Muka mi je od svega ovde. Od dnevnopolitickih tema kojima se svi bave, prepricavaju i komentarisu. Nikada mi lepse u zivotu nije bilo nego kada sam prestao da pratim politiku, i zalosno moram da priznam da me to polako popusta. Ocigledno sam predugo opet u Srbiji pa je to nekako i normalno.. tako bar kazu svi oko mene.
NE! To nije normalno, izvinite!
Kada odes daleko od svoje zemlje, pa kada te tamo pitaju kako je bilo odrastati pod bombama a ti kazes da je bilo "normalno" pa kada vidis njihove poglede tek onda shvatis da to NIJE nimalo normalno...
Za dete ili mladu osobu nije normalno da odrasta u ratu, pod bombama, da se plasi na ulici od svega i svacega, i kriminalaca i batinasa i svega sto je ova zemlja proizvela, i sigurno nisam jedini koji ovo misli!
Da se huligani placaju da idu na utakmice da diluju drogu i skidaju dresove, da zbog toga niko ziv i normalan ne ide na utakmice kluba koji voli NIJE normalno!
Da se siledziji placa kaucija od milion dolara da dodje u Srbiju jer je pretukao nekoga... ne, NIJE normalno!
Da se... ma ne mogu bre da nabrajam vise!
Kad se sve sabere, pogotovo nase kratko pamcenje - dobro smo mi i "normalni".
A, zalosno je sto mi samo kazemo "ma sve je ok", i teramo dalje..
Ovo nije normalna zemlja!
Ovo nije moja zemlja, ja moju ni nemam. Zemlja u kojoj sam rodjen, odande me teraju, ovu ne osecam svojom jer ne lici ni na sta za sta sam se borio i sanjao da ce postati, a i odavde su me terali... da li je to normalno?
NE!
A, mozda je to sve normalno, a ja sam zapravo nenormalan...