Društvo| In memoriam| Moj grad| Život

Rusi onomad Ruskog cara, ni Beograd ne zaostaje …

Đorđe Bobić RSS / 15.03.2013. u 11:46

Priča jedan Beograđanin, neki dan da se čuo sa drugarom što živi kojekuda po Evropi a koji je svratio u Beograd pa da se vide i piju kafu a i kazao mu ne misleći mnogo o tome da drugar nije lokalac već dugo,  onako na brzinu da je super ideja i da viđenje bude u “Ruskom caru” oko jedanaest pre podne mada tamo nije bio od pre koju godinu, Prosto mu se javila reč od pre i drugar kaže ok i posle se javlja i kaže da nije tamo našao tu kafanu već neko italijansko mesto na početku Knez Mihailove i pita gde je sada “Ruski car” pa da ide tamo da čeka. Vidi Beograđanin da je zbrljao stvar, evo dolazim,  čekaj na ćošku i dođe i uđu u to što se zvalo “Ruski car” ali sada nazvano i prekršteno u “Vapiano”.

Uđu, naiđu na prepreku pri ulazu, visoki pult što izgleda kao recepcija, iza njega lepa devojka u nekoj vrsti uniforme, kostimirana kao stjuardesa iz bionga uz stereotipni osmeh otcvrkuće dobar dan i šta želite a Beograđanin misli šta tebe briga šta ja želim kad uđem u kafanu, svakako neću da kupim sabrana dela Kantova, ali glasno kaže da bi kafu da popijemo a ona kaže da je to super i sledite me molim vas i slede je. Odvede ih do stola uza zid a on kaže da bi radije uz izlog da gleda ulicu, ali to je znate već rezervisano kaže ona a bilo je sve prazno mada su na stolovima bili kadafindli, so, biber, maslinovo ulje i razumeo je da se to čuva za one što jedu brzo skuvane špagete i sve drugo po šemi brze hrane sa mediterana a ne da sede tamo neki koji prave sitan ceh sa kafom i tim tričarijama.

Onda vidi da mu tu neće prijati jer obožava da u kafani uz kafu preko novina koje kao čita pogleduje naokolo i ko tu sve prolazi pa izađoše uz ljubazno doviđenja i kao zaboravio je nešto i odmah će da se vrati jer šta devojci da objašnjava,  ona samo radi po pravilima novog stila sa ukusima mediteranske kuhinje u jedinstveno osveženom enetrijeru koji i dalje čuva duh i ugled najpoznatijeg beogradskog restorana i spomenika kulture  a sve to nema veze sa onim što njegove oči videše pre nego izađoše.

Istina mediteranska jela nije probao veruje im na reč, ali od onog enterijera koji je učinjnen da čuva duh (oca Hamletovog, ma ne, poneo ga tekst, mislio je na vladara Aleksandra Drugog Nikolajeviča Romanova) i ugled spomenika kulture nema ni traga, nameštaj od drvenih ulaštenih talpi u prirodnoj boji drveta, stolovi visoki, uski za po desetak sedenja u nizu a stolice takođe visoke kao barske, jedini spomen na tu pod zaštitom odaju je jeftina kopija nekog carskog lustera i gipsani radovi po zidovima što treba da poruči poruku o tom očuvanju enterijera a sve ostalo je sasvim van konteksta onog što beše “Ruski car” i njegov izvorni enterijer odvajkada.

Priča dalje Beograđanin: … onda pređemo preko puta u jedan od onih stereotipnih kafića gde ti kelner priđe tek kad sedneš gde ti je zgodno i ugodno jer si sam izabrao sedalo i poziciju u odnosu na ulicnu vrevu i ne presreće goste i ne traži ličnu kartu, dakle, sednem uz izlog i gledam ka rascarenom “Ruskom caru” i vidim da piše Vapijano PASTA I PIZZA I BAR. Mada, fasada je uzorno obnovljena i ima čak i jedan medaljon na zidu sa grbom, valjda nešto oko Romanova ali može biti i nešto drugo pa za neke građane ostaje kao trag prošlosti Beograda a za neke druge (građane) koji nisu bili prilježni na časovima pri obrazovanju i malo manje znaju ali vole ono što im padne na pamet, taj grb na fasadi povezuju sa imenom Vapiano te misle da da je to njihov znak od ko zna koje prošlosti i onda Vapianu skače vrednost jer ih takvo mišljenje o tom grbu svrstava u plemstvo i onda posledično to povećava i rejting gostiju, maltene kao da jedu brzu hranu kod potomaka Bordžija ili Medičija.  

Sećam se, kaže Beograđanin, da sam kao brucoš dolazio sa drugarima u “Ruski car”, kada se nabavi neki džeparac, da gledamo enterijer sa gipsanim formama na zidovima i plafonu, pomalo ofucani ali ipak stilski nameštaj, da čitamo novine na ramovima od trske i viđamo, a to je klincima u ta vremena bilo važno, neke viđene Beograđane koji su pisali, slikali, neki su bili akademici ili se ne zna šta su još neki drugi bili ali su umeli da pričaju pa je to je trajalo dve tri godine.

Posle je negde šezdesetih godina nastao iznenada, trudom nekog politkoma, umesto te preživele predratne elitne kafane ugođaj zvani “ Zagreb” u za to vreme u veoma savremenoj formi restorana za samousluživanje što je verovatno pored poruke o modernizaciji i ugođavanju radnom narodu i poštenoj inteligenciji koja je zamenila onu drugu od pre, trebalo da naglasi bratstvo i jedinstvo svih jugoslovenskih naroda a gde će bolje razumevanje i bratimljenje nego oko tanjira sa skuvanim jelom na kašiku. Ali i da pokaže kako su ti stari klasikom obhrvani restorani za elitu preživeli, vreme ih je obeležilo kao retrogradne i van tadanjeg modela koji se gajio.

Gledam kroz izlog kafića u “Ruski car” ovaj sadašnji koji se trenutno zove “Vapijano”, drugar kaže da je sve izmenjivo i ko zna zašto je to dobro obrazlaže on, ne slušam ga pažljivo jer o tim izmenama znam sasvim dovoljno i onda se setim da je devedesetih to sve preuzeo neki Džek iz Australije, našeg porekla čovek koji je rekonstruisao restoran i vratio koliko toliko predjašnje stanje, ono pre uterivanja bratstva i jedinstva putem imena samoposlužnog restorana ali što je najvažnije obnovio je ime te je opet bio “Ruski car”. Nije enterijer bio kao ono od pre, autentičan i fucnut kako ga se sećam dok bejah brucoš ali je podsećao, bio je tu negde i moglo bi se reći da je deo istorije koja se događala u “Ruskom caru” tako ipak vraćen na scenu mada mnogi od tvoraca te istroije više ne mogu da se sete šta su tada, dok su povest kafane gradili, govorili.

Posle je došla privatizacija, ništa tu nisam razumeo ko je šta prodavao a ko šta kupovao, ali prodali su kafanu pa je opet neko drugi kupio, Gospodin koji je vlasnik od pre Drugog svetskog rata pokušava da povrati svoju imovinu ali to ne ometa brzohod promena te se stiglo do “Vapiana” restorana brze hrane na početku Knez Mihailove i sa adresom na Obilićevom vencu, na mestu gde počinje Trg Republike i gde je sredina Beograda. Ništa od tradicije nije očuvano, niti enterijer koji beše prepoznatljiv, niti ambijent, niti deo istorije gradske iako se pričalo o zaštiti duha kafane “Ruski car”, mada, poznato je da duhovi imaju mnoga lica te je moguće da je sadašnji enterijer i onaj jednostavni nameštaj jedno od mogućih viđenja lika tog duha “Ruskog cara” koji se želi očuvati i zabeležiti za generacije koje dolaze.

Posle sam bio malo tužan, jada se Beograšanin, egoistično sam mislio o nepravdi prema  urbanoj istoriji i mojoj memoriji Beograda ali, na kraju dana, seta je otišla u Dunav i samo sam se stideo u ime onih zaduženih da čuvaju grad a koji su ga umesto toga uvredili, na isti način kao i oni iz politkoma kada su tu uvalili jedenje za narod na samoposluživanje. Historia est semper telarum, semper redit.  

 

O kafani “Ruski car” skupljeno sa neta

Објекат је саграђен 1922-26. године по идејном пројекту Петра Поповића и уз учешће Драгише Брашована у разради пројекта. Извођач објекта био је Милан Секулић (Предузеће 'Архитект'), а намена се од настанка до данас није битније мењала: становање у горњим спратовима, пословни простор у мецанину и ресторан у приземљу и подруму. Објекат у целини садржи све одлике академског маниризма и представља типичну велику зграду подигнуту 'за ренту' у центру градa. Декоративни систем ослања се на елементе необарока у обликовању угаоне куполе, док је на корпусу грађевине ближи академизираној варијанти сецесије. Назив 'Руски цар' везује се за назив старог приземног објекта који је на истом месту постојао све до подизања новог објекта. У међуратном периоду Кафана 'Руски цар' имала је изглед отменог београдског локала у коме се поред представника тадашњег 'отменог света' окупљала и интелигенција. Значајан је податак да су седнице Удружења српских инжењера и архитеката држане у Кафани 'Руски цар' и то и пре и после I светског рата и у старом и у новом објекту. Од уметника и књижевника редовни посетиоци били су Михајло Петров, Вељко Петровић, Бранислав Нушић. Оригинални ентеријер Кафане 'Руски цар' уништен је приликом реконструкције почетком шездесетих година када је у овом простору отворен први ресторан са самоуслуживањем 'Загреб'. Posle je neki naš zemljak ik iz Australije obnovio kafanu  “Ruski car”,  vratio joj naziv i približni izgled. 

"Vapiano" restoran u Beogradu, u prostoru nekadašnjeg čuvenog restorana "Ruski car" u Knez Mihailovoj ulici. Gosti će moći da uživaju u ukusima mediteranske kuhinje i jedinstvenom osveženom enetrijeru koji i dalje čuva duh i ugled najpoznatijeg beogradskog restorana i spomenika kulture, navode u "Vapianu".

 

      

Atačmenti



Komentari (25)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

skyspoter skyspoter 12:33 15.03.2013

Progres

Da i nas je iznenadila promena/prodaja Ruskog Cara. Uvek sam za progres i napredak ali kada on stiže u liku Vapiano onda mi takav progress ne treba.

BTW otišli smo preko puta u Majestic i bilo nam je super. Hrana je bila dobra ali sto smo se ispričali sa konobarima….

Ps: zasto kafići u Beogradu ne nude jelo? Meni je to malo nelogično. Ti možeš da popiješ kafu, pivo, sok šta god hoćeš ali da jedeš - ne možeš. To samo ima u Beogradu. Ili sam opet promašila temu?
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 12:42 15.03.2013

Re: Progres

Glupi propisi kao i uvek ... da bi u kafeu mogli da prave i serviraju hranu onda im po normama treba još toliki prostor za kujnu, garderobe radnika i njihove posebne toalete, ostave i to je zbog visoke cene prostora neodrživo za vlasnika jer ne može malom produkcijom da pokrije troškove. Onda samo sendviči, voće i piće ...
antioksidant antioksidant 16:18 15.03.2013

Re: Progres

Glupi propisi kao i uvek ...

ovi su konkretno vezani za higijenu
najbolje bi bilo potrovati goste

a oko teme,cudno mi je da za ruskim carem kuka neko ko u njega nije usao par godina pa nije ni primetio vapiano tamo. da se cesce islo, zaradilo bi se u caru dovoljno da starci budu sretni. ovako bi da se zabrane promene ali neko drugi to da finansira
vladaxy vladaxy 12:42 15.03.2013

Krivi su građani

Da su išli redovno u Ruski car na piće i klopu on bi opstao. Onakav kakav je bio nikome nije trebao. Jedino kao podsetnik nekima koji su u mladosti snimali devojke u knezu sa tog mesta. I meni nedostaje Voždovac kakav je nekada bio. Sad je prenatrpan novogradnjom i ne može da se prođe od automobila novopridošlih stanovnika.

Možda je nama genetski usađeno, zbog ratova, bombardovanja i uništavanja da se ne obaziremo na stare građevine? Ko zna kad će ponovo neko da nas ispegla...
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 12:47 15.03.2013

Re: Krivi su građani

U civilizovanoj državi ona bi trebala da pomogne opstanak takvih mesta ... ima toga po Parizu, Beču ali ima i građana koji i dalje uživaju u takvim ambijentima ... i plasiraju ih kao turističke brendove ... samo tamo ima ko da se o tome stara, ovde dužnosnici imaju preča posla ...
bolid1 bolid1 14:10 15.03.2013

Re: Krivi su građani

Normalno da bi...bio sam u Ruskom caru pre, cca, dve godine i bilo puno. Tacnije, trebala neka torta da se pokupi pa sedosmo na kafu i kolac. Nit' me kolac bacio sa nogu, kafa ko kafa...ali, bilo ljudi, fina atmosfera, niko nije galamio, sede ljudi, pricaju svoju pricu. Od RC najvise pamtim pogacice, kad sam bio klinac baba&deda me vode na kalis i obavezno pogacice iz onog njihovog sibera sto je gledao prema knezu...20 godina kasnije, otvori se kod Cvetka pekara, udjem ja i pazarim pogacice...skoro ko te!

U BGu se stovrila neka cudna atmosfera, daj samo da je novo, nema veze sta je. Sve staro nije fancy i ne moze, bozemeoprosti, neko tamo da nas vidi, a pojma nemamo sta je to tamo i zasto je to tamo bitno.
MeHiLow MeHiLow 12:48 15.03.2013

Kakav je bio

...tih poslednjih godina pre nego što ga je Vapiano preuzeo, bio je kao neki eventualni simulakrum prošlih vremena koji ima vrednost samo u ključu reminescencije nekih generacija koje polagano odumiru. Nit atmosfera, nit usluga, nit ambijent (ajde, on je još bio najmanje grdan) nit klijentela. A bogami ni kvalitet kolača. Žarbo budimpeštanski it wasn't niti tako neki deo urbanog centra grada koji ima vrednost veću od čisto arhitekturalne.

Dakle, bolje i Vapiano nego ono. Bar meni.
uros_vozdovac uros_vozdovac 13:23 15.03.2013

Ruski car, Ruski car...

Kad sam bio klinac, to se zvalo "Zagreb" i ja sam ga zvao "Zagreb" a neki matorci ga zvali Ruski car, ni na pamet mi nije padalo da ih ispravljam, ma pusti mislim se.

Sad kako kažem Zagreb ova omladina me ispravi, Ruski car. Ista stvar sa Titogradom.

Nema tolerancije za mene kad sam postao matorac, eh.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 13:53 15.03.2013

Re: No Country for Old Men

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 16:14 16.03.2013

zg

Kad sam bio klinac, to se zvalo "Zagreb" i ja sam ga zvao "Zagreb"


i ja:)

i išlo se u zagreb, na čaj, pre bioskopa kad je 'ladno i tu smo se skupljali, po sistemu "aj vidimo se kod konja, ili kod zagreba", nisam niš' primetila od tih socijalističkih zamki što ih autor pominje u tekstu, a društvo jeste bilo šareno i kosmopolitsko, neki su pušili hašiš u klonji, drugi su se ljubili na janvjaka, treći svadjali na učene teme s tribina na kolarcu, il skc-u...

Đorđe Bobić Đorđe Bobić 14:47 15.03.2013

razumevanje

Da se mi razumemo. Nemam ništa protiv novotarija u gradu, to je lepo i korisno za grad čak i kad su drugačije od onog što mećem u zonu meni prihvatljivih scena i događaja. Uostalom grad opstaje na različitostima. Ipak, ima gradskih mesta koja obeleževaju grad i njegovu istoriju pa potiranje i uklanjanje takvih vrednosti negira i samu novotariju jer deluje kao da je sa neba, niotkuda pala ovde, nigde i ni u šta i nasilno se nametnula. To je slučaj sa Vapianom, pa onda sa knjižarom "Jugoslovenskam knjiga" u prizemlju palate Albanije gde je posle bilo svašta i onda ništa jer to više niko ne primećuje, radnja ko radnja.

Zaista mislim da neke sadržaje i mesta treba štititi, ne samo fasade već i ono unutra, čak i kad je neekonomično i skupo jer je to gradska vrednost preko koje se on prepoznaje i daje legitimitet i vrednost i onom novom što neminovno i na sreću grada dođe u njega. Uništene su stare beogradske kafane i sada ove nove liče ko jaje jajetu i teško ko može da ih opiše, ista modrena kafa, ista GMO jela, slični enterijeri, ljudi dolaze jer nemaju gde i onda posle nekoliko godina to kao postane deo Beograda. Znam i da se publika promenila ali uvek bi bilo ljudi koji bi dolazili u obnovljene prostore sa šmekom od nekada kao u Beču na primer ali ovde nema ko da uredi i promoviše, kažu neki što se u taj posao razumeju da bi i tu mogao da se juri profit, ali ovima je jednostavnije da to prodaju i onda eto Vapijana što ja doživljavam kao uvredu, na samo meni, već i Beogradu a Vapijano nije za to ništa kriv, oni što se oko toga nisu brinuli su uvredioci.

Bilo bi logično da kafana sa tradicijom ima veću vrednost na tržištu nego neka od ovih kao modernih iz fele turbo folka sa puno silikona u enterijeru i, ama jbga !

hajkula1 hajkula1 19:26 15.03.2013

Re: razumevanje

Đorđe Bobić

Bilo bi logično da kafana sa tradicijom ima veću vrednost na tržištu nego neka od ovih kao modernih iz fele turbo folka sa puno silikona u enterijeru i, ama jbga !


Čudim se da im nije palo na pamet, da ponude neke ruske specijalitete, koji su i zdravi i ukusni i zanimljivi. Kiselj je na primer zanimljivog ukusa i osvežavajući napitak.

Ljudi koji imaju novac, nemaju ideju, ni posebnu inteligenciju, nego ono što je negde uspešno, kopiraju, kaleme i tamo gde mu nije mesto. Jure brze pare. Ponuda postaje uniformna, dosadna a kunu se u novo, različito, moderno... Kad je krenuo bum, novogodišnje invazije iz Slovenije bilo im je zanimljivo ono što je karakteristično za našu sredinu a tek onda i nešto što su prepoznavali kao slično po nečemu autentičnim za njih (Jelen... ).
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 20:07 15.03.2013

Re: razumevanje

Ljudi koji imaju novac, nemaju ideju

Lepo ste to rekli, nije naravno generalno za sve ali iskustvo mi kaže da je takva većina investitora. Brza zarada, nikada nisu pre toga to radili, ne angažuju ljude koji znaju šta treba i kakav je program pa tek onda da ulažu i to je posledica tranzicije. Sve predhodne radnje na programu koje su važnije od projekta tretiraju kao gubljenje vremena i novca i onda prepisuju ili rade ono što se njihovoj neobrazovanosti ili turbo folk mentalitetu sviđa. Nažalost i arhitekte im u tome pomažu ne bi li zaradili a ima i onih arhitekata koji to što čine uspevaju da prodaju na tržištu kao in robu projektantsku pa eto ih u trendu. A podrška države izostaje jer ona sama nema koncept, dovoljno joj je da uzme porez a birokratija ono pride i onda eto ispadne tako što neprikladno. Čak i u zgradama i ulicama koje su pod zaštitom i za koje je ta država odgovrna.
hajkula1 hajkula1 19:07 15.03.2013

Ruski car

Ipak, ima gradskih mesta koja obeleževaju grad i njegovu istoriju pa potiranje i uklanjanje takvih vrednosti negira i samu novotariju jer deluje kao da je sa neba, niotkuda pala ovde, nigde i ni u šta i nasilno se nametnula. To je slučaj sa Vapianom, pa onda sa knjižarom "Jugoslovenskam knjiga" u prizemlju palate Albanije gde je posle bilo svašta i onda ništa jer to više niko ne primećuje, radnja ko radnja.

Zaista mislim da neke sadržaje i mesta treba štititi, ne samo fasade već i ono unutra, čak i kad je neekonomično i skupo jer je to gradska vrednost preko koje se on prepoznaje i daje legitimitet i vrednost i onom novom što neminovno i na sreću grada dođe u njega.


Privatizacija je išla putem, da se prvo nešto uništi a onda jeftino proda (po pravilu, provizija bi završila u nečijem džepu).
Postojali su objekti koji su važni kao simbolika nečeg i njih je trebalo zaštititi, tako da se kupoprodajnim ugovorom (budući) vlasnik obaveže da poštuje neke principe.

Ne samo da su naružili nešto staro, šarmantno čime obavezuje na poštovanje stila nego ovo novo što su tu smestili ne odgovara (što naš narod kaže, stoji ko piletu sise).
Za picerije, moderne kafiće i slično, postoji mnogo mesta gde bi uticali na poboljšanje ambijenta, tog dela ulice, kvarta, bilo u nekim starijim a bezličnim građevinama ili u novim objektima.

Dešavalo se da se za male pare proda neka firma, ili lokal a da samo ono što je na zidovima (tipa umetničkih slika) ili neki duborez ili stari sat, neka kolekcija, vredi toliko ili daleko više. I o tome se nije vodilo računa.

bolid1 bolid1 19:32 15.03.2013

Re: Ruski car


Dešavalo se da se za male pare proda neka firma, ili lokal a da samo ono što je na zidovima (tipa umetničkih slika) ili neki duborez ili stari sat, neka kolekcija, vredi toliko ili daleko više. I o tome se nije vodilo računa.


Cini mi se da se o tome, posebno, vodilo racuna...
hajkula1 hajkula1 09:24 17.03.2013

Primer privatizacije


Nedavno sam se zgražavala vešću da je neko procenio vrednost znamenitosti - spomenika kulture. Mojoj zgroženosti doprinela je procena da je Ajfelov toranj najskuplji, skuplji od Rimskog koloseuma i ostalih istorijskih i spomenika kulture. Pitala sam se kojim je to mozgovima palo na pamet i koje kriterijume su zadali.

Danas čitam:

Grčka prodaje Apolonov hram u Atini?!

Apolonov hram otkriven je tokom arheoloških iskopina 1926-1927, a njegove dimenzije su 13 puta sedam metara

ATINA - Grčka Agencija za privatizaciju objavila je da je na prodaju Apolonov hram, arheološka atrakcija koja se nalazi na plaži u okviru hotelskog kompleksa u Atini.

Za posetu hramu potrebna je dozvola vlasnika hotela, koji nakon prodaje može biti i privatno lice, pišu grčki mediji.

Građanski pokret "Alternativna akcija za kvalitetniji život“ suprotstavio se prodaji i zatražio od Vlade, poslanika, političkih partija i sudskih vlasti da reaguju, objavio je Kapital. Pokret traži zabranu privatizacije i prodaje arheološkog hrama, infrastrukture, šume i plaže.

Apolonov hram otkriven je tokom arheoloških iskopina 1926-1927. godine, a njegove dimenzije su 13 puta sedam metara. Apolon je grčki bog svetlosti, muzike i medicine, a prisutan je u helenskoj i rimskoj mitologiji.

http://www.kurir-info.rs/grcka-prodaje-apolonov-hram-u-atini-clanak-699251

max.cohen92 max.cohen92 10:10 17.03.2013

Ghhhh...

Shabanija na kub...Srbi su oduvek imali tendenciju samodestrukcije i brilijantnu tradiciju povlacenja sumanutih poteza kad je bilo kakvo nasledje u pitanju.
Ne moze da bude Vapiano na trecem nivou Usca zajedno sa onim masnim plasticnim stocicima, suvlakijem u makro planu i fildendronima, pa opet ista franshiza u prostoru kao sto je Ruski Car. Samo u Srbiji. Blasfemija...

Pored svih oda beogradskom night life-u , hiljadama lokala, dnevnom blejanju, ja sam jedva uspeo da nadjem iole pristojno mesto da se nadjem sa poslovnim partnerima. Ofucani enterijeri, pregazeni sto veremenom, sto izraubovani, neprofilisana klijentela cudnih prekodrinskih naglasaka raspistoljena u ornamentnim frcoklicama Gucci-ja, horor jedan. 400 kila mesa pored nas u prvom lokalu valja neke dijamante kao u filmovima Guy Ritchie-a. Jadni Grci se uplasili, zapalismo pre nego su kerberi u vidu dve civave od sponzorushitza sa zurkom kao iz Petog elementa i stigle da odmere cuke, spiku i kljuceve od kola im... Svi lokali napravljeni za ciljnu grupu studentarija, plus bumbari u pokusaju u lovu na mladu, jeftinu piletinu rodjenu pocetkom tranzicije koja se trudi svesrdno da bude nafatana momentalno i sad. Ostatak plebsa kao da ne postoji.Ili nije dovoljno glasan da se izbori za finu segregaciju neophodnu ovom gradu.Otpor bre, otpor gnusnom momentu beordaskog day life-a.Sad i odma`.

Gosn. Djordje, ponovo gostujem u Vasem gradu, vidimo se uskoro...pozdrav.
bolid1 bolid1 11:42 17.03.2013

Re: Ghhhh...



Pored svih oda beogradskom night life-u , hiljadama lokala, dnevnom blejanju, ja sam jedva uspeo da nadjem iole pristojno mesto da se nadjem sa poslovnim partnerima.


Munze, covece, tamo jos ima da se probere, ja centar zaobilazim vec dugo. Zemun ima fine kafanice i za pojesti i za popiti i za popricati, ima i onih bembarasacetrikruga, a i solidno finog sveta.
max.cohen92 max.cohen92 13:13 17.03.2013

Re: Ghhhh...

Brate, Docholatz u Munzeu...i par solunskih Tzintzara. Mi imali nameru da nam serviraju nesto, ne da budemo specijalitet kuce...
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 13:45 17.03.2013

Re: Ghhhh...

Pored svih oda beogradskom night life-u , hiljadama lokala, dnevnom blejanju, ja sam jedva uspeo da nadjem iole pristojno mesto da se nadjem sa poslovnim partnerima. Ofucani enterijeri, pregazeni sto veremenom, sto izraubovani, neprofilisana klijentela cudnih prekodrinskih naglasaka raspistoljena u ornamentnim frcoklicama Gucci-ja, horor jedan. 400 kila mesa pored nas u prvom lokalu valja neke dijamante kao u filmovima Guy Ritchie-a. Jadni Grci se uplasili, zapalismo pre nego su kerberi u vidu dve civave od sponzorushitza sa zurkom kao iz Petog elementa i stigle da odmere cuke, spiku i kljuceve od kola im... Svi lokali napravljeni za ciljnu grupu studentarija, plus bumbari u pokusaju u lovu na mladu, jeftinu piletinu rodjenu pocetkom tranzicije koja se trudi svesrdno da bude nafatana momentalno i sad. Ostatak plebsa kao da ne postoji.Ili nije dovoljno glasan da se izbori za finu segregaciju neophodnu ovom gradu.Otpor bre, otpor gnusnom momentu beordaskog day life-a.Sad i odma`.


Posle ovako jasnog i ubedljivog opisa - Kad i gde je zakazan OTPOR ?
bolid1 bolid1 14:07 17.03.2013

Re: Ghhhh...

max.cohen92
Brate, Docholatz u Munzeu...i par solunskih Tzintzara. Mi imali nameru da nam serviraju nesto, ne da budemo specijalitet kuce...


'naci, brate, ja sam Zvezdarac, pa nikom nista

napisem ti u PP preporuke, ako hoces, a moze i ovde, ako se Domacin slozi
Đorđe Bobić Đorđe Bobić 19:36 17.03.2013

Re: Ghhhh...

ako se Domacin slozi

Pitao sam ga i reče mi da se Slaže ...
max.cohen92 max.cohen92 23:49 17.03.2013

Re: Ghhhh...

Gosn.Djordje, ja vodim svoj licni otpor i rat svaki dan kad sam u Beogradu. Sa intenzivnog animoziteta unutar mog univerzuma presao sam na otvorenu akciju razmisljanja u loud modu, pogano i rasisticki kad god prodjem mojom poshabanljenom ulicom. Dvojici Bizantina sam vec dislocirao prevozno sredstvo uz malu pomoc insekta na Donji Kalemegdan, jer nisam mogao u zgradu da udjem usled pokusaja da od vec idiotskog kafea naprave drive in koliko su se shutnuli u enterijer istog. Doduse razvio sam teoriju da pominjana vrsta homo erectusa i nije u stanju da koristi donje ekstremitete za kakvo kretanje,iskljucivo za cesanje onoga sto je na pocetku istih, oko donjeg abdomena, osecaju se nesigurno, nezasticeno, da ce neko iz njihovog markiranog univerzuma provaliti koji su kulovi ako nisu sakriveni iza shoferke sa par vinjeta koje se ne skidaju, cisto da se vidi kako se putuje, prave kombinacije, zato se mora u grad u NSU-u sa olimpijskim krugovima ili Porscheu bez rominga. Muka mi vise. Otpor stavom, otpor animozitetom i prekorom kad god moze, gde god moze. Urbana gerila na bilo koji nacin. Da ih pobedimo, ne mozemo, ali bar da ih postidimo kad god mozemo. Shabancine su to, samo ih udarac u kompleks i sapunski balon oko fake aure boli, ostalo jok.
Zovem ovih dana da razradimo neki blitzkrieg na dzibersku populaciju. Pozdrav.
max.cohen92 max.cohen92 23:55 17.03.2013

Re: Ghhhh...

bolid1
max.cohen92
Brate, Docholatz u Munzeu...i par solunskih Tzintzara. Mi imali nameru da nam serviraju nesto, ne da budemo specijalitet kuce...


'naci, brate, ja sam Zvezdarac, pa nikom nista

napisem ti u PP preporuke, ako hoces, a moze i ovde, ako se Domacin slozi


Davaj insajderske informacije o hedonistickim mestima javno, ovde, svetu koji ce umeti da ih ceni. Slozice se gosn' Djordje, njemu seu smekerizam i bohemija u DNA. Arhitekta, gradski, ne kao funkcija, nego nacin zivota. Endemska vrsta.
bolid1 bolid1 09:45 18.03.2013

Re: Ghhhh...

max.cohen92
bolid1
max.cohen92
Brate, Docholatz u Munzeu...i par solunskih Tzintzara. Mi imali nameru da nam serviraju nesto, ne da budemo specijalitet kuce...


'naci, brate, ja sam Zvezdarac, pa nikom nista

napisem ti u PP preporuke, ako hoces, a moze i ovde, ako se Domacin slozi


Davaj insajderske informacije o hedonistickim mestima javno, ovde, svetu koji ce umeti da ih ceni. Slozice se gosn' Djordje, njemu seu smekerizam i bohemija u DNA. Arhitekta, gradski, ne kao funkcija, nego nacin zivota. Endemska vrsta.


Elem, ondak 'vako, krecemo odozgo, od Gardoske kule (kad je otovrena moze da se izadje na terasu kule, najzanimljivija stvar su urezana imena u zidove, samo po poreklu imena mozes da ispricas celu istoriju Beograda i okoline), tamo ima dve kafane, ja ih zovem Vec i Manja. Veca je malo vise fancy, pivo nije skupo, klopa pristojna, zadesi se neka proslava pa budu sasvim solidni tamburasi, leti je fenomenalno i pogled je ufff...da sedis, meracis pice i uzivas u Zemunu. Manja, odmah pored vece, je lokalno mesto za jeftino pivo i riblju corbu :) Oko 19h kotlic bude gotov, kol'ko oces porcija, 100din. Fora je da se dodje oko 19-20h jer tad ima najvise mesa u kotlicu inace je skroz selfservice i uglavnom sede matorci i pricaju svoje price.

Kad se krene od Gardosa prema keju ima kafic koji se zove Pogled, sasvim pristojne pice, palacinke, domaca pita od jabuka (e, stvarno je domaca, najbliza kevinoj ), gazda i gazdarica fini pricljivi ljudi, engleski im nije stran...leti je basta jako, jako mala tako da treba gadjati da se vece pocne tamo, a zimi je unutra skroz prijatno sa sve bubnjarom koja greje i jazz-om koji ne ubija razgovor, daje podlogu.

Na keju je Danubius, on je 'nako, radi do sitnih sati, klopa je pristojna, enterijer malo cudan za moj ukus, kao ribarska kafana, kao fancy restoran, sve je nesto izmedju, ali je veliki, ima mesta i nisu skupo...mana je muzika, ti tipovi sto bi trebali da sviraju, bolje da batale, ne ide im.

Imas onda, Rak, odlicna, ali odlicna pivnica uvek puna, 20 vrsti piva, kikiriki ili cips se pojave na stolu i vozi...opet je mana sto je uvek puno i ono, krenes, pa ako nema mesta odstojis kod sanka. Slican je i Green Pub, al' tamo nisam bio, samo su mi rekli drugari da je OK, planiram da mu posvetim duznu paznju o dolasku u BG.

Sad da se mrdnemo malo iz Munze, iza Sajma je Brodic, toceno pivo, odlicna pica, opusteno osoblje i jos opusteniji gosti, zatvorio sam ga ne jednom i bas je super za sedenje sa ekipom. Problem moze da bude neki sabanski splav poret koji leti toliko odvrne muziku da bezis oko 12h, sreca, radi samo vikendom (leti) pa se gadja neka sredina nedelje i onda se lepo sedi na Savi i pijucka pivo.

Za kraj, poslednje pojilo, Tijuana, iznad Terazijskog tunela u zgradi stambenoj, prvi ulaz sa leve strane kad od Zvenca krenes Prizrenskom prema Terazijama. Uglavnom se tamo skupi neka ekipa stranaca tako da se srecu razni ljudi, fora je sto ima kamera na vratima i ne pustaju klince i likove za koje ocene da su problematicni, oce komsije da se bune...cene su im ko u centru, pivo je malo ali ga dobijes u 3am bez narodnjaka i tuc-tuc u pozadini.

Eto, na ovih par mesta ja najcesce zalazim i zalazio sam dok se nisam preselio, sad obilazim kad dodjem...hope it helps.

E, da, kafana sa kariranim stoljnjacima u centru i pristojnom klopom, Sumadija u Kneza Milosa, ok za par piva, mana, radi do 12h.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana