Idem juce prodavnicom jos uvek pod utiskom performansa ekipe uvezene sa nekim ``uticajem anglosaksonskog podkulturnog modela`` i prilazim polici na kojoj su fruktalovi sokovi. Naravno radioaktivnost ne osecam jer sam tome vec bio izlozen one godine kada su andjeli leteli nebom. Od tada sam poceo i da verujem, jer mi nije nista drugo ostalo kada je i najveca neverija pocela da im se moli. Krecem da uzimam sok, ali u trenutku mi se javio onaj koji je poslednji u Evropi zabranio spaljivanje vestica i posavetovao me je da se uzdrzim nejedinstvenog poteza. Shvatam i pocinjem da osecam gadjenje i odvratnost zbog sramne i izdajnicke vestine moguceg te kvazi Karantanije. U trenutku nezadovoljstva otpozdravljam ostrim zighajlovanjem pakovanju soka. Ipak sok nije reagovao, sve dok ga jedan potrosac nije ubacio u svoju maxi - a koju bi drugu- korpu. Bio sam ozlojedjen kao i mudo pored mene koji je do pre nekog trenutka gledao kroz tamnicki prozor ducana.
Veruj, ne veruj idem dalje, popiti nesto moram. Okrenem se i vidim sa strane devojku u crvenoj majci koja, nema sta, svesna da ``nacin proizvodnje naseg materijalnog zivota uslovljava nas drustveni, politicki i duhovni proces``, stoji pored police sa flasama nase ljute iz kojih se cuje jedina zica naseg juce, danas i sutra. Medjutim, bas od onog brenda, koji ja hocu da konzumiram ostala je samo jedna flasa i ja je ipak prepustam njoj koja je tu stala pre mene. Valja se prilagoditi i normama i standardima naseg drugog juce, danas i sutra. Cekam minut, ali ona ne uzima flasu i pitam je da li mogu da je pokupim dok ne pocne da je merka mudo koji jos uvek, `ebem li ga, bleji kroz prozor. Ona je zgrozena rekla da mogu i spomenula da nije ni nameravala da kupi to djubre, no radi neko istrazivanje o monopolu te prepisuje cene. Nisam obracao paznju na njenu doskocicu i stavljam preostalu flasu u jednu, jedinu i nedeljivu maxi - korpu.
Dolazim u stan, sedam za komp i citam da danas ostajem bez duse, srca, sebe, pocinjem od muke da pijem i citajuci vesti lepim epitete te partnerima te beckim konjusarima. Nakon par casica pocinjem da kucam svasta i odjednom mi se ucini da ulazim u trecu dimenziju, cetvrti svet, peti element (i toga ne bi bilo bez nas!):
Nakon putovanja u treci svet pomeram flasu od sebe, dovodim se u red i shvatam da jos nista nije gotovo! Lepa istrazivacica monopola pojavice se negde opet, ali tada cu joj fruktalski doskociti!