Prepustam prostor gost autoru - Taubu
Saznanje da u Evropi postoji zemlja koja nalikuje SAD-u prilicno me raduje i daje nadu u buducnost. Saznanje da u Evropi postoji zemlja gde se na ulicama moze cuti na desetine razlicitih jezika veoma ushicuje i daje veru da postoje jednake sanse za sve ukoliko ste marljivi i vredni. Ta zemlja je Nemacka; mozda bi cak bilo bolje nazvati je: vavilonska kula Nemacka jer dok se budim kroz prozor cujem mnoge jezike pocev od ruskog preko italijanskog , rumunskog do ko zna kojeg dijalekta iz Indije. Naravno, i Nemci su tu, prihvataju nevoljnike, auslandere, ljubazni su i ne prave problem zbog navale stranaca ali ti stranci moraju da se integrisu i nauce nemacki jezik. To je razumljivo i opravdano.
Tako se i ja nadjoh u VHS skoli za ucenje stranih jezika. To je Volkshochschule gde je ucenje nemackog jezika obavezno za sve strance.U pocetku sam strahovala jer sam mislila da je nemacki toliko tezak da ga ne mogu nauciti ali pomoglo mi je kad sam procitala intervju koji je cacau dao i to me je veoma inspirisalo sto je on rekao i motivisalo me da ucim. Cacau je cak postao ambasador za Mehrsprachigkeit und integration - visejezicnost i integraciju. Izjavio je kako mu je Nemacka kao nova domovina prirasla za srce i da je odusevljen planom i organizacijom u Nemackoj kao i time da nista nije prepusteno slucaju. Jos je rekao da su ljudi uvek prijateljski raspolozeni prema njemu odn. Da su uvek bili nett sto bi rekli Nemci. U njegovim recima prepoznala sam svoj sudbinu u Srbiji; naime moj zivot u Srbiji bio je prepusten slucaju, drzavu nije mnogo zanimalo sta ce se sa mnom dogoditi kao ni sa hiljadama drugih skolovanih ljudi koji su morali da napuste zemlju. Za razliku od Srbije Nemacka brine o narodu.
I moje profesorke su izuzetno nett. Jedna je Iwona Kutzera, iz Poljske ali sa savrsenim znanjem nemackog i besprekornim nemackim akcentom kao da joj poljski nije maternji, dok je druga Nemica M.A. Christiane Melchers. A mi smo sa raznih strana sveta : Phong Loe Muc je iz Vijetnama, Davoud Robert je iz Irana, Eugen i Nikolae iz Rumunije, Fabio Popo s juga Italije, Dominica i Irena iz Poljske, Giorgio i Antonia iz Grcke, Ali Mirsad iz Makedonije, i ja iz Srbije. Ako razmislimo o nabrojanim zemljama tacno vidimo u kojim zemljama je ekonomska kriza. Ima nas jos ali ne bih dalje nabrajala vec bih presla na opis onoga sto mi tamo radimo.
Lekcije nisu teske ali citanje ( narocito onih nemackih reci koje se sastoje od po dvadesetak slova ) malo teze ´´ ide ´´ gotovo svima, a narocito koleginici iz Vijetnama. Ne znam koliko predavaci razumeju sta je procitala ali uvek blagim glasom isprave greske i kazu joj: gut. Pitam se da li bi u Srbiji predavaci imali nerava za one koji tesko izgovaraju reci ili teze uce. Ima i zabavnih trenutaka, na pr. kada treba da kazemo koja nam je to omiljenja nemacka rec. Prilicno gojazni Giorgio kao iz topa odgovara: rinderroulade. Nemacka jela su ukusna za njega a i sve nas. Fabio ´´ lomi ´´jezik da bi rekao kako mu se svidja rhabarbermarmelade. Za Domincu je najlepsa nemacka rec:sommerregen jer voli da se posle kise proseta do obliznjeg Bodenskog jezera i udahne svez , cist vazduh. Eugen voli curry wurst, dok se profesorki Melchers dopada rec : sternschuppe - zvezda padalica , dok ja rekoh da mi je omiljena nemacka rec - lieben uz objasnjenje kako je samo jedno slovo razlikuje od - leben - zivot!
Ucenje u VHS-u je zabavno, uvek se radujem kad novi cas dodje, ubrzanim korakom ulazim u ucionicu, svima kazem Hallo, a Mirsadu iz Makedonije - zdravo!
Za povratak kuci zaduzen je cuveni nemacki Bahn koji stize tacno u sekundu. Jedan pogled na spoljasnjost voza dovoljan je da shvatim zasto Srbija ne moze u EU. Sve je automatizovano do neslucenih granica. Karta se kupuje u automatu, iskuca je naziv mesta do kojeg putujes, i stikliraju podaci o vremenu polaska, ubaci se novac i izadje karta. U voz se ulazi tako sto se pritisne dugme na vratima, ne mora da se brine da li su vrata zatvorena i kad li ce se otvoriti, ili ne daj Boze ne mora da vikne : ´´ Majstore, otvori ´´ kao u Srbiji. Nakon casova trcimu solarijum, takodje ubacujem novac u automat i lezem da se suncam nekoliko minuta.
Sve je skoro idealno ali i dalje mislim i sanjam na srpskom.