Putovanja| Život

Biciklom oko sveta -- Najzad Tajland (Tajland)

Snezana Radojicic RSS / 12.08.2013. u 07:12

15-20. juli 2013.

DSCF0689.JPG

Okolo-naokolo

Oko Tajlanda sam kružila mesecima, još od januara, otkako sam se sa laoške strane spustila niz Mekong, te prirodne granice ove dve zemlje koju sam potom pratila. Tokom četvoromesečnog boravka u Kambodži, u jednom navaratu prešla sam u Tajland autobusom i stigla do Bangkoka, gde sma ostala tri dana, da bih se potom vratila avionom u Pnom Pen. Pred kraj mog boravka u Kambodži, desetak dana provela sam vozeći severnom granicom ove zemlje, opet s pogledom na Tajland. Sve to vreme imala sma osećaj kao da odlažem susret sa nesumnjivo najpopularnijom zemljom ovog dela sveta kod Zapadnjaka, što je – ta popularnost – sigurno doprinelo mom nesvesnom odugovlačenju da se i sama tamo uputim. Jer, ne volim popularna turistička odredišta, ne volim zemlje u kojima je uticaj belog čoveka jači od autentičnog nasleđa, ne volim da se osećam kao da sam u Evropi dok sam zapravo u Aziji.

Barem sam mislila da ne volim.

DSCF0697.JPG

Azijska Švajcarska

Na Tajland sam se doslovno skotrljala s graničnog prelaza Čok Sa Ngam, koji se nalazi na nešto više od petsto metara nadmorske visine. Kako je Kambodža mahom ravničarska zemlja a i deo Tajlanda u koji sam se uputila pretežno se nalazi u ravni mora, uživala sam u pogledu na neku reku i omanje jezero koji su se prostrli preda mnom. Nedostaju mi planine i onaj osećaj pobedničke radosti kada se nakon silnih napora ispenjem na vrh, gde me sačeka nagrada – pogled koji oduzima dah, a potom i vratolomni spust. To je jedan od razloga zašto sam razmišljala i o ideji da preskočim Tajland i pravo iz Kambodže letim za Nepal. Srećom, od toga sam odustala.

Deo Tajlanda u koji sam ušla ni po čemu nije turistički zanimljiv a i ekonomski se smatra prilično nerazvijenim. Tako su mi rekli svi koji su već upoznali ovu zemlju, a tako piše i na internet forumima i vodičima.

Ali ja vidim nešto sasvim drugačije.

DSCF0692.JPG

Najpre mi upada u oči količina zelenila. Nigde u okolnim zemljama – Laosu, Kambodži, Vijetnamu – nema toliko rastinja. Stanovnici pomenutih zemalja ili spaljuju i krče svoje džungle ili ih seku raščičavajući tlo za gradnju puteva i ugostiteljskih objekata. Posebno je to slučaj u Kambodži, gde predeli oko puteva izgledaju tužno ogoljeni ili spaljeni.

Ovde je sasvim drugačije. Džungla je ostala džungla tamo negde daleko od puta. Od neke granice koja se odavde, s asfalta ne vidi najjasnije, proređena je planski, tako da su ostale palme, plodonosno drveće i žbunje. Na zamljištu koje je raskrčeno zasađeni su drvoredi pa su čitavi pojasevi pod šumama.

Tamo gde prestaju šume, prostiru se njive. Čitavi hektari su obrađeni pa imam utisak kao da sam negde usred 'bogate' Evrope. Kakva razlika u odnosu na Kambodžu i Laos, gde je tek poneko parčence zemljišta kultivisano.

U ovom delu sveta vlada mišljenje da su Laošani i Kambodžani lenji narodi, dok su Tajlanđani vredni. Smatrala sam to generalizacijom i predsrasudom, pogotovu što sam se naslušala besmislenih objašnjenja tog stava. Jedno, čini mi se najapsurdnije od svih, kaže da su Laošani lenji jer jedu lepljivi pirinač. Tumančenje je, naravno, poteklo od Tajlanđana.

Međutim, već od prvog pogleda, a nakon meseci provedenih u susednim zemljama, nedvosmisleno je jasno da su ovi ljudi ovde veoma radeni.

O tome govori i izgled njihovih okućnica: oko svih su uređene bašte sa mnogo cveća i ukrasnog rastinja. Ako je kuća izgrađena od tvrdog materijala, što znači i da je porodica solidnijeg materijalnog stanja, do nje će od glavnog, asfaltnog puta obavezno voditi betonska staza. U susednim zemljama nije bio redak slučaj da se čak i do višespratnica u gradovima stiže zemljanim putićima s kojih se u suvoj sezoni diže zagušujuća prašina dok se tokom monsuna pretvaraju u kaljuge.

DSCF0730.JPG

Utisku Evrope u Aziji doprinose i odlični drumovi. Iako sam izabrala jedan koji je na mojoj mapi označen kao mali regionalni, asfalt je besprekoran. A ono što me kao putnika na drumu najviše oduševljava je kultura vozača. Iako ću kasnije mnogo puta čuti pritužbe samih Tajlanđana o 'ludačkom saobraćaju' u njihovoj sopstvenoj zemlji, moj utisak ostaće nepromenjen – Tajlanđani su, u odnosu na okolne zemlje, visokosvesni i savesni vozači: sirene skoro da uopšte i ne koriste, što je blagosloveni odmor za moje napaćane uši, zaobilaze me u širokom luku ako se nađemo u istoj traci, usporavaju na odvajanjima ulevo (jer ovde se vozi levom stranom) dok ne vide kuda nameravam i niko me ne pretiče dok bezbedno ne pređem u 'moju' traku.

Kad je o zvukovima reč, neopisivo prija i to što skoro niko ne viče za mnom ono preglasno i prenapadno: „Hello!“ od kog već gotov strepim. U Vijetnamu, južnom Laosu i posvuda u Kambodži iznenađivalo me je, zaskakalo, presretalo iza svakog grma, iza ograda, sa motora i iz kola, iz kuća... Znam da je reč o srdačnosti, ali za nekoga ko je mesecima, svakog dana, po ceo dan na drumu, srdačni povik dvesta do petsto puta dnevno postaje naporan, pa čak i frustrirajući.

DSCF0711.JPG

Ovde ga retko čujem. Ljudi su veoma tihi i diskretni. Dosta vozača pozdravi me sasvim kratkim zvukom sirene ili beščujnim izbacivanjem palca dok me zaobilaze; deca ne kmeče razmaženo da ih primetim i ne skaču kada me ugledaju, već se samo zagledaju u mene sa širokim osmesima na licima ili mi bezglasno mašu; odrasli mi najčešće samo dobace šrioki srdačni osmeh ne nalazeći za shodno da poviču bilo šta za mnom ako ih ne primetim i ne uzvratim im. Kakvo olakšanje.

Uz sve te razlike primećujem i da su male seoske prodavnice neuporedivo bolje opremljene nego u susednim zemljama. Kako je sredina jula pa mi je na pameti najpre kako se rashladiti, prvo što primećujem je da u svakoj prodavnici psotoji veliki frižider koji radi – Tajland je, uz Vijetnam, jedina zemlja u okruženju koja proizvodi sopstvenu struju, pa iako nije jeftina, nije ni papreno skupa kao u Laosu i Kambodži koji je uvoze ili odavde ili iz Vijetnama.

Tako već u prvih nekoliko sati pedalanja po najnezanimljivijem i prilično nerazvijenom delu Tajlanda, stičem utisak da sam ušla u azijsku Švajcarsku. Uticaj, sad već vekovni, belog čoveka sasvim je očigledan a čini mi se i da je prevashodno pozitivan – da je ova zemlja postala idealni miks istoka i zapada.

DSCF0713.JPG

Ljudi

Veoma prijatno otkriće predstavljaju benzinske pumpe. Reč je mahom o pravim odmorištima, sa svim pratećim objektima: prodavnicama prehrambene robe (najčešće iz najpoznatijeg lanca „7-11“), prodavnicama odeće, kafeima sa besplatnom bežičnom konekcijom, restoranima i štandovima brze hrane i, za mene najbitnije, ogromnim i besprekorno čistim toaletima u kojima obično postoji kabina sa tušem; čak i kada je nema, veoma je lako okupati se u nekom – bilo onom specijalizovanom za invalide, a koji postoji na svakoj stanici, bilo u onim 'azijskog' tipa, koji nemaju vodokotlić već malu kadu iz koje se plastičnom posudom zahvata voda i sipa u ve-ce šolju.

Niko me ne gleda čudno niti sa posebnom zantiželjom kada iz mojih bisaga izvadim čistu odeću za preobuku, peškir i sapun, te sazuvši cipele koje sotavbim pored bicikla, krenem da se okupam. Vrlo brzo, shvatiću da su Tajlanđani izuzetmo tolerantni ljudi, da se ne člude skoro ni nad čijim ponašanjem već sve prihvataju kao 'normalno' – jer normalno je samim tim što postoji -- te da poštuju svačiju privatnost, uključujući i nečiji 'privatni prostor', što je u ostalim zemljama Azije nepostojeći pojam. Vrhunac njihove znatiželje ne ide dalje od pogleda koji zadržavaju na meni nekoliko sekudni, a kada im uzvratim, obavezno mi se osmehnu šrioko, srdačno, s odobravanjem.

DSCF0719.JPG

Na prvoj pumi zaustavila sam se najviše zbog 'kupanja', a onda sam ušla u prodavnicu i upitala za internet. Devojke su mi dale šifru ne tražeći od mene da prethodno nešto kupim, a kako je trebalo da napunim i bateriju notbuka, namestile su mi stolicu i stočić unutar radnje, gde se nalazi strujni priključak.

Kada sma završila surfovanje, poželela sam da im se ne neki način odužim i ostavim barem malo novca u njihovoj prodavnici. No, kod sebe sam imala samo dolare. Uptiah ih da mi zamene novčanicu od deset.

– Ne! Ne! Ne! – odlučno stade da maše rukama jedna od njih.

Pokazah joj moj novčanik u kome su bili samo dolari.

– Surin – reče ime grada koji se nalazi na otprilike pedeset kilometara odatle.

- Znam, ali ja bih sad da kupim nešto, neki slatkiš, a sutra ću stići u Surin i zameniti novac. Zar ne možete da mi promenite ni deset dolara?

Devojka odmahuje glavom, a rukom mi pokazuje na svoj motor. Shvatam da mi nudi da me poveze do tog Surina. Ali ne, to nema nikakvog smisla da idem tamo pa da se vraćam nazad po bicikl. Imam dovoljno hrane za danas i realno mi novac nije potreban do sutra.

Zato zahvaljujem i izlazim napolje. Krećem opet kao toaletu, ovog puta da bih oprala prljave stvari koje sam danas nosila.

No, devojka istrčava za mnom i pruža mi svoj mobilni pokazujući mi mimikom da se javim.

- Da?

- Ovde prevodilački centar. Madam, devojka čiji telefon koristite kaže da bi želel da vas njenim motorom odveze u prvi grad d apromenite novac.

- Oh, hvala, ali zaista nema potrebe. Ja ionako idem u tom pravcu i stići u tamo sutra ujutru.

- Ali, madam, ona kaže da nemate bahte. Da li imate novca kod sebe?

- Ne, imam samo dolare.

- Ne možete biti bez novca na Tajlandu.Molim vas, dajte mi ponovo devojku da pričam s njom.

DSCF0721.JPG

Ustupam telefon Tajlanđanki no ona mi ga vraća posle nekoliko trenutaka tokom kojih je nešto objašnjavala prevodilici s druge strane.

- Halo, madam, ako vam ne odgovara da idete motorom, može da vas poveze vlansikovim džipom i da vas onda vrati nazad. Da li vam to odgovara?

U neverici sam. Tokom ona tri kratka dana u Bangkoku, u nekoliko navrata mi se desilo da su ljudi ostavljali sve što su radili samo da bi meni pokazali pravac ili me odvezli do glavnog puta i mesta koje sam tražila ili su pozivali nekoga bilo telefonom bilo uživo ko govori engleski kako bi mogao da me razume i da mi onda svi zajedno pomognu. I evo, to se opet dešava.

- Hvala vam najlepše, ali zaista ne treba. Imam sve do sutra kada ću i sama stići u Surin. Zahvalite devojci u moje ime. I hvala i vama na pomoći.

– U redu, madam. Vi odlučujete.

Prepuštam telefon devojci, a kada završi razgovor, sklapam ruke na način kako ti istočnjaci rade, u znak zahvalnosti. Devojka mi uzvraća istovremeno se i lako naklonivši, te se vraća unutra sa – ne mogu a da ne primetim – pomalo razočaranim izrazom lica.

Neverovatno! Došla sam u zemlju u kojoj je ljudima krivo kada ne prihvatiš njihovu pomoć!

A već koliko sutradan, doživljavam još upečatljivije iskustvo koje ne mogu da uporedim ni sa čim sličim što mi se desilo tokom dosadašnjeg putovanja.

Padalo je veče i nebo se oblačilo, pa sam samo gledala gde da nađem mesto za kamp. Vozila sam autoputem, a uz njih je obično veoma teško naći neko isključenje koje bi putnika poput mene odvelo do kakvog skrovitog i ne tako bučnog mesta, pogodnog za prenoćište pod otvorenim nebom. Svuda duž puta nizale su se njive, pirinčane plantaže ili šume, i uglavnom je svuda bilo blatnjavo i mokro.

DSCF0845.JPG

No pre ili kasnije, uvek se pojavi neko mesto, pa tako i sada. Već na samom izmaku dana, ugledah zemljište od možda dvadeset ari koje je dopola preorano. U dnu dela koji je jš uvek ledina nalazilo se neko šipražje, do kojeg odšetah da proverim da li bih se mogla sakriti iza njega, jer bih tako bila sasvim neprimetna s puta.

Mesta je bilo taman dovoljno za moj šator, a iza šipražja počinjalo je pirinčano polje, pa je otuda bila isključena mogućnost da neko prolazi ledinom u tom pravcu. A kako mrak samo što nije pao a kiša je već počela, teško da će vlasnik ove njive doći da završi započeto oranje.

Tako se smestih iza grmlja. Pripremih večeru i zavukoh se u svoju kućicu.

Kad, u neko doba, začujem brundanje traktorskog motora. Nemoguće! Napolju pljušti, neće valjda sad da ore?

Izađem da pogledam. Virim kroz granje. I jasno vidim – čovek na traktoru ore. Još uvek nij stigao u deo placa s kojeg može da me vidi, ali ako nastavi da radi, ubrzo eto njega meni pred 'vratima'.

Tek mi je druga noć kampovanja na Tajlandu i nemam nikakvu ideju o tome kako ovde gledaju na nas nomade. Prethodne noći niko me nije primetio, no sad mi predstoji susret i to sa vlasnikom zemljišta na kojem sam se smestila.

DSCF0844.JPG

Kad po zvuku motora ocenim da je već blizu i da me je posigurno primetio, izlazim ponovo napolje. Traktorista vozi u mom smeru, pa ga gestovima pitam da li je u redu da ostanem tu gde sam. Pokazujem obema rukama na šator i da ću tu da spavam.

Kad, čovek skače s traktora i kreće žurno prema meni.

- Help? - čujem kako mi dobacuje gazeći po blatu.

- O! Ne, ne treba mi pomoć! Sve je okej! Samo bih da spavam ovde!

Shvativši da sam u redu, vraća se na traktor i nastavlja da ore.

Pre nego što zaspim, razmišljam o tome kako mu je prva pomisao bila da mi treba pomoć i kako je sve ostavio da bi mi je ponudio. Nameće mi se poređenje sa Turcima i njihovom neverovatnom gostoljubivošću. Sasvim je drugačija od ove tajlanđanske, ali i tamo je prva pomisao ljudi kada vide putnika – da ga pozovu na čaj, a potom i obed, i da ga ugoste. Dve kulture, dve religije, na dva kraja jednog kontinenta, a obe naglašeno velikodušne, ljudske, plemenite. Volim što sam ovde.

Doduše, ne znam kako ću ujutru da se izvućem preko preoranog, blatnjavog zemljišta do asfalta, ali misliću o tome sutra...

A sutradan, kad onako bunovna izađem iz šatora, prvo što primetim je uska staza nepreorane zemlje koja vodi od šipražja do asfaltnog puta – bez ikakve sumnje, svesno ostavljena za mene.

DSCF0834.JPG

'Pusto kmersko'

U dvanaestom stoleću Kmersko kraljevstvo zahvatalo je veliki deo današnjeg Tajlanda, a kraljevi Angkora podizali su svoje hramove i na toj teritoriji. U pokrajini Buriram kroz koju vozim nalazi se jedan od njih - Pharom Rung, što u doslovnom prevodu znači 'kameni zamak'. Podignut je na vrhu nekadašnjeg vulkana, na četirsto metara iznad nivoa mora, i posvećen je Šivi. Hram je građen od desetog do trinaestog veka, ali ono što me najviše fascinira i pre nego što ga posetim je podatak da je njegova restauracija trajala čak sedamnaest godina! Neminovno mi se nameće poređenje sa našim odnosom prema 'tuđoj' kulturnoj baštini u Srbiji – ovo što su Tajlanđani radili isto je kao kada bismo mi tokom sedamnaest godina pažljivo rekonstruisali neki turski spomenik. I na sve to, predložili ga Unesku za njegovu listu svetske kulturne baštine – gde se Pharom Rung nalazi na razmatranju od 2005. Nema šta - što više saznajem o Tajlanđanima, sve više im se divim.

Put do vrha očekivano je strm. U svega šest osam kilometara izdiže se iz nivoa mora na onih četiristo metara. Kao i obično, u nekom trenutku pomislim da odustanem a onda, kao i uvek, odustanem od odustajanja. Kad sam mogla sve što sam izgurala do sada, moći ću i ovo.

Kakva razlika u odnosu na kambodžanske hramove Angkor Vat kompleksa! S glavnog puta postoje dva ulaza u hram – drugi koji vodi do vrha hrama i prvi, do njegovog podnožja. Spuštam se do potonjeg, da bih obišla sve redom.

A dole – ogroman parking, popločane staze zbog kojih drveće što im se našlo na putu nije bilo posečeno kao u Kambodži, već je ostavljeno usred njih i zaštićeno, korpe za smeće na svakom koraku, trava negovana i podšišana kao na terenima za golf, gomila radnika koja skuplja lišće što opada i retke otpatke duž staza (Tajland je i inače neuporedivo čistiji od zemalja u okruženju kad je reč o smeću). Dosta je rano, pa posetilaca skoro i da nema.

Ulaznica košta simbolična tri dolara. Ulaz koji sam odabrala je istočni i počinje nizom stepenika koji vode do rpvog platoa. Sve je od crvenkastog peščanika, a rekonstruisano je tako da imam sasvim uverljiv osećaj autentičnosti.

DSCF0766.JPG

S moje desne strane nalazi se Paviljnon Belog Slona, objekat koji je namerno samo dopola rekonstruisan. Pretpostavlja se da su se ovde članovi kraljevske porodice presvlačili u ceremonijalnu odeću pre početka rutiala.

Sa platoa silazim niz stepenice na glavnu stazu koja je veoma dugačka i vodi do novih stepenica, mnogo viših od prvih. Nakon nekoliko platoa-terasa, stižem do ulaza u hram. Ispred njega su četiri mala bazena, ispunjena lokvanjima i lotosovim cvetovima. U hinduizmu, lotos označava čistoću i božanske atribute, a raste iz pupka Šive. Označava čistu lepotu koja niče iz blata, a otvaranje njegovih latica simbolizuje rast i napredak duše. Snaga ovog simbola toliko je jaka, da mnoge građevine u svojoj osnovi prate ili lotosov pupoljak ili latice. Tako se zidine Paviljona Belog Slona završavaju simboličnim lotosovim pupoljcima, a u most centralnog platoa pred ulazom u hram urezani su motivi osam latica lotosovog cveta.

Centralna građevina hinduističkih hramova naziva se 'glavnom kulom'. Ova je izgrađena od roze krečnjaka, u obliku krsta – kako su i najčešće građene. Prolazi se kroz nekoliko hodnika odvojenih visokim kapijama, a u samom centru krsta postavljena je orgomna lingua – falusi simbol Šive. Duž spoljašnjih zidova kule izrezbareni su brojni motivi iz hinudističkih mitova, ili iz Ramajane, Narendraditijinog života, ili života pustinjaka.

Svuda su postavljene table sa kratkim i jasnim objašnjenjima o tome šta je šta, odakle je uzeto, koga ili šta označava... Tako saznajem i jednu priču koja mi je ranije bila nepoznata a koja mi se sada mnogo dopala. Priča govori o Vamanavatari, jednom od Višninih avatara – obličja koja je uzimao svaki put kada bi Postojanju zapretilo uništenje. Ovog puta pretio mu je Asura Bali, demon velikih moći, koji je pokušao – i uspeo – da od vrhovnog boga Indre oduzme tri sveta: zemlju, raj i podzemlje. Višnu je tad uzeo oblik patuljka Vamane i pridružio se sakralnom ritualu Asura Balija, te pomoću čarolija uspeo da od demona dobije obećanje o miru na prostoru koji mogne da obuhvati u tri koraka. Kako mu je demon to obećao, tako se Vamana pretvorio u džina i u tri koraka obuhvatio je sva tri željena sveta, te uspeo da vrati Univerzum bogovima.

DSCF0779.JPG

Lepa priča.

Po odlasku iz hrama Pharom Rung, naći ću na internetu i ostale priče o Šivinim reinkarnacijama – avatarima: džinovskoj ribi koja je spasla poslednjeg čoveka od potopa, džinovskoj kornjači koja je iz praokeana iznela biljku zahvaljujući kojoj su bogovi postali bemsrtni... i što više budem čitala, sve više ću otkrivati povezanost sa mitovima i legendama drugih starih civilizacija, posebno antičke Grčke, o kojoj, po prirodi stvari najviše i znam. Svesna da ne otkrivam toplu vodu, ipak ću s čuđenjem i ushićenjem zaključiti koliko je sve to isprepleteno i koliko zapravo malo znamo – ili ne znamo nimalo – o svetu kakav je nekad postojao. Ali šta pričam – pa mi skoro ništa ne znamo ni o svetu u kome danas živimo.

.

Fotgrafije su ovde.

.

.

.



Komentari (52)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blogovatelj blogovatelj 07:16 12.08.2013

1.




PS

Kao i obično, u nekom trenutku pomislim da odustanem a onda, kao i uvek, odustanem od odustajanja


Ovo je tajna uspeha.
Dilanovski rečeno...

And when finally the bottom fell out
I became withdrawn
The only thing I knew how to do
Was to keep on keeping on


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:27 12.08.2013

Re: 1.

blogovatelj



PS

Kao i obično, u nekom trenutku pomislim da odustanem a onda, kao i uvek, odustanem od odustajanja


Ovo je tajna uspeha.
Dilanovski rečeno...

And when finally the bottom fell out
I became withdrawn
The only thing I knew how to do
Was to keep on keeping on




O da! Odličan izbor! Bravo, Kanado! ;-)
kukusigameni kukusigameni 07:20 12.08.2013

1.



Sjajno!!!

Preporučujem ti kad budeš stigla (ako budeš stigla) da pogledaš neki od filmova ovog tajlanđanina sa nepročitljivim imenom i prezimenom.

*Apichatpong Weerasethakul ---LINK

EDIT. Bem ti ove gastose. Preteče me ni keks nisam stigao da kažem
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 07:30 12.08.2013

Re: 1.

kukusigameni


Sjajno!!!

Preporučujem ti kad budeš stigla (ako budeš stigla) da pogledaš neki od filmova ovog tajlanđanina sa nepročitljivim imenom i prezimenom.

*Apichatpong Weerasethakul ---LINK

EDIT. Bem ti ove gastose. Preteče me ni keks nisam stigao da kažem


Hoću, vrlo rado. Naći ću već negde krov nad glavom s internetom.
Hvala!
blogovatelj blogovatelj 07:40 12.08.2013

Re: 1.

EDIT. Bem ti ove gastose. Preteče me ni keks nisam stigao da kažem


Bajo, ja živim tamo gde je vreme novac. Naučio sam da reagujem brzo. Sve u cilju opstanka. Nepotezanje na vreme može značiti i gubitak glave
kukusigameni kukusigameni 07:55 12.08.2013

Re: 1.

blogovatelj
EDIT. Bem ti ove gastose. Preteče me ni keks nisam stigao da kažem


Bajo, ja živim tamo gde je vreme novac. Naučio sam da reagujem brzo. Sve u cilju opstanka. Nepotezanje na vreme može značiti i gubitak glave


Znam bre. Kanada je čudo.

blogovatelj blogovatelj 08:02 12.08.2013

Re: 1.

Znam bre. Kanada je čudo.


To ti kažem.
Obrati pažnju na veličinu šape.



vishnja92 vishnja92 08:10 12.08.2013

Re: 1.

joj meda :(
blogovatelj blogovatelj 08:20 12.08.2013

Re: 1.

joj meda :(


Jes tuga za medu, ali ima i slika kad meda napravi tugu od ljudi.
Dok sam tražio adekvatnu sliku za komentar, našao sam zastrašujuće fotografije. Nisam hteo da stavljam, prepašće se Sneža pa neće smeti preko Amerike biciklom da pređe.
Prava američka divljina nije za svakoga. To samo dobro utrenirani pojedinci mogu da prežive, poput Pajića i mene
vishnja92 vishnja92 10:16 12.08.2013

Re: 1.

To samo dobro utrenirani pojedinci mogu da prežive, poput Pajića i mene


i...



ps - Snezana se nicega ne boji :)
49 41 49 41 15:07 12.08.2013

Re: 1.

blogovatelj
Znam bre. Kanada je čudo.


To ti kažem.
Obrati pažnju na veličinu šape.




Davno sam u planinama Slovenije u restoranu (sa divljacima) jeo sape od medveda pripremljene na rostilju.

Prvi i zadnji put.
Specijalitet kuce; hvala lepo.
srdjan.pajic srdjan.pajic 06:39 13.08.2013

Re: 1.

blogovatelj
joj meda :(


Jes tuga za medu, ali ima i slika kad meda napravi tugu od ljudi.
Dok sam tražio adekvatnu sliku za komentar, našao sam zastrašujuće fotografije. Nisam hteo da stavljam, prepašće se Sneža pa neće smeti preko Amerike biciklom da pređe.
Prava američka divljina nije za svakoga. To samo dobro utrenirani pojedinci mogu da prežive, poput Pajića i mene


Ma nemoj, bre, da je plašiš, u odnosu na Australiju, ovde je, zapravo, pitomina. Čak i Teksas. Ne sećam se da sam više od jedanput video mečku u šumi. Pumu - nikad. Zvečarke: dva komada, mada je jedna bila mrtva.

Ja se lično više plašim rakuna, jednog sam opalio kolima, skoro da sam sleteo s puta, da sam bio na motoru, video bi me u čitulji. E, da, i tvorovi su sad proglašeni opasnim, jer su preoteli primat od slepih mišova u širenju besnila.

Ništa, ako Snežana krene ovamo, kupićemo joj kratež, taman se lepo zadene za bisage, uplatimo čas kod mog drugara, NRA instruktora, i mirna je.
ecce-florian ecce-florian 09:17 13.08.2013

Re: 1.

Nepotezanje na vreme može značiti i gubitak glave


Znam bre. Kanada je čudo.


i šire , kontinentalno gledano čak


Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:44 13.08.2013

Re: 1.

srdjan.pajic
blogovatelj
joj meda :(


Jes tuga za medu, ali ima i slika kad meda napravi tugu od ljudi.
Dok sam tražio adekvatnu sliku za komentar, našao sam zastrašujuće fotografije. Nisam hteo da stavljam, prepašće se Sneža pa neće smeti preko Amerike biciklom da pređe.
Prava američka divljina nije za svakoga. To samo dobro utrenirani pojedinci mogu da prežive, poput Pajića i mene


Ma nemoj, bre, da je plašiš, u odnosu na Australiju, ovde je, zapravo, pitomina. Čak i Teksas. Ne sećam se da sam više od jedanput video mečku u šumi. Pumu - nikad. Zvečarke: dva komada, mada je jedna bila mrtva.

Ja se lično više plašim rakuna, jednog sam opalio kolima, skoro da sam sleteo s puta, da sam bio na motoru, video bi me u čitulji. E, da, i tvorovi su sad proglašeni opasnim, jer su preoteli primat od slepih mišova u širenju besnila.

Ništa, ako Snežana krene ovamo, kupićemo joj kratež, taman se lepo zadene za bisage, uplatimo čas kod mog drugara, NRA instruktora, i mirna je.


Znaš da je Eni Londoderi, prva žena koja je prepedalala svet na biciklu, imala sačmaru?
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:45 13.08.2013

Re: 1.

vishnja92




ps - Snezana se nicega ne boji :)


Višnja
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:46 13.08.2013

Re: 1.

blogovatelj
joj meda :(


Jes tuga za medu, ali ima i slika kad meda napravi tugu od ljudi.


Ništa veću nego ljudi od mede. A pri tom su im motivi potpuno drugačiji. O pameti i da ne govorim.
blogovatelj blogovatelj 16:26 13.08.2013

Re: 1.

Ma nemoj, bre, da je plašiš, u odnosu na Australiju, ovde je, zapravo, pitomina.


Mislim da je kod vas pitomije jer vas naprosto ima deset puta više nego Kanađana, pa ste svaku moguću opasnost po ljudsku vrstu minimizirali tako što ste istrebili opasnost po čoveka.
Slično je i u delu Kanade gde živim, ovde stvarno treba da si maler da te napadne kakva životinja, ali nije da toga nema. Relacija od Detroita do Kvebek Sitija je prepuna ljudi. Ovde recimo nema više zvečarki i bizona, a nekada ih je bilo koliko hoćeš.
Međutim u pasivnijim delovima Kanade ima i vukova i grizlija i belih i mrkih medveda i losova koliko ti duša ište. Ni sa jednom od tih životinja u bliskom susretu čovek nema šanse da preživi. Stenovite planine su posebno opasne, naravno kada se udalji čovek od civilizacije. Ali ponavljam, u tom delu sveta nije nikakav problem udaljiti se od civilizacije, jer recimo od Kalgarija do Vankuvera ima 900km a između ta dva grada ne postoji veći grad. Postoje mestašca od po nekoliko hiljada ljudi i to je to.
blogovatelj blogovatelj 16:32 13.08.2013

Re: 1.

Ništa veću nego ljudi od mede. A pri tom su im motivi potpuno drugačiji. O pameti i da ne govorim.


Sve je ovo tačno, ali ne bih nikako voleo da budem medin doručak zato što on nema nameru da ubije, nego je samo gladan
49 41 49 41 12:09 12.08.2013

"Auuu, koja je to tebe muka naterala

da spavas u kuci od krpe"?

blogovatelj blogovatelj 15:19 12.08.2013

Re: "Auuu, koja je to tebe muka naterala

Auuu, koja je to tebe muka naterala
da spavas u kuci od krpe"?


Ja bih to nazvao snom.
49 41 49 41 18:25 12.08.2013

Re: "Auuu, koja je to tebe muka naterala

blogovatelj
Auuu, koja je to tebe muka naterala
da spavas u kuci od krpe"?



Ja bih to nazvao snom.

I ja.
Samo sam citirao isecak iz secanja; od pre nekih 30-35 god.

Bio sam sa prijateljima 4-5 dana pored reke.
Ambijent, kao u raju; vodenice, slapovi, bistrina neba, vode, vazduha.
Recnih rakova, pastrmki - pcele zuje, skakavci skakucu.

Strci nas seljak odozgo sa visoke planine u sakou i sazaljivo me gleda i moju krpenu kucu.

Svak vidi na svoj nacin.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:43 13.08.2013

Re: "Auuu, koja je to tebe muka naterala

blogovatelj
Auuu, koja je to tebe muka naterala
da spavas u kuci od krpe"?


Ja bih to nazvao snom.



ddsonik ddsonik 12:42 12.08.2013

heh

Ali šta pričam – pa mi skoro ništa ne znamo ni o svetu u kome danas živimo.


ali nam eto i ti pomazes da vise saznamo i sa svojim bajkom pravis te ogromne korake sto nas spasavaju.

Dok sam citao tvoj opis ljubaznih tajlandjana, sve vreme sam mislio na svog druga iz Sangaja, koji je eto taijalndjanin i koji mi je organizovao oprostajnu zurku/svirku.

Hvala i ovaj put na divnom postu i uzivaj u daljem putovanju!

p.s.
vec se polako organizujem ovde za svirke, tako da cu biti spreman dok stignes;-)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:42 13.08.2013

Re: heh

ddsonik
Ali šta pričam – pa mi skoro ništa ne znamo ni o svetu u kome danas živimo.


ali nam eto i ti pomazes da vise saznamo i sa svojim bajkom pravis te ogromne korake sto nas spasavaju.

Dok sam citao tvoj opis ljubaznih tajlandjana, sve vreme sam mislio na svog druga iz Sangaja, koji je eto taijalndjanin i koji mi je organizovao oprostajnu zurku/svirku.

Hvala i ovaj put na divnom postu i uzivaj u daljem putovanju!

p.s.
vec se polako organizujem ovde za svirke, tako da cu biti spreman dok stignes;-)


Svet je neiscrpna riznica, zaista
Drago mi je da ste se malo prilagodili. Želim vam da vam bude barem onoliko lepo koliko vam je bilo u Šangaju.
I vredno vežbaj, sad ću ja, sledeće zime tamo (mislim, naše zime :)
mariopan mariopan 14:23 12.08.2013

....

Fantastično.

I kako pišeš i šta si sve videla i doživela.
Dođe mi da odem na Tajland da tamo živim, toliko si ih lepo opisala.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:39 13.08.2013

Re: ....

mariopan
Fantastično.

I kako pišeš i šta si sve videla i doživela.
Dođe mi da odem na Tajland da tamo živim, toliko si ih lepo opisala.


Mislim da je Tajland idealna zemlja za početak upoznavanja ovog dela sveta. Najmnji je kulturološki šok i predstavlja dobar prelaz ka onome što je manje evropska Azija, tj. ostatak Indokine. Nije ni čudo što najveći broj zapadnjaka živi upravo na Tajlandu. I nije tome samo seks rzlog - seksualne usluge su upola jeftinije u Kambodži a ljudi su duplo lepši (pisala sam malo o tome, ali još ću pisati), već upravo taj miks koji je pogodan za nas da prihvatimo Aziju a takođe i od svih okolnih naroda ipak najrazumljivija i najblagorodnija narav Tajlanđana. Govrim sve iz našeg, zapadnjačkog ugla.
Черевићан Черевићан 14:46 12.08.2013

тајландање

мота ето Снежа свог бицикла
вазда нове пределе осваја
па размишљам удобно заваљен
ипак зато треба имат' јаја


желим Вам безбедан наставак путешествија гђо Радојичић

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:35 13.08.2013

Re: тајландање

Черевићан
мота ето Снежа свог бицикла
вазда нове пределе осваја
па размишљам удобно заваљен
ипак зато треба имат' јаја


желим Вам безбедан наставак путешествија гђо Радојичић



Čerevićan, veliko hvala na ovim stihovima
I na lepim željama - iz Vaših usta, u Božije uši. A ja dajem sve od sebe da se zaštitim koliko je do mene
cicaaa cicaaa 14:54 12.08.2013

...a onda Tajland...


Jako mi se dopao restaurirani hram, fotografije su bajkovite a i lepo si nam uklopila u svu tu atmosferu pricu o patuljku alijas dzinu

Imam utisak da ce ti se na kraju Tajland ipak jako dopasti, znam vec da meni hoce

Radujem se tom odmarajucem zelenilu, a i osecam se nekako spokojno kad cujem da gostoljubivost Tajlandjana mozes da uporedis sa tvojim iskustvom iz Turske. Neka tako i potraje! Nadam se da ces nam otkriti sto vise od tog Tajlanda!

Sve najbolje Snezo!!! I do citanja!!!


... eh da, i ja sam videla medu...

Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:33 13.08.2013

Re: ...a onda Tajland...

cicaaa

Jako mi se dopao restaurirani hram, fotografije su bajkovite a i lepo si nam uklopila u svu tu atmosferu pricu o patuljku alijas dzinu

Imam utisak da ce ti se na kraju Tajland ipak jako dopasti, znam vec da meni hoce

Radujem se tom odmarajucem zelenilu, a i osecam se nekako spokojno kad cujem da gostoljubivost Tajlandjana mozes da uporedis sa tvojim iskustvom iz Turske. Neka tako i potraje! Nadam se da ces nam otkriti sto vise od tog Tajlanda!

Sve najbolje Snezo!!! I do citanja!!!


... eh da, i ja sam videla medu...




Pa tvoj meda je predivan
A Tajland mi se od prve dopada. I zaista mi prija. Nije sve idealno kako možda deluje u ovom blogu, ali ovde opisano je prvi utisak nakon prve nedelje na Tajlandu, i sve je još lepršavo i poletno. Kako sam sada već više od mesec dana ovde, ponešto s epromenilo, ali je i dalje generalni utisak veoma, ali veoma pozitvan. Žao mi je što neću moći da ostanem duže od dva meseca (zbog mojih stranica u pasošu) ali znam da ću se sledeće zime vratiti i imati vremena da ga još bolje upoznam. Jer dva meseca postala su miprekratka da bih razumela i stekla kompletniji utisak, pogotovu kad je zemlja toliko velika i ima toiko mnogo stanovnika i različitih regija.
Veliki pozdrav iz Sukhutaija, gde se nalazila rpva prestonica Sijamskog carstva!
muaddib92 muaddib92 14:59 12.08.2013

Samo napred,

.. месецима са највећим уживањем читам Ваше текстове.
Желим Вам што мање узбрдица и што више добрих и бесплатних интернет конекција у земљи Смешка
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:29 13.08.2013

Re: Samo napred,

muaddib92
.. месецима са највећим уживањем читам Ваше текстове.
Желим Вам што мање узбрдица и што више добрих и бесплатних интернет конекција у земљи Смешка


Hvala, Muaddib92 Osmeh je blagotvoran, šta god da je razlog zašto ga ne skidaju s lica. I ja sma počela da se stalno osmehujem i - osećam se neuporeidvo bolje nego dok sam bila ozbiljna i zamišljena
buba_truba buba_truba 21:56 12.08.2013

Eh!

Bila jednom u Bangkoku i malo okolo, ali mi utisak nije ni izdaleka...
Verujem da bih ga sad odgledala drugim očima. Prelepo nam prenosiš sve to. Hvala ti.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:27 13.08.2013

Re: Eh!

buba_truba
Bila jednom u Bangkoku i malo okolo, ali mi utisak nije ni izdaleka...
Verujem da bih ga sad odgledala drugim očima. Prelepo nam prenosiš sve to. Hvala ti.


Ni mene se BKK nije dojmio prvi put. Drugi put, tj. sada, nisam ništa ni očekivala, a nisam ni obilazila ništa specijalno, već sam se samo vozikala okolo (dobro, posećivala sam šoping-molove tražeći dobar šator u outdoor radnjama), i pokušavala da osetim puls grada. I čini mi se da ima nešto u tom BKK. Da sam mlađa, moguće da bih želela da tamo živim. Ovako, previše je zagađen, bučan i velik za moj ukus.
Hval na čitanju!
49 41 49 41 01:56 13.08.2013

Lepota

proslosti i monumenata ostaje da joj se divimo.
Ti nam je, pritom fino dopunjujes-docaravas.

Taj regiona ispod Tajlanda, ukljucujuci sva ostrva, Malaziju, Filipine; je otprilike nekih 5 miliona kvadratnih kilometara.
Tkz.Tigers States.

Preko 90% privrede su osvojili kinezi i jos uvek je u njihovim rukama.
Pocelo je davno u doba njihovog velikog zbega.

Finansijski kolaps $ '95. pokusao je da ih srusi totalno. Preziveli su.
Sad se izgleda ostali dave.




maksa83 maksa83 06:12 13.08.2013

tajlanđani

Neverovatno! Došla sam u zemlju u kojoj je ljudima krivo kada ne prihvatiš njihovu pomoć!

Reče mi jedan čo'ek koji je bio turistički radnik 30 godina i video otpr. sve što ima na planeti da je Tajland specijalno mesto, i da su tamo svi dečije blentavi, dobri i predusretljivi, dotle da prosečan zapadnjak misli da hoće nešto da ga zajebu. A neće, zapravo samo vole da učine.

Postoji takođe i mračna strana Tajlanda oličena u prostituciji oko turističkih centara gde bukvalno postoje obori sa "robom za svačiji ukus" (sa sve 12-godišnjim devojčicama i dečacima) gde debeli Nemac dođe, pokaže prstom, i iznajmi "robu" na dve nedelje.
angie01 angie01 08:33 13.08.2013

Re: tajlanđani

i da su tamo svi dečije blentavi, dobri i predusretljivi


to naprosto nije tacno- kada odes turisticki, verovatno steknes takav utisak, dal si 10 ili mesec, dva, svi ti deluju lepo, nasmejano, dobrocudno,....a kad pogledas blize, veoma je opasno.

prosecan zapadnjak nije ni svestan do koje mere mogu da ga zajebu-ako je dobar ulog, do samog kraja.

mracna strana Tajlanda je organizovana industrija.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:02 13.08.2013

Re: tajlanđani

angie01
i da su tamo svi dečije blentavi, dobri i predusretljivi


to naprosto nije tacno- kada odes turisticki, verovatno steknes takav utisak, dal si 10 ili mesec, dva, svi ti deluju lepo, nasmejano, dobrocudno,....a kad pogledas blize, veoma je opasno.

prosecan zapadnjak nije ni svestan do koje mere mogu da ga zajebu-ako je dobar ulog, do samog kraja.

mracna strana Tajlanda je organizovana industrija.


Za svega mesec dan pedalanja mahom po unutrašnjosti Tajlanda, nisam stekla takav utisak. Kad sam prvi put bila u Bangkoku, u maju, imala sam utisak da 1/3 ljudi gleda da me zezne a 2/3 pokušavaju da to isprave. Ostaću dva mesca ovde - jer toliko mi viza dopušta, ali ću izbegavati kloake čovečanstva, poput Pataje i tih fensi turistkih sedišta na obali, gde cveta prostitucija a sa njom i sve ostalo negativno. Ne mislim ni da je BKK = Tajland i d a ljudi koji žive u prestonici bilo koje zemlje imaju mnogo toga zajedničkog sa samim njenim stanovništvom. Uopšte, generalizacije tipa: oni su naivni ili oni su organizovani kriminalci podjednako su netačne i opasne.
Ja nekako uvek nastojim da pišem samo o ličnom utisku, koji može biti podjednako i tačan i pogrešan, ali nikako predmet rasprava jer ne vrujem d a postoji krajnji sud o jednom narodu, a ne znam ni ko bi bio ovlašćen da ga donese. Na kraju krajeva, govrimo u zemlji sa 70 miliona stanovnika.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 10:24 13.08.2013

Re: tajlanđani

maksa83
Neverovatno! Došla sam u zemlju u kojoj je ljudima krivo kada ne prihvatiš njihovu pomoć!

Reče mi jedan čo'ek koji je bio turistički radnik 30 godina i video otpr. sve što ima na planeti da je Tajland specijalno mesto, i da su tamo svi dečije blentavi, dobri i predusretljivi, dotle da prosečan zapadnjak misli da hoće nešto da ga zajebu. A neće, zapravo samo vole da učine.

Postoji takođe i mračna strana Tajlanda oličena u prostituciji oko turističkih centara gde bukvalno postoje obori sa "robom za svačiji ukus" (sa sve 12-godišnjim devojčicama i dečacima) gde debeli Nemac dođe, pokaže prstom, i iznajmi "robu" na dve nedelje.


Internet mi je užasan ovde gde sam i nije prošao odgovr. A bila sma anpisala da ne bih to baš nazvala naivnošću i blentavošću. Jednostavno, reč je o drugačijem kulturološkom obrascu. Oni svima pomažu, i jedni drugima - tako ih uče od malena. Pričao mi je dečko, Tajlnđanin, kad su mu ukrali novčanik u busu dok je dremao, svi ljudi su mu spremno ponudili novac d a bi imao da se vrati kući.

Što se tiče mračne strane, ne bih želela da je upoznam. Imamo toga i kod kuće koliko nećemo. Countryside je ipak najbolji pokazatelj toga kakav je neki narod zapravo i otuda me i najviše zanima.
angie01 angie01 10:57 13.08.2013

Re: tajlanđani

Ja nekako uvek nastojim da pišem samo o ličnom utisku


Draga Snezana, naravno i to fenomenalno radis- da ne navodim ponovo jos fenomenalnije okolnosti na koje si se tako hrabro odlucila pod kojima stices nova snazananja a nama prenosis.


u mom komentaru sam odgovorila maxi, bez zelje da generalizujem-tamo sam zivela neko vreme i upoznala kako ta divna zemlja funkcionise-fakat, poprilicno opasno i najiskrenije ti preporucujem da budes obazriva.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 11:23 13.08.2013

Re: tajlanđani

angie01
Ja nekako uvek nastojim da pišem samo o ličnom utisku


Draga Snezana, naravno i to fenomenalno radis- da ne navodim ponovo jos fenomenalnije okolnosti na koje si se tako hrabro odlucila pod kojima stices nova snazananja a nama prenosis.


u mom komentaru sam odgovorila maxi, bez zelje da generalizujem-tamo sam zivela neko vreme i upoznala kako ta divna zemlja funkcionise-fakat, poprilicno opasno i najiskrenije ti preporucujem da budes obazriva.


Da, baš sam htela da te pitam da li si živela na Tajlandu jer mi se učinilo da imaš na umu brojna lična iskustva. Vidim i ja da umeju da budu mnogo zahebani, pogotovu je to jasno u turističkim središtima - gde su osioni, drski, alavi... No moja sreća je što se svugde kratko zadržavam i što teško da neko može d avidi neku korist od mene - a ni krađom se ne bi mnogo ovajdio.
Inače, često razmišljam o tome šta je istina o nekom narodu. I uvek polazim od nas samih, od divnih primera gostoljubivosti do onih groznih slučajeva koristoljubivosti i surovosti, da ne govorim o teškim zločinima. Ali opet nekako verujem, ili želim da verujem, kako je veći deo stanovništva svugde dobar. Mislim na onaj najveći deo ruralnog stanovništva, mada i tunaravno ima izuzetaka. Gradfove nikad ne uzimam kao parametar, jer svi gradovi sveta uveliko liče jedni na druge po mnogo čemu, pa samim tim i utiču na menjanje mentalitea ljudi.
angie01 angie01 13:51 13.08.2013

Re: tajlanđani

, često razmišljam o tome šta je istina o nekom narodu


vise su to okolnosti u kojima su dugo ziveli i naucili da se snalaze.
na Tajlandu vecina stanovnistva, ( bankok ne racunaj, to je posebna prica), zivi siromsno u sojenicama, a u mnogobrojnim porodicama-razvojem turizma, na vrlo specifican nacin, ( u kombinaciji sa sex industrijom i prodajom narkotika) i neobicnom zloupotrebom zakona, ustanovila se vrlo specificna atmosfera, gde je obozavani kralj vrhovni vodja ganaga, a policija je glavna ekipa- jednom su mi pokazale komsije njihove novine o kriminalu-da ne verujes, jer na vestima nema nista o tome, verovatno da se ne bi plasisli turisti...da ne ulazim u detalje.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:45 13.08.2013

Re: tajlanđani

angie01
, često razmišljam o tome šta je istina o nekom narodu


vise su to okolnosti u kojima su dugo ziveli i naucili da se snalaze.
na Tajlandu vecina stanovnistva, ( bankok ne racunaj, to je posebna prica), zivi siromsno u sojenicama, a u mnogobrojnim porodicama-razvojem turizma, na vrlo specifican nacin, ( u kombinaciji sa sex industrijom i prodajom narkotika) i neobicnom zloupotrebom zakona, ustanovila se vrlo specificna atmosfera, gde je obozavani kralj vrhovni vodja ganaga, a policija je glavna ekipa- jednom su mi pokazale komsije njihove novine o kriminalu-da ne verujes, jer na vestima nema nista o tome, verovatno da se ne bi plasisli turisti...da ne ulazim u detalje.


Verujem, ali nije li slično i u Srbiji i brojnim drugim zemljama koje se smatraju korumpiranim (pa čak i onima koje to zvanino nisu)? Glava naroda (koji god sistem da je u pitaju) je vođa ganga a policija i vojska su u njegovoj službi.
No čula sma i drugačije, sasvim proverene priče, o Tajlandu. Recimo onu o tome kako su zaustavili porast i uopšte širenje narkomanije u svojoj zemlji. Ne zato što su jako humani, već što su proračunali da za 30 godina /ili je bilo 50, ali nebitno/ neće imati ko da im radi jer će svi biti ovisnici. I onda su, taj isti kralj i njegovi poslušnici, uveli smrtnu kaznu za ovisnike. I očistli su zemlju od džankija u roku od par godina.
Sada samo ilegalno izvoze drogu, a imaju zanemarljiv broj narkomana.
angie01 angie01 17:24 13.08.2013

Re: tajlanđani

Verujem, ali nije li slično i u Srbiji


:))), da samo sto je tamo to malo drugacije:))), specificnosti zemlje,...htela sam reci za ljude, to o generalizaciji, naravno da ne mislim da nigde svi nisu ovakvi ili onakvi, nego prosto preovladava neki ambijent- ni svajcarci ne bi dugo ostali u svom prepoznatljivom fazonu, da im promenis uslove.

za drogu na Tajlandu je problematicno, sto iz celog sveta ljudi dolaze u "zlatni trougao" da bi se snabdeli i povlaci za sobom razne situacije,...a vec u Maleziji, sa kojim se granici, ako ti nadju na granici narkotike, mozes da stradas bez sudjenja, a ima slucajeva podmetanaja u vozu ili u koloni pred rampu- ko na filmu.


49 41 49 41 17:36 13.08.2013

Re: tajlanđani

postoje obori sa "robom za svačiji ukus" (sa sve 12-godišnjim devojčicama i dečacima) gde debeli Nemac dođe, pokaže prstom, i iznajmi "robu" na dve nedelje.

Taj tkz. SEX turizam na Tajland, je doneo Nemcima preko 600 hilj. obolelih od Hepatitisa B.

Nekad, sada mozda i vise.
mikele9 mikele9 08:45 13.08.2013

Draga

Snežana, pored činjenice da ti se iskreno divim na odluci da svoj život uzmeš u svoje ruke...i noge i bicikl, moram da ti se zahvalim na divnim tekstovima koji nam otkrivaju ono što si i ti sama otkrila, nove svetove o kojima imamo samo maglovite predstave ili ih nemamo uopšte. Veliiko je moje zadovoljstvo što sam pročitao ovaj o Tajlandu!
Napred i samo napred, želim ti svu sreću ovog sveta.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 09:53 13.08.2013

Re: Draga

mikele9
Snežana, pored činjenice da ti se iskreno divim na odluci da svoj život uzmeš u svoje ruke...i noge i bicikl, moram da ti se zahvalim na divnim tekstovima koji nam otkrivaju ono što si i ti sama otkrila, nove svetove o kojima imamo samo maglovite predstave ili ih nemamo uopšte. Veliiko je moje zadovoljstvo što sam pročitao ovaj o Tajlandu!
Napred i samo napred, želim ti svu sreću ovog sveta.


Kada sam ovo pročitala, moj usklik (glasni) bio je: Jao, baš ti hvala!
jucaibin jucaibin 13:22 13.08.2013

nastavi

da uzivas, a i ja to cinim s tobom. toliko si lepo opisala tajland ovim blogom da prosto covek pozeli da "skokne" i vidi to sve.
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:49 13.08.2013

Re: nastavi

jucaibin
da uzivas, a i ja to cinim s tobom. toliko si lepo opisala tajland ovim blogom da prosto covek pozeli da "skokne" i vidi to sve.


Hvala, draga. Tajland bih svakako uvek preporučila upravo zbog toga što ga je najlakše 'svariti' od svih zemalja Indokine - teško da zapadnjacima ne legne taj miks Azije i Evrope.
Ivana Knežević Ivana Knežević 01:08 14.08.2013

Lepo je

da je tebi lepo.
I da se iza osmeha koje dobijas nalaze pravi ljudi.
Ljudi su svuda ljudi, i dobri i losi, ali to vec znas.
Uzivaj u onome sto imas i samo napred :)
Snezana Radojicic Snezana Radojicic 14:34 14.08.2013

Re: Lepo je

Ivana Knežević
da je tebi lepo.
I da se iza osmeha koje dobijas nalaze pravi ljudi.
Ljudi su svuda ljudi, i dobri i losi, ali to vec znas.
Uzivaj u onome sto imas i samo napred :)


Ti uvek sve kažeš tačno i sažeto, tako da prosto ne znam šta da odgovorim
Ali zato mogu da ti zahvalim na podršci
ecce-florian ecce-florian 09:15 16.08.2013

vidi ideeeeeje

Nemoj da bacaš staro sedište već napravi da imaš za sedenje u baru, da ne menjaš moć navike



+ vidi ovo. Malo je kabasto , ali je zato komfor .....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana