Srbi sa Kosova, nezadovoljni politikom koja se iz nekih krugova na istoku i zapadu vodi prema njima, otputovali su u petak ujutro u Brisel i onamo napravili veliki protestni skup.
Ostaje pitanje – Zašto ovakav skup nisu organizovali u Beogradu? Stvarno, zbog čega nisu hteli da ovo okupljanje prave u našem glavnom gradu, ispred vlade Srbije, i da recimo zatraže
da se vide i porazgovaraju sa prvim potpredsednikom, kao i sa drugim zvaničnim licima vlade?
E, pa, ima zašto je to urađeno baš tako. Debeli su razlozi. Jer, da su se okupili u Beogradu, ispalo bi da je to opet samo priča za unutrašnju upotrebu, gde “Srbi razgovaraju sa Srbima”, po već ko zna koji put, uz kamere nacionalne televizije, i poručuju šta je pravedno a šta nepravedno, šta oni dopuštaju a šta ne, ali bez ikakvog odjeka “napolju” i bez bilo kakve realne koristi. I, uopšte nije isključeno da bi ispalo kako je to u službi predizborne kampanje vladajućih stranaka, jer ta kampanja uveliko teče, iako nije ozvaničena. I, ispalo bi čak, možda, da su neki od Srba sa Kosova, tj. oni koji su tu došli, u nekakvom nedajbože dosluhu sa vlašću u Beogradu i da taj skup uopšte nije spontan. Sa takvom anatemom, ispalo bi da su oni zapravo samo jedna od politički opredeljenih i ostrašćenih grupacija Srba sa Kosova, koja je u službi vladajućih struktura u Beogradu, a ne predstavnici celog srpskog naroda sa Kosova. Takođe, da su se okupili u Beogradu, ispred vlade, ispalo bi još i ono da Gazimestan uopšte nije geografski fiksiran, već da je to pojam koji može da se vrti ispod mape Srbije, na raznim lokacijama, kao ona kuglica ispod šibica. Osim toga, da su skup održali u Beogradu, ispred vlade, ispalo bi – čak - da Kosovo u stvari nije naša najskuplja reč, već da je naša najskuplja reč „demagogija“.
Ovako, jasno je – postupili su mudro, patriotski, državotvorno: konačno su iskoristili one besplatne šengenske ulaznice, otišli onamo, u Brisel – i sve lepo rekli na mestu gde to i treba da se kaže – pred briselskim zvaničnicima. A oni sad neka vide šta će.