Masovne scene uglavnom imaju neku magnetsku privlačnost. Na žalost, što manje znamo demonstracijama i njihovim uzrocima, povodima i pozadinama to se lakše napalimo, a ako ih sveCki mediji ocene kao "pozitivne" dalje raspitivanje zarad davanja podrške ne treba.
Trg Taksim u Istanbulu je notorno nesređen trg, sa svih mogućih aspekata, naročito saobraćajnog. Pre godinu dana po svim (demokratskim) procedurama usvojen urbanistički plan (sa sve tri meseca javne rasprave) predviđa da sredi taj neuralgični saobraćajni čvor (ah nisam jednom proveo sate, da sate, u kolima da bih prešao preko njega ili, još gore pored njega)* i da se pešačka zona Istiklal džade produži i poveže sa Gezi parkom oko kojeg je, navodno, cela ova frka. U tu svrhu se gradi neki tunel zbog koga se drveće iz Gezi parka presađuje (već je većina presađena) u Halič -- park na Zlatnom rogu i Sarijer -- deo grada na evropskoj strani na obalama Bosfora.
Nekako su "demonstracije" izbile oko nekoliko poslednjih stabala, nekim čudom aktivisti (tree huggers) nisu reagovali prilikom vađenja desetine prethodnih.
E sad, u zemlji u kojoj je para-državni kartel (Ergenekon) može u svakom trenutku da mobiliše minimum 10 hiljada demonstranata u Istanbulu po bilo kom povodu (evo jedan sladak primer -- sve go zaštitnik životinja)** čovek nauči da bude oprezan sa masovkama.
S obzirom da novinari, kojima, kada je reč o unutrašnjo-bezbednosnoj situaciji, dosta verujem, već duže vreme šuškaju o obnavljanju napora para-državnog kartela na stvaranju atmosfere za puč, meni je jedina nepoznanica policija. Naime, očigledna brutalnost kojom su nasrnuli je svakako kontraproduktivna i pitanje je nije li to dolivanje ulja na vatru (usled nekog "sviča" lojalnosti) ili je, pak, "samo" skoro pa (bez)uslovni "refleks" ovdašnje inače brutalne policije kad su demonstracije u pitanju.
Interesantna je i igra medija. Kontra-vladini mediji nisu ni reči zucnuli o istanbulskim demonstracijama, učvrščujući sliku, koja se već dugo (i na internacionalnom nivou) gradi, o "cenzuri" i "represiji" nad medijima. Da apsurd bude potpun u medijima koji se mogu okarakterisati kao pro-vladini daju se videti vesti o demonstracijama i kritike reakcije vlasti.
Ovo jako liči na 2007. i samo mogu da citiram Yogi Berra: It's déjà vu all over again.***
-----------
* Zamislite trg kružnog saobraćaja sa jednom, mestimično dve trake u koji se priklučuju putevi sa tri trake (ionako tesnjikavi), nema šanse da ne bude bottle neck. Nije nebitno naglasiti da su u pomenutoj demokratskoj proceduri učestvovale sve partije gradskog parlamenta, tako da i potpis, sada najglasnijih, kemalista aminuje taj urbanistički plan.
**U Istanbulu sam godinama volontirao za jedno društvo za zaštitu životinja. Dovoljno da upoznam taj milje. Dobar vam stojim da sva društva tog tipa zajedno ne bi mogla da izvedu soma ljudi na ulice, a ne 10K.
*** U proleće 2007. Tursku su preplavile demonstracije navodno zbog marame na glavi tada predsedničkog kandidata, a sada predsednika Turske, Abdulaha Gula. Navodno, branio se "sekularizam". Zemlja je bila na dlaku od vojnog puča i politička kriza je rešena vanrednim izborima na kojima je vladajuća partija osvojila 10% više glasova nego na izborima kojima je došla na vlast.
**************************
Beleške na margini
Ah, da naslov se odnosi na demonstracije. Naime, na vrhu glupih demonstracija su one sa početka vladavine ovdašnje vladajuće partije, a koincindentalno i one su bile "ekološkog" tipa.
Od vremena najvećeg istanbulskog populacionog buma (sedamdesetih je to bio grad od 2 miliona stanovnika, a danas se ne zna -- zvanično 13 miliona) pomenutih sedamdesetih pa do kraja devedesetih građevinskim preduzimačima je jako zinulo dupe na šume oko (tadašnjeg) Istanbula, koje su bile off limits za gradnju. Paljevinama i drugim mahinacijama nikli su čitavi gradovi solitera u vidu prigradskih naselja na mnogo od tih šuma. Ne govorim o favelama i barioima što se ovde naziva gedžekondo, koji su problem za sebe, kako urbanistički tako socijalni, nego o naseljima u kojima živi srednja i viša srednja klasa.
Elem, ogromna količina bespravne gradnje na površinama koje se u katastru i dalje vode kao šume. Nasledivši rezultate najžešće ekonomske krize (proleće 2001.) u novijoj turskoj istoriji i u potrazi za prihodima ova vlada predloži zakon po kome bi se stanje na terenu i katastru izjednačilo. Da se legalizacija ne pretvori u kaznenu politiku "vlasnicima" je dato niz pogodnosti za skidanje tih navodnika. No, i to je bilo previše za, pre svega, preduzimače, koji svakako nisu bili baš "bilo ko" (hoćem kasti te operacije baš nisu bile dozvoljene bilo kome ko nije bio blizak sa čitavom serijom korumpiranih vlasti na svim nivoima).
Ih, da ste videli kako se digla "kuka i motika" u odbranu "šuma"! To što su one već deset-dvadeset godina džungle na asfaltu nije igralo nikakvu ulogu, svega, osim samospaljivanja, je bilo na njima.
To je bio jedan od prvih susreta sa sirealnošću ove zemlje. Da li treba da naglašavam da su sveCki mediji bili na strani "branilaca šuma"?
***
Moram priznati nisam ovo očekivao na ovom slučaju, s obzirom da su radovi na raskopavanju Taksima i Gezi parka odaaaavno počeli. Mislio sam da će treći most preko Bosfora biti ta prilika za pokretanje mase (da, da, i prilikom prva dva je bilo puno otpora).
No, da sami učesnici protesta (makar onog na socijalnim mrežama) nemaju pojma o čemu se radi pokazuje tvit citiran u štampi, gde se neki Hilmi buni što se zbog trećeg mosta "ruši" Gezi park. Još i dodaje kako ne razume kako će treći most izgraditi na Taksimu (treći most je predviđen samo nekih 20 km severno, skoro kod ulaza u Crno more, naravno da mu nije jasno).
***
Poslednje vesti: policija se povlači sa Taksima.