zajedno jači?
Evo stare priče koju ste svi makar jednom u životu čuli ili pročitali:
Imao jedan otac sedam sinova. Rekao im je da uberu sedam prutova. Oni su otišli i vratili se svaki sa svojim prutom. Ajde sad, kaže im otac, zavežite ih dobro. Zavezali oni prutove a otac im tada reče: De sad da vidim ko od vas može da slomi ovaj snop pruća. Proba prvi i ne mogade. Proba drugi i ne mogade ni on. Probaše svi ali ne uspeše. Otac uze snop, odveza ga te slomi jedan po jedan prut. Vidite sinovi moji, kad ste zajedno niko vas ne može slomiti, zajedno ste jači.
Priča je od upotrebe izlizana ali retko, vrlo retko u praksi sprovođena, primere možete na prste jedne ruke izbrojati u svekolikoj srpskoj Istoriji. Zajedništvo, solidarnost, empatija su stvari od kojih Srbi beže kao đavo od krsta. Primera nesloge, razbucavanja zajedništva, nesolidarnosti je na pretek od formiranja Srba kao nacije pa do današnjih dana. Ono nekoliko slučajeva gde su se neki ljudi složili oko neke zamisli, ideje kako da nekome ili svima nama bude bolje i zalegli k'o sumanuti krpelji, ne mož' ih se otres', da to i ostvare, zrno je peska u Sahari, izuzetak koji potvrđuje ogavno pravilo! Al' ima i ono: Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača! Ma koliko da ih je malo, ni jedan takav, makar pokušaj, grupe dobrih i plemenitih ljudi, ne zaslužuje da padne u zaborav!
Najnoviji, svetao da svetliji ne može biti, je uradak grupe naših blogo koleginica i kolega koji su svojom upornošću i nesebičnim ljudskim angažmanom uspeli da upriliče sastanak sa dr. Dušanom Milisavljevićem i iznesu svoje jasno i precizno formulisane stavove:
1. Da do 1. januara 2014. godine RFZO donese podzakonski akt kojim definiše dijagnoze retkih i teških bolesti dece u Srbiji i novac za njihovo lečenje, lekove i podršku njihovim porodicama.
2. Da Ministarstvo za zdravlje do 1. januara 2014. godine utvrdi protokole za lica u lokalnim samoupravama zadužena na osnovu Zakona o pravima pacijenata posebnih protokola kojima se vodi briga o ostvarivanju prava teško bolesne dece i njihovih roditelja.
Inicijalna kapisla bio je Jelicin tekst: TEŠKO BOLESNA DECA UMIRU POLAKO I NIKOGA NIJE BRIGA! Mnogima je zasmetalo, smatrali su takav način kontraproduktivnim, nepotrebnim, neefikasnim, zatrpavanjem bloga etc, etc, što su neke blogerke i blogeri copypastirali Jelicin tekst. Pokazalo se da nisu bili u pravu! Dokaz je gore naveden sastanak o kojem nas je Jelica telegrafski obavestila u tekstu DRŽAVO, ZAHTEVAMO!
Pored mnogo čega i ovo je dokaz da smo zajedno jači! Vrćenje palčeva i rezignirano uzdisanje: Ne može šut s rogatim, je priznavanje sopstvene slabosti i nesposobnosti da se makar pokuša menjanje idiotarija kojih je u ovoj zemlji tušta i tma!
Ponosim se svojim prijateljima!