Društvo| Porodica| Roditeljstvo

April: Poslednje priče

Bitka za porodilišta RSS / 29.04.2013. u 11:00

Zatvaramo aprilsku temu, Naša prva šetnja, sa čak četiri priče:

1. Uživanje u svežem vazduhu
2. Čelična šetnja
3. Šetnja obalom mora
4. Bebina prva šetnja

Glasanje je otvoreno 72 sata od postavljanja priča na našem blogu.
Glasanje se vrši davanjem preporuke (klikom na oznaku PREPORUČI u komentarima).
Za priče mogu glasati svi registrovani korisnici bloga B92.



Komentari (8)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 11:01 29.04.2013

Uživanje na svežem vazduhu

Mateja se rodio 2012. u februaru kada je sneg bio zaista veliki i bilo je veoma hladno.
Inače, na Mateju smo čekali punih osam godina. Čitavu trudnoću nijedan korak nisam činila nepromišljeno, a da nisam bila sigurna da je to pravi korak (Halo beba, knjige, internet, konsultacija sa mamom.. izvori edukacije).
Kada smo izašli iz bolnice sakupili su se svi kako bi videli dugo iščekivanu bebu. Ja sam bila toliko paranoična da nisam dala da je iko pipne, iako sam imala bolove od carskog reza i jedva da sam mogla da stojim. A, bebac je inače imao grčeve od prvog dana i da sam mogla, izbacila bih svu tu rodbinu iz kuće tih dana i to naglavačke sa sve običajima koji su van svake pameti. Nisam dozvolila da iko pomaže ni u čemu. Kako je utihnula nervoza (bespotrebna) i bolovi od carskog reza, sneg je počeo da se topi, a ja se ohrabrila da moja beba treba da udiše svež vazduh, a ne isparenja po kući. Počela sam da ga izvodim napolje sa 15 dana po 5 minuta, a zatim smo sa 25 dana prvi put otišli u prodavnicu, što i nije baš tako normalno kad sad razmislim. Natrpam namirnice u korpu kolica i nije mi trebao niko, suprug je opušteno mogao da se vrati poslu. Mateja je tako mirno spavao kad smo napolju. Toplo obučen, prekriven toplim ćebencetom i zaštićen od udisanja direktno hladnog vazduha. Činilo mi se da mu to baš prija - kad izađemo napolje grčevi prosto nestanu istog momenta. Prvi put se prehladio sa 13 meseci. Za 4 meseca stiže još jedna beba - Matejina seka (najverovatnije), pa ni ona neće čekati 40 dana bapskih priča da izađe iz kuće na svež vazduh.

Mara, Mateja i Mila
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 11:02 29.04.2013

Čelična šetnja

Svaka majka je posebna... valjda zato što je i njeno dete posebno. Svaka ima gomilu nedoumica i strahova vezanih za odgoj i vaspitanje svog deteta. Jedini period gde ste sigurni da imate dete 100% uz sebe je trenutak dok ne izađete sa njim napolje.
Kažu, ne valja iznositi bebu do 40 dana... A nikad niko nije objasnio zašto je to tako!? Ali, hvala u svakom slučaju. I majci i bebi je taj period potreban samo za njih. Da malo ojačaju. Ali, brzo dođe dan kad treba da izađete sa bebom van kuće. Da beba upozna i sazna šta je van toplog majčinskog gnezda.
Šetnja sa Nikolinom... pa i nije bila baš šetnja. Zimski dan sa temperaturom oko nule. Sa suncem koje pokušava da najavi proleće, ali mu to ne polazi za rukom. Da li odložiti izlazak za neki drugi dan ili polako privikavati bebu na različite vremenske uslove? Niko vam ne pomaže u odluci. Kako mama odluči, tako će biti. Odluka je pala. Krećemo. Ušuškani u toplu garderobu izlazimo u naše dvorište. Želim da ti pokažem sve. Da te pokažem svima. Sa ponosom te donosim do našeg psa Maksa i upoznajem vas. Kažem Maksu: „Odsad si ti njena senka i čuvaćeš je kao što bi čuvao i mene!“ Pas je gledao Nikolinu par sekundi i onda veselo lanuo i zavrteo repom u znak dobrodošlice novom članu naše porodice. Onda smo otišle do mace Milice. I njoj sam isto rekla, ali se ona samo lenjo protegla kao da hoće da kaže: „Ne uznemiravaj me, spavam.“ Nikolina je samo treptala okicama, privikavajući se i na dnevno spoljašnje svetlo i na novo okruženje. Zatim smo prošetale po celom dvorištu. Želela sam da se pojavi na ulici neko od komšija da te vidi, da te upozna. Ali, hladno je, pa prolaznika nema uopšte.
Počinje vetar da duva. Bojim se da se ne prehladiš. Znam da ti je toplo u mom naručju, ali možda je bolje da ova naša, slatka i „čelična“ šetnja bude i kratka.
Zadovoljne smo i ti i ja. Prvi kontakt sa spoljašnjim svetom prošao je dobro. Ne znam kakvi su Nikolinini utisci, ali po njenoj reakciji vidim da je zadovoljna. I znam da već sutra idemo opet van u neku novu istraživačku avanturu. I vreme je da polako upoznaješ svet draga Nikolina jer si ti deo njega.

Zeleni dijamant
akerbrygge akerbrygge 10:05 01.05.2013

Re: Čelična šetnja

lepa prica !!!
dostojevskif dostojevskif 15:41 01.05.2013

Re: Čelična šetnja

fino,fino
sedlas sedlas 17:08 01.05.2013

Re: Čelična šetnja

kratko i lepo...
taravels taravels 17:29 01.05.2013

Re: Čelična šetnja

svidja mi se!!!!
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 11:03 29.04.2013

Šetnja obalom mora

Kako vrijeme leti, za skoro dva mjeseca će biti dvije godine od naše prve šetnje. Tog junskog dana smo se nas troje – ja, suprug i naša bebica spremali za prvu šetnju. Lana je imala 14 dana i bilo je pravo vrijeme... Obukili smo lila haljinicu koju je dobila na poklon od svoje tetkice, prava lutkica u njoj, dok sam je gledala sa divljenjem. Poneli smo osnovne sitnice koje bi nam mogle zatrebati - flašicu, vlažne maramice, pelenice... Šetali smo pored mora na zalsku sunca, malo se naša Lana vozila u kolicima, više smo je nosili. Svojim plavim okicama je radoznalo posmatrala oko sebe, i tako sat vremena proleti za čas, a uspomena ostaje za lijepo sjećanje. Posle šetnje smo radosno pošli kući, na presvlačenje, kupanje, papanje i spavanje. To je bila naša prva zajednička šetnja, posle ih je bilo sve više i više. Sa par mjeseci se najviše voljela nositi u kengur nosiljci tako bi bila razpoložena i nasmijana posmatrajući ponosno sa visine, pa smo mogli šetati satima. Bilo je i dana kad smo ponosno gurali kolica, mada od kada je prohodala naša devojčica sa deset i po mjeseci voli da šetamo držeći je za rukice, idemo na plažu da bacamo kamenčice u more, zajedno jedemo sladoled... Uživamo zajedno...

Mica-Lana
Bitka za porodilišta Bitka za porodilišta 11:04 29.04.2013

Bebina prva šetnja

U projektu „bebina prva šetnja“ učestvovale su tri generacije moje porodice, ojačane za zeta. Svako se trudio da bar savetom obezbedi maloj i dugoočekivanoj Milici što bolji prvi susret sa velikim svetom. Period babinja je bio za nama, a spoljašnja temperatura od 20 stepeni idealna za šetnju. Jednoglasno smo prihvatili bakin predlog da obližnji park bude konačna destinacija. Na početku projekta, tata je na očigled ukućana demonstrirao svoje znanje o sklapanju i rukovanju novim kolicima, koja su mu zadala poprilične muke. Potom je na scenu stupila baka i sa posebnom pažnjom stavila u kolica posteljinu, jastuk i ćebence sa medom, tek da se nađe. Mesto je našla i sveže ispeglana pelenica za zaštitu od prašine i vetra. Na red je došao i izbor garderobe. Nakon pregledavanja gomile zeka, čarapica i kapica, izbor je pao na „Buba Mara“ outfit. Kada se uspavana lepotica konačno probudila, pažljivo sam je presvukla još uvek u strahu da nešto ne pogrešim. Nakon što je posisala svoju dozu mleka i zadovoljno podrignula, deka je stavio u kolica. Iako je svako od ukućana poželeo da baš on prvi proseta bebu, usaglasili smo se da to ipak budemo suprug i ja. Na putu do parka naišli smo na nekoliko prepreka. Nenaviknuti na guranje kolica, imali smo utisak da točkovi idu kuda oni hoće i da su ivičnjaci preko noći „porasli za nekoliko centimetara“. Ako se izuzme i nedostatak puta kojim bi se kolica spustila niz stepenice, kao i prenatrpanost trotoara automobilima pored kojih se teško prolazi, taj prvi izalazak je nosio dozu pozitivne nervoze. Ispunjeni ponosom, kročili smo na teritoriju našeg starog parka koji je tada poprimio drugačiji, lepši izled. Bebin prvi izlazak je, po savetu lekara, trajao 15 minuta. To je bio prvi put da smo kao porodica izašli u šetnju. Tata, mama i mala Milica. Neopisivo lep trenutak u kome sam spoznala novu lepotu života, kao i povezanosti sa suprugom. Zaboravila sam na bolove u kičmi i stomaku delu, kao i ogroman umor zbog danonoćnog nespavanja. Mi članovi dvočlane svite povremeno smo zavirivali pod pelenicu kako bismo se uverili da je našoj princezi sve bilo potaman. Njen zadovoljan i bezbrižan izraz lica bi nas iznova ispunio pozitivnom energijom i mirom. Prilazeći dečjem igralištu, osetili smo da stupamo u članstvo kluba roditelja. Ista interesovanja i stil života puni topline i ljubavi, povezali su nas sa tim nepoznatim ljudima. Pored nas su prolazile novopečene majke, a i one sa dužim stažom. „Koliko je stara beba? Gde si se porodila? Boli li te rana?“, bila su samo neka od pitanja koje majke postavljaju jedna drugoj. Uz blaženi osmeh, svaka nam je nudila pregršt saveta kako bebu treba negovati. Iako je Milica sve vreme dremala uživajući u truckanju svojih kolica, toga dana mi smo iskusili novi svet koji nam je ušao pod kožu. I dok budemo čekali da nas šetački tim dobije još jednog malog člana, nastavićemo da uživamo u svakoj šetnji radujući se sreći drugih roditelja koji će doživeti ono što smo mi.

Mama

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana