običaju") to nije učinilo.
I, posle svega, ko zna kako i zašto, stiže ohrabrujuće iznenađenje u vidu krivične prijave policijske stanice u Sokobanji upućene nadležnom tužilaštvu u Zaječaru. Iz šturih medijskih informacija nije sasvim jasno da li je reč o krivičnom delu zloupotrebe službenog položaja iz čl 359 KZ ili nesavesnog rada u službi iz čl. 361 KZ. Ali u krajnjoj liniji to i nije bitno, neka bude ovo drugo, blaže.
„Vruć krompir" u rukama tužioca? Ili, bolje, lepa prilika da se nešto korisno uradi? Hoće li, odnosno može li, tužlac ovu krivičnu prijavu da odbaci kao „neosnovanu"? Da u svemu što se dešavalo ne prepozna nevršenje službene dužnosti (neizvršavanje obavezujuće odluke nadležnog organa), očigledno nesavesno postupanje (istrajnost u neizvršavanju) i povredu prava drugog (ne samo povredu nego potpuno osujećenje)?
Meni izgleda da se podizanje optužnog akta prosto nameće. Ali naravno, tek ćemo videti. Međutim, čak i ako u ovom slučaju tužilac „ne prepozna" ove stvari, ova krivična prijava jeste vredan presedan. Jer, sva je prilika da će u dogledno vreme neki drugi tužilac ipak morati da ih prepozna. Ako je policija počela da u bahatom, drskom, neodgovornom i omalovažavajućem odnosu službenih lica prema pravu građana na informacije prepoznaje krivično delo, onda čak ni za naše prilike nije nerealno to doživeti kao nagoveštaj da će isto početi da čine i ljudi iz pravosuđa.