Kultura| Ljubav| Nauka

Usputno o tri stara italijanska slikara (2)

vladimir petrovic RSS / 09.09.2013. u 18:15

                                         Rekoh i spasih svoju dušu (Dixi et salvavi animam meam)

O Firenci sam već mnogo znao i unapred joj se divio, ali dugo nisam stizao da je posetim. Nekako mi je bila po strani, jer svaki put kada sam posećivao Italiju, putevi su vodili u - Rim. Međutim, znao sam da će, kad-tad, Firenca doći na red. 

A onda se dogodilo, sticajem više okolnosti, da sam je posetio - dva puta u periodu nešto dužem od jedne godine. Kao u dečjoj igri „Nema, nema, nema - pa onda IMA, i to dva puta".  

Eto, događaju se čudne slučajnosti, valjda kao posledice nečega čiji je causa causis negde gore, daleko gore. Šta ću, lakše mi je kada mešam metafiziku i fiziku!

Nisam ranije pisao o Firenci i nekim genijalnim ljudima čija su imena vezana za nju, iz jednostavnog razloga što su mi emocije bile jake. A  protokom određenog vremena moje impresije su se koliko-toliko slegle, pa, evo, sada pišem, ali opet nekako usputno, baš kao što je u naslovu nagovešteno.

O uzgredno, volim te uzgredno!

Zna se da je Firenca grad umetničkog izobilja, da je, kako to zanesenjaci vide, njena velika umetnost nekako iznad stvarnosti.  Smatra se kolevkom Renesanse (u Italiji kažu Rinascimento), zato što je najpoznatija baš po svom sublimnom renesansnom nasleđu iz perioda od XIII do XVI veka.

A najmarkantniji predstavnici Renesanse, među mnogim velikanima, jesu Leonardo, Mikelanđelo i Rafaelo. Neki ih smatraju najvećim umetnicima svih vremena.

Svako od ove trojice bio je genijalan na svoj način. Mnogo se zna o njima, ali oni i dalje zaokupljaju pažnju svetske kulturne javnosti - o njima se pišu knjige, snimaju filmovi, pa i pišu blogovi, što pokazuje da su i danas aktuelni.

Leonardo je nesporno prvi među prvima, premda je meni lično draži Mikelanđelo. Rafaelo im se časno pridružuje, iako je mnogo različit u odnosu na prvu dvojicu (hoću reći da su Leonardo i Mikelanđelo međusobno bliži).

1. Leonardo (Leonardo da Vinci, 1452-1519).  Ako se kaže za Renesansu da je imala 'snove o slavi i o bezgraničnom napretku, te ogromno oduševljenje za lepotu i nauku', onda je Leonardo njen neprikosnoveno najbolji predstavnik. Bio je umetnik i naučnik, imao je istančan osećaj za muziku i još za mnogo šta, te njegov genije i danas za mnoge ostaje predmet čuđenja i divljenja.

Zapanjujuće  je  kreativan. Istražuje tajne čovečjeg tela, pored ostalog i seciranjem leševa (oko trideset, kažu);  U ljubavi prema prirodnim naukama, posebno mesto ima mehanika. Posmatra i analizira let ptica i insekata, što ga  tera da radi na konstrukciji sprave za letenje, za koju je siguran da će jednog dana postati stvarnost; ispituje oblike stena i oblaka, dejstvo atmosfere na boje udaljenih predmeta, zakone koji upravljaju rastom drveća i biljaka, sklad zvukova - sve su to predmeti neumornih istraživanja koja će postati temelji njegovih umetnosti. Sačuvane su brojne skice i sveske, hiljade stranica spisa i crteža, uz odlomke knjiga koje je čitao i nacrte za one koje je nameravao da napiše. Stvorio je, dakle, više besmrtnih umetničkih dela i dao nebrojene origanalne ideje.

Levoruk je, piše zdesna na levo, tako da se njegove beleške mogu čitati samo u ogledalu.  

Lepe je spoljašnosti i voli da bude okružen lepim svetom. Prima za učenike samo lepe mladiće, tako da su oni ružni, čak i ako pokazuju veće slikarsko umeće, odbacivani (Uostalom, i danas se kaže da lepi ljudi bolje prolaze kroz život).

Među njegovim slikama najpoznatije su Tajna večera (L'Ultima Cena) i Mona Liza.

Tajnu večeru, sa geometrijski savršenom kompozicijom, mnogi smatraju za „jedno od najvećih čuda ljudskog genija"; među mnogo slika na tu temu, Leonardo najbolje prikazuje trenutak kada Hristos izgovara poznate reči: „Jedan od vas izdaće me".

Ostao je veliki broj Leonardovih crteža, koji se ubrajaju u nesporna remek-dela Renesanse.

U poslednje vreme pojavilo se više knjiga u kojima se Leonardo uzima kao dobar primer univerzalne inteligencije. Zapravo, on je odličan primer osobe koja je na pravi način uspela da pokaže sve svoje inteligencije, pošto se smatra da ih ima više. Naime, kažu da je njegov genije tako snažan da zaslužuje da bude smatran najvećim genijem svih vremena i u mnogim pojedinačnim inteligencijama.

U knjizi Razmišljajte kao Leonardo da Vinči od Majkla Gelba (Michael Gelb: How to Think like Leonardo da Vinci), jedne od onih knjiga koje upućuju  na razvijanje sopstvene inteligencije - do genijalnosti, navodi se lista deset najvećih genija u istoriji sveta, koju predvodi - Leonardo, kao najbolji primer univerzalne genijalnosti. (Ostali su: 2. Šekspir; 3. Graditelji velikih piramida; 4. Gete; 5. Mikelanđelo; 6. Njutn; 7. Tomas Džeferson; 8. Aleksadar Veliki; 9. Fidija, graditelj Atine i 10. Ajnštajn).

2. Mikelanđelo (Michelangelo Buonarroti, 1475-1564). Izvrstan  je kao vajar (želeo je da oslobađa figure iz kamenih blokova u kojima su bile uspavane)  i slikar, ali ima i izuzetno arhitektonsko umeće. Pored toga, dobar je pesnik.

Po prirodi je usamljenik, u čemu se umnogome razlikuje od Leonarda i Rafaela (ne trpi ih: smatra da je Leonardo - kaćiper, a Rafaelo - ulizica).

I on, kao Leonardo, secira leševe, da bi bolje shvatio ljudsko telo. Njegovi likovi su oličenje mladalačke muške snage i lepote.

Među više njegovih prelepih kipova najpoznatiji su David (njegov Apolon, koji slovi za najpoznatiju kamenu skulpturu na svetu) Mojsije i Pijeta. Što se slika tiče, tu su one sa tavanice Sikstinske kapele u Rimu.

O Mikelanđelu je, poput mnogih drugih, pisao i Miloš Crnjansk (Knjiga o Mikelanđelu). U njoj (u pitanju je nedovršen tekst) on njemu daje prednost nad Leonardom, jer kaže da je on, Mikelanđelo, najveći Talijan u renesansi.

U vezi sa Mikelanđelovim odnosom prema ženama, Crnjanski ljutito zapisuje: "Samo idioti smatraju da Mikelanđelo ne poznaje žene, da nije nikad voleo žene, da nijedna njegova slika nije nežna".  

Gete je za Mikelanđelove kreacije u Sikstinskoj kapeli, rekao: "Ovo je dokaz šta jedan jedini čovek može". A za sliku Strašnog suda, Pikaso je rekao: "To je jedina slika koja vredi u Rimu".  

3. Rafaelo (Raffaello Sanzio, 1483-1520). Mada nema veliko znanje kao Leonardo, ni umetničku silovitost Mikelanđela, ipak, jeste genijalan.

Po prirodi je blagog karaktera, što se ogleda u njegovom stvaralaštvu. Njegove najveće slike izgledaju tako da ih čovek ne povezuje s predstavom napornog rada. Za mnoge je on naprosto slikar ljupkih Madona, koje su postale toliko poznate da ih gotovo više i ne smatramo slikama (mnogo se koriste za Božićne čestitke). Međutim, i pored toga što njegove slike nailaze na opšte divljenje  baš zato što su proste, eksperti kažu da je njegova prirodna jednostavnost plod duboke promišljenosti, pažljivog planiranja i ogromne umetničke mudrosti.

Vlada veštinom pravljenja savršene i skladne kompozicije figura u slobodnom prostoru. Dok je Mikelanđelo dostigao, smatra se, najvišu tačku u majstorskom prikazivanju ljudskog tela, Rafaelo je, do izvesne mere, napustio verno prikazivanje prirode, tražeći da pruži "zamišljeni tip pravilne lepote". To njegovo idealizovanje, odnosno namerno "popravljanje" prirode ne odvodi ga u izveštačenost i neukus, što se mnogim drugim slikarima  događalo.

Njegova slava se i danas sačuvala baš zahvaljujući tom idealizovanju likova iz klasičnog sveta. Njegove Madone, pola hrišćanske a pola neznabožačke, ni suviše eterične ni suviše čulne, osvajaju srca gledalaca. Baš to spajanje dva suprotna i neprijateljska sveta, neznaboštvo i hrišćanstvo, pomaže umetniku da izrazi svoj genije bolje nego mnogi drugi umetnici njegovog vremena koji su slikali Madonu.

Ukrasio je zidove više odaja u Vatikanu, koje su danas poznate kao Rafaelove stance, odnosno sobe.  

U mnoštvu njegovih slika za najbolju neki smatraju Atinsku školu (Scuola di Atene), na kojoj je lik Platona oslikan prema Leonardu, a tu je i namrgođeni Mikelanđelo, kao i u jednom kutku  lik samog Rafaela.

Rafaelo živi život pun uživanja. Žene su mu izuzetno važne, prvenstveno u čulnom pogledu, u čemu se razlikuje od Leonarda i Mikelanđela.

Razlikuje se od njih i u tome što je kratko živeo - umro je na svoj trideset sedmi rođendan (gotovo podjednako mlad kao Mocart).

4. Razno, sa ukusom (pozitivnih) trivijalnosti

- Leonardo je stariji od Mikelanđela trideset i jednu godinu, a Mikelanđelo osam godina od Rafaela. Mikelanđelo najduže živi (89. godina); Leonardo živi 67. godina, dok Rafaelo umire rano (u 37. godini).

- Leonardo prirodu smatra Božjim izrazom, ma kako se to moglo shvatiti, i bio je posebno obziran prema životinjama; vegeterijanac je. Priča se da je ponekad odlazi na pijacu i kupuje kaveze sa pticama (koje su prodavane za pevanje ili jelo) i pred svima ih pušta iz kaveza na slobodu, očarano posmatrajući kako odleću u novostečenu slobodu.

- Mada je u 25. godini Leonardo optužen u Firenci za sodomiju, naknadno se od te optužbe odustaje, jer "nije bilo valjanih dokaza". Mnogi veruju da je njegova ljubav prema lepim mladićima i ljudima platonske prirode. Ipak, Frojd (Freud) u jednom svom zapaženom eseju o Leonardu, iznosi stav da veruje da Leonardo "nikada nije zagrlio ijednu ženu", premda pritom ne ostavlja utisak verovanja da je bio homoseksualac.

- Leonardo se odeva u svili, svira harfu i druge instrumente, odlazi na zabave. Ponaša se  poput današnjeg seksualnog božanstva. (Istoričar Vazari beleži da je njegovo držanje bilo savršeno, njegovo kretanje tako uzvišeno a njegova pojava tako zapanjujuća da su se stanovnici Firence  zaustavljali na ulici  samo da bi gledali kako hoda...).

- Leonardo živo dugo a proizvodi malo slika i kipova, dok  Rafaelo  živi kratko a za sobom ostavlja mnogo slika. Većina Rafaelovih slika je i danas dobro očuvana, što nije slučaj sa Leonardovim (Naročito je danas oštećena Tajna večera, ali srećom ima sačuvanih desetak dobrih kopija).  

- Dok je Leonardo, kao što već rekoh,  lepe spoljašnosti, drži do svog izgleda i ima gospodske manire, Mikelanđelo nije lep, a ni druželjubiv; deluje mrgodno, ili bar melanholično. Naročito je surenjiv na Rafaela, smeta mu njegova uglađenost i velika popularnost.

- Osim što je jedan od najmanje pobožnih mislilaca svog vremena, Leonardo je i najmanje sujeveran. Gleda na popularnost alhemije i astrologije kao na neprijatelje iskustva i nezavisnog mišljenja i čezne za danom kada će "svi astrolozi biti kastrirani".

- Biografi obično kažu: „Leonardo je voleo da bude sam i o sebi se brinuo kao o najdražoj osobi".

- Mikelanđelo je tipičan usamljenik. Crnjanski navodi Mikelanđelove stihove, „u kojima jauče, bednik, koji izlaza iz ljubavi i mraka ne zna. „Samo ja gorim, i u senci ostajem, pri zalasku Sunca. Svi drugi odlaze da uživaju, a ja... Sol'io ardendo all' ombra mi rimango".

- Mikelanđelovi biografi pišu da on voli porodicu i smatra za veliku nesreću to što nema ženu i decu.

- Crnjanski beleži: „U mračnom životu Mikelanšela, tog osamljenog giganta, u Italiji, a u naše dane, većinom traže dokaz da je taj neženja bio homoseksualac, iako za to nema jasnog dokaza".

- Crnjanski dalje iznosi svoj stav "da je Rafael mnogo bolje, lepše, nežnije crtao. Mikelanđelo je uvek preterivao; na kraju, njegovo  crtanje je apsurdno; za njegovu fresku o Strašnom sudu, u Sikstini, francuski slikar Delakroa (Delacroix) rekao da predstavlja kasapnicu, mesarnicu".

- Mikelanđelu je neko u tuči polomio nos. A u vreme renesanse lepota je bila ulaznica u Rimu. "Rafael je bio lep", - beleži Crnjanski - "i zato omiljen u svetu. Mikelanđelo nije bio lep ni pre polomljenog nosa. Sa Mikelanđelovim licem u višem društvu Rima nije bilo mesta... Zbog oholosti Mikelanđelo nema uspeha u Rimu. Rafaela je ceo Rim voleo, Mikelanđela niko".

- Mikelanđelo je bio u dugoj vezi sa Vitorijom Kolona, koju neki smatraju muzom u jednom periodu njegovog života. (Ljubav je ljubav, pa neka je i platonska, zar ne?).

- Takođe, u pesmama koje piše u poznim godinama, Mikelanđelo pokazuje da ga muče sumnje da je njegova umetnost grešna. Sa godinama  postoje sve religiozniji, tako da je pred smrt u nekoj vrsti "verskog ludila".

- Za razliku od svog velikog suparnika Mikelanđela, Rafaelo se dobro slaže s ljudima koji rade s njim i oko njega.

- Rafaelo je oličenje učtivosti i uglađenosti; toliko je ljubak da ga i zivotinje vole. Međutim, nekima se ne sviđaju njegove mekota i blagost, smatrajući ih pomalo sladunjavim.

- Žene su Rafaelu važne u životu; mnoge od njih to znaju čim bi im se približio, čim bi ih pogledao (za njega kao da važi ona izreka: "Ovaj čovek gleda ženu, i već je njen ljubavnik"). Ima, dakle, dar da "vidi žene", da ih prozre jednim pogledom do suštine njihove želje. Dalje, ponaša se kao da je spreman da potpuno proživi svoju strast prema ženama, do bola, odnosno do smrti. Kao da je voljan da bude uništen od žena, smatrajući da time ništa ne gubi od samoga sebe. Zapravo, danas već postoji legenda koja kaže da se radilo o naprasnoj smrti, dok je bio u ženi, koja je jednog momenta prepoznala smrt prema težini njegovog tela. (Za nezajažljiv odnos prema seksu, te priče da neki vole da umru na onoj stvari - Francuzi koriste kolokvijalni izraz "la chose" - moj drugar Dušan, uz piće, ume da kaže: To je kao onaj moj kanarinac koji je pevao i pevao, suviše pevao, pa crk'o). O tome govori i Crnjanski, sve praveći paralele između Mikelanđela i Rafaela: "Rafael je umro rano, kažu, od suviše čestih koita, sa Fornarinom".

Atačmenti



Komentari (56)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

niccolo niccolo 18:40 09.09.2013

Hm,

a ja bih uz Firencu uvek pre vezao Đota, Botičelija i Verokija...
4krofnica 4krofnica 19:43 09.09.2013

Re: Hm,

niccolo
a ja bih uz Firencu uvek pre vezao Đota, Botičelija i Verokija...


i četvrtu kornjaču, Donatelo.

malo je od originalne Leonardove 'Tajne večere' ostalo. imala je nesrećnu sudbinu, u to vreme je prilično eksperimentisao tehnikama i takav izbor i način nanošenja boja nije se pokazao najboljim. restaurirana je u više navrata, prekrečavana kompletno. sama crkva u kojoj se nalazi je služila kao štala, bila bombardovana, vrata su probijena na zidu što je uništilo donji centralni deo freske..

Vladimire, uvek ti fali neki mjuz:)



vladimir petrovic vladimir petrovic 20:50 09.09.2013

Re: Hm,

Niccolo
... a ja bih uz Firencu uvek pre vezao Đota, Botičelija i Verokija...


Slažem se da su i mnogi drugi veliki slikari vezani za Firencu.

Tačno je i da Leonardo, Mikelanđelo i Rafael nisu samo firentinski, mada su tamo (ili blizu) rođeni i radili neko vreme. Svi oni su radili i drugde, konkretno u Milanu, Rimu i Veneciji. (Leonardo je rođen blizu Firence, svoje zrelo doba proveo u Milanu, a tri poslednje godine svog života u Francuskoj). Ali su vezani za Firencu, na ovaj ili onaj način, a Firenca je umnogome bila sedište renesanse.

Inače, Đoto je itekako zastupljen u samoj Firenci, na najbolji način, ali i pored njegove velikosti, on se ne smatra genijem. Meni su veoma dragi Botičeli i Donatelo (i još mnogi drugi, Italija ima mnogo dobrih slikara), ali ova trojka (Leonardo, Mikelanđelo, Rafaelo) je iznad svih njih. (Ima malo sumnji kod nekih o Rafaelu, neki ga malo podcenjuju, ali se danas najpoznatiji stručnjaci za renesansu bez dvoumljenja odlučuju i za njega, uz Leonarda i Mikelanđela).

Evo nekih poštanskih maraka, šarene su i lepe:







vladimir petrovic vladimir petrovic 21:12 09.09.2013

Re: Hm,

4krofnica
... malo je od originalne Leonardove 'Tajne večere' ostalo. imala je nesrećnu sudbinu, u to vreme je prilično eksperimentisao tehnikama i takav izbor i način nanošenja boja nije se pokazao najboljim. restaurirana je u više navrata, prekrečavana kompletno. sama crkva u kojoj se nalazi je služila kao štala, bila bombardovana, vrata su probijena na zidu što je uništilo donji centralni deo freske..


Tačno je da je Tajna večera danas u užasno lošem stanju, ali su ostale dobre kopije, kao što sam gore rekao.

Problem je bio u samom Leonardu. On je eksperimentisao, napuštajući uobičajen rad u freskoslikarstvu. Stručnjaci navode da "njegovo slikanje masnom bojom po zidu beše veoma komplikovana kuhinja, ono je bilo unapred osuđeno da se izljuska i pocrni". (Mikelanđelo se držao starog načina slikanja fresaka u Sikstini, što traži brzi rad, dok to Leonardu nije odgovaralo, on se vraćao i vraćao da vrši dopune i prepravke, ponašao se kao da radi na platnu).

Vladimire, uvek ti fali neki mjuz:)

Prošli put (kada sam pisao o tri stara ruska pesnika) na početku sam bio okačio, zapravo dao link na klip Britni Pirs (Oh, la, la, sa štrumpfovima), koji je imao oko 18. miliona slušalaca; međutim, putem pp dobio sam "prekor" što sam tako neozbiljnu stvarčicu dao kod ozbiljne teme o poeziji. Neki ne vole Britni i ne uzimaju za ozbiljno njene pesmice, a cura je - cura i po!



stefan.hauzer stefan.hauzer 22:28 09.09.2013

Re: Hm,

i četvrtu kornjaču, Donatelo.

I meni osetno nedostaje,primeti se već na prvom koraku ,dok Mikelanđela više vezujem nekako za Rim i sam Vatikan.

Ali simpa je Florens,ma da o tome mogu samo ovako ...inkognito



.....
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:41 09.09.2013

Re: Hm,

stefan.hauzer
... dok Mikelanđela više vezujem nekako za Rim i sam Vatikan.

Ne smemo zaboraviti da je Mikelanđelo uradio Davida za postavljanje ispred Gradske kuće, odnosno sedišta firentinske vlade (Palata Vekio), a David je samom Mikelanđelu bio veoma drag. Koliko li je samo truda, muke, znoja i strpljenja umetniku trebalo da iskleše tu mermernu statuu od preko 5 metara visine!

Danas na tom mestu postoji replika, sačinjena u XIX veku, dok je original Davida "pohranjen" na posebnom mestu, u Galeriji Akademije (Galleria dell'Accademia) u Firenci, da bi se sačuvao od propadanja.
--------
By the way, ima ljudi kojima se David, to anatomsko remek-delo, ne sviđa, iz ovog ili onog razloga, a on slovi za najpoznatiju kamenu statuu u celom svetu, kako to znalci Mikelanđela tvrde.

myredneckself myredneckself 01:17 10.09.2013

Re: Hm,

vp
By the way, ima ljudi kojima se David, to anatomsko remek-delo, ne sviđa, iz ovog ili onog razloga, a on slovi za najpoznatiju kamenu statuu u celom svetu, kako to znalci Mikelanđela tvrde.

David je, tako isklesan u jednom mermernom komadu, majstorsko delo i simbol muške lepote širom sveta, sviđao se nekima, ili ne. (Za moj ukus - ima malo visok struk. )
nowhereman nowhereman 09:57 10.09.2013

Re: Hm,

...putem pp dobio sam "prekor" što sam tako neozbiljnu stvarčicu dao kod ozbiljne teme o poeziji. Neki ne vole Britni i ne uzimaju za ozbiljno njene pesmice, a cura je - cura i po!




Pa... ne bi bilo baš ispravno reći da "ne volim" Britni. Sasvim iskreno: nemam ama baš nikakvog uvida u njeno muzičko stvaralaštvo, te moram priznati, teška srca, da je ne poznajem!

U stvari, nisam ja tebe, Vladimire, prekoreo, nego sam ti čestitao - na hrabrosti! (Ovo kažem sasvim dobronamerno... )

(Uzgred, da napomenem, naš bivši blogo-kolega Jaril imao je, svojevremeno, jedan serijal napisa o pop muzici, u kojem je lepo i stručno tumačio kako se prave hitovi i kakve senzacije izazivaju u uhu slušaoca.)

Nije li dražesan ovaj menuet:






eli.lacrosse eli.lacrosse 11:08 10.09.2013

Re: Hm,

a ja bih uz Firencu uvek pre vezao Đota, Botičelija i Verokija...

Uz Firencu, ali uz Padovu… LINK
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:26 10.09.2013

Re: Hm,

eli.lacrosse
... Uz Firencu, ali uz Padovu… LINK

Hvala ti što si se javio.

Tvojim javljanjem podsetio si nas da si za avatar uzeo prelepog Rafaelovog anđela:

vladimir petrovic vladimir petrovic 11:40 10.09.2013

Re: Hm,

nowhereman
... Pa... ne bi bilo baš ispravno reći da "ne volim" Britni. Sasvim iskreno: nemam ama baš nikakvog uvida u njeno muzičko stvaralaštvo, te moram priznati, teška srca, da je ne poznajem!


Ko ne poznaje Britni, ne poznaje - današnju Ameriku, he, he, he...

naš bivši blogo-kolega Jaril imao je, svojevremeno, jedan serijal napisa o pop muzici, u kojem je lepo i stručno tumačio kako se prave hitovi i kakve senzacije izazivaju u uhu slušaoca


Pozdrav Jarilu, ako ovuda navraća.

Napisi o modernoj muzici (i muzici uopšte) nam sada na ovom blogu, čini mi se, nedostaju.




nowhereman nowhereman 12:04 10.09.2013

Re: Hm,

Napisi o modernoj muzici (i muzici uopšte) nam sada na ovom blogu, čini mi se, nedostaju.


Pošto se tvoj blog bavi, usput, i ženama (u životima renesansnih slikara), valjda mi neće biti uzeto za zlo da još malo trolujem...

Pre neki dan sam pročitao da se "Ravelov Bolero identifikuje sa idealnom muzičkom pozadinom, uz koju treba voditi ljubav"!

Dakle, slušajte pažljivo:






blogovatelj blogovatelj 21:02 11.09.2013

Re: Hm,

Pre neki dan sam pročitao da se "Ravelov Bolero identifikuje sa idealnom muzičkom pozadinom, uz koju treba voditi ljubav"!

Dakle, slušajte pažljivo:


Sedamnaest puta sve ponovljeno, tempo isti, samo dinamika ide u vis...
nim_opet nim_opet 19:02 09.09.2013

I ja

I ja volim Firencu. A posebno kad se popnes malo iznad, recimo u Arcetri, iza zidova, i pogledas na dole gde puca pogled na ceo grad, na Arno i na ona brda na severu. Preporucujem avgust ili septembar za spomenutu vizuru.
jinks jinks 19:04 09.09.2013

...

Inače jedan od velikih Firentinaca, i istovremeno jedan od velikih firentinskih progranika, bio je i Dante. Što bi rekao Den B.: "Dante je voleo Firencu onako i onoliko koliko uopšte neko i može da voli jedan grad".
mirelarado mirelarado 21:04 09.09.2013

Re: ...

Što bi rekao Den B.: "Dante je voleo Firencu onako i onoliko koliko uopšte neko i može da voli jedan grad".


Данте је, заправо, волео Фиренцу онолико колико човек уопште може да воли воју земљу, домовину, отаджбину. Било је то време градова - држава. Фиренца је за Дантеа била patria.

И, да ово не буде стопостотни трол:



Ботичелијев Данте



Ђотов Данте
jinks jinks 21:11 09.09.2013

Re: ...

Данте је, заправо, волео Фиренцу онолико колико човек уопште може да воли воју земљу, домовину, отаджбину. Било је то време градова - држава. Фиренца је за Дантеа била patria.

Interesantno, meni je isto ovo palo na pamet dok sam pisao komentar :)

Inače glede Danteovog izgnanstva, u korenu političkog sukoba čijom je žrtvom i sam postao stoji podela između Gvelfa i Gibelina, koja je potresala Firencu vekovima.

Što je interesantno, podela na ove dve političke struje započela je ubistvom koje je buduća gvelfovska porodica počinila na jednom od čuvenih firentinskih mostova nad svojim sinom koji nije želeo da ispoštuje obavezu ugovorenog braka.

I sam se Dante na ovo osvrće u Komediji, rekavši (više prepričavam tuđ komentar na ovu temu): "e nesrećni taj i taj, da si imao snage da ispoštuješ ugovorenu porodičnu obavezu, ja sada ne bih tumarao po tuđini".
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:18 09.09.2013

Re: ...

jinks
... Inače jedan od velikih Firentinaca, i istovremeno jedan od velikih firentinskih progranika, bio je i Dante. Što bi rekao Den B.: "Dante je voleo Firencu onako i onoliko koliko uopšte neko i može da voli jedan grad".


Jeste, Dante je iz Firence, ali je imao tužnu životnu priču što se tiče odnosa njega i tog grada. Kao što se zna, on je proteran iz Firence, tako i da je život okončao drugde, pa je tamo i sahranjen. Naknadno su nadležni iz Firence duboko žalili zbog toga što nemaju telo/grob Dantea...

Turistima se i danas kao izuzetno važna mesta prikazuju u Firenci kuća u kojoj je Dante rođen, te crkvica u kojoj je navodno Dante prvi put sreo Beatriče...

mirelarado mirelarado 21:21 09.09.2013

Re: ...

Inače glede Danteovog izgnanstva, u korenu političkog sukoba čijom je žrtvom i sam postao stoji podela između Gvelfa i Gibelina, koja je potresala Firencu vekovima.


Тачно. А, као и иначе, када је о политичким странкама реч, гвелфи су се доцније поделили на беле и црне, што је довело до даљих продубљивања сукоба међу Фирентинцима. Данте је припадао белима, прогнали су га црни, кад су дошли на власт. Кајао се Данте и што се због политике огрешио о породицу свог најбољег пријатеља, колеге песника стилновисте, Гвида Кавалкантеа. Спомиње се и то у Комедији.
AlexDunja AlexDunja 19:11 09.09.2013

vp, ovi troluju:)

ja neću. leonardo je daleko
gedza.73 gedza.73 20:23 09.09.2013

Re: vb, ovi troluju:)






Neki od izuma se danas koriste u skoro neizmenjenom obliku.

I nije Dante trol.

Prognani Firentin i naturalizovani Veronez.





vladimir petrovic vladimir petrovic 21:32 09.09.2013

Re: vp, ovi troluju:)

Ma neka troluju, sve dok ne pričamo o DS, kao najvećoj opozicionoj stranci, i SNS koja se bahato ponaša na trenutnoj srpskoj političkoj sceni

Lep je gornji crtež sa rukama.
Leonardovi crteži su mnogobrojni (ima ih dosta u Britanskom muzeju) i smatraju se svojevrsna remekela.



nim_opet nim_opet 19:22 09.09.2013

Poredjenja

Velika većina njegovih slika je i danas dobro očuvana, što nije slučaj sa Leonardovim (Naročito je danas oštećena Tajna večera, ali srećom ima sačuvanih desetak dobrih kopija).


Ovo je malo ne-fer: Tajna vecera je oslikana na zidu trpezarije koja je kasnije koriscena za sve i svasta, pa i kao stala, tako da za ocuvanje slike nije bas zaduzen (ili kriv) Leonardo.
mikele9 mikele9 21:51 09.09.2013

Re: Poredjenja

Ovo je malo ne-fer: Tajna vecera je oslikana na zidu trpezarije koja je kasnije koriscena za sve i svasta, pa i kao stala, tako da za ocuvanje slike nije bas zaduzen (ili kriv) Leonardo.

Odlično pamtim predavanja mog Profesora Istorije umetnosti Momčila Srefanovića (u koga se kleo i Lazar Trifunović i slao svoje studente na njegova predavanja) i njegovog tumačenja propadanja Leonardove Tajne večere. Slikao je uljanim bojama po malteru a to dvoje je nespojivo! Freske su se slikale zemljanim (danas bi rekli temperama) bojama, kao vezivo su korišćena jaja i slikalo se na svežem ili suvom malteru. Kako u Gračanici, Sopoćanima tako isto je i Mikelanđelo oslikao Sikstinsku kapelu! I Freske su opstale do dana današnjeg. Najočuvanije su one slikane na svežem malteru a kakav je to posao ne da se ni zamisliti! Da ne govorimo o umetnikovoj viziji koja podrazumeva kompletan uvid u kompoziciju sa svim mogućim i nemogućim detaljima! Meni zastaje dah!!!
Черевићан Черевићан 23:51 09.09.2013

"la chose"

кад му дође да се оно рикне
узор ми је . . Рафаело вазда
разноразне Усуд нас начини
а понеког баш за коит сазда

vladimir petrovic vladimir petrovic 09:04 10.09.2013

Re: "la chose"

Черевићан
... разноразне Усуд нас начини
а понеког баш за коит сазда


Blago takvome!

Od kad je veka i sveta zna se za izreku "da je najbolje na p... umreti", ali sam ja morao zaobilazno koristiti francuski izraz "la chose".

Mnoge legende postoje o Rafaelovoj Fornarini.

Kubanci su izdali poštansku marku sa njenim likom





a na tu temu su pravljeni i mjuzikli i pozorišni komadi

oskar-z-wild oskar-z-wild 19:42 10.09.2013

Re: "la chose"

Po vama ispada da se umire od seksa sto je prilicno apsurdno. Nije cudo sto u Srbiji vlada bela kuga!

vladimir petrovic vladimir petrovic 20:19 10.09.2013

Re: "la chose"

oskar-z-wild
... Po vama ispada da se umire od seksa sto je prilicno apsurdno


Prvo, ako ostavimo po strani uvaženog gosn Čera, pitam se kako se ti, Oskare, uhvati baš za deo u kome se govori o "la chose"?

Drugo, malo preciznosti ovde ne bi bilo na odmet. Nije rečeno da je Rafaelo umro od seksa, već od preteranog uživanja u seksu. Razlika postoji. (Preterano uživanje u alkoholu, takođe, škodi). Premda, znam neke koji, uz piće, ne žale Rafaela, polazeći od toga da se od nečega mora umreti, a onda je bolje da to bude u trenucima uživanja nego - apstiniranja, he, he, he...

U svakom slučaju, Rafaelo izgleda kao zanimljiv lik.

oskar-z-wild oskar-z-wild 20:22 11.09.2013

Re: "la chose"

Preterano uzivanje u seksu! My foot!
Umro je od sifilisa ili od slicne polne bolesti, i nije me briga sta kazu gospoda Vasari, Crnjanski ili Cerevican.

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:42 11.09.2013

Re: "la chose"

oskar-z-wild
... Preterano uzivanje u seksu! My foot!
Umro je od sifilisa ili od slicne polne bolesti, i nije me briga sta kazu gospoda Vasari, Crnjanski ili Cerevican.

Hajde, ne kvari legendu.

---------------------------------
Irci i Oskar Vajld, 4x:


oskar-z-wild oskar-z-wild 19:40 12.09.2013

Re: "la chose"

vladimir petrovic
oskar-z-wild
... Preterano uzivanje u seksu! My foot!
Umro je od sifilisa ili od slicne polne bolesti, i nije me briga sta kazu gospoda Vasari, Crnjanski ili Cerevican.

Hajde, ne kvari legendu.

---------------------------------
Irci i Oskar Vajld, 4x:


Evo Velsani prihvataju zenske vladike. Na britanskim otocima je svetska avangarda. Dokle cete da kaskate tamo dole ??
bocvena bocvena 07:59 10.09.2013

nisam čula za tu dečju

igru - „Nema, nema, nema - pa onda IMA, i to dva puta".

omiljena...
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:17 10.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

igru - „Nema, nema, nema - pa onda IMA, i to dva puta".


Verovatno je u kraju tvog odrastanja bilo tzv. sofistiranijih igrica od jedne ovakve obične dečje pogađalice, he, he, he...

omiljena...




Da li zbog - hermelina?

bocvena bocvena 09:43 10.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

jesi ti ovo počeo da skupljaš poštanske marke kao svaki pošteni čiča?

renesansno slikarstvo nikad nije u meni izazivalo neke emocije. osim ove slike. tako je divno bolesna, najkraće: iza mire trista vire:)
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:17 10.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

Bocvena
... jesi ti ovo počeo da skupljaš poštanske marke kao svaki pošteni čiča?

Ma ne, ne skupljam poštanske marke. (A ne znam ni šta poštene čiče*** danas skupljaju, ponajmanje verujem da skupljaju poštanske marke, jer kolekcionizam - filatelija, numizmatika i slično, uključujući i beznačajne sličice i drugo - je razvijeniji, pretpostavljam, kod osoba u odrastanju).

Međutim, u ovoj trodelnoj serijici o starim pesnicima i slikarima nekako mi se nametnula ideja o poštanskim markicama. Mada, čini mi se, one sve više postaju stvar prošlosti.

Pritom, mora se imati u vidu da su na markicama povremeno predstavljana i promovisana razna umetnička dela - na svoj način.

Naime, koliko ja znam, nacionalne pošte širom sveta često su angažovale (akademske) slikare da dizajniraju markice, što bi trebalo da pokaže da im se pridavao značaj koji zaslužuju. Tako ima izvrsnih markica, ali i loših rešenja, naravno.

Često se nekim ličnostima odavala počast štampanjem markica sa njihovim likovima.

Ima još nešto što mi pada na pamet, a tu ideju ću možda iskoristiti neki drugi put: posteri! Naime, i među posterima ima odličnih rešenja, često sa visokim umetničkim dometima. Dobro, njihova prvenstvena namena (uglavnom) nije da promovišu umetnost (kao ni poštanskih markica), ali nesporno ima dobrih plakatnih rešenja.

Eto. (Naravno, u mom slučaju - zašto koristim ovom prilikom poštanske markice - ima i nastojanja da ne budem, kako bi rekli Francuzi "comme les autres", zbog puste želje da se, koliko-toliko čovek razlikuje od drugih, bar ponekad, he, he, he...)

Ova tvoja sledeća izjava me pomalo čudi
renesansno slikarstvo nikad nije u meni izazivalo neke emocije. osim

zato što sam ja u priličnoj meri poklonik renesansne umetnosti.
Čini mi se da je teško i zamisliti koliko veliki korak unapred je to bio, u odnosu na prethodno stanje u umetnosti!!!
Vive la Renaissance!

Tako da čak i oni koje umetnost zanima koliko i Vijonov lanjski sneg, priznaju - kada im se na to ukaže - da je bilo veličanstvenih dela u slikarstvu i vajarstvu iz tog perioda.

Ja sam zato i napisao ovaj blog, ponukan genijalnošću tri predstavnika tzv. visoke renesanse (1475–1525)
------------------------
***
Ova tvoja duhovitost sa poštenim čičama podseti me na raniji plitkoumni izraz u Srbiji: "pošteni Albanci". Samo od sebe se postavlja pitanje da li postoje i - nepoštene čiče?!
Ili je tvoja poenta bila u nečem drugom?

bocvena bocvena 12:00 10.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

previše razmišljaš (overthinking:)

pošteni čiča je šala, kao svaka poštena domaćica...ona koja je to 100%. nema veze sa poštenim albancima i pederima:)

o renesansi...sve su to remek dela, leonardo i mikelanđelo genijalni umetnici, ali sam ja u međuvremenu potpuno napustila figuraciju u svojim interesovanjima.
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:56 10.09.2013

Kad krečite - krečite!

Bocvena
... nema veze sa poštenim albancima i pederima:)


Ne mešaj pedere sa Albancima.

Ovo kažem zato što u Beogradu predstoji, valjda, krajem septembra o.g. Prajd (bilo sa Dačićem i Vučićem na čelu parade, ili u pozadini), pa će se uskoro više govoriti o gejevima i na ovom blogu.

... previše razmišljaš (overthinking:)


Pa stalno govorim sebi da blog neću uzimati ozbiljno (u stilu žene koja se zariče da od ponedeljka počne držati dijetu), a onda, iznova i iznova, uhvatim sebe kako razmišljam o "pesničkoj pravdi" i tako to...

(Nota bene: voleo bih da mogu da okačim poštansku marku sa neke belosvetske Parade ponosa, ali toga nema; tužno zaključujem da su poštanske vlasti svuda u svetu manje-više konzervativne i homofobične... sve dok ne dođe do promena svesti na globalnom svetskom nivou - a valjda će jednom doći).

In the meantime, evo jedne markice čoveka koji nije bio homofobičan (a koji je bio genije br. 2 na gore navedenoj listi, odmah posle Leonarda):

docsumann docsumann 15:18 11.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

ali sam ja u međuvremenu potpuno napustila figuraciju u svojim interesovanjima.


ok je figuracija ... samo kad je malo pomjerena




vladimir petrovic vladimir petrovic 17:18 11.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

docsumann


Prvo, vidim da si (i ti) promenio avatar.
Dok je moj novi avatar dosta jednostavan (uz blagu dozu akrofobije), ovaj tvoj je zagonetno zbunjujući - zbog cveta, a i brkova uvijenih na starinski način.
Tera nas da pogađamo šta/ko stoji iza toga.

Drugo, oprosti, ali nisam ranije video tvoj poslednji blog (Asasin Ali kao metafora pobjede nad društvenim opsjenama), koji je već zatvoren, pa sam ga sada pročitao, dok je pod ključem. Zanimljivo.
A što je najvažnije, nateraćeš me da počnem sa čitanjem Viktora Peljevina (ne čudi se što već nisam!)

Primećujem da si blog završio sa
Koliko li ih je samo poginulo još na prvoj krivini ...


što bih ja nasumce mogao prokomentarisati: Takva je prirodna selekcija! Drugim rečima, mnogi ispadaju još na prvoj krivini, zar ne?

Treće, mada uglavnom volim slike koje ti kačiš, ponekad me ne pomeraš, kao ovom prilikom, jer ne volim stvorenja sa malim glavama. Naime, naučnici tvrde da su dinosaurusi izumrli zato što su imali velika tela a male glave, he, he, he...

Četvrto, Bocvena se verovatno šegačila sa mnom navodeći da je odavno postala ravnodušna prema renesansnim grandioznim ostvarenjima, te da je više ne zanimaju figuracije i tako to... Kao da postaje osoba koju počinje da hvata "zamor materijala". Ne verujem.

Poštanske markice često pokušavaju nešto da kažu:



docsumann docsumann 17:43 11.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

Prvo, vidim da si (i ti) promenio avatar.


probni režim, vjdjeću hoću li ga zadržati ...

Primećujem da si blog završio sa

Koliko li ih je samo poginulo još na prvoj krivini ...


što bih ja nasumce mogao prokomentarisati: Takva je prirodna selekcija! Drugim rečima, mnogi ispadaju još na prvoj krivini, zar ne?


borba sa kolektivnim (društvenim) opsjenama dođe nešto kao bijeg iz matrixa.
nije dovoljno probuditi se, moraš se isčupati ...



ne volim stvorenja sa malim glavama.


nema malih glava, ima samo velikih tijela.

Četvrto




Hector Havier Ramirez

Poštanske markice često pokušavaju nešto da kažu:


poliži me po leđima

bocvena bocvena 19:26 11.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

Bocvena je jedna umorna žena koja se generalno šegači.
Što i vama želimo.

docsumann docsumann 19:31 11.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

bocvena
Bocvena je jedna umorna žena koja se generalno šegači.
Što i vama želimo.



da budemo umorne žene generali
bocvena bocvena 19:44 11.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

Hahha, ne nego da se šegačite čak i kad ste umorne žene!

Da podelim s vama link na priču kojom je David Albahari otvorio novu izložbu Zorana Grebenarovića (to je ujedno i odgovor VP-u koji Rusi i koje slikarstvo meni trenutno zaokuplja pažnju)

za svaki slučaj, ako nemate fejs ili je profil zaključan...

PRIČA O TOME KAKO JE I ZAŠTO ZORAN GREBENAROVIĆ PRIREDIO OVU IZLOŽBU



Priča počinje tako što Zoran Grebenarović jednog letnjeg jutra kreće u grad. Najednom, pravo ispred njega (i kao u priči Danila Harmsa) tresne na asfalt jedna baba. Preterano radoznala, nagnula se kroz prozor i pala. Malo kasnije, tresne još jedna. Zoran se osvrnu levo-desno, vide da na ulici nema više nikoga, i pravilno zaključi da su se iz ko zna kakvog razloga babe okomile na njega. On se okrenu i potrča nazad, odakle je krenuo, ali tada nalete na Lidiju M. „Otkud ti ovde?“ upita je on. „Kako otkud, crni Zorane, došla sam da te podsetim da ti prebivaš u izvaneuklidskom prostoru i da ti stoga ne treba da brineš za te babetine jer su one u nekoj drugoj prostornoj ravni.“ Taman je to rekla kada – Pljus! – pade jedna baba na nju i ona iščeznu. Zoran tada ugleda Kirilu R. i upita je da li to znači da može da ide u grad. „Naravno“, reče ona, „samo obrati pažnju da ne kreneš nekim ešerovskim stepenicama – ko zna gde bi te one odvele.“ Taman je to rekla kada – Pljus! – pade jedna baba na nju i ona iščeznu. Zoran odmahnu rukom; dojadila su mu već takva stepeništa. Poslednji put kada se nekako našao na jednom od njih, pet dana nije mogao da se vrati kući. Setio se da je o tome razgovarao sa Petrom K. koji mu je rekao da nisu opasni izvaneuklidski prostori budući da se sa njih, posle malo lutanja, uvek vratiš kući, već je opasan upravo euklidovski prostor koji te začas može odvesti ravno u beskraj. Zoran se počeša po glavi, najpre zbog toga što nije voleo tako komplikovane rečenice, potom zbog toga što nije imao kišobran koji bi ga zaštitio od nekih budućih padajućih baba, a ni ideja o odlasku u beskraj nije mu se nešto dopala. I tako, umesto da ode u grad, Zoran Grebenarović se vratio u svoj atelje i počeo da radi na novom ciklusu slika, nazvanom „Anima mia“. A šta je uradio, to možete ovde da vidite.

I to bi, što reče Harms, bilo sve.


docsumann docsumann 19:56 11.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

mene, slično kao i sa muzikom, istovremeno privlače sasvim raznorodni likovni izražaji

samo da je kreativo





Francisco Infante-Arana & Nonna Gorunova

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:16 11.09.2013

Fe-no-me-nal-no!

Bocvena
... Da podelim s vama link na priču kojom je David Albahari otvorio novu izložbu Zorana Grebenarovića (to je ujedno i odgovor VP-u koji Rusi i koje slikarstvo meni trenutno zaokuplja pažnju)

PRIČA O TOME KAKO JE I ZAŠTO ZORAN GREBENAROVIĆ PRIREDIO OVU IZLOŽBU


Hvala ti, mnogo ti hvala za ovo.
Baš si me pogodila. I ulepšala mi veče.

Pa još David Albahari tamo... sa uvodnom reči kakva se samo poželeti može.

Naravno, u mom ignorantstvu, ja do sada nikad nisam čuo za ZG.

Zaintrigirala me je i ova njegova freska

ZORAN GREBENAREVIĆ O NEOBIČNOJ FRESKI U CRKVI SVETIH ASPOSTOLA PETRA I PAVLA U LOZOVIKU
Hristos-na-Terazijama
Fresku Kušanje Hristovo, na kojoj se pored Gospoda i đavola vide avioni, banka, hoteli, kockarnice, dimnjaci nuklearnih elektrana, locirao sam na mesto koje liči na centar Beograda
----------------------------------------
N.B.
Slučajno, valjda slučajno, primećujem da je ZG svoju izložbu nazvao "Anima mia", a ja ovaj blog (kao i onaj prethodni) pišem pod biblijskom izrekom:
Rekoh i spasih svoju dušu (Dixi et salvavi animam meam)

Eh, ta duša!





vladimir petrovic vladimir petrovic 21:25 11.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

Bocvena je jedna umorna žena koja se generalno šegači.

Ma, lako ćemo sa umorom.
Umor dođe i prođe.

Zar se ne kaže da su žene neumorne?

(Ne verujem mom drugaru Dušanu kada priča, uz piće, da je njegov kanarinac pevao i pevao, pa crk'o. Ako je crkao, razlog treba tražiti drugde).

Uostalom, onaj ko se umori - treba da sedne.
Ali ne po fazonu Ikee, već istinski:

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:33 11.09.2013

Re: nisam čula za tu dečju

VP
... Poštanske markice često pokušavaju nešto da kažu:
Docsumann
...poliži me po leđima


Ovo me je baš nasmejalo! Bravo.

Nije mi žao što nisam filatelista.
---------------

nowhereman nowhereman 14:21 11.09.2013

Tanjug javlja

pisao i Miloš Crnjanski

Crnjanski navodi

Crnjanski beleži



Zanimljiva vest, za ljubitelje Crnjanskog i starih, retkih knjiga:

Изложба првих и ретких књига Милоша Црњанског у Галерији РТС-а

anfieldroad anfieldroad 02:39 12.09.2013

zaboravljeni as


Iako Venecijanac, svakako znacajniji predstavnik visoke renesanse od Rafaela je Ticijan, koji jeste doduse i inace cesto zapostavljan.
Kako ni u podeli Nindza kornjaca nije dobio ulogu, pao je u potpuni zaborav i u 20-21.veku...
Bez sale, Ticijan je veliki slikar koji svojim pristupom najavljuje barok, ostavlja ogroman uticaj na slikare romantizma i neuporediv je sa Rafaelom koji je bio nesto kao superstar,pa tako i do dan danas zvuci znacajnije nego sto je u istoriji slikarstva ikad bio. Za razliku od Rafaela, Ticijan moze da stane na crtu i Leonardu i Mikelandjelu.
eli.lacrosse eli.lacrosse 08:45 12.09.2013

Re: zaboravljeni as

Ticijan moze da stane na crtu i Leonardu i Mikelandjelu.



A evo i zašto:

vladimir petrovic vladimir petrovic 09:01 12.09.2013

Re: zaboravljeni as

anfieldroad
... Za razliku od Rafaela, Ticijan moze da stane na crtu i Leonardu i Mikelandjelu.

Hvala vam što ste se javili.

I ja, naravno, volim Ticijana.

Moje isticanje trojke L-M-R nikako ne treba shvatiti da ja smatram da su ostali italijanski slikari bili "obični", odnosno da nema više genija osim njih.

Prilikom pisanja ovog bloga, vezanog za Firencu, imao sam u vidu stavove više poznatih umetničkih kritičara, u prvom redu Salomona Renaka (Reinach) i E. H. Gombriha (Gombrich). Oni, čini mi se, uz Leonarda i Mikelanđela stavljaju (najpre) Rafaela, kao trojku genijalnih slikara visoke renesanse. Kažem „najpre“ zato što je u Italiji bilo začuđujuće mnogo veličanstvenih slikara i drugih umetnika.

Da pomenem, recimo, da Renak s velikim divljenjem govori o Botičeliju (Sandro Botticelli), nazivajući ga "nadslikarem": „Botičeli je jedan od najoriginalnijih genija u slikarstvu, genije tvorački, ali uznemiren i preteran, koga je strast za izrazitom linijom često odvodila do nastranosti. Zadovoljstvo, veoma pomešano, koje nalazimo u njegovim delima, to je neka vrsta nervoznog treperenja, hiperestezije. Stvorena je reč nadčovek, koju je izmislio bolesni mozak Ničeov; Botičeli je nadslikar. Iako nije kolorist, iako on to sam čak neće ni da bude, on ume svojom bojom da istakne neprekidno i zarazno tremolo svojih linija. Kada je najbolji, kao u Proleću, u Florenciji, on nam daje najsavršeniji izraz humanizma i kvintesenciju florentinske otmenosti“.

S tim u vezi, ja lično smatram da bi trebalo posetiti firentinski Ufici, čak i da ne postoje druga remek-dela u njemu, samo zbog Botičelijevog „Buđenja proleća“.

Renak ima reči divljenja i o Ticijanu. „Ticijan je stalno napredovao sve do svoje duboke starosti. Njegove prve slike, iako nisu suhoparne, ipak još odaju malo plašljiv potez kičice; kao starac on je slikao sa žarom i smelošću kojima tada ne beše ravnih, otvarajući, i na taj način, put Velaskezu i francuskim slikarima naših dana. On je obrađivao sve vrste slikarstva, računajući tu i velike mitološke scene, na kojima je, većma nego na drugim slikama, pokazao svoju strasnu ljubav za životom, pokretom i lepom prirodom. Čak i njegove svetiteljske slike imaju u sebi sjajnu veselost Bakhinalia. Njegovi protreti kao Čovek s rukavicama i Fransoa I, u Luvru, kao i Karlo V u naslonjači u Minhenu, dva su lista puna duboke psihologije i, u isto vreme, svojom bojom prava naslada za oči“. (Evo jedne trivijalnosti: Ticijanovi biografi sa strahopoštovanjem ukazuju da mu je čak i veliki car Karlo V ukazao čast time što mu je dodao četkicu koju je ispustio).


Neka mi se ne zameri što sam dao malo duže Renakove opaske o Botičeliju i Ticijanu, iz njegove knjige iz daleke 1930. godine. Usput, knjiga Apolo, Opšta istorija plastičnih umetnosti (Apollo : histoire générale des arts plastiques, preveo na srpski prof. Miloje M. Vasić, izdanje SKZ), jeste, koliko znam, prilična retkost danas. (Ja kao bibliofil, ponosan sam na ovu staru Renakovu knjigu, iz biblioteke mog oca).

Da dodam još i to da E. H. Gombrih (E. H. Gombrich: The Story of Art) pominje: „Ticijan nije bio svestran naučnik kao Leonardo, niti izuzetna ličnost kao Mikelanđelo, a ni onako okretan i privlačan čovek kao Rafaelo“. Naravno, Ticijan je bio samo slikar, ali i ovo upoređenje sa famoznom trojkom L-M-R nešto govori.

Ujedno, primećujem i da većina današnjih napisa o visokoj renesansi (uključujući i Vikipediju) govori prvenstveno o trojci Leonardo-Mikelanđelo-Rafaelo.


eli.lacrosse eli.lacrosse 09:12 12.09.2013

Re: zaboravljeni as

kao starac on je slikao sa žarom i smelošću kojima tada ne beše ravnih, otvarajući, i na taj način, put Velaskezu i francuskim slikarima naših dana.

Upravo. Slika koju postavih mu je poslednja. Dovršio ju je Jakopo Negreti Palma il Đovane. Biti pred njom je predivno iskustvo. "Žar" je dobra reč da se opiše kako je slikana.
anfieldroad anfieldroad 16:42 12.09.2013

Re: zaboravljeni as


Ma naravno,nisam ni pisao komentar da bih ulazio u diskusiju oko toga ko je "bolji", Ticijan ili neko drugi. Zao mi je samo sto je ovaj slikar (a kod njega je slikar sa velikim S) zapostavljen,eto jos od Gombriha,a i kasnije.
Ima puno anegdota o njegovoj starosti,pa negde moze da se nadje podatak da je imao punih 99 godina ked je slikao gore postavljenu sliku. Njegov najveci znacaj je u uticaju na buduce generacije. Ticijanov odnos prema boji i slobodni potezi cetkicom karakteristicni su za razvijeni barok, kao sto Renak i kaze kad ga uporedjuje sa Velaskezom. Mnogo su pokupili i Rembrant i Rubens,svako na svoj nacin. A bez njih, baroka ne bi ni bilo...
Ako mene pitate, bum kakav je napravila renesansa u slikarstvu moze da se poredi samo sa grupom impresionista. Od Manea,preko Monea,Renoara do "post"impresionista Sezana, Van Goga ili Gogena. preskocio sam nenamerno genije kakvi su Dega ili Sera ili Lotrek....

U svakom slucaju, ovo je tema o kojoj bih voleo do prekosutra da gnjavim. Zbog toga hvala na odlicnom textu..
eli.lacrosse eli.lacrosse 19:14 12.09.2013

Re: zaboravljeni as

Ticijanov odnos prema boji i slobodni potezi cetkicom

Ticijan je prošao ogroman put. Dato mu je vreme koje, recimo, nažalost, nije imao Đorđone.

Evo možda i najjasnije ilustracije Ticijanovig puta:

1542.




1572-76.



P. S. Jedino se ne slažemo oko tepanja slikarskom alatu, mada je to tako uobičajeno u našem jeziku.

anfieldroad anfieldroad 22:57 12.09.2013

Re: zaboravljeni as


Da, moze se reci za rane radove CETKA, a za pozne SPAHTLA,KRPE i ostalo.. Cetkica je za mene vezana za majstor Marica kod Zelenjaka. Najbolji materijal u gradu.

Zanimljivo bi bilo razgovarati o koriscenju perspektive od Djota i Ducea do 19.veka. Zapadno slikarstvo svoj razvoj prakticno zasniva na matematickom istrazivanju perspektive(P.dela Francesca) i prostora(i kroz boju). Za to vreme,pa i danas,istocno slikarstvo,(Vizantija) uporno odbija realizam zarad pokusaja da se zlatnom pozadinom i bestelesnim figurama predstavi Bozansko. Ne ulazeci u vrednosne kvalifikacije,pominjem tu razliku zbog cinjenice da se Zapad, sredinom 19.og,a narocito pocetkom 20.veka ponovo odrice perspektive. Medjutim,razlog za to nije sakralne prirode,nije zapadnjacki pokusaj da se sledi vizantijski primer.Upravo nagli porast interesovanja za dalekoistocne filozofije i umetnost (ne samo islamsku umetnost,vec pre svega japanski idealizovani pejzaz i Mange) dovodi do radjanja nove, moderne evropske umetnosti. Vec Mane iznenadjuje savremenike odbijanjem perspektive,a prvom slikom Moderne ikad smatra se Matisova Soba u crvenom,nastala 1905.
U prvoj polovini 19.veka,prevode se prvi textovi Bramanisticke, Budisticke i drugih istocnih religija-filozofija. Tadasnja razocaranost u Hriscanstvo(Sopenhauer,a posebno Nice)radja zelju da se pronadje"nova" religija za "umornu Evropu". Umetnici svih vrsta ukljucuju se u taj tok i upravo sa te strane dolazi do novih umetnickih pravaca.
Eto... znao sam da cu se upecati i ugusiti(vas). Svejedno, voleo bih da se umesto o nepojmljivo dosadnoj politici, ovde vise razgovara o umetnosti i filozofiji.









eli.lacrosse eli.lacrosse 12:58 13.09.2013

Re: zaboravljeni as

Zapadno slikarstvo svoj razvoj prakticno zasniva na matematickom istrazivanju perspektive(P.dela Francesca) i prostora(i kroz boju). Za to vreme,pa i danas,istocno slikarstvo,(Vizantija) uporno odbija realizam zarad pokusaja da se zlatnom pozadinom i bestelesnim figurama predstavi Bozansko. Ne ulazeci u vrednosne kvalifikacije,pominjem tu razliku zbog cinjenice da se Zapad, sredinom 19.og,a narocito pocetkom 20.veka ponovo odrice perspektive.

Evo slične priče o još jednom aspektu stvaranja:



Svejedno, voleo bih da se umesto o nepojmljivo dosadnoj politici, ovde vise razgovara o umetnosti i filozofiji.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana