Literatura

SASVIM OBIČNA ČUDA

docsumann RSS / 17.03.2013. u 21:16

lot_3744.jpg

Vojo Stanić, bez naslova 

 Posmatrajući ih kako se, udobno zavaljeni na terasi lokalnog kafića uz morsku obalu, bezočno podaju sunčevim zracima, kao da će ih oni iscjeliti od svih zemaljskih muka na koje pokušavaju da zaborave dok su na ljetovanju, pada mi na pamet da ljudi možda ne vode porijeklo od majmunolikih predaka, već posebnog reda praistorijskih guštera. Nekakvih čovjekolikih iguanoida. Naravno, sve to pod pretpostavkom da se evoulucija uopšte i odvija na taj način - adaptacija na životne uslove, spontane mutacije i prirodna selekcija, što sve zajedno dovodi do razvitka vrsta od nižih ka složenijim, od neorganske materije pa do ljudskog roda kao perjanice čitavog procesa.

A šta ako sutra roboti preuzmu dominaciju na Zemlji, a ljudi im budu služili samo kao podloga za uzgajanje nožnih gljivica, neophodnih za sintezu specijalnih vještačkih materijala za kućišta njihovih optičkih senzora. Ne bi li to značilo da je neživa tvar napredniji evolucioni oblik od žive materije?
I da li bi to podrazumjevalo i da je, negdje tamo gore, na mitološko-metaforičkom nivou, metalni bog (nalik na Goldrejka, Mazinga Zetu ili nekog od onih robota-transformersa) svrgnuo sa trona našeg pravdoljubivog bradonju. Da li je napredak uopšte svojstven zbivajućoj zbilji? A i ako jeste, kako je orijentisan smjer koji ga definiše? S lijeva na dolje? Straga u stranu? U odnosu na šta?
Moguće je i da se istinski napredak ogleda samo u uvećanju ukupnog broja identičnih tokova koje svijet ciklično prolazi, a jedini kome je takav mehanizam dešavanja ikad išta značio, bio je Veliki Hroničar, koji je od svih zaboravljen, već odavno umro u svojoj trošnoj stratosferskoj opsevatoriji od posljedica zapaljenja pluća prouzrokovanog konstantnom promajom koja gore vlada, ostavivši tako zadnja dvadeset i tri ciklusa nepribilježenim.
To me podsjeti da za svaki slučaj odmah zapišem ove dokone misli u svoj notes, možda ih kasnije iskoristim za neku priču... čekaj malo, pa ovo je kasnije...ha, deja vu.
Nakon što sam završio sa zapisivanjem, odložio sam notes, naručio još jednu kafu i prepustio se blagoopijajućem dejstvu mora, sunca i plavog preobilja. No, mozak, čudna sprava, nikako da počine malo. Jednostavno, naučio tupan da od svega što mu padne na pamet pravi kojekakva pitanja.
I ajd' sad - zašto jedna tako posve prirodna pojava, kao što je tipičan primorski pejzaž pod sjajem junskog sunca izaziva u nama svu ovu gomilu ugodnih utisaka? Ako smo mi dio prirode, onda bi i sve prirodno trebalo da nam je prirodno. I zar ljepota ne dolazi iznutra i izvire iz oka posmatrača? Zar apsurdnost ove situacije ne upućuje na poremećenost našeg odnosa sa samom prirodom? Ili je, naprotiv, upravo to ono što nas najdirektnije povezuje sa našim praistorijskim pretkom (ma koje vrste on bio) koji je u dragocjenim trenucima odmora jednako uživao u sličnom mizanscenu - matična zvijezda ukotvljena usred fenomena kojeg stvara disperzija njene svijetlosti u gornjim slojevima atmosfere od čega ova ogromna količina slane vode poprima tako intezivnu nijansu plavog u savršenom skladu sa tamnozelenim krznom brdovitih obala.
U svakom slučaju, malo je stvari o kojima ljudi imaju tako nepodijeljeno mišljenje kao što je magija ovakvog jednog prizora.
Kao da su svi ostali estetski modeli, kultura i umjetnost, proistekli iz pokušaja da se taj efekat vještački postigne. A što je ponajbolje, on je skroz džabe, izuzevši cijenu velike kafe s mlijekom.
Promatrajući tako tu jedinstvenu divotu, pogled mi se zaustavio na brdu s druge strane zaliva, odnosno na scenu koju sam upravo zamislio da se tamo dešava: kako iza brda, kao iza pozorišne kulise, proviri glava gigantskog kunića, prečnika od jedno pola kilometra. Samo tako, na par sekundi, malo da onjuši ovu našu stvarnost, protrlja pred nama svoju džinovsku njuškicu, a onda nestane iza, ostavljajući sve nas u kafiću i šire u totalnoj nevjerici. Kako bi to samo čudo bilo. Čisto, autentično čudo, a opet bez ikakvih implikacija na sam tok stvari, bez ikakvog upliva  ljudskih ruku, bez religioznih refleksija. Jednostavno - čudo radi čuda.
Osvrnuh se oko sebe, promatrajući ljude po terasi i pitajući se kako bi odreagovali na takvu jednu situaciju. Ne moje veliko iznenađenje, odgovor kao da me je već čekao.
Ili imam neotkrivenu medijumsku sposobnost ili moć jakog sugestivnog djelovanja, pošto su su svi na terasi izgledali kao da su upravo proživjeli ovu moju zamišljenu scenu. Blijeda lica, razgoračene oči ispod podignutih naočara za sunce, ukočena plava usta, otvorena kao da će ispljunuti ping-pong lopticu, i svi do jednog, zblanuto zabuljeni u nešto iza mojih leđa. Munjevito sam se okrenuo, ali jedino što sam uspio da spazim bio je ostatak nekakve treperave sjenke koja je upravo zamakla niz šetalište. Ponovo se okrenuh pud šokiranih gostiju, koji su nijemo gledali jedni u druge, slegali ramenima i prinosili prste na otvorena usta.
- Šta je to bilo? - upitah konobara, kojem su slijepočnice pulsirale od adrenalina.
- Ubij me, ako znam. Valjda zmajevi ... ako vanzemaljci ne postoje - rastreseno odgovori konobar, saginjući se da pokupi poispadale mu čaše.
Zmajevi, vanzemaljci?! U po bijela dana!?
Kako to da mi prava čuda uvijek promiču ispred nosa dok ja uokolo fantaziram o koječemu?
Možda zato što je upravo odsustvo moje pažnje preduslov za pojavu neobjašnjivih fenomena. Il' zato što se sve te kvazi natprirodne pojave plaše nepomutljive oštrine mog uma, koji ih skenira poput X zraka i razobličuje njihovu opsjenarsku suštinu kao što dnevna svjetlost razgrće noćne sjenke.
A prije svega, da li uopšte ima osnova nazivati neke pojave natprirodnim samo zato što im ne pronalazimo objašnjenje? Zašto bi priroda uopšte bila ograničena našim znanjem? I šta uopšte zna taj konobar, šta su to zmajevi, šta vanzemaljci, a šta duhovi ? Kao da i na drugim planetama nema života nakon smrti...

Tagovi



Komentari (25)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

drzura drzura 21:56 17.03.2013

čudo

su gljive kažem ti!!!
cassiopeia cassiopeia 22:10 17.03.2013

Re: čudo

drzura
su gljive kažem ti!!!



Koje gljive obezbeđuju prvo mesto?
docsumann docsumann 22:16 17.03.2013

Re: čudo

cassiopeia
drzura
su gljive kažem ti!!!



Koje gljive obezbeđuju prvo mesto?


gljive ranke
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:45 17.03.2013

Re: čudo

drzura
su gljive kažem ti!!!

Јесте!
Ето, рецимо, ја сам сасвим уверен да сам годинама седео тамо лево на оној слици Воје Станића. Нашао бих и сведоке за то. :)

docsumann docsumann 06:05 18.03.2013

Re: čudo

Ето, рецимо, ја сам сасвим уверен да сам годинама седео тамо лево на оној слици Воје Станића. Нашао бих и сведоке за то. :)



Brajoviću, ja ti vjerujem na riječ.

Bife Žalo, svojevremeni raj za one mlade što dočekuju zore ljeti, a i ribare koji rano na more kreću ... + više nego povoljne cijene napitaka.

sada je taj objeklat u vlasništvu slavnog reditelja, a konobari nose majce sa likom Če Gevare.

loša im je kafa, ali se u unutrašnoj prostoriji nalaze nekoliko Vojovih slika.
cassiopeia cassiopeia 21:58 17.03.2013

...

Čudi me da sam prva
Gde li je nestao blogosvet?
mnenadic mnenadic 22:00 17.03.2013

Prvo malo šale:

docsumann docsumann 22:21 17.03.2013

Re: Prvo malo šale:


šala nas je održala ... njojzi hvala
mirelarado mirelarado 22:30 17.03.2013

Један сасвим прозаичан одговор:)

I ajd' sad - zašto jedna tako posve prirodna pojava, kao što je tipičan primorski pejzaž pod sjajem junskog sunca izaziva u nama svu ovu gomilu ugodnih utisaka?


Можда зато што тај призор, сам по себи, јесте право чудо, ако мене питаш. Колико је само чудесних - нама познатих и непознатих - чуда морало да се одигра како би такав један типични приморски пејзаж настао! Једино што таква чудеса природе као да људима нису довољна, ваљда зато што су свима видљива и доступна, па трaжe нека виша и већа чуда: брадоње, репоње, мале зелене...
docsumann docsumann 22:47 17.03.2013

Re: Један сасвим прозаичан одговор:)

mirelarado
I ajd' sad - zašto jedna tako posve prirodna pojava, kao što je tipičan primorski pejzaž pod sjajem junskog sunca izaziva u nama svu ovu gomilu ugodnih utisaka?


Можда зато што тај призор, сам по себи, јесте право чудо, ако мене питаш. Колико је само чудесних - нама познатих и непознатих - чуда морало да се одигра како би такав један типични приморски пејзаж настао! Једино што таква чудеса природе као да људима нису довољна, ваљда зато што су свима видљива и доступна, па трежа нека виша и већа чуда: брадоње, репоње, мале зелене...


gledajući na taj način sve je čudo, odnosno poetski uobličeno - samo su čuda moguća.
pa čak i to kako oguglavamo na očigledna čuda samo je još jedna vrsta čuda.

meni je to gledište sasvim blisko. mada volim i ona malo manje ordinarna čuda
mirelarado mirelarado 23:03 17.03.2013

Re: Један сасвим прозаичан одговор:)

meni je to gledište sasvim blisko. mada volim i ona malo manje ordinarna čuda


Волим их и ја. Овакво једно, на пример:


docsumann docsumann 23:08 17.03.2013

Re: Један сасвим прозаичан одговор:)


nice!

(tjub kao smajli):



Biljana 77 Biljana 77 18:50 18.03.2013

Re: Један сасвим прозаичан одговор:)

jedna tako posve prirodna pojava, kao što je tipičan primorski pejzaž pod sjajem junskog sunca izaziva u nama svu ovu gomilu ugodnih utisaka


Eh... zašto?

Zato.
docsumann docsumann 18:56 18.03.2013

Re: Један сасвим прозаичан одговор:)

Zato.


prozaičan ili prozračan?
Biljana 77 Biljana 77 19:04 18.03.2013

Re: Један сасвим прозаичан одговор:)

prozraičan
JJ Beba JJ Beba 22:46 17.03.2013

Vojo Stanić,

4krofnica 4krofnica 22:49 17.03.2013

berzerker!


ćoškarenjem (s' ovu stranu kopna tzv: blejanje) možeš doći do dobrog ruskog metala:


(da izvineš na mom besmislu, održava me kvalitetan treš humor:)

naravno da postoje i zmajevi i bauci i trolovi (ako sad prestanem sa ubedjivanjima o opšte prihvatljivim pojavama i ubijanjem mašte klinaca, možda im i ostane njihov čarobni svet. zavidim im; ionako mi je ponestalo argumentacije; slab mi dokazni materijal, tj ne mogu da dokažem nepostojanje:) svaki dan srećem i slušam najrazličitije oblike života, meni strane. pomislim da sam se navikla pa me opet nekakvo stvorenje iznenadi, ampak..bez panike.

nego, hoćeš li se bućnuti, konačno, u to more?
ko zna kakva te fantazmagorija, iz te perspektive, čeka :)


docsumann docsumann 23:03 17.03.2013

Re: berzerker!

ćoškarenjem (s' ovu stranu kopna tzv: blejanje) možeš doći do dobrog ruskog metala:


that's beautiful, woman

hvala na podsjećanju

zauzvrat jedna dobra metal obrada ( ne pretjerano hejVi)



ah, bića ... bića-bića i bića-stvari ... bića-stvari-bića i bića-bića-stvari ...

i buć-bića
jedi-knight jedi-knight 23:45 17.03.2013

...

Zmajevi, vanzemaljci?! U po bijela dana!?


U sred leta kad im vreme nije
myredneckself myredneckself 01:20 18.03.2013

Re: ...

docsumann
Posmatrajući ih kako se, udobno zavaljeni na terasi lokalnog kafića uz morsku obalu, bezočno podaju sunčevim zracima, kao da će ih oni iscjeliti od svih zemaljskih muka na koje pokušavaju da zaborave dok su na ljetovanju, pada mi na pamet da ljudi možda ne vode porijeklo od majmunolikih predaka, već posebnog reda praistorijskih guštera. Nekakvih čovjekolikih iguanoida.

Gušterišu se.
To i nije neko čudo po Davidu Icke-u. (Da se nisi dao u ovo iščitavanje i proučavanje, doc?)
On veli da je zemaljska civilizacija začeta od nekih gušterolikih vanzemaljaca i pradomorodaca sa zemlje. Ta iguanoidna vrsta, kako ti kažeš, a i Icke, održala se do danas, i vlada zemljom iz četvrte dimenzije, pa nije vidljiva svakom oku. Samo neki daroviti pojedinci, i Icke naravno, mogu ih primetiti u prolazu, ako ne sasvim jasan lik, ono njihovu gmazoliku senku....
Munjevito sam se okrenuo, ali jedino što sam uspio da spazim bio je ostatak nekakve treperave sjenke koja je upravo zamakla niz šetalište.
- Šta je to bilo? - upitah konobara, kojem su slijepočnice pulsirale od adrenalina.
- Ubij me, ako znam. Valjda zmajevi ...

...takoda, sigurno si video gmazoliku senku. Nisu pečurke.

PS
Vidim na tvom klipu Up, bustle and out, frau Ditrih, pa sam se setila, pošto sam neki dan opet gledala Fight club na nekom kanalu, ove muzike -




docsumann docsumann 06:18 18.03.2013

Re: ...

To i nije neko čudo po Davidu Icke-u. (Da se nisi dao u ovo iščitavanje i proučavanje, doc?)


prilično sam upoznat sa njegovom teorijom mada nisam baš pristalica iste ... a opet kad pogledaš na šta ovaj svijet liči ...

..takoda, sigurno si video gmazoliku senku. Nisu pečurke.


pečurke često stvaraju efekat prisustva nekakvih sjenki u perifernom vidu.
sokodbuba sokodbuba 18:10 18.03.2013

Re: ...


Kako to da mi prava čuda uvijek promiču ispred nosa dok ja uokolo fantaziram o koječemu?


Znaš li ti zašto je uninije smrtni greh?
docsumann docsumann 18:51 18.03.2013

Re: ...

sokodbuba

Kako to da mi prava čuda uvijek promiču ispred nosa dok ja uokolo fantaziram o koječemu?


Znaš li ti zašto je uninije smrtni greh?


šta ti je to smrtni grijeh?


drzura drzura 21:10 18.03.2013

ČUDO JEDNO

NA KVOTAMA KLADIONICE RIO PIŠE:

MOGUĆE JE UPLATITI NEOGRANIČEN BROJ PAROVA NA TIKETU

ZA MENE JE TO POPRILIČNO ČUDO.
docsumann docsumann 21:15 19.03.2013

e, da


ostao sam dužan neka objašnjenja, za one mlađe ... ili starije



Goldrejk



Mazinga Z.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana