Stidljivo najavljen protest kulturnih radnika, povodom katastrofalnog odnosa drzave prema njihovom stvaralstvu pod nazivom “Stop unistavanju kulture”, jos stidljivije je odrzan juce na Trgu republike, sa pocetkom u 18 h. I trajao je jednako neprepoznatljivo i neubedljivo citavih 60 minuta.
Svako ko se slucajno priblizio grupi ljudi, nesto vecoj od uobicajenih cekaca devojke ili decka na poznatoj lokaciji za ljubavne sastanke kod konja, morao je da pita o cemu se radi, jer se nista iz prilozenog nije moglo zakljuciti, ni pored nekoliko decije sklepanih transparenata, koji su delovali kao slucajni rekviziti a ne namerne, sugestivne poruke podrske nekog organizovanog sukupa.
Jer se fakat nije desavalo nista, sem sto je po proceni prisutnih, doslo 500 umetnika i jos 500 njihovih postovalaca, konzumenata kulture na ovim prostorima, sto ispada, da na jednog umetnika, procentualno dolazi jedan ljubitelj kulturnog stvaralastva.
Suvise mlako, gospodo kulturni radnici, bez ideje, volje, bez inventivnosti, kreativnosti i snage i nadahnuca, koje bi trebalo da su glavna argumentacija posla kojim se bavite, koji ste dosli da branite i valjda da odbranite.
Smisao svih nemilitantnih protesta je da podstakne i privuce sto vise ljudi da podigne glas za odredjenu ideju i time formira vojsku, koja ce svojom energijom umesto oruzjem, odbraniti stav koji zastupa.
To ovde nije bio slucaj.
Ako ste mislisi da je vase prisustvo dovoljno, grdno ste se prevarili, vecina prolaznika ni ne zna ko ste vi, oni imaju neke druge idole, koji su im se nametnuli, podvukli pod kozu i koje brane.
Sem zbunjujuceg nekrologa, koji je procitan, kao da se upokojeni velikani Srpske kulture prizivaju u pomoc, nista drugo i nije ponudjeno u zamenu za eventualnu podrsku i glas ZA.
Da li je ta smarajuca indolentnost jedino cime ste pokusali da spasete bolesnika u poslednjem stadijumu metastaze, a cija ste vi jedina spasonosna crvena krvna zrnca, ali ne dovoljno zainteresovana za infuziju bez da se plati?
Zar niste mogli vi, reziseri, scenaristi, glumci, pevaci, kostimografi, slikari, pisci, filmadzije, muzicari, baletani,…pravioci te specijalne dohrane za mozak i dusu, kako bi zeljeni obrazac razumevanja i normi ponasnja u nasem drustvu mogao da se podigne na visi nivo, da ulozite malo vise truda i volje i osmislite ovaj javni istup tako sto cete prezentovati svoja znanja i umeca i uciniti ga atraktivnim, privlacnim, pozeljnim i onima koji do sada nisu bili vasa publika., umesto sto ste ih onim maltretirajucim zvukom otkucavanja, ne znam cega, uznemiravali, dok su u mnogo vecem broju, nego sto je bio vas skup, sedeli u okolnim kaficima.
Dovoljno bi bilo da ste organizovali scenu, na kojoj bi se smenjivali performansi, pevaci bi pevali, sviraci svirali, glumci glumili, plesaci plesali,…i time mnogo efektnije podsecali na neohodnost vaseg prisustva u nasim zivotima, a novinari kulturinh rubrika u medijima, mogli bi da izveste o lepoti tog desavanja, umesto, sta je ko od prisutnih imao da kaze o nemom okupljanju.
Kultura je mocno oruzje ljudskog opstanka, jer utice na kvalitet zivljenja, ali je nezna i krhka,lako se polomi i menja, trazi vrhunsku negu i angazovanje da bi opstala u nasim glavama.
Kultura je prilagodljiva, da bi se razumela u sto vecem broju i uticala na zajednicke nacine ponasanja, mora da se uci prepoznavanje njenih simbola, a vasa misija je da ih prezentujete i nametnete kao potrebne, jer jedino tako mozete da uticete na promene i da od ignoranata dobijete konzumente, koji ce biti vasa dobrovoljna odbrana.