Eksperimenti u blogovanju| Gost autor| Istorija| Umetnost

Ale, bauci i vampir beogradske tvrđave (2)

kakapo RSS / 22.10.2013. u 17:50

Iz štampe je izašlo treće izdanje izdanje knjige „Ale i bauci“ A. Peragraša (izdavač Dosije studio). Kao što je već rečeno u prvom delu, u pitanju je reprint posebnog primerka drugog izdanja (2002) koji je slučajno pronađen, pre nekoliko godina u lagumima beogradske tvrđave  i koji je po svemu sudeći pripadao jednom vampiru! U prilogu fotografija vampirovog boravišta, mesto nalaza knjige. Uz saglasnost A. Peragraša, ekskluzivno prenosim drugi deo donekle skraćenog predgovora:

3508a39.jpg 

Posle Češkog Krumlova Feldu se ponovo grubi trag. Ne znamo šta je radio i gde je bio gotovo četrdeset godina. Krajem XVIII i početkom XIX veka je boravio u Veneciji, Istri i Trstu. O tome nam svedoče uzgredne zabeleške iz „Ala i bauka“. Godine 1782. je u Veneciji, u Kanaređu, u Palati Lece (danas poznatoj kao Lezze-Longhena) i posebno napominje da je nekoliko letnjih meseci tu proveo u sobi iznad „alhemičarskog reljefa“, gde je upoznao avet.

Spominjanje alhemije privlači pažnju, pošto je poznato da je i Češki Krumlov, uz Prag, vekovima slovio za alhemičarsku Meku. Da li se Feld u svojim „izgubljenim godinama“ posvetio alhemiji u Krumlovu, Pragu ili Veneciji? Nemamo dovoljno podataka da bismo izvodili takve primamljive zaključke.  U Istri, blizu Grožnjana (Grisignana) u avgustu 1792. nevoljno prisustvuje hajci na lesnika i pronalazi pramen njegovog runa, koji brižljivo čuva više od dvesta godina). Takođe se s posebnom pažnjom odnosi prema, očigledno važnoj i dragoj uspomeni, presovanom cvetu s etiketom i natpisom „Triest 1800“. Znamo da je 1828. (kratko?) boravio u Mačvi, gde je u okolini Debrca video posavsko-tamnavskog orolava, a da je najkasnije 1830. živeo u Zemunu.

 Iz Feldovih komentara možemo zaključiti da je u Zemunu boravio i pre 1830. Sam veli da je pre 1830. stanovao je u kući svog prijatelja (vampira), Tihomira Dž. Hadži-Raspopovića (tačnije Hadžiraspopovića). Tihomira je verovatno upoznao u Trstu, gde je bogata trgovačka porodica Hadžiraspopović imala poslovne interese (prodaja svinja i kože). Tika (kako ga Feld zove) Hadžiraspopović posedovao je kuće u Trstu, Zemunu, Šidu i Smederevu. S Tihomirom je Kostantin od 1825. do 1827. putovao po Srbiji, koja se pod Milošem, posle Drugog srpskog ustanka, tek uspravljala na klecave i nesigurne noge. Do nas su doprli samo slabašni odjeci surove šale koju su njih dvojica, u manastiru Klisura, priredili Joakimu Vujiću i koga su tom prilikom toliko isprepadali da se on godima nije oporavio. Tihomir se posle njihovog momačkog urnebesnog putešestvija oženio i skrasio, prvo u Zemunu, a kasnije u Smederevu. Konstantin je, izgleda, neko vreme živeo u Tihomirovoj kući (s njegovom porodicom – što naziva „najsrećnijim trenucima svog života) sve do februara 1830, kada se desio neki „incident“ zbog koga je morao da beži iz Zemuna. Prvi pokušaj bekstva je bio neuspešan, a Konstantin se spasao samo zahvaljujući dunavskom demonu. Potom se mesec dana krio u podrumu jedne kuće, blizu čuvene zemunske krčme „Kod belog medveda“, pa se krišom prebacio u Beograd. Ne znamo kakav je incident bio u pitanju? Verovatno je Feld bio raskrinkan kao vampir, a krio se u podrumu da bi odvratio sumnju od Tihomira i njegove porodice.

Izgleda da nakon dolaska u Beograd, s proleća 1830, Konstantin fon Feld više nije mnogo putovao van Srbije, ili da takva putovanja nije beležio. Doduše, znamo da je u januaru 1836. bio u Minhenu, gde je upoznao opunomoćenog izaslanika Sultana od Kilve na bavarskom dvoru, poznatog drekavca, Zulfikara Mastroanastasisa, koga je čak, kako rekosmo i nacrtao. Novembra 1843, negde na Dunavu, na parobrodu „Argo“ engleski akvarelista Godfri Vinje portretiše Felda, koji putuje s ustavobraniteljima Tomom Vučićem-Perišićem i Avramom Petronijevićem. Nema podataka da li je s dvojicom izgnanih ustavobranitelja putovao sve do Carigrada, što je bilo njihovo i Vinjevo odredište. Dve godine docnije, 1845. naš vampir je neko vreme boravio u golubačkoj tvrđavi, gde je video aždajine kosti i dokopao se jednog njenog kičmenog pršljena.

Konstantin fon Feld je, s vremenom, sve manje putovao. Na jedini malo duži put odlučio se u avgustu 1894, kada je otišao u Sarajevo, gde je – kako sam veli – upoznao „kulinarsku vešticu. Valja imati u vidu da je u avgustu 1894. u Sarajevu održan „Međunarodni kongres arheologa i antropologa“, na kome je učestvovao krem tadašnje evropske nauke. Možda je baron Feld odlučio da prisustvuje kongresu kako bi upoznao čuvenog Firhova (Rudolf Virchow), čijem se radu o histologiji vampirskog tkiva divio?

  Između dva rata (Prvog i Drugog svetskog), živeo je u Beogradu, što znamo na osnovu njegovih komentara o punačkoj vili iz staklorezačke radnje, kao i o erotskoj slici raskalašnog vampirskog para. Babarogu (koju je prepoznao kao „čuvenu Baba Cvetu“) video je 1923. u okolini Uba. Drugi svetski rat je proveo negde u Srbiji (verovatno u Beogradu), ako je suditi po isečcima iz ratnih brojeva „Novog Vremena“. Poslednje njegovo putovanje za koje znamo je ono iz 1952, kada je u Zaječaru naleteo na bedu i na njeno seme. Reklo bi se da je seme bede tada zaista palo na našeg Konstantina. O njemu saznajemo samo još da je 1964. na nekom tajanstvenom mestu u Beogradu drugovao s jednim jablanom, te da je 1971, takođe u Beogradu, upoznao „otrovnu vešticu“. Posredni dokazi rečito govore o njegovom izuzetno teškom materijalnom stanju. Piše razvaljenom pisaćom mašinom na otpacima odbačenog papira, sakuplja stare novine, a o stanju Feldove imovine svedoči i njegovo čitavo pokućstvo - dronjavo ćebe i probušeni dušek pronađeni u Barutani. Drugačiji od svih, osiromašen, marginalizovan i usamljen, Konstantin fon Feld – nekada gordi austrijski baron i oficir, koji se s lakoćom kretao po evropskim dvorovima i salonima – danas se očigledno utopio u sivu masu društveno nevidljivih, odbačenih i ubogih beogradskih beskućnika.

 O Feldovom privatnom životu ne znamo gotovo ništa. Da li se ženio, ko su mu (osim Hadžiraspopovića) bili prijatelji? Ima li dece i naslednika? Pažnju privlači kratka poruka bez datuma, napisana rukom na kraju njegovog primerka „Ala i bauka“: „Za Anahit: ne brini, vratiću se! C.“ Kome se to Feld obraća i kome poručuje da ne brine? Ime Anahit (jermensko žensko ime), napisano je jermenskim alfabetom! U pitanju je još jedna od zagonetki na koje, u ovom trenutku, nemamo odgovor.

Osim ulubljene pisaće mašine, Feldove jedine imovine, druga dragocenost koju je posedovao, igrom slučaja mu je oduzeta: njegov primerak „Ala i bauka“ s komentarima i dopunama! Ta knjiga mu je bila lični spomenar i ispovednik, dnevnik i svojevrsni herbarijum sećanja, te mu bez sumnje nedostaje. Nadam se da će naše fototipsko izdanje naći put do Konstantina fon Felda i privremeno mu poslužiti, dok jednog dana ne povrati svoj original. S druge strane, ovaj reprint čitaocima pruža uvid, ne samo u neobična bića Balkana, već i u zanimljivu, bogatu i potresnu ličnu istoriju Konstantina fon Felda, „vampira beogradske tvrđave“. Istoriju, koja se ni danas, posle 323 godine, nije završila…



Komentari (12)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mlekac mlekac 18:55 22.10.2013

1.

Hoce li, slucajno, A. Peragraš svracati ovih dana do sajma knjiga?
kakapo kakapo 19:11 22.10.2013

Re: 1.

Video sam ga na otvaranju. Pravio se važan na Dosijeovom štandu. A za njegove buduće planove ne znam.
mlekac mlekac 19:21 22.10.2013

Re: 1.

kakapo
Video sam ga na otvaranju. Pravio se važan na Dosijeovom štandu. A za njegove buduće planove ne znam.

A ja se ponadala da ce sutra svratiti kod Jelice na potpisivanje.
razmisljam razmisljam 00:27 23.10.2013

Кхм, кхм...

А зна ли се помиње ли игде у својим белешкама на магрини и фуснотама гос'н вампир Фелд некакву причу о кнедлама са шљивама?

У поптпису:

Злопамтило
anonimni_autor anonimni_autor 08:55 23.10.2013

Re: Кхм, кхм...

razmisljam
А зна ли се помиње ли игде у својим белешкама на магрини и фуснотама гос'н вампир Фелд некакву причу о кнедлама са шљивама?

У поптпису:

Злопамтило

Auu... Ovo otvara potpuno novi pogled na prehrambene navike vampira. Pošto je čvrsto utvrđeno da su vampori baš sa ovih prostora trebalo bi napraviti sasvim nova istraživanja u vezi sa njihovom dijetom, a ne samo slepo prihvatiti priču o isključivoj upotrebi prave i sintetičke krvi koju nam zapad podmeće preko Holivuda i svojih moćnih medija.
Trebalo bi da mi, domaći kriptozolozi, uradimo sasvim nova istaživanja u tom pravcu jer je meni potpuno neverovatno da su naši ne-mrtvi sasvim napustili nezdrave gastronomske navike koje su za života imali.
Već mogu da zamislim izvornog vampira negde iz Pomoravlja, kako tek probuđen u zimski sumrak, srkne malo holesterolske krvi od lokalnog kasapina, gricne krišku crnog luka (pošto je alergičan na beli), drmne jednu šljivku snogovaču, opsuje pasije vreme, natakne šubaru i izađe u snežnu noć.
kakapo kakapo 15:43 23.10.2013

Re: Кхм, кхм...

Ah, te knedle! Ne treba kriviti za njih ni Felda ni A. Peragraša. To je moj dug: "Kulturna istorija knedli sa šljivama". Biće, biće. E sada, povodom vampirske ishrane, što je pitanje koje poteže Anonimni autor - to je velika tema. Izgleda da se oni (vampiri) ne libe ni druge hrane koja im se dopadala i pre povampirenja (osim belog luka), ali ipak moraju da obezbede sebi dovoljno najosnovnije namirnice (znate već čega). Nije slučajno da Feld spominje kulinarske veštice, pa čak u knjigu lepi i neke recepte koji nisu, strogo uzev, baš vampirski (v. sliku).
Posebno je interesantna jedna kanadska studija o toleranciji i netoleranciji na laktozu u vampirskoj populaciji, rađena na Univerzitetu Saskačevan. Najtoleratniji na mleko su vampiri iz plemena Masai, a odmah za njima su bosanski, sa Vlašića.

anonimni_autor anonimni_autor 23:21 23.10.2013

Re: Кхм, кхм...

Drago mi je što se moje kriptozološke analize poklapaju sa vašim, cenjeni kolega. Stvarno bi bilo besmisleno kada bi se vampiri potpuno lišili čari domaće kuhinje.
Čemu bi im onda služio toliki dug "poluživot"ako ne bi u njemu upražnjavali sva, i običnim smrtnicima dostupna, zadovoljstva, osim sunčanja, naravno?
Ali, ovom prilikom osvrnuću se na studiju gore pomenutog Saskvačevan Univerziteta.
Kao što znamo iz veoma interesantne kanadske serije "Lost Girl", sa fenomenalnom Anom Silk u glavnoj ulozi, u toj dalekoj hlanoj zemlji vlada potpuni haos što se tiče veoma snažne zajenice njihovih vilinskih stvorenja. Oni se poput političkih stranaka dele na tamne i svetle "Fej" (vile) i to potpuno nezavisno od toga koja su vrsta vile ili demona. Tako da možete biti vampir ili vukodlak i pripadati svetlima ili biti običan šumski piksi i pripadati tamnima.
Šta se tu može, tekovine savremene demokratije koje mi Balkanci još dugo nećemo shvatiti. Međutim, ono što sam hteo da naglasim je činjenica da njihovi veoma bogati i dobro opremljeni instituti za vilisku medicinu često grupišu svoja istraživanja na sve viliske vrste koje mogu u slučaju potrebe da slično tretiraju.
Tako da nisam baš siguran da li se gornje istraživanje odnosi baš na vampire ili na još neke srodne vrste koje se hrane krvlju svojih žrtava. O deci noći sa Vlašića ne znam mnogo i nadam se da će se javiti neko iz Bosne ko daleko bolje poznaje tu tematiku, jer se ovaj blog prati i na teritoriji susedne nam države, ali pose mog decenijskog boravka u dubokoj Africi dozvoliću sebi da iznesem nekoloko činjenica o Masaji plemenu:
Većina Masaja zapravo uošte nisu vampiri i pored vampirskog imidža i obnlačenja u jarko cevene haljine. Kako bi inače terali svoju stoku po vrelom keniskom suncu na kome se i mi savim obični smrtnici osećano klonuli kao Tolkinovi orci pred "žutim licem"? Po mojoj slobodnoj proceni to se zapravo radi o poznatoj crnačkoj(a, možda i opšteljudskoj) potrebi za imitacijom svojih idola.
Izgleda da su među Masaje nekada, ko zna od kuda, stigli neki vampiri i nametnuli im se kao gospodari i poglavice ili, kako oni kažu, kraljevi. Posle nekoliko generacija svaki muškarac u plemenu koji je držao do sebe trudio se da izgleda kao novopridošla nepobediva nad-bića, počev od pijenja krvi stoke, koja je, na žalost, pomešana ne samo sa mlekom nego i sa goveđom mokraćom kako bi se dobila veća količina, do turpijanja potpuno zdravih zuba kako bi postali šiljasti. Ako tome dodamo njihov već poslovičan prezir prema zakonima rodne im Kenije i odsustvo poštovanja ljudskih moralnih normi nije teško shvatiti da su oni zapravo u poziciji Drakulinog Risvfilda i da služe gospodare koji dan provode ispod mračnih niskih koliba pravljenih od blata i kravlje balege, a u koje ni naljubopitljiviji turisti ne ulaze jer su prepune vašaka i stenica koje zapravo ne idu na nemrtve.
Ni vojska ni policija ne zalaze u njihova sela, što je veoma čudno, jer se dešava da čitave grupe turista nestanu u nekima od njih. Tu se zapravo radi o vampirskim vezama sa vladom i gornjim domom njihovog parlamerta, jer svi dobro znamo koliku ulogu nepotizam i korupcija igraju u crnim zenmljama. Na osnovu ovih činjenica zasključujem da među Masajima ima mnogo vampira ali to nisu oni elegarni ratnici vretenastih mišića koji pozitaju stojeći oslonjeni na svoja koplja koja su cela od metala kako ne bi mogla da ozlede njihove gospodare, nego grupa vladalaca iz senke koji su im se nametnuji kao duhovni i svetovni gospodari.
U nadi da nisam bio previše dosadan, vaš odani A, Autor.

PS. Sve činjenice koje sam ovde izeo su apsolutno tačne, mada sagledane iz malo drugačijeg ugla i ja stojim iza njih pod punom odgovornošću.
mlekac mlekac 01:59 24.10.2013

Re: Кхм, кхм...

razmisljam
А зна ли се помиње ли игде у својим белешкама на магрини и фуснотама гос'н вампир Фелд некакву причу о кнедлама са шљивама?

У поптпису:

Злопамтило

Ahm!
Pa kud pomenu ishranu kad se ova dvojica muvaju uokolo, sestro slatka? Vidis li dokle stigose? Pocelo, bezazleno, od knedli sa sljivama, a sad su tu neki vampiri i krvi i...

Bas me zanima gde ce se ova prica zavrsiti?
kakapo kakapo 09:41 24.10.2013

Re: Кхм, кхм...

Vrlo sam zahvalan na ovakvom učenom i obaveštenom prilogu o vampirima kod Masaja. Osim Evans-Pričardove knjige o vešticama kod Azanda, malo toga znam o afričkim neobičnim bićima te je ovaj prilog više nego dobrodošao. Malo je reći da ova tema zaslužuje detaljnu studiju koju stručna, ali i šira javnost s pravom očekuje baš od Anonimnog autora, priznatog stručnjaka za vilinska bića, ali i za Afriku i njene nedokučive tajnovitosti.
anonimni_autor anonimni_autor 11:30 26.10.2013

Re: Кхм, кхм...

Evo mog odgovora sa dva dana zakašnjena jer nam trenutno samo jedan pristojan kompjuter radi u kući, pa od podmladka nikako da stignem na red. Veoma sam srećan što vam se moj prilog o mogućem vampirizmu kod Masajija dopao pa sam odlučioo da ga dopunim sa još nekoliko cinica malo poznatih našoj javnosti:
1) Masajije u Keniji niko ne voli sem stranih antropologa. Opravdani motiv za takav stav prema njima su stalna ubistva komšija pa čak i masakri čitavih sela, oko kojih se nakratko podigne mediska buka, pa sve brzo potone u zaborav. Državna vojska interveniše u takvim slučajevima, ali samo u toliko što pod pretnjom helikopterima i oklopnim kolima vrati Masaje u njihov rezervat. Verovatno bi se ostala plemena ujedinila i uništila ih jednom za svagda da vlada nije ekstremno tolerantna prema njihovom divljanju. Priča se da je situacija takva jer nasilnici imaju veliku podršku Amerikanaca?
2) Jedan od dokaza za tu podršku je, kako tvde moji keniski prijatelji, događaj koji se zbio posle onog strašnog bombaškog napada na USA ambasadu u Najrobiju. Glavni kralj Masajija je naložio svojim ratnicima da doteraju deset hilada goveda pred porušenu zgradu kako bi pomogli postradalim prijateljima. Naravno da su Amerikanci imali velike muke da im objasne kako im takva pomoć uopše nije potrebna i da vrate toliku stoku na teritoriju svojih prijatelja.Da li iza prijateljskog odnosa između vlade USA i Masajija soji samo zanimanje za jednu antropološki nesumljivo iteresantnu etničku grupu, ili tu ima neto više, u Keniji niko ne zna, ali to je više stvar politike nego kriptozologije pa neću više pisati o tome. Meni je značajna činjenica da Masji očito mogu preživeti i sa značajno smanjenim stočnim fondom što znači da verovatno ne piju samo kravlju krv.
3) Ono što u zapadnim zemljama rade telohranitelji u Keniji rade Masjiji koji će za relativno mali novac štititi kuću ili ličnost i to onako naoružani samo svojim teradicijonalnim oružjem. To pokazuje njihov prezir prema smrti od vatrenog oružja jer izgleda smatraju (ili znaju)da nije konačna.
4) Sami Masaji šire priču kako kad njih ni jedan dečak ne može postati muškarac i ratnik dok sam kopljem ne ubije lava. Tu očito ima nekoliko problema. Ako izuzmemo činjenicu da su lavovi u Keniji zaštićena vrsta kao i većini afričkih zemalja (pripadnicima ovog plemena sa inače svašta dozvoljava, već sam govorio o tome) ostaje pitanje odakle toliki lavovi? Broj Masdaji ratnika daleko prevazilazi broj lavova ne samo u Masaji-Mari(zemlji Masaija) nego i u celoj Keniji. Zato zaključujem da tu neko debelo laže kako bi se prikrila ceremonija njihove prave inicijacije za koju opavdano sumljam da je povezana sa vampirizmom. P.S. Držao sam Masaji koplje u rzci. Ono je kratko sa masivnim vrhom oblika obrnute suze. Izrađeno je od čiskog gvožđa i teško jedno četiri, pet kilpgrama. I pored najbolje volje nisam mogao da ga bacn dala od sedam, osam metara, a uopšte ne važim za slabog čoveka. Kako mršavi Masaji ratnik uspeva da njime zasustavi razjarenog kralja životinja nikako mi nije jasno. Osim toga ni na jedmom pripadniku tog plemena nikada nisam video tragove lavljih kandži koje bi sigurno zaradili kada bi tako velike mačke ubijali sa oružjem tako malog dometa.
5) I konačno situacija sa ADISom, bolešću koja neumoljivo mori čitav crni kotinent. Dok žive na tradicionalan način Masaji uopšte ne oboljejevaju od te strašne pošasti i ako ce obično žene sa nevestama iz plemena Kiguji koje je veoma zaraženo ADISom. Međutim ako promene način života i ishrane usred odlaska na školovanje (začudo ima i takvih Masajija) oboljevaju i umiru kao i svi drugi. Zaklučak donesite sami.
Nadam se da sam ovium tekstom donekle rasvetlio nedoumice koje postoje oko Masaija i njihove pretpostavljene veze sa vapirizmom.

kakapo kakapo 17:27 27.10.2013

Re: Кхм, кхм...

Kažem ja, knjiga Anonimnog autora o afričkim vampirima je na pomolu...
anonimni_autor anonimni_autor 11:02 28.10.2013

Re: Кхм, кхм...

E, dragi moj Kakapo, za sada uopšte nemam takve ambicije. Posle "Sage" napisao sam još tri knjige iz serijala "Pleme senke" u kojima se radnja Vilinske sage prebacuje na ove naše prostore. Prva od njih, "Catena mundi", iz koje sam neke odlomke već objavljivao zainteresovanim blogerima, u fazi je završne obrade. U njoj ćemo prati avanture Frije, njenog sina Vena, Linel, Tis, a uvodim i mnoge nove likove od kojih su neki i istorijski poznati. Za njom sledi "Gospodar mračnih šuma" koji govori o ratu između vodenjaka i dunavskih demona, kao i o angažovanju balkanskih vilenjaka u njemu. Konačno je tu i "Kraljevstvo ravnice" gde radnja seli preko Save i Dunava u tadašnju Peoniju. Dok sve to ne sredim i ne objavim ne mislim da se bavim prekomorskim kriptozološkim fenomenima.

Ove opširne odgovore sam napisao, jer se nadam da naš kolega uvaženi A, Perengaš negde iz prikrajka prati blog, pa da će mu navedeni podatci biti od koristi u daljem radu.

P.S Mislim da bi trebalo na blogu da osnujemo grupu balkanskih kriptozologa. Sećam se da je Mikele skoro pisao nešto o vilama, a verovatno ima i drugih koji bi pomogli.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana