Danas je 33 godine od smrti Tita. Na sahranu doživotnog jugoslovenskog predsednika, došlo oko 700.000 ljudi, među kojima 209 državnih i partijskih delegacija iz 128 zemalja. To je bio najposećeniji pogreb nekog državnika u 20. veku.
Poslednju poštu Titu, koji je bio i jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih, tada su odali 31 šef države, 22 premijera, četiri kralja, šest prinčeva i 11 predsednika skupština. Iz sveta podeljenog po hladnoratovskim linijama, došli su državnici iz oba bloka.
Da je znao koje će sve dileje doći posle njega molio bi Sv.Petra da ne umire.Dopdušre, danas su svi na ovim prostorima mnogo religiozniji nego onda pa se mole svojim bogovima ali mala vajda jer osim što se masovno krste i klanjaju valjda treba nešto i raditi.To se pre svega odnosi na političke elitice posle njega a bogami i narod , nego narod je slepoverovao onima koji su mu prodavali rog za sveću i bogatili se dok je narod siromašio, tukao se međusobno a da i ne zna pravi razlog nego ih zavadili i naterali. Sada verovatno većina naroda vidi ali ga stiglo ono da se kasno kajati.Za ove 33 godine Jugoslavija ne samo da se raspala nego su svi nazadovali dok je normalan svet napredovao.
Umesto da dalje grade i razvijaju zemlju ludaci su razbijali, rušili, devastirali i rasprodavali ono što je za njegovog vakta napravljeno.Ni jedna državica nastala na razvalinama SFRJ još nije dostigla nivo razvijenosti i BDP koji je imala u SFRJ ali zato svaka pojedinačno ima veći dug nego nekada cela SFRJ,. neke čak i petostruko veći.
Blic u današnjem broju provodi anketu o tome da li je Tito bio pozitivna ili negativna istorijska ličnost. Prema odgovorima do sada 66.3% smatra da je pozitivna, 25.8% da je negativna ,a 7.8%nije moglo da se odluči.
Istorija će svakako dati ocenu o njemu i njegovom vremenu, svakako ima se štošta i prigovoriti, ali da su svi na ovim prostorima živeli dostojanstvenije nego sada, bili cenjeniji i uticajniji u svetu nego sada, to je nesporno. Dovoljno je istaći da su vladari svih državica koje su nastale upravo rušeći njegovu politiku, ukidajući njegovo ime iz naziva ulica i gradova, rušeći mu spomenike, proglašavajući ga najvećim neprijateljem svojih plemena, ali već od samog raspada počeše trku koja se može nazvati „Titovim stazama nesvrstanosti“ da se utrkuju ko će više profitirati na spoljno političkom kreditu koji je on imao i ostavio im..Otud tolika jurnjava i pozivanje na tobož istorijsko prijateljstvo sa afričkim, azijskim i arapskim svetom i tradiciju dobrih ekonomskih odnosa i vojne saradnje, a znaju čija je to zasluga i kapital. Ružno je kad državnici sa ovih prostora odlaze u te prestonice i voze se bulevarima koji nose ime Tita a u svojim državama su ih ukinuli.
A na unutrašnjem planu, dovoljno je samo navesti nekoliko činjenica šta smo imali a sada nemamo, npr. pored Zastave sklapao se Renault 4 te Renault 8 u Litostroju (pre njega i DKW); NSU 1000 i NSU1100 tkz Princ u Vogošćanskom Pretisu a potom Buba 1200J i 1300J te kasnije Golofovi. Fabrika Amortizera Priština je radila amortizere za Peugeot pa su kao kontraisporuka dolazile 305ce. IDA Kikinda radila sa Opelom po istom principu kao FAP, postojao Opel IDA Kikinda (klasa Senator). Sa crvenim pasošem se moglo u 154 zemlje bez vize i narod je putovao, išlo se u šoping u Trst a sada teško da i Slovenci idu tamo dok je za Srbiju to sada buvljak ili Bjeljina i Temišvar.
Šta reći, neka m u je večna slava i hvala, a naslednicima sram ih bilo.