Nostalgija| Život

NEIZDRŽ ( +JEDNO VELIKO HVALA BLOGERIMA )

razmisljam RSS / 28.04.2013. u 18:21

                ( I još jedna lepa vest!!! / LINK / )

 

************************************************

 

                - Tuk, tuk, tuk...

               Stiže mi poruka na mobilni. Konstatujem činjenicu krajičkom svesti u raskoraku između vađenja afričke varijante biskupskog kolača u narodu poznatijeg kao komisbrot iz rerne, dopola gotovog sosa za špagete a la bolognese, pune sudopere i luka koji poprima onu finu zlaćanu boju ( učeni šefovi kuhinja sa iks Mišlenovih zvezdica bi rekli karamelizuje se ) obećavajući ukusnu varijantu sarmica od zelja na brži način ( princip: red zelja, red fila, pa dok ima... ). Na kućnom meniju je, naravno, vreme za zeleno: čorbice od koprive, blitve i zelja, pite koprivnjače i zeljanice, salate od maslačka i sremuša, spanać...

               U neko doba, kada sam se već uveliko ispetljala iz kuhinje, sa olakšanjem odložila kecelju, popila sa kumovima kasnopopodnevno kafence tipa razgovoruša i danula dušom, konačno otvaram pisamce.
               Piše mi moja kuma i Školska Druga ( Ja njoj nisam kuma, mada sam trebala da budem, ali sam na kraju potpisala kumu jer su se njih dvoje tako dogovorili iz razloga koje sam poodavno zaboravila, kao što ni moja kuma nije meni kuma, jer je prva istrčala kada je matičarka pozvala svedoke da se potpišu i zabrljala stvar, što joj i dan-danas baš onako dooobro pamtim. ):

               - Srela sam juče komšiju Peru ( tražio je tvoj kontakt telefon, jel smem da ga dam? ), on je meni skroz pozitivan lik, a tebi? smile.gif

               Komšija Pera? Ah! Njega se setim svake godine kada kestenovi procvetaju - brao je za mene duž usnulih ulica kada bismo se vraćali sa korzoa piramide ružičastobelih cvetova sa sve mnogoprstim listovima, štitio me od jednog ljubomorka iz četvrtog četiri koji ni sam nije znao šta u stvari hoće, ali mu je bilo jasno šta neće, držao me za ruku tek onako, prijateljski i toliko blentavo zaljubljeno da ja dugo nisam kontala u čemu je stvar...
               Kuckam:

               - Slobodno mu daj. I meni je on uvek bio drag. Pišem ti ovih dana.

               - Tuk, tuk, tuk... ( Glupi telefon. Nema ni jedan iole pristojan signal kojim bih zamenila to detlićko kuckanje. ):

               - Ok, sutra mu šaljem - otpisuje kuma.

               - Važi. Kako se zove ono drvo što miriše po našoj varoši, a nije lipa? - pitam je, već sva potpuno utonula u prisećanja.

               - Pojma nemam sada smrdi kanal a miriše samo u tvojim sećanjima - direktna je kuma, uostalom, kao i uvek, večito sa obe noge čvrsto na zemlji i spremna da me na vreme spusti kada se dohvatim oblaka, što, moram priznati, nije ni malo redak slučaj.

               - Ih! - negodujem već sasvim snuždena što mi kvari sliku koju nosim sa sobom svakog proleća nekako čim maj proviri iza ćoška i nasmeši mi se vragolasto, sve još i mangupski namigujući.


               A što miiirišeee to drvo!
               ( Tu je taj miris, evo ga, samo što nije nahrupio svuda oko mene - sveprožimajuć, bogat i pun, a opet, nekako nestalan i neuhvatljiv, težak i prozračan u isto vreme, uznemirujuć i tanan, nagorak i sladak, opčinjavajuć, setan, razigran, nežan, pitom i divalj, topao i rezak na onaj poseban zelenkasti način, mek i podatan, prevrtljiv i drag, razoružavajuć, sumagličast, zatalasan, razgaljujuć, iskričav, gotovo opipljiv pod prstima, lepljiv i gust, i, kada se sve sabere, uglavnom tužan... )
               Miriše na mladost, na bezbrižnost, na rodni grad, na porodicu, na prijatelje i drugove, na sačekivanja pred Domom kulture i duge šetnje u krug,
u krug,
u krug,
u krug,
u krug,
do Minipove poslastičarnice sa jedne strane, gde smo obavezno svraćali po najbolji sladoled u slatkim kornetima na celom poznatom svetu, a verovatno i u svim okolnim galaksijama, pa do baba špicarinog kioska sa druge, usput nebrojeno puta menjajući šetačke postave , razdvajajući se i ponovo nalazeći, zavisno od toga šta je ko kome imao da kaže u toku večeri, na jednu sasvim posebnu ulicu jablanova, na širom otvorene prozore Gimnazije u kojima smo sedeli na odmorima razmatrajući samo teme od najvećeg i po vaskoliku civilizaciju presudnog značaja, komentarišući tekstove iz ,,Sirijusa'' i usput se raspitujući koju nam je zvrčku ovog puta smislio Đoka Nacrtni, na tek pečen hleb iz pekare na kraju grada, na zaljubljivanja raznih vrsta, po pravilu nesrećnih, neuzvraćenih i uopšte, na svaki način duboko propaćenih uz nebrojeno puno uzdaha i čežnjivih pogleda u prolazu nevešto skrivenih ispod trepavica, na pljuskom raskvašene papirne kesice iz kojih se rasipaju kokice, na večernja sedenja na jedinoj drvenoj klupi u mojoj ulici čvrsto oslonjenoj na crni dud, na smeh i suze i ćutanja i šaputanja, na velike planove i još veće želje, na minijaturni park sa dve oronule crkve ( kalvinističkom i evangelističkom ) i jednim spomenikom večito okićenim prašnjavim, izbledelim vencima od plastičnog cveća i jednom gitarom naštimovanom na najdraže pesme, na dugu rasprostrtu preko čitavog neba, na tamnu, vlažnu, tešku zemlju sa okolnih njiva koju su po varoši raznosili traktori, na najzeleniju glavnu ulicu široku poput Dunava, na probe Folklorne sekcije, na sastanke Književnog kluba, na Snek-bar sa prvim i jedinim džu-boksom u gradu koji smo umeli satima da hranimo kovanicama ispijajući čaj i kafu, na prve susrete sa konačnim tišinama groblja, na laste što su značile slobodu na isti način kao u pesmi o telcima žalosnih očiju, na Gradsku biblioteku nalik Aladinovoj pećini punoj neizmernih blaga, na prelepe starinske keramičke posude što su se gizdale u izlogu apoteke i koje sam tako želela da imam, na kiosk za novine u kome sam provela jedno leto pomažući drugarici da zaradi džeparac, na Lorkina sabrana dela koja sam dobila za to, na čašicu orahovog likera koju sam lizuckala lagano i pažljivo, ne bi li zadovoljstvo potrajalo što duže, na ogledala prekrivena tkaninom da se duh pokojnice ne bi zbunio na svom putu do tamo negde, na usamljene noćne šetnje ulicama zaglunutim tišinom i vejavicom, na belouške koje su dečaci lovili po kanalu i njima plašili devojčice, na tajno mesto ispod mostića na kome su se jedino mogle naći bele ljubičice, na časne sestre koje su svoj dom u mojoj ulici držale u savršenom redu, večito užurbane i tihe...

               Eh!
               A sve mi se čini da sam nekada znala ime tog drveta.
               Visoko, razgranato, sa listovima duguljastim i uskim poput vrbinih, ali debljim i posutim sitnim srebrnastim maljama.
               I miriše na mene ondašnju, tamo.
               Oooo, pa bih tako, uvek iznova kada zaćarlijaju razvigori i povetarci i štedro raspu taj poznati, omamljujući, slatkasto opor miris po mojoj tihoj sobi kroz raskriljena prozorska okna u noćima punog meseca poput ove, da odem, ova ja, da se vratim, da budem negde opet svoja na svom poput trave kotrljana zahvalne vetru kada je sasvim nenadano vrati na stopu zemlje iz koje je proklijala u susret svetlosti .

               Onda procvetaju lipe izluđujući pčele i to već više nije to i neizdrž me ostavi na miru sve do narednog maja.
               U krug,
               u krug,
               u krug,
               u krug...

 

*******************************

******************************

******************************

Mejl: 

VELIKO HVALA

 

evo konacno da vam javim i neke lepe vesti, od sledece nedelje mozemo da dobijamo enteralnu hranu na recept u apotekama!

Zelim da se zahvalim u svoje licno ime,u ime moje Zoje , u ime malog Alekse  Strahinje, u ime Luke, Aleksandre,Sofije,Milice,Teodore.... U ime dece koja ce konacno dobiti pravo na dostojanstven zivot i pravo na hranu.

Bez vas sasvim sigurno ovo ne bi bilo sprovedeno u delo i od srca zahvaljujemo svim blogerima koji su omogucili sve ovo.

S postovanjem

Bojana,Zojina mama

 



Komentari (126)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

razmisljam razmisljam 23:35 29.04.2013

Re: .

stefan.hauzer

dudaru? samo ako će d'udari,

'Оће, проверено.

a onda
...da zapevamo (na španskom,naravno )


"mírame, ya estoy aquí
si pudieras mirarme, qué pensarás de mí... *la la la "


На шпанском, кажеш? ( линкчић )

( Опет се осилио овај javascript:; )
stefan.hauzer stefan.hauzer 10:04 30.04.2013

Re: .

На шпанском, кажеш?

uh posle dudare,za drugi jezik ne znam;
zaigraj,*bamba ! :)
razmisljam razmisljam 19:29 30.04.2013

Re: .

stefan.hauzer

uh posle dudare,za drugi jezik ne znam;
zaigraj,*bamba ! :)


Half Japanese.
Веровао или не, ОВО ( линкчић ) сам ти припремила уз усрдну помоћ свог Малог Детета ( јер, требало је гуглати на јапанском ) пре него што сам отворила овај твој линк.

Изгледа да смо на добром путу да успоставимо телепатске везе.

Мислим, шпански је шпански...
stefan.hauzer stefan.hauzer 18:50 01.05.2013

Re: .

Изгледа да смо на добром путу да успоставимо телепатске везе.

Мислим, шпански је шпански...

krivo je more.

ah volim *sake!
(ako nema dudare,naravno)


razmisljam razmisljam 17:45 02.05.2013

Re: .

stefan.hauzer

ah volim *sake!
(ako nema dudare,naravno)



А да ми лепо манемо саке - напољу је превруће и све се топи ( чак и банане )?

Да дрмнемо по једну лимунаду и скокнемо мало до Финске ? Температуре су пријатније, а тамо такође може подједнако лепо да се цупка ( линкчић ).


mariopan mariopan 06:35 29.04.2013

a noćna frajla?

Kad padne veče pa zamirišeeee


zilikaka zilikaka 07:41 29.04.2013

Re: a noćna frajla?

a noćna frajla?
Kad padne veče pa zamirišeeee



Eto ko zna!
E, TO je lep miris!

A ne dafina...

EDIT: Umalo da zaboravim(o). Upravo nabrala
razmisljam razmisljam 13:15 29.04.2013

Re: a noćna frajla?

mariopan
Kad padne veče pa zamirišeeee


Може.
А да на списак додамо и шебој?

Tasi, moja, pa moja,
Nosi deda seboja,
Na seboju sara,
To je bubamara.
Bubamara lepeta,
Ne boji se deteta,
Na ruku mu sleta
Sa seboja cveta.



razmisljam razmisljam 13:34 29.04.2013

Re: a noćna frajla?

zilikaka

Eto ko zna!
E, TO je lep miris!

A ne dafina...


Јес' леп, не спорим.
А је л' ти баш мислиш да сам ја бирала који ће мирис да ме убацује у времеплов?

EDIT: Umalo da zaboravim(o). Upravo nabrala


Хоооћуууу иии јааа!!!
Моје нај, нај, нај, нај, нај, нај, најомиљеније цвеће на свету а и шире.
sesili sesili 07:05 29.04.2013

A kad zamirišu jorgovani?

Priznajem, dafinu nisam videla u našim krajevima i ne znam kako miriše. Ne sumnjam u napisano. Ali, mene je OBRADOVAO drugi deo teksta, koji se odnosi na naše najlepše cvetiće i na njihovu hranu! Bravo!
razmisljam razmisljam 13:20 29.04.2013

Re: A kad zamirišu jorgovani?

sesili
Ali, mene je OBRADOVAO drugi deo teksta, koji se odnosi na naše najlepše cvetiće i na njihovu hranu! Bravo!


Да, то јесте прави разлог за радост.
Сјајно је кад дођеш у прилику да обзнаниш и неку лепу вест у мору ружних које нас свакодневно затрпавају. А мени припало управо такво једно посебно задовољство. Немаш појма колико ми је драго због тога.
Biljana 77 Biljana 77 08:54 29.04.2013

lepe vesti konačno

U ime dece koja ce konacno dobiti pravo na dostojanstven zivot i pravo na hranu.

I nadam se u skorije vreme i lek za bolest(i).
razmisljam razmisljam 14:37 29.04.2013

Re: lepe vesti konačno

Biljana 77

I nadam se u skorije vreme i lek za bolest(i).


Кад почну редовно да се хране како доликује, имаће, надајмо се, већу шансу да упадну у онај експериментални програм за нови лек, а то ће вероватно донети резултате. Држимо им палчеве, зар не?

И надајмо се новим лековима и за друге болести.




zox.zox zox.zox 12:17 29.04.2013

Njegovo Veličanstvo

I boja i miris i izgled



za lepe vesti HVALA domaćici i Maloj Mami
razmisljam razmisljam 14:57 29.04.2013

Re: Njegovo Veličanstvo

zox.zox
I boja i miris i izgled


Може.
Мада, мени је, рецимо, цвет лимуна баш посебан. И по облику и по мирису. Још кад лимун узгајиш сама, од семенке, па ти га комшија лепо калеми, па кад крене да цвета, а све у етапама, па то цветање траје дуго...



za lepe vesti HVALA domaćici i Maloj Mami


За лепе вести ХВАЛА свима који су на било који начин допринели да до њих дође.
kleinemutter kleinemutter 13:55 29.04.2013

predah nega

Izvini za trol. Hoću da vam svima kažem hvala. Bio je danas gradonačelnik Đilas u Šekspirovoj. Vukoman se seli i gradnja dnevnog boravka počinje za 30 dana.

Ajde da im verujemo!!!!

link
razmisljam razmisljam 14:15 29.04.2013

Re: predah nega

kleinemutter
Izvini za trol.


Срећа твоја што доносиш лепе вести, иначе би за овакав испад фасовала озбиљну грдњу.
Какво те извињавање спопало? И какав трол?
Запамти: у мом блогодворишту тролови не постоје, а добре вести су увек добродошле и од свег срца прихваћене.

HOĆU DA VAM SVIMA KAŽEM HVALA. BIO JE DANAS GRADONAČELNIK ĐILAS U
ŠEKSPIROVOJ. VUKOMAN SE SELI I GRADNJA DNEVNOG BORAVKA POČINJE ZA 30 DANA.


LINK


Ово заслужује сва велика слова и болд и све што ће помоћи да се вест уочи.

Ajde da im verujemo!!!!


'Ајде.
Али, држаћемо их на оку, за сваки случај.

EDIT: Ово је била прва вест на Студију Б. Управо објављена док сам ја ово куцкала.
kleinemutter kleinemutter 16:44 29.04.2013

đilas

Kako su mu se deca sa smetnjama ( odrasli ljudi sa smetnjama) obradovala.

Počela su da mu viču gde si bre Đilase!!!

Zaista se i on obradovao njima.

Prizor je bio sasvim lep.

Dilas i Deca javascript:;
razmisljam razmisljam 16:59 29.04.2013

Re: đilas

kleinemutter
Kako su mu se deca sa smetnjama ( odrasli ljudi sa smetnjama) obradovala.

Počela su da mu viču gde si bre Đilase!!!

Zaista se i on obradovao njima.
Prizor je bio sasvim lep.
Dilas i Deca ( ЛИНК )






EDIT: Вест је објављена и у Београдској хроници.

А ево шта пише на сајту града.( ЛИНК )


razmisljam razmisljam 20:10 29.04.2013

Re: đilas

Видео снимак и извештај Студија Б са скупа у Шекспировој. ( ЛИНК )
kleinemutter kleinemutter 20:07 29.04.2013

Šekspirova danas

razmisljam razmisljam 20:12 29.04.2013

Re: Šekspirova danas

Дуплирале смо се, али, нема везе.
Битно је да линкови раде.
А још битније да се ствар мрда с места у правом смеру.
miloradkakmar miloradkakmar 15:06 30.04.2013

Čini mi se...

da sam je omirisao u srbobranskom parkiću-trgu i da je zgodna za prikrivanje.

Ako se uputiš starim putem u rodni kraj proveri.

P.S.Možeš da razgovaraš i sa damskim ogledalom, sve ti je usput.
razmisljam razmisljam 19:35 30.04.2013

Re: Čini mi se...

miloradkakmar
da sam je omirisao u srbobranskom parkiću-trgu i da je zgodna za prikrivanje.

Ako se uputiš starim putem u rodni kraj proveri.

P.S.Možeš da razgovaraš i sa damskim ogledalom, sve ti je usput.


Сасвим могуће да јеси. До мог прозора још не добацује, али, осећам, само што није.
И јесте добра за прикривање и шуњање и скривалице.

А за упућивање... Бих, али не знам ни када ни како. А баш ме ухватило...
( Ако ме ово дамско огледало не пресалдуми, па да кренем. )

Кад смо већ код сентомашког краја - добих недавно од ове моје куме из приче литрењак домаће дударе одонуд. Они који се у то разумеју, кажу да је од-лич-на. Ја им верујем.





miloradkakmar miloradkakmar 22:59 30.04.2013

Re: Čini mi se...

Кад смо већ код сентомашког краја - добих недавно од ове моје куме из приче литрењак домаће дударе одонуд. Они који се у то разумеју, кажу да је од-лич-на. Ја им верујем

Ne valja je piti leti, ne valja je piti mnogo, ne valja je piti posle vrele nedeljne supe... dok još dudovi robijaju na drvetu.
razmisljam razmisljam 15:57 02.05.2013

Re: Čini mi se...

miloradkakmar

Ne valja je piti leti, ne valja je piti mnogo, ne valja je piti posle vrele nedeljne supe... dok još dudovi robijaju na drvetu.


Ау, колико ограничења!
Али је ваља пити, ипак?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana