Putovanja

Mrtvo more (3)

vladimir petrovic RSS / 27.05.2013. u 21:38

Mrtvo more je, kao što mnogi znaju, svojevrstan fenomen. Zato ga skoro obavezno posete svi oni koji se nađu u ovom delu sveta, sa vidno većom radoznalošću od one koju pokazuju pred nekim drugim morima, kojih ima tako mnogo na kugli zemaljskoj. Ovde ljudi navraćaju ne samo zato da bi se divili njegovoj mrtvoj vodi, na izgled toliko mrtvoj da mrtvija ne može biti, već da bi udahnuli taj čudnovati vazduh koji se izdiže i širi dok mu se približujete, ali i da bi, makar i nevoljno, shvatili kako su predanja koja se vezuju baš za ovo more - toliko zanimljiva.

Pritom imam u vidu činjenicu da se Mrtvo more nalazi u regionu koji se smatra Svetom zemljom, te da se pominje u svetim knjigama Jevreja, Hrišćana i Muslimana. To znači da su se mnogi istorijski i religijski događaji zbili na njegovim obalama, ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Pored toga, u današnje vreme ovde se razvija i zdravstveni turizam, zbog lekovitosti minerala koje voda sadrži. Dakle, nema ribarstva, nema nautičkog turizma, ali ima zdravstvenog turizma. Naravno, tu su i mnogi posetioci - iz radoznalosti, ali i zbog svesti da se radi o moru istorijsko/religijskog značaja. Zbog svega toga obale Mrtvog mora godišnje poseti nekoliko miliona stranih gostiju

Da ne okolišam: okupao sam se u Mrtvom moru, vođen više radoznalošću nego željom da se osvežim. Bilo je lepo, naravno, iako to nije ni nalik kupanju na nekoj normalnoj, morskoj plaži. S tim u vezi, kupanje u Mrtvom moru preporučuje se samo na plažama na kojima ima tuševa sa ‘normalnom' vodom, kao i povećih peškira, jer je potrebno da čovek, kad izađe iz vode,  dobre ispere masnoću sa kože, masnoću koja se teško skida. U svakom slučaju, preporuka je da se ne kupa duže od dvadesetak minuta.

Na svim finim plažama postoje spasioci. Naime, mada se veruje da se čovek u Mrtvom moru ne može utopiti, odnosno da plivač ne može potonuti, te da zbog velike gustine vode jednostavno pluta po površini, statistike pokazuju da godišnje ima  određeni broj davljenika. Do davljenja dolazi uglavnom u slučajevima ako se popije previše morske vode,  što je kao da se pije - otrov; opasno je i ako voda dođe u dodir sa očima.

(Naučnici ukazuju da Mrtvo more, uprkos svom nazivu, nije biološki mrtvo, da u njemu žive različiti mikroorganizmi, naročite vrste bakterija koje razgrađuju nitrate, sumpor i celuluzu, kao i da čak postoje neke halofitne biljčice, koje podnose so).

Kao što pomenuh, Mrtvo more razvilo se u važno zdravstveno središte,  jer se pokazalo da njegova nizina, zatim suva klima i voda bogata mineralima kao što su magnezijum, brom, potaša i drugi,  utiču pozitivno na zdravlje. Promoteri navode: „Mrtvo more je jedino mesto na svetu u kome je pomešano: toplo vreme cele godine, vazduh pun kiseonika, terapeutsko solarno zračenje, slano more bogato mineralima, svetski poznato mineralno blato i termomineralni topli izvori." A izlečenje traže oni koje muče psorijaza, ekcemi, vitiligo, rak kože,  arthritis, bolesti glave, reumatske bolesti i dr.

Geografski govoreći, more se nalazi između Izraela, od Izraela okupirane Zapadne obale, i Jordana. Zapravo, u pitanju je svojevrsno jezero koje napaja jedino reka Jordan, a iz njega slana voda ne ističe. Njegova glavna karakteristika je svakako veliki salanitet (oko 33 posto, dok je u Mediteranu oko 3 posto), ali i činjenica da se nalazi - nisko. Kada pređete oznaku "Nalazite se na 0 metara nadmorske visine", na putu od Jerusalima prema Eilatu, počnete se spuštati prema Mrtvom moru, čiji nivo vode je čak na 416 metara ispod nule. (Kažu da je njegovo dno na -794 m nadmorske visine, što ga čini jednom od najdubljih kriptodepresija na svetu).

Da o samom moru kažem još i to da mu se predviđaju "crni dani", odnosno da mu se predviđa dogledan nestanak sa lica kugle zemaljske. Naime, zbog neprekidnog kaptiranja vode iz reke Jordana, za snabdevanje Izraela i Jordana pitkom vodom, kao i za navodnjavanje njiva, nivo Mrtvog mora opada godišnje za oko jedan metar, sa tendencijom daljeg opadanja. Zato, a i zbog globalnog zagrevanja na planeti,  kažu da  moru preti polagano isušivanje.  Tako to more, koje traje od predbiblijskih vremena, može nestati, kažu neki, već oko 2050. godine, uz ono "ukoliko se nešto ne preduzme". (Navodno, postoji neki plan Izraela i Jordana da se prokopa kanal od Crvenog mora do Mrtvog mora, u dužini od oko 300 km, kojim bi se dovodile vode iz Crvenog mora; međutim, troškovi bi bili visoki, preko 5 milijardi dolara, a povrh toga ekolozi se bune da bi tim projektom mogla biti ugrožena okolina, naročito "zbog mešanja dve različite vrste slane vode").

Preporučujem da posetite Mrtvo more - pre nego što nestane.  

Masada. Kad idete putem, pored Mrtvog mora,  naiđete na znak "Masada". U pitanju je jedna veoma važna odrednica iz istorije Jevreja. (Na listi je Svetske baštine UNESCO-a).

Najpre, da kažem da znam neke ljude u Srbiji koji se pitaju zašto Srbi slave svoje poraze, misleći na Kosovsku bitku, 1389. godine.

Elem, nisu Srbi jedini koji slave (obeležavaju) svoje poraze.

Jevreji danas s ponosom govore o masovnom samoubistvu Jevreja u tvrđavi Masada, u I veku naše ere. Bio je to poraz u kome su herojski izginuli branioci tvrđave, ali poraz koji je umnogome doneo Jevrejima - svest o njima samima.

Tako je tvrđava Masada ponos naroda Izraela. Kažu da je to bio Irodov dvorac, uz više palata, snabdevenih vodom. U periodu pod Rimom, 70. godine naše ere, posle spaljivanja Jerusalima od strane Rimljana, Jevreji beže u Masadu. Tu nastaje borba Jevreja i Rimljana. U neravnopravnoj borbi, nakon trogodišnje opsade, 967 jevrejskih branilaca gine, jedan za drugim. Zapravo, kada su videli da je dalja borba beznadna, izvršili su kolektivno samoubistvo, tako da, kada su Rimljani ušli u Masadu, više nije bilo žive duše.

Danas je Masada, tako kažu,  mesto koje služi za učvršćivanje vere mladih Jevreja. Tu mladi vojnici polažu zakletvu koja glasi: „Masada više nikada neće pasti."

(Jedna asocijacija: Pitam se da li će Srbi, nakon mnogo generacija, mnogo vekova, jednog dana moći da kažu: „Kosovo više nikada neće pasti"!)

 Kumran. U neposrednoj blizini Mrtvog mora nalazi se Kumran, jedno od najznačajnijih arheoloških otkrića XX veka, u čijim zabitim pećinama  su pronađeni čuveni Kumranski rukopisi.

Prvi svitak rukopisa, čiji se original čuva u specijalnim uslovima u Hramu knjige Izraelskog muzeja u Jerusalimu, slučajno je pronašao neki pastir kome je u pećinu upala koza. Rukopisi su bili u krčagu, a čekali su preko 2.000 godina da budu otkriveni.

Sodoma i Gomora. Kada dalje idete putem pored Mrtvog mora, naiđete na znak: „Sodoma". Nisam navraćao, jer kažu da se tamo i nema šta videti, osim što je Sodoma biblijska odrednica za koju skoro svi znaju. Naime, danas su Sodoma i Gomora metafore razvrata i bluda, gnusnog društvenog kala, život bez ikakvih moralnih principa.

Lokalitet postojanja Sodome i Gomore vezuje  se za Mrtvo more. Ti gradovi, kao i još tri slična mesta, po naredbi Boga (Jahvea) najpre su uništeni vatrom i sumporom, a zatim potopljeni,  zbog toga što su njihovi stanovnici „živeli u grehu". A ogrešenje je bilo prvenstveno seksualne prirode.  

Ova dva grada pominju svete knjige judaizma, hrišćanstva i islama.

U Starom zavetu Biblije to se nalazi u Knjizi postanja.

 Bog je jedino bio milostiv prema pravednom Lotu, pa je dozvolio da se on, njegova supruga i kćerke spase. A kako im je, kada su napuštali kužno mesto, rečeno da idu i da se ne osvrću nazad, Lotova žena se osvrnula, pa je pretvorena u stub soli, koji se kasnije okamenio. Danas je obeleženo jedno mesto pored puta za koje se veruje da predstavlja Lotovu znatiželjnu ženu, koja  je to platila životom.

Kako je razvrat u Sodomi i Gomori označavao, pored ostalog, i homoseksualne odnose među tamošnjim stanovnicima (mada biblijska Knjiga postanja o tome, čini mi se, ne govori eksplicitno) , to je izraz „sodomija" (sodomy) ušao u mnoge jezike,  označavajući „protivprirodni blud"; danas, u vreme poštovanja ljudskih prava, reč sodomija u pogrdnom smislu se sve manje koristi, pošto se na homoseksualnost gleda kao na jedan od varijeteta seksualnosti.

Da napomenem da su Sodoma i Gomora mnogo obrađivane u literaturi i na filmu.

 Oznake na ruskom, ruski govor. Letovalište u koje sam svratio zove se Ein Bokek. Koliko sam razumeo, ein na hebrejskom znači izvor, jer ovde ima  izvora vode, koji su omogućili da se sagradi nekoliko super modernih hotela, sa cvećem i drvećem oko njih, kao i šišanih travnjaka na engleski način, s tim što odmah iza hotela počenje kamenita, nepregledna pustinja.

A među hotelskim gostima ima dosta Rusa, ali ima i onih koji ovde žive, te drže prodavnice,  pored plaže, u kojima se prodaje merkantilna roba, kao i žestoka pića i kozmetika; u njima su natpisi i na ruskom, te osoblje govori ruski. 

 Primetno je da su u Jerusalimu, u letovalištima na Mrtvom moru i u Eilatu na Crvenom moru, često vide oznake na - ruskom jeziku. Ponekad su na četiri jezika - hebrejski, arapski, engleski i ruski, a negde ima kraće, samo na hebrejskom i ruskom. Ne ulazeći u razloge zašto ima ruskog, mrmljam sebi u bradu: u redu je što ima ruskog, ali nije u redu što nema 'mog' francuskog i još nekih lepih jezika (recimo, španski i italijanski).  Usput, ruskih natpisa ima i na granici sa Egiptom, pa i u Tabi, na egipatskoj strani.

P. S.

Ovo je kraj trodelnog putopisa po Izraelu (i delimično po Egiptu).

Vredelo je.

Atačmenti



Komentari (24)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:44 27.05.2013

Evo nekih fotografija




Ovo je snimak iz satelita (Mrtvo more je dugačko oko 70 km a široko oko 17 km).




Rafaelova slika izlaska Pravednog Lota, sa kćerkama, iz Sodome





niccolo niccolo 09:50 28.05.2013

Re: Evo nekih fotografija

Evo nekih fotografija

Свиђа ми се ова прва
jedi-knight jedi-knight 22:53 27.05.2013

...

Preporučujem da posetite Mrtvo more - pre nego što nestane.


Nakon tvog teksta, još više to želim
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 23:06 27.05.2013

hvala

vam vladimire na ovim divnim tekstovima.
odusevljen sam kako ste sve opisali.
vladimir petrovic vladimir petrovic 05:13 29.05.2013

Čovek koji voli oblake...

Velimir Mladenović
... Hvala vam vladimire na ovim divnim tekstovima.
odusevljen sam kako ste sve opisali


Hvala vama.

Osećam se kao Bodlerov Stranac:

L’étranger
"Qui aimes-tu le mieux, homme énigmatique, dis ? ton père, ta mère, ta soeur ou ton frère ?
- Je n'ai ni père, ni mère, ni soeur, ni frère.
- Tes amis ?
- Vous vous servez là d'une parole dont le sens m'est resté jusqu'à ce jour inconnu.
- Ta patrie ?
- J'ignore sous quelle latitude elle est située.
- La beauté ?
- Je l'aimerais volontiers, déesse et immortelle.
- L'or ?
- Je le hais comme vous haïssez Dieu.
- Eh! qu'aimes-tu donc, extraordinaire étranger ?
- J'aime les nuages... les nuages qui passent... là-bas... là-bas... les merveilleux nuages !"

(Charles Baudelaire - Le Spleen de Paris)



mirelarado mirelarado 10:08 29.05.2013

Re: Čovek koji voli oblake...

Osećam se kao Bodlerov Stranac:


Само немој никога да лишиш живота зато што је врућина... ;-)
А Мртво море делује чудесно. Као да си на некој другој планети, зар не?


Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 11:50 29.05.2013

Re: Čovek koji voli oblake...

Bas tako. Ti oblaci su zapravo nesto mozda najvaznije-sloboda.
vladimir petrovic vladimir petrovic 15:44 29.05.2013

Re: Čovek koji voli oblake...

Velimir Mladenović
... oblaci su zapravo nesto mozda najvaznije-sloboda

Vive la liberté

vladimir petrovic vladimir petrovic 16:24 29.05.2013

Re: Čovek koji voli oblake...

Mirelarado
... Само немој никога да лишиш живота зато што је врућина... ;-)


Namerno sam pomenuo Bodlerovog Stranca, možda i zato što sam odrastao sa Kamijevim Strancem (koju knjigu i danas smatram remek-delom).

Međutim, kako mnogo čitam (zato valjda i mnogo patim, iako se trudim da se to ne primećuje - u kafani plaćam piće onome ko kaže: It doesn't show!), setio sam se da onaj uobraženko Vladimir Nabokov nije mnogo držao do Kamijevog pisanja; tako je jednom prilikom, hvaleći nekog belgijskog pisca za koga danas retko ko da zna, rekao:

"Franz Hellens was a tall, lean, quiet, very dignified man of whom I saw a good deal in Belgium in the middle thirties when I was reading my own stuff in lecture halls for large emigré audiences. La femme partagée (1929), a novel, I like particularly, and there are three or four other books that stand out among the many that Hellens wrote. I tried to get someone in the States to publish him -- Laughlin, perhaps -- but nothing came of it. Hellens would get excellent reviews, was beloved in Belgium, and what friends he had in Paris tried to brighten and broaden his reputation. It is a shame that he is read less than that awful Monsieur Camus and even more awful Monsieur Sartre).

Pa to je da čovek poludi! Volim Kamija i Sartra, a onda shvatim da volim i Nabokova, a to bi se, po zakonima Nsarskijeve fizike, valjda isključivalo.

Jok kod mene. Volim svu trojicu.
(Uzgred, volim i Umberta Eka, belive me).

Bilo kako bilo, za mene je Merso (Mersault) bio "Galupčić daragoj".

Možda i zato što ja volim - vrućinu.

I shvatam, ponovo i ponovo: Ima ljudi koji ne žive po svojoj volji, već po volji slučaja!

А Мртво море делује чудесно. Као да си на некој другој планети, зар не?


Baš tako.
Ponekad se pitam da li sam ja na drugoj planeti, a kao alternativa tome jeste shvatanje da ja nisam ja, već neki čovek s druge planete, koji bulji u Mrtvo more a vidi i mnoge druge stvari...

A nisam smeo da zagnjurim glavu u Mrtvu more da bih našao odgovor, pa odgovor i dalje tražim, he, he, he...
blogovatelj blogovatelj 00:56 30.05.2013

Re: Čovek koji voli oblake...

Osećam se kao Bodlerov Stranac:


Sreća da se ne osećaš kao Kamijev Stranac
blogovatelj blogovatelj 00:58 30.05.2013

Re: Čovek koji voli oblake...

Namerno sam pomenuo Bodlerovog Stranca, možda i zato što sam odrastao sa Kamijevim Strancem (koju knjigu i danas smatram remek-delom).


Nisam video ovo kad sam pisao prethodni komentar.
Da, i ja smatram Kamijevog Stranca remek delom. Jedna od najboljih knjiga ikada napisanih u istoriji čovečanstva.
vladimir petrovic vladimir petrovic 08:47 30.05.2013

Re: Čovek koji voli oblake...

Vladimir Petrović
... Kamijevim Strancem (koju knjigu i danas smatram remek-delom).


Blogovatelj
... Da, i ja smatram Kamijevog Stranca remek delom. Jedna od najboljih knjiga ikada napisanih u istoriji čovečanstva.

(Podvlačenje je moje).

Kamijev Stranac (L'Etranger) je u Francuskoj imao do sada mnogo izdanja:




Snimljen je film:


i igran i u pozorištu:


i tačno je ono što piše na ovom pozorišnom posteru, sa strane: L'inoubliable roman (Nezaboravan roman).
lidiaz lidiaz 03:02 28.05.2013

Ruski

Reportaze su ti lepe, ali pre nego sto se upustis u raspravu koji su jezici zastupljeni, trebalo bi da se informises i zasto je to tako.
A nije zbog turista.

Prvi evropski useljenici u sadasnji Izrael dosli su krajem 19 veka, uglavnom iz Istocne Evrope, najvise iz Rusije, to je bila prva Alija*.
Drugo useljenje, pocetkom 20 veka, kad su, posle pogroma u carskoj Rusiji, Jevreji opet stigli u velikom broju.
Treca alija bila je posle prvog rata, opet is Istocne Evrope, i opet vecina iz tada SSSR-a. Tada su stigli Sharonovi roditelji, pa je i on pricao tecno ruski, ko maternji, sto mu je i bio.
U cetvrtoj su stigli iz Poljske, a u petoj iz Nemacke,
to je bilo uoci drugog rata.

Pre nego sto dodjem na posleratne, broj Jevreja u Evropi neposredno pre dugog rata bio je oko 9.5 miliona, od toga oko 2,5 miliona u evropskom delu SSSR-a, i jos par stotina hiljada u azijskom delu i pribaltickim republikama. Deo je preziveo.

Tu dolazimo do posleratnih Alija, odmah posle '45 nije doslo puno iz SSSR-a, ali su bile dve velike alije, jedna sedamdesetih, druga devedesetih.
Procena je da se samo posle '45 sa teritorije gde se govori ruski uselilo 1,3 miliona.

Izrael ima oko 6 miliona stanovnika, od toga pet miliona Jevreja** i milion Arapa. Sa decom koja su se tu rodila, a koja sva pricaju ruski "kao da im je maternji", Rusi cine verovatno 40% populacije. Uz jos sigurno 20% koji ga ne pricaju.

Tako da je ruski prvi jezik velikog dela Izraelske populacije i nema veze sa turistima.
Mnogi useljenici iz Rusije dosli su u kasnijim godinama, njihov hebrejski nije dobar, oni komuniciraju iskljucivo na ruskom.

Ako bas zelis da cujes Francuski, idi u Nataniju, tamo ih ima dosta, sto iz Francuske, sto sa severa Afrike, iz bivsih francuskih kolonija. Ali ta zajednica je mnogo manja, zato nema natpisa.
Jedini natpisi zbog turista su onl na engleskom.

Inace reportaza je dobra. Kritika je samo da se ne izletis kako ima mnogo ruskog pred nekim od svojih domacina, kojima je ruski maternji, iako ima je Izrael domovina.

E da, sad me muz podseti, prvi Kneset (Izraelska skupstina) zasedao je na ruskom. Culi smo snimke i sami se iznenadili.



*Alija znaci bukvalno uspinjanje, posto se u Izrael ne useljava, vec se uspinje u svetu zemlju.

**Mi svi useljenici smo Jevreji u popisu
vladimir petrovic vladimir petrovic 07:10 28.05.2013

Re: Ruski

lidiaz

Hvala na ovom objašnjenju.

Priznajem, to mi nije bilo palo na pamet dok sam pisao, pa mi je iskreno drago što si se javila.

P. S.
Blago ću izmeniti ovaj pasus poslednji pasus o ruskim oznakama.
nowhereman nowhereman 10:17 28.05.2013

Re: Ruski

Tada su stigli Sharonovi roditelji, pa je i on pricao tecno ruski, ko maternji, sto mu je i bio.


Izrael ima oko 6 miliona stanovnika, od toga pet miliona Jevreja** i milion Arapa. Sa decom koja su se tu rodila, a koja sva pricaju ruski "kao da im je maternji", Rusi cine verovatno 40% populacije.


Veoma korisna objašnjenja.

Ipak, zbunjuje gore navedeno.

Ako "Rusi cine verovatno 40% populacije", a i Arapa ima veliki broj (jedan milion), koliki je procenat samih Jevreja u Izraelu?

(Pretpostavljam da se podatak o 40% odnosi na Jevreje koji govore ruski jezik.)

Inače, koliki broj Jevreja govori hebrejskim jezikom?


**Mi svi useljenici smo Jevreji u popisu


Da li je moguće nekome ko nema jevrejsko poreklo da dobije useljeničku vizu?

lidiaz lidiaz 20:58 28.05.2013

Re: Ruski

Krenucu od kraja.
Da bi se uselio u Izrael treba da ti je baba ili deda Jevrejin.
S tobom mogu da se usele clanovi tvoje uze porodice, roditelji i deca.
Tako da je moguce da neko ko nema jevrejsko poreklo dobije useljenicku vizu, recimo supruznici, ili, sto je cesto slucaj, da se dete koje je po ocu Jevrejin, useli sa majkom.
Sad tu ima i dodatnih zackoljica, jer ako ti je samo jedna baba ili jedan deda Jevrejin, ostali to nisu. Ti imas pravo da se uselis po zakonu o useljenju, ali te u mnogim stvarima nece smatrati Jevrejinom. Kod vencanja i sahrane pre svega.
Na popisu hoce :).
Postoje i price o falsifikovanju dokumenata, mada su svi koje sam ja upoznala imali bar jednog dedu ili jednu babu.

Sad, dalje, jevrejstvo je religiozna kategorija, ne nacionalna. Nacija su Izraelci, tako da su Rusi u Izraelu ustvari Izraelci ruskog porekla (ko Srbi u Americi, koji su Amerikanci srpskog porekla).
Medjutim, Izrael je jevrejska drzava, i nastoji da ne izgubi taj jevrejski karakter. Tako da jevrejstvo sa religiozne kategorije prelazi na identitet drustva.

Pre nego sto te potpuno izgubim, ukratko, bar 40% populacije je poreklom iz zemalja ruskog govornog podrucja. Neki su Jevreji po poreklu, neki i po religiji, svi su Izraelci koji pricaju ruski jezik.

Hebrejski prica, po mojoj proceni, oko 80% jevrejskog stanovnistva, a i vecina arapskog stanovnistva. Manji broj je funkcionalno pismen na hebrejskom.


vladimir petrovic vladimir petrovic 16:46 29.05.2013

Nema muzičkih blogova

nowhereman


Long time no see!

Nešto mi pada na pamet: od kako su Jaril i Aleksanadar otišli sa bloga B92, ovde nije bilo čestitog muzičkog bloga!

Što bi rekli Španci: Que dolor, que pena!



Ja sam ovo već ranije kačio, ali nije loše da se podsetim:



nowhereman nowhereman 10:34 30.05.2013

Re: Nema muzičkih blogova

Long time no see!


Zaista!


Nešto mi pada na pamet: od kako su Jaril i Aleksanadar otišli sa bloga B92, ovde nije bilo čestitog muzičkog bloga!


U ime starih vremena, a povodom teme o kojoj pišeš... podsećam na legendarni brodvejski mjuzikl, koji jako volim - "Violinista na krovu", nastao na osnovu dela "Sedam kćeri bez miraza" takođe legendarnog jevrejskog pisca i humoriste Šoloma Alejhema, koji je pisao na jidišu:

vladimir petrovic vladimir petrovic 10:59 30.05.2013

Re: Nema muzičkih blogova

nowhereman
... U ime starih vremena, a povodom teme o kojoj pišeš... podsećam na legendarni brodvejski mjuzikl, koji jako volim - "Violinista na krovu", nastao na osnovu dela "Sedam kćeri bez miraza" takođe legendarnog jevrejskog pisca i humoriste Šoloma Alejhema, koji je pisao na jidišu:


Voleo sam taj film.

Za one koji bi hteli da se podsete, ovo linka za ceo film

P. S.
A kad sam već kod celih filmova, kao i imajući u vidu da sam na ovom putovanju posetio i Nazaret, evo filma Jesus of Nazareth, u režiji nekad poznatog Franka Zefirelija.

igre-igrice igre-igrice 14:41 28.05.2013

Pozdrav

Ova slika Masada me je oduševila. Jesi ove fotke sam slikao ili su sa neta?
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:53 28.05.2013

Re: Pozdrav

igre-igrice
... Ova slika Masada me je oduševila. Jesi ove fotke sam slikao ili su sa neta?

Sa Neta, to su uglavnom snimci iz vazduha (aerial views).

Evo malo muzike na temu Mrtvog mora.
oskar-z-wild oskar-z-wild 16:20 29.05.2013

Umph

give me controversy! Slab sam na putopisima bez umpha!
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:55 29.05.2013

Re: Umph

oskar-z-wild
... give me controversy! Slab sam na putopisima bez umpha!

Šta hoćeš da kažeš?

Uzgred, ovo je treći i poslednji putopis.
Nadam se da nisam previše smarao one koje nisu u fazonu upoznavanja sa nečim novim, a za mene je put u Izrael bio - nešto novo. I uzbudljivo.

U VB bih se (verovatno) manje egzotično osećao, believe me.
Mada volim London, ali to nije to.
Jerusalim i druga mesta koja sam posetio - to je nešto drugo.
oskar-z-wild oskar-z-wild 17:45 29.05.2013

Re: Umph

Ma sve je kosher, nego ja se zezam i trazim kontraverznije teme od tebe kao inspiraciju za blogiranje.

kaze se: Kome dosadi London dosadio mu je zivot, meni je, bez uzstezanja, dosadio London.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana